Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2053/19 (M. H.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2053/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP 2053/19, rješavajući zahtjev Mirze Huskanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirze Huskanovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Huskanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Mensur Radončić, advokat iz Tuzle, podnio je 13. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 001251 18 Kž 4 od 14. marta 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 001251 18 K 4 od 3. oktobra 2018. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „obavezuje Kantonalni sud da prekine postupak izvršenja kazne zatvora“ protiv apelanta do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 K 001251 18 K 4 od 3. oktobra 2018. godine, apelant je proglašen krivim što je radnjama opisanim u izreci presude učinio u sticaju dva krivična djela ubistva iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa mu je taj sud primjenom navedene zakonske odredbe i uz primjenu čl. 33., 37. st. 1. i 2, 40. stav 1., 41. stav 2. i 42. stav 1. tačka 1. KZ FBiH, za krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav
1. KZ FBiH učinjeno prema oštećenom E.S. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest mjeseci), a za isto krivično djelo učinjeno prema oštećenom M.S., kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, pa je apelanta, primjenom člana 46. stav 1. KZ FBiH, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. U izrečenu kaznu zatvora, apelantu je, na osnovu člana 48. stav 1. KZ FBiH, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Istom presudom, na osnovu člana 68. stav 1. KZ FBiH, apelantu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanje predmeta i to automatske puške opisane u izreci presude, kao sredstva kojim je krivično djelo učinjeno. Na osnovu člana 91. stav 1. u vezi sa članom 88. stav 2. tač. 6. i 7. i u vezi sa članom 89. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i to sudski paušal u iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, dok će o visini ostalih troškova postupka biti odlučeno posebnim rješenjem. Također su u smislu člana 101. stav 2. ZKP FBiH, porodice oštećenih E.S. i M.S. sa imovinskopravnim zahtjevom upućene na parnični postupak.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 03 0 K 001251 18 Kž 4 od 14. marta 2019. godine, žalba apelantovog branitelja je odbijena kao neosnovana, a žalbe kantonalnog tužitelja i punomoćnika oštećenih S.S. i M.S. su uvažene u pogledu odluke o visini kazne. Slijedom toga, Presuda Kantonalnog suda broj 03 0 K 001251 18 K 4 od 3. oktobra 2018. godine je preinačena u odluci o kazni, tako da je apelantu, za krivična djela za koja je tom presudom oglašen krivim, i to za krivično djelo učinjeno na štetu oštećenog E.S., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za isto krivično djelo učinjeno na štetu oštećenog M.S., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pa je uz primjenu odredbi člana 54. st. 1. i 2. tačka b) KZ FBiH, apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, u koju mu je na osnovu člana 57. stav 1. KZ F BiH, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. juna do 17. avgusta 1992. godine. U ostalom dijelu je prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz „člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2., čl. 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“. Također, apelant se pozvao i na pravo iz člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U tom kontekstu, apelant ukazuje da je Kantonalni sud nezakonito postupao jer je u izreku presude unio više činjeničnih navoda, koji nisu bili sadržani u izmijenjenoj optužnici Kantonalnog tužilaštva od 1. oktobra 2018. godine te da je, na taj način, povrijeđen objektivni identitet presude i optužnice, odnosno da je sud prekoračio optužbu. Dalje, apelant smatra da je izreka presude nerazumljiva jer sadrži tvrdnje koje nisu navedene u optužnici tužioca po kojoj se vodio predmetni postupak. Apelant ukazuje da je u inkriminisanoj situaciji postupao u nužnoj odbrani. Dalje, apelant navodi da nezakonitosti Kantonalnog suda nije ispravio ni Vrhovni sud mada je on u žalbi na iste ukazao, te je stoga i Vrhovni sud propustio da pravilno primijeni odredbe ZKP FBiH, budući da je propustio da utvrdi da je Kantonalni sud prekoračio optužbu i povrijedio objektivni identitet presude i optužnice. Stoga apelant smatra da u ovom predmetu nije imao „fer suđenje“. Apelant je u apelaciji postavio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se „obavezao Kantonalni sud da prekine postupak izvršenja kazne zatvora“ protiv apelanta do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravomoćnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. U konkretnom slučaju, apelant smatra da njegovi navodi o povredi, u apelaciji navedenih prava, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja ili prekida izvršenja kazne..
8. Međutim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije dokazao da je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene.
9. S obzirom na prethodno izneseno i okolnost da apelant nije dostavio argumente i dokaze da je koristio mogućnost koju ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević