Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2092/19 (V. V. i drugi)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2092/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2092/19, rješavajući apelaciju Vesne Vejnović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Vejnović, Duška Vejnovića, Evropski defendologija centar za naučna, politička, ekonomska, socijalna, bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja i Andree Rold podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 119752 18 Gž 2 od 13. marta 2019. godine , zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Vejnović (u daljnjem tekstu: prvoapelantica), Duško Vejnović (u daljnjem tekstu: drugoapelant), Evropski defendologija centar za naučna, politička, ekonomska, socijalna, bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja (u daljnjem tekstu: trećeapelant) i Andrea Rold (u daljnjem tekstu: četvrtoapelantica) (svi zajedno: apelanti), svi iz Banja Luke, koje zastupa Živko P. Bojić advokat iz Banja Luke, podnijeli su 15. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 119752 18 Gž 2 od 13. marta 2019. godine.

2. Osnovni sud u Banja Luci je presudom broj 71 0 P 119752 17 P 2 od 16. avgusta 2018. godine, usvojio tužbeni zahtjev tužilaca Zvonimira Radmana i Miće Kovačevića, oba iz banja Luke u dijelu kojim traže da se prvoapelant i trećeapelant obavežu da im predaju u posjed slobodan od svih lica i svojih pokretnih stvari, dvorišni objekat koji koriste kao poslovni prostor, dok je u odnosu na drugoapelanta zahtjev odbijen. Istovremeno su tužioci odbijeni sa tužbenim zahtjevom u dijelu kojim traže da se utvrdi da su ništavi i bez pravnog dejstva Ugovor o zakupu sačinjen između prednika četvrtoapelantice, Zlatka Salamunića i tužene prvoepelantice kao zakupca i Ugovor o zakupu između četvrtoapelantice i prednika trećeapelanta, kao zakupca. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 119752 18 Gž 2 od 13. marta 2019. godine, žalba tužilaca je djelimično uvažena i prvostepena presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zakupnine (dio stava III izreke) preinačen tako da se prvoapelantica obavezuje da na ime neplaćene zakupnine za određeni period plati za svaki mjesec po 400,00 KM, što do 29. januara 2018. godine, iznosi ukupno 34.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Žalba tužilaca u preostalom dijelu je odbijena, označena presuda prvostepenog suda kojim su odbijeni zahtjev za predaju nekretnina u odnosu na drugoapelanta (dio stava I izreke), zahtjev za utvrđivanje ništavosti ugovora o zakupu (stav II izreke), zahtjev za izgubljenu dobit (preostali dio stava III izreke) i zahtjev za troškovima postupka (stav IV izreke), potvrđeni. Žalbe prvoapelantice i trećeapelanta su odbijene, a prvostepena presuda u dijelu kojim je usvojen zahtjev za predaju u posjed (preostali dio stava I izreke), potvrđena. Zahtjev tužilaca za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 1.586,81 KM je odbijen.

3. Apelanti su naveli da su protiv osporene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj još nije odlučeno.

4. Apelanti u apelaciji ukazuju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;»

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, koji još nije donio odluku o reviziji.

8. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16), Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju, u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2092/19 (V. V. i drugi) | Sudska praksa | Aktio