Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3947/17 (Frigos u stečaju d.o.o. Čelić)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3947/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-3947/17, rješavajući apelaciju Frigos u stečaju d.o.o Čelić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Frigos u stečaju d.o.o. Čelić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 148826 16 Pž od 13. aprila 2017. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Frigos u stečaju d.o.o. Čelić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 148826 16 Pž od 13. aprila 2017. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Frigos u stečaju d.o.o. Čelić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 148826 16 Pž od 13. aprila 2017. godine.

2. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja („Biljana“ d.d. Maoča), protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave (presude Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 19. februara 2010. godine), radi naplate novčanog potraživanja na ime neosnovanog bogaćenja i naknade štete u određenim novčanim iznosima, Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje o izvršenju od 18. marta 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje (na pokretnim stvarima). Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Ip 148826 16 Ip 2 od 23. avgusta 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 18. marta 2014. godine i navedeno rješenje u cjelosti održano na snazi.

3. U obrazloženju odluke Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 63. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da se od dana otvaranja stečajnog postupka protiv dužnika ne može dopustiti mjera osiguranja niti prinudno izvršenje i da se postupci radi osiguranja i izvršenja protiv stečajnog dužnika prekidaju. S tim u vezi je istakao da se na navedenu zakonsku odredbu pozivao apelant, smatrajući da je predmetno rješenje o izvršenju nedopušteno, te da je predlagao da sud usvoji njegov prigovor i obustavi predmetno izvršenje. Općinski sud je nadalje ukazao da je odredbama člana 47. Zakona o izvršnom postupku propisano da se prigovor na rješenje o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito razloga navedenih u tačkama od 1. do 10. navedenog člana. S tim u vezi je naglasio da apelant u prigovoru nije osporavao predmetni dug, već je navodio da je predmetno rješenje nedopušteno iz razloga što tražilac izvršenja nije mogao podnijeti prijedlog za izvršenje protiv stečajnog dužnika, pozivajući se pri tome na odredbe člana

63. Zakona o stečaju i likvidaciji. Općinski sud je istakao da navedeni razlozi ne sprečavaju izvršenje i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe člana 63. Zakona o stečaju i likvidaciji, iz razloga što je apelantova obaveza nastala nakon što je otvoren stečajni postupak, a što proizilazi iz sudskog spisa u predmetu u kojem je donesena predmetna izvršna isprava i iz rješenja Kantonalnog suda od 11. marta 2002. godine kojim je nad apelantovom imovinom otvoren stečajni postupak.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Ip 148826 16 Pž od 13. aprila 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da povjerilac obaveze koju je stečajni dužnik stvorio nakon otvaranja stečajnog postupka nije stečajni povjerilac, nego je povjerilac stečajne mase i svoje potraživanje ostvaruje kao da stečaj nije otvoren, te ima pravo da se namiri iz stečajne mase. Slijedom navedenog Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno izveo zaključak da se zabrana iz člana 63. Zakona o stečaju i likvidaciji ne odnosi na potraživanja nastala nakon otvaranja stečajnog postupka.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su u predmetnom postupku proizvoljno primjenjene odredbe člana 63. stav 1. i stav 5. Zakona o stečaju i likvidaciji, kao i odredbe člana 47. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Navodi da je sud bio dužan uvažiti apelantovu žalbu s obzirom da je izvršna isprava otvaranjem stečajnog postupka „na drugi način stavljena van snage“.

Relevantni propisi

7. Zakon o stečaju i likvidaciji ("Službene novine Federacije BiH" broj 23/98) u relevantnom dijelu glasi:

Izvršenja i osiguranja Član 63.

Od dana otvaranja stečajnog postupka ne može se protiv dužnika dopustiti mjera osiguranja niti prinudnog izvršavanja radi namirenja potraživanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava.

Postupci radi osiguranja i izvršenja iz stava 1. ovog člana koji su u toku, prekidaju se.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose se na izlučne i razlučne povjeritelje koji su pravo odvojenog namirenja stekli 60 dana prije dana otvaranja stečajnog postupka.

Upisi u javne knjige mogu se dopustiti i izvršiti i poslije dana otvaranja stečajnog postupka ako su uvjeti za upis ostvareni prije dana otvaranja stečajnog postupka. Odredbe stava 1. ovog člana ne primjenjuju se na izvršne isprave koje se odnose na troškove stečajnog postupka i na obaveze plaćanja takse za radnje dužnika u toku tog postupka.

Član 103.

Prije nego što se pristupi namirivanju povjeritelja, iz diobne mase izdvojit će se iznos potreban za isplatu troškova stečajnog postupka i za namirenje povjeritelja stečajne mase.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «apelantova nova građanska prava i obaveze », već da su ona ranije utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

II.Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na imovinu

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji je u predmetnom postupku primjenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Ustavni sud primjećuje da je odlukom Kantonalnog suda potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju od 18. marta 2014. godine. Ustavni sud s tim u vezi primjećuje da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge zbog kojih smatraju da predmetno izvršenje nije nedopušteno, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi propisani odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku. Pri tome su istakli da se odredbe člana

63. Zakona o stečaju i likvidaciji u predmetnom slučaju ne mogu primjeniti, s obzirom da se radi o potraživanjima koja je apelant, kao stečajni dužnik, prouzrokovao nakon otvaranja stečajnog postupka, pa se povjerilac takvog potraživanja nalazi u položaju povjerioca stečajne mase, a ne stečajnog povjerioca. Dovodeći u vezu odredbe člana 47. Zakona o izvršnom postupku i odredbe člana 63. Zakona o stečaju i likvidaciji sa odlučenjem redovnih sudova i obrazloženjem koje su u vezi sa tim dali, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi nikakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3947/17 (Frigos u stečaju d.o.o. Čelić) | Sudska praksa | Aktio