Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4219/17 („Apis“ d.o.o. Trebinje)

Odluka donesena 07. 02. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Propisano zakonom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Margarita Caca-Nikolovska, Giovanni Grasso

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4219/17

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 4219/17, rješavajući apelaciju „Apisa“ d.o.o. Trebinje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 7. februara 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Apisa“ d.o.o. Trebinje podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Ip 041777 17 Gž od 7. jula 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Apis“ d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miro Kebo iz Zajedničke advokatske kancelarije „Kebo i Guzin“ iz Mostara, podnio je 11. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Ip 041777 17 Gž od 7. jula 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i izvršenika „Autometala“ d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 16. maja 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i izvršenik su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 23. do 29. maja 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

Tok postupka

5. Apelant je Okružnom privrednom sudu u Trebinju 28. decembra 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika AD „Neimarstvo“ u stečaju, a na osnovu izvršnih isprava potvrda o registraciji Registra zaloga Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine br. A-20101229-276 i A-20101229-320 i ugovora o zalogu koji je zaključen 13. augusta 2010. godine između apelanta kao založnog povjerioca i AD „Neimarstvo“ kao založnog dužnika (u daljnjem tekstu: dužnik), predlažući da se izvršenje provede oduzimanjem i prodajom založenih pokretnih stvari koje su detaljnije navedene u prijedlogu za izvršenje.

6. Nakon što se Okružni privredni sud u Trebinju proglasio stvarno nenadležnim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske od 28. jula 2016. godine odlučeno je da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan Osnovni sud.

7. Postupajući po zaključku Osnovnog suda od 18. novembra 2016. godine, apelant je 1. decembra 2016. godine dostavio novi, uređeni prijedlog za izvršenje u kojem je umjesto založnog dužnika označio izvršenika zbog toga što je došlo do promjene vlasnika nad založenim stvarima.

8. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 95 0 Ip 041777 16 Ip od 7. decembra 2016. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje u skladu sa čl. 25. i 26. stav 4. Okvirnog zakona o zalozima (u daljnjem tekstu: OZZ).

9. Sudski izvršilac je 23. februara 2017. godine izašao na lice mjesta, zaplijenio založene pokretne stvari koje je ostavio u posjedu izvršenika.

Osporene odluke

10. Izvršenik je 1. marta 2017. godine Osnovnom sudu podnio zahtjev za obustavljanje izvršnog postupka.

11. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 Ip 041777 16 Ip od 3. aprila 2017. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog izvršenika za obustavljanje postupka.

12. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da iz ugovora o zalogu od 13. augusta 2010. godine proizlazi da su se stranke saglasile o postojanju duga koji dužnik ima prema apelantu po osnovu ugovora o ispunjenju obaveze trećem od 3. augusta 2010. godine i po osnovu presude Osnovnog suda od 31. marta 2010. godine. Kao osiguranje navedenog potraživanja dužnik je kao vlasnik i posjednik založio, između ostalog, i pokretne stvari koje su predmet izvršnog postupka, te se saglasio da na pokretnim stvarima bude ustanovljen zalog sve do povrata isplaćenog iznosa izvršeniku u visini od 93.000,00 KM i ispunjenja obaveze po presudi Osnovnog suda od 31. marta 2010. godine, te da će zalog trajati sve dok za to postoje razlozi, odnosno dok se ne izvrši povrat definiranog duga založnog dužnika (član 5. ugovora o zalogu). Osim navedenog, u članu 10. ugovora o zalogu stranke su se sporazumjele da zalog može prestati u svako doba izmirenjem ukupnih dugovanja založnog dužnika, o čemu će založni povjerilac izdati priznanicu. Iz potvrda o registraciji br. A-20101229-276 i A-20101229-320 proizlazi da je u Registru zaloga pokretnih stvari pri Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine u korist apelanta s danom 29. decembrom 2010. godine registriran zalog na pokretnoj imovini založnog dužnika, a u potvrdi registracije navedeno je i da je datum isteka registracije 29. decembar 2016. godine.

13. Razmatrajući prijedlog izvršenika, Osnovni sud je, između ostalog, naveo da su tačni navodi da je ugovorom o poravnanju od 20. februara 2012. godine između založnog dužnika i izvršenika, pravo vlasništva na založenim pokretnim stvarima koje su predmet izvršnog postupka prešlo na izvršenika. Međutim, članom 9. stav 1. tačka a) OZZ propisano je da zalog nastao u skladu sa članom 4. OZZ ima pravo prvenstva nad pravima kasnijeg kupca, odnosno zakupca osiguranja. Zalog u korist apelanta na spornim pokretnim stvarima nastao je u potpunosti u skladu sa članom 4. OZZ, te kao takav ima pravo prvenstva nad pravima svakog kasnijeg vlasnika založenih pokretnih stvari, pa i nad pravima izvršenika kao kasnijeg vlasnika založenih pokretnih stvari. U vezi s tim, Osnovni sud je istakao da su neosnovani navodi izvršenika iznijeti u prijedlogu za obustavljanje postupka da postupak izvršenja treba obustaviti jer izvršenik nije imao bilo kakvu obavezu prema apelantu, niti prema založnom dužniku, te da nije povrijedio osiguranu obavezu jer nije ni bio njen nosilac. Tačno je da izvršenik nije bio nosilac osigurane obaveze, ali je dužan da, kao pravno lice koje je steklo pravo vlasništva na založenim pokretnim stvarima kasnije, trpi pravo prvenstva založnog povjerioca da svoja potraživanja namiri iz vrijednosti založenih pokretnih stvari.

14. Osnovni sud je također naveo da su neosnovani i navodi izvršenika da sud po službenoj dužnosti treba obustaviti izvršni postupak zato što su registracije istekle 29. decembra 2016. godine. Naime, odredbom člana 20. stav 1. tačka a) OZZ propisano je da je registracija valjana samo ako nije istekla, odnosno ako nije brisana u skladu s ovim zakonom i Pravilnikom o zalozima (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Međutim, navedena odredba je u vezi sa članom 26. OZZ kojim je propisano da se postupak izvršenja pokreće na zahtjev založnog povjerioca nakon što založni dužnik povrijedi obaveze iz ugovora o zalogu, a da je izvršenje moguće samo ukoliko povjerilac dostavi sudu ugovor o zalogu i potvrdu o registraciji, te da navedena potvrda o registraciji predstavlja izvršni naslov. Dakle, potvrda o registraciji je valjana i predstavlja izvršni naslov samo ako nije istekla, odnosno nije brisana u skladu sa OZZ i Pravilnikom. Apelant je pokrenuo izvršni postupak zato što dužnik nije ispunio obavezu iz ugovora o zalogu, a prijedlog za izvršenje je moguće podnijeti u vremenskom periodu do isteka trajanja registracije, a nije nužno da se izvršni postupak i okonča u vremenskom periodu prije isteka registracije u Registru zaloga pokretnih stvari jer bi to predstavljalo pravnu nesigurnost. Zbog navedenih razloga u konkretnom slučaju se ne može primijeniti ni član 63. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) jer izvršna isprava na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage, niti je na drugi način određeno da je bez dejstva.

15. Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 Ip 041777 17 Gž od 7. jula 2017. godine žalbe izvršenika su uvažene i preinačeno je rješenje Osnovnog suda tako što je usvojen prijedlog izvršenika i obustavljen izvršni postupak.

16. Okružni sud je naveo da nije sporno da je došlo do promjene prava vlasništva na predmetnim založenim pokretnim stvarima i da je vlasnik tih stvari postao izvršenik. Međutim, kako se osnovano navodi u žalbama punomoćnika izvršenika, prvostepeni sud nije uzeo u obzir odredbu člana 20. stav 2. OZZ prema kojoj registracija postaje nevažeća ukoliko lice koje je u registraciji označeno kao založni povjerilac sazna o promjeni jedinstvenog matičnog broja, poreznog broja pravnog lica ili prenosu vlasništva, a ne izvrši promjenu registracije kako bi ona uključivala promijenjeni jedinstveni matični broj ili porezni broj pravnog lica u roku od petnaest dana od dana saznanja. Apelant kao založni povjerilac nije dokazivao, pa tako ni dokazao da nije saznao da je došlo do prenosa vlasništva na spornim založnim pokretnim stvarima tako što su one postale vlasništvo izvršenika. S obzirom na to da nije izvršena promjena registracije, registracija je postala nevažeća u smislu člana 20. stav 2. OZZ.

17. Okružni sud je također istakao da je osnovan i prigovor da se stekao zakonski razlog za obustavljanje postupka jer je registracija istekla 29. decembra 2016. godine. Naime, na potvrdama o registraciji naznačen je datum isteka registracije 29. decembar 2016. godine. Odredbom člana 20. stav 1. tačka a) OZZ propisano je da je registracija, kao i izmjena registracije valjana samo ukoliko nije istekla, odnosno nije brisana u skladu s ovim zakonom i Pravilnikom. Odredbom člana 63. stav

1. ZIP-a propisano je da će se izvršenje obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta, na osnovu čega je Okružni sud zaključio da su u smislu te odredbe postojali razlozi za obustavljanje postupka. Prema odredbi člana 26. stav 1. OZZ potvrda o registraciji je izvršna isprava. Potvrda o registraciji kao izvršna isprava valjana je samo ukoliko nije istekla, a kako je to propisano odredbom člana 20. stav 1. tačka

a) OZZ, pa činjenica da je apelant 1. decembra 2016. godine prvostepenom sudu dostavio novi, uređeni prijedlog za izvršenje, u kome je označio izvršenika umjesto založnog dužnika, a taj sud donio rješenje o izvršenju 7. decembra 2016. godine, dakle, prije nego što je isteklo trajanje registracije, ne znači da je prvostepeni sud mogao nastaviti izvršenje na osnovu potvrde o registraciji koja je istekla 29. decembra 2016. godine. To je isprava s ograničenim rokom važenja i ona je morala biti produžena da bi i dalje bila valjana. Stoga, isticanjem roka registracije stekli su se zakonski uvjeti da se postupak obustavi na osnovu člana 63. stav 1. ZIP-a. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Kantonalni sud u Sarajevu u Rješenju broj 65 0 Ip 100307 16 Pž od 22. novembra 2016. godine. Sasvim je drugo pitanje zbog čega prvostepeni sud nije u roku od osam dana od dana donošenja rješenja o izvršenju oduzeo osiguranje, odnosno zaplijenio založene pokretne stvari i ostavio ih u posjedu izvršenika, kako je propisano odredbom člana 26. stav 6. OZZ, tj. prije nego što je istekla registracija 29. decembra 2016. godine, nego tek 22. februara 2017. godine kada je registracija već istekla.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant tvrdi da se u konkretnom slučaju Okružni sud očigledno nezakonito i potpuno proizvoljno upustio u ocjenu da li je s aspekta člana 20. stav 2. OZZ registracija na osnovu koje je apelant pokrenuo izvršni postupak važeća, odnosno da li je valjana ili ne. Naime, iz odredbe člana 20. u vezi sa članom 23. OZZ pitanje valjanosti registracije je u uskoj vezi s odredbama kojim se regulira pitanje brisanja registracije, u vezi s čim je propisano provođenje posebne procedure tako da je odredbom člana 23. stav 5. OZZ propisano da ukoliko registracija nije brisana, odnosno izmijenjena, podnosilac zahtjeva se može obratiti sudu za izdavanje odgovarajućeg rješenja za brisanje, odnosno izmjenu registracije. U vezi s tim, apelant smatra da izvršni sud nije bio ovlašten da preispituje valjanost registracije s aspekta OZZ. Apelant, također, smatra da je Okružni sud postupio očigledno proizvoljno kada je na osnovu odredbe člana 20. stav 1. OZZ zaključio da zbog isteka 29. decembra 2016. godine nije valjana registracija na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak. U tom pogledu apelant je naveo da je prijedlog za izvršenje podnio blagovremeno, tj. prije isteka roka, te da je po tom prijedlogu i doneseno rješenje o dozvoli izvršenja prije isteka perioda zaloga, što je nesporna činjenica. Prema tome, činjenica da je nakon dozvole izvršenja došlo do isteka registracije nema nikakav značaj s aspekta provođenja izvršenja, te smatra da apelant ne može izgubiti pravo zbog toga što zakonom propisani organ, u konkretnom slučaju Osnovni sud, nije postupao kako je to zakonom propisano. Apelant, također, smatra da kada je pokrenuo izvršni postupak, u trenutku izdavanja dozvole izvršenja svi rokovi su prestali teći, što podrazumijeva i one koji se trebaju primijeniti prema članu 21. st. 1. i 3. ZIP-a jer se period trajanja izvršnog postupka ne može predvidjeti, zbog čega smatra da bi bilo nedopustivo da izgubi pravo na realizaciju založnog prava zbog toga što Osnovni sud nije proveo izvršni postupak. Apelant konačno ukazuje da potvrda o registraciji ni u trenutku podnošenja apelacije nije ukinuta, ni preinačena, ni poništena, ni stavljena van snage, odnosno nije na drugi način određeno da je bez djelovanja, iz čega proizlazi da Okružni sud nije mogao obustaviti izvršenje u smislu člana 63. stav 1. ZIP-a, uslijed čega je došlo do proizvoljne primjene navedene odredbe u konkretnom slučaju.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 43/17 – odluka USBiH, 90/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Osnove za određivanje izvršenja Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršna isprava Član 23. stav (1) (1)Izvršne isprave su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, 3) izvršna notarska isprava, 4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

Obustava izvršenja Član 63. st. (1) (1)Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

20. Okvirni zakon o zalozima („Službeni glasnik BiH“ br. 28/04 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

1. Nastanak zaloga Član 4. stav (1) Zalog je nastao ispunjenjem sljedeća četiri uslova, bez obzira kojim su redom ispunjeni:

a) u Registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj zalog;

b) lica koja su označena kao založni dužnik i založni povjerilac u registraciji iz tačke a) ovog stava zaključila su ugovor o zalogu;

c) lice označeno kao založni dužnik u registraciji iz tačke a) ovog stava je vlasnik stvari koja je ugovorom o zalogu iz tačke b) ovog stava određena kao osiguranje; i

d) da je lice označeno kao založni povjerilac u registraciji iz tačke a) ovog stava, odnosno neko drugo lice u skladu s ugovorom o zalogu iz tačke b) ovog stava ili s njim povezanim ugovorom, dalo ili je obavezno dati kredit licu označenom kao založni dužnik u registraciji iz tačke a) ovog stava ili trećem licu.

Uslov iz stava 1. tačke c) ovog člana također je ispunjen ako je po ugovoru kojim nastaje posebno vlasničko pravo na stvari ovo lice kupac, zakupac, ustupilac potraživanja, odnosno komisionar.

3. Pravo prvenstva kupca i zakupca Član 9. stav (1) tačka a) Ukoliko ovim članom nije drugačije određeno:

a) zalog nastao u skladu s članom 4. ovog zakona ima pravo prvenstva nad pravima kasnijeg kupca, odnosno zakupca osiguranja; i [...]

5. Valjanost registracije Član 20. stav (1) tačka a) i stav 2.

Registracija, kao i izmjena registracije valjana je samo ukoliko:

a) nije istekla, odnosno nije brisana u skladu s ovim zakonom i Pravilnikom o zalozima;

[...] Kada lice označeno kao založni dužnik u registraciji koja se odnosi na osiguranje koje se ne označava serijskim brojem promijeni jedinstveni matični broj ili poreski broj pravnog lica ili izvrši prijenos vlasništva na osiguranju, ta registracija ostaje važeća. Ali ipak, registracija postaje nevažeća ukoliko lice koje je u registraciji označeno kao založni povjerilac sazna o promjeni jedinstvenog matičnog broja, poreskog broja pravnog lica ili prijenosu vlasništva, a ne izvrši promjenu registracije kako bi ona uključivala promijenjeni jedinstveni matični broj ili poreski broj pravnog lica u roku od 15 dana od dana saznanja.

6. Dokazivanje podataka koji se nalaze u Registru zaloga Član 21.

Postojanje i sadržaj bilo kog podatka koji se nalazi u Registru zaloga može se dokazivati isključivo odgovarajućim izvodom izdatim od strane Registra zaloga.

Dokument koji ukazuje na to da je izdat od strane Registra zaloga u formi propisanoj Pravilnikom o zalozima smatra se izdatim od strane Registra zaloga i ima karakter i dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njemu sadržane ukoliko se ne dokaže suprotno.

8. Brisanje registracije Član 23. st. (3) do (5) Lice koje je u registraciji navedeno kao založni dužnik, odnosno svako drugo lice koje je vlasnik založene stvari na koju se ta registracija odnosi, ima pravo uputiti pismeni zahtjev za brisanje, odnosno izmjenu registracije licu navedenom kao založni povjerilac u toj registraciji u slučaju:

a) kada su sve obaveze na koje se ta registracija odnosi ispunjene;

b) kada se opis stvari koja je predmet zaloga odnosi na:

b1) potraživanje koje nije preneseno; ili b2) stvar koja nije predmet srodnog prava u korist lica koje je u toj registraciji označeno kao založni povjerilac; ili b3) stvar koja nije osiguranje iz ugovora o zalogu, ugovora kojim je nastalo ranije stečeno pravo, odnosno ugovora kojim nastaje strano pravo, zaključenog između lica označenih u toj registraciji kao založni povjerilac i založni dužnik; ili b4) stvar koja nije predmet ugovora kojim je nastalo posebno vlasničko pravo, zaključenog između lica označenih u toj registraciji kao založni povjerilac i založni dužnik; ili

c) kada ne postoji ugovor o zalogu, ugovor kojim nastaje posebno vlasničko pravo, ranije stečeno pravo, odnosno strano pravo između lica označenih u toj registraciji kao založni povjerilac i založni dužnik.

Lice označeno u registraciji kao založni povjerilac obavezno je ispuniti zahtjev iz stava 3. ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. Založni povjerilac ne može zaračunati troškove ili prihvatiti plaćanja za ispunjavanje ovih obaveza.

Ukoliko registracija nije brisana, odnosno izmijenjena u skladu sa zahtjevom, podnosilac zahtjeva iz stava 3. ovog člana može se obratiti sudu za izdavanje odgovarajućeg rješenja za brisanje, odnosno izmjenu registracije.

9. Odbijanje, promjena i brisanje registracije Član 24. stav (3) Šef Registra zaloga izvršit će promjenu ili brisanje registracije iz Registra zaloga u slučaju:

a) isteka vremena trajanja registracije;

b) prijema valjanog zahtjeva kojim se traži promjena ili brisanje registracije;

c) prijema sudskog rješenja kojim se nalaže promjena ili brisanje registracije.

1. Primjena Poglavlja V. ovog zakona i nadležnost suda Član 25. stav (6) Strana koja smatra da je oštećena u postupku izvršenja iz ovog zakona, zaštitu svojih prava vrši tužbom u parničnom postupku. Pokretanje parničnog postupka nema uticaja na postupak izvršenja u skladu s ovim zakonom.

2. Izvršenje Član 26. st (1), (2), (4), (5) i (6) Postupak izvršenja pokreće se na zahtjev založnog povjerioca nakon što založni dužnik povrijedi obaveze iz ugovora o zalogu. Izvršenje u skladu s odredbama ovog poglavlja moguće je samo ukoliko založni povjerilac dostavi izvršnom sudu ugovor o zalogu i Potvrdu o registraciji. Navedena Potvrda o registraciji je izvršni naslov.

U svom prijedlogu za izvršenje založni povjerilac mora predložiti jedno od sljedećeg:

a) da sudski izvršilac oduzme osiguranje u cilju njegove prodaje od strane založnog povjerioca; ili

b) da sudski izvršilac oduzme i proda osiguranje.

U slučaju povrede obaveze iz ugovora o zalogu od strane založnog dužnika, založni povjerilac može oduzeti osiguranje lično i bez pomoći sudskog izvršioca, ali samo nakon što je založni dužnik dao pismeni pristanak na to. Za valjanost ovog pristanka nije potrebna notarska obrada, odnosno ovjera, niti ovjera kod suda ili općinske službe.

Kada založni povjerilac podnese izvršnom sudu prijedlog iz stava 2. tačka a) ovog člana, sud mora izdati rješenje u roku od 8 dana od dana podnošenja prijedloga. Ovo rješenje o izvršenju uputit će sudskog izvršioca da oduzme osiguranje koje je opisano u ugovoru o zalogu i preda ga založnom povjeriocu ili od njega ovlaštenom licu u cilju prodaje osiguranja.

Kada založni povjerilac podnese izvršnom sudu prijedlog iz stava 2. tačka b) ovog člana, sud mora izdati rješenje u roku od 8 dana od dana podnošenja prijedloga. Ovo rješenje o izvršenju uputit će sudskog izvršioca da oduzme i proda osiguranje koje je opisano ugovorom o zalogu.

Sudski izvršilac mora oduzeti osiguranje u roku koji ne može biti duži od 8 dana od dana donošenja rješenja u skladu sa st. 4. ili 5. ovog člana, bez obzira da li je pravni lijek iz člana 27. stav 1. ovog zakona uložen. Sudski izvršilac mora dostaviti založnom dužniku rješenje o izvršenju u momentu oduzimanja osiguranja i nije obavezan dati prethodno obavještenje o oduzimanju bilo kojem licu uključujući i založnog dužnika.

21. Pravilnik o zalozima („Službeni glasnik BiH“ broj 53/04) u relevantnom dijelu glasi: Pretpostavljene ovlasti vlasnika Korisničkog računa Član 6. stav (1)

1. Smatra se da je vlasnik Korisničkog računa u potpunosti ovlašten vršiti registraciju, promjene ili brisanja registracije koja je nastala korištenjem njegovog Korisničkog računa, uključujući i registraciju u kojoj je vlasnik Korisničkog računa i jedno ili više lica navedenih kao založni povjerilac.

Vrste promjena Član 10.

1. Korištenjem SRZ moguće je izvršiti sljedeće promjene registracije:

a) produženje trajanja registracije;

b) brisanje registracije;

c) brisanje založnog povjerioca;

d) brisanje založnog dužnika;

e) brisanje specifične imovine;

f) brisanje opće imovine;

g) dodavanje založnog dužnika;

h) dodavanje založnog povjerioca.

2. Nisu dozvoljene bilo kakve druge vrste promjena registracije.

3. Šef registra će izvršiti promjenu ili brisanje registracije u skladu sa sudskom odlukom donesenom na osnovu Zakona, samo nakon prijema originalne kopije sudske odluke.

Trajanje registracije Član 13.

Trajanje registracije može biti od jedne do 25 godina ili na neodređeno vrijeme, u skladu sa izborom vlasnika Korisničkog računa korištenjem SRZ. Vremenski period počinje teći od momenta postojanja registracije u bazi podataka SRZ.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju apelant osporava Rješenje Okružnog suda broj 95 0 Ip 041777 17 Gž od 7. jula 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova. Imajući u vidu da je osporeno rješenje Okružnog suda dostavljeno apelantovom punomoćniku 16. augusta 2017. godine, a da je apelacija podnesena 11. oktobra 2017. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo protiv izvršenika radi namirenja potraživanja dužnika utvrđenog ugovorom o zalogu koje je osigurano potvrdom o registraciji koja ima snagu izvršnog naslova, te u kojem je izvršenik zatražio obustavljanje izvršenja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje se, u suštini, zasnivaju na tvrdnjama da su redovni sudovi prilikom donošenja osporenih odluka proizvoljno primijenili pravo.

31. U tom pogledu, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

32. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je tokom izvršnog postupka došlo do proizvoljnog postupanja redovnih sudova.

33. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud osporenom odlukom uvažio žalbu izvršenika, obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Naime, Okružni sud je zaključio da su ispunjeni zakonski uvjeti da se postupak obustavi na osnovu člana 63. stav 1. ZIP-a jer je potvrda o registraciji postala nevažeća u smislu člana 20. stav 2. OZZ s obzirom na to da apelant nije dokazao da nije saznao da je došlo do prenosa vlasništva na spornim stvarima, kao i zbog toga što potvrda o registraciji nije valjana jer je istekla u smislu člana 20. stav 1. tačka a) OZZ.

34. Razmatrajući apelantove tvrdnje kojima osporava navedene zaključke Okružnog suda navodeći da se izvršni sud u konkretnom slučaju potpuno proizvoljno upustio u ocjenu da li je s aspekta člana 20. OZZ registracija na osnovu koje je apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak važeća, odnosno da li je valjana ili ne, Ustavni sud prvenstveno zapaža da su odredbama člana 20. OZZ propisani uvjeti za valjanost i važenje registracije, a shodno tome i potvrde o registraciji koja sadrži podatke o registraciji i koja ima snagu izvršnog naslova. Ustavni sud, dalje, zapaža da je odredbom člana 21. stav 2. OZZ propisano da isprava izdata od strane Registra zaloga ima karakter i dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njoj sadržane ukoliko se ne dokaže suprotno, iz čega proizlazi da je moguće dokazivanje da potvrda o registraciji kao izvršni naslov nije valjana, odnosno važeća, pa su ovi apelantovi navodi neosnovani.

35. Ustavni sud dalje zapaža da iz činjeničnog stanja predmeta nesporno proizlazi da je 2012. godine došlo do promjene vlasnika na spornim pokretnim stvarima, da je apelant prijedlog za izvršenje protiv izvršenika podnio 18. novembra 2016. godine i da je izvršenje dozvoljeno 7. decembra 2016. godine, te da je registracija založnog prava važila do 29. decembra 2016. godine. Dakle, iz ovog proizlazi da je od trenutka zasnivanja založnog prava pa do trenutka provođenja izvršenja došlo do promjene podataka kako u pogledu vlasnika tako i u pogledu roka važenja registracije, pa tako izvršna isprava nije bila usklađena sa stvarnim stanjem. Razmatrajući apelantove navode o proizvoljnosti u primjeni prava prilikom donošenja odluke o obustavljanju izvršnog postupka, Ustavni sud najprije zapaža da je odredbom člana 20. stav (1) tačka a) i stav (2) OZZ propisano da je registracija, kao i izmjena registracije valjana samo ako nije istekla, te da registracija postaje nevažeća ako založni povjerilac sazna o promjeni vlasništva, a ne izvrši promjenu registracije u roku od 15 dana od saznanja. Zatim, iz člana 6. stav (1) i člana 10. Pravilnika proizlazi da je imalac računa, što je u konkretnom slučaju apelant, u potpunosti bio ovlašten vršiti registriranje, promjene ili brisanja registracije, odnosno da je korištenjem Sistema Registra zaloga, pored ostalog, mogao izvršiti produženje trajanja registracije, odnosno brisanje i dodavanje založnog dužnika. Kada je u pitanju trajanje registracije, članom 13. Pravilnika propisano je da registracija može trajati od jedne do 25 godina ili na neodređeno vrijeme u skladu s izborom vlasnika korisničkog računa korištenjem Sistema Registra zaloga. Iz ovog jasno proizlazi da je i izbor dužine trajanja registracije ostavljen na dispozitiv vlasniku korisničkog računa, odnosno u konkretnom slučaju apelantu. Prema tome, Ustavni sud zapaža da apelanta ništa nije sprečavalo, niti bi to predstavljalo prevelik teret za njega, da je u skladu s odredbama člana 20. OZZ i čl. 6, 10. i 13. Pravilnika izvršio promjenu vlasnika založenih stvari, odnosno produženje važenja registracije kako bi potvrda o registraciji kao izvršni naslov ispunjavala uvjete za valjanost, te bila usklađena sa stvarnim stanjem. U vezi s ovim, Ustavni sud zapaža da je pitanje djelovanja izvršne isprave u izvršnom postupku regulirano odredbom člana 63. stav 1. ZIP-a, iz koje proizlazi da će se izvršenje obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva. Dakle, iz sadržaja ove odredbe slijedi da izvršna isprava mora biti važeća tokom cijelog trajanja izvršenja, a ne samo u trenutku donošenja rješenja o izvršenju, kako to proizlazi iz apelantovih tvrdnji kojima naglašava da je prijedlog za izvršenje podnio prije isteka roka važenja registracije. Tim više jer iz stanja spisa proizlazi da je na potvrdi o registraciji na osnovu koje je podnio prijedlog za izvršenje bio naveden vremenski rok važenja registracije, koji je i apelantu bio poznat. Suprotno tumačenje, kakvo proizlazi iz apelantovih navoda, obesmislilo bi sadržaj odredbe člana 63. stav 1. ZIP-a i omogućilo bi provođenje izvršnog postupka bez obzira na zakonsku valjanost izvršne isprave. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Okružni sud primjenom navedenih odredbi u okolnostima konkretnog predmeta proizvoljno primijenio pravo, posebno ne na način da bi svojim zaključcima zamijenio zaključke tog suda u ovom pogledu. Prema tome, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, zbog čega su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje.

36. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pravo na imovinu

37. Razmatrajući apelantove navode da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant nije detaljnije obrazlagao, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje ovog prava, u suštini, veže za pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ti navodi su već razmotreni prilikom razmatranja navoda o povredi prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Okružni sud u osporenoj odluci, pozivajući se na odredbu člana 20. OZZ kojom su propisani uvjeti za valjanost registracije založnog prava i člana 63. stav 1. ZIP-a kojom su propisani uvjeti za obustavljanje izvršenja, usvojio žalbe izvršenika i prvostepeno rješenje preinačio tako što je obustavio izvršenje, pri čemu je za svoju odluku dao jasno i argumentirano obrazloženje iz kojeg ne proizlazi proizvoljnost u primjeni prava na koju je apelant neosnovano ukazivao.

39. Ustavni sud, također, zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da nema povrede njegovog prava u tom pogledu.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević