Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-425/18 (M. D.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Nekretnina
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o eksproprijaciji
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o eksproprijaciji
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Odluka o meritumu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-425/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 425/18, rješavajući apelaciju Marka Divkovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. prosinca 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Marka Divkovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 V 242287 16 Gž od 13. studenog 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 V 242287 15 V od 15. travnja 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Marko Divković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 22. siječnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 V 242287 16 Gž od 13. studenog 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 V 242287 15 V od 15. travnja 2015. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - Podružnica Termoelektrana „Tuzla“ (u daljnjem tekstu: predlagač) zatraženo je 15. listopada 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i predlagač su dostavili odgovore na apelaciju 1. studenog 2019. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 V 242287 15 V od 15. travnja 2016. godine određena je naknada za nekretninu, preciznije označenu katastarskim i zemljišnoknjižnim oznakama, ekspropriranu rješenjem Službe za geodetske i imovinskopravne poslove Grada Tuzla od 7. siječnja 2014. godine, u ukupnom iznosu od 29.932,00 KM (naknada za zemljište u iznosu od 29.204,00 KM i naknada za stabla u iznosu od 728,00 KM) od kojeg iznosa apelantu, te F.D., S.D. i Š.D. pripada dio od po 1/5, a J.D. i I.D., te O.B. dio od po 1/15 (stavak I. izreke rješenja). Stavkom II. izreke rješenja obvezan je predlagač da isplati ukupno određenu naknadu sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka u preciziranom iznosu.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretnom izvanparničnom postupku nadležna služba Grada Tuzla na temelju članka 62. Zakona o eksproprijaciji dostavila sudu pravomoćno rješenje Grada Tuzla od 7. siječnja 2014. godine kojim je za potrebe predlagača, a u svrhu izgradnje deponije šljake i pepela Jezero II. u Tuzli, eksproprirana predmetna nekretnina. Općinski sud je naveo da je, postupajući sukladno odredbi članka 64. Zakona o eksproprijaciji, pribavio predmete od Službe za geodetske i imovinskopravne poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) o eksproprijaciji nekretnina koje su se nalazile na istom lokalitetu kao predmetna nekretnina. Općinski sud je utvrdio da iz sadržaja zapisnika Službe od 14. siječnja 2013. godine, 21. veljače 2013. godine, 22. travnja 2013. godine, te 6. kolovoza 2014. godine proizlazi da su u postupku pred tom službom eksproprirane nekretnine koje se nalaze na istom lokalitetu i u iste svrhe kao i apelantova nekretnina, te da su između korisnika eksproprijacije i ranijih vlasnika nekretnina postignuti sporazumi o isplati naknade za eksproprirane nekretnine po cijeni od 4,00 KM po m2, koji su i realizirani. Općinski sud je nadalje naveo da je uvidom u spise tog suda br. 32 0 V 188254 13 V i 32 0 V 188254 13 V nesporno utvrđeno da je za nekretnine koje su na istom lokalitetu i u istu svrhu eksproprirane kao i predmetna nekretnina utvrđena naknada za eksproprirano zemljište, također, u iznosu od 4,00 KM/m2. S tim u svezi, Općinski sud je naveo da je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke prema kojem tržišna vrijednost ekspropriranog zemljišta po m2 iznosi 4,00 KM, odnosno u ukupnom iznosu od 29.204,00 KM (pri čemu je vještak ocijenio sadržaj zaključenih sporazuma prema kojim je postignuta suglasnost o isplati naknade za eksproprirane nekretnine po tržišnoj vrijednosti od 4,00 KM/m2). Naime, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, Općinski sud je, pozivajući se na odredbe članka 70. Zakona o eksproprijaciji, obvezao predlagača da na ime naknade za ekspropriranu predmetnu nekretninu isplati ukupan iznos od 29.204,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sukladno odredbama članka
277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 V 242287 16 Gž od 13. studenog 2017. godine apelantov priziv je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
8. U konkretnom slučaju, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te za svoju odluku dao jasne i na zakonu zasnovane razloge, koje prihvaća i Kantonalni sud, ocjenjujući da ih apelant nijednim prizivnim navodom nije doveo u sumnju. Naime, u obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da apelantovu ekspropriran nekretninu dijelom čini voćnjak druge klase, a dijelom zapuštena livada zarasla u korov, blagog nagiba, koja se već godinama ne koristi i ne obrađuje. S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo da, prema nalazu i mišljenju vještaka, imajući u vidu objektivne kriterije, odnosno bonitet i lokaciju na kojoj se nalazi predmetna nekretnina, koja se godinama ne obrađuje i ne koristi, na istoj lokaciji nema slobodnog prometa nekretnina, te imajući u vidu zaključene sporazume pred nadležnim organom uprave i u sudskim postupcima u pogledu ekspropriranih nekretnina sa istog lokaliteta, proizlazi da tržišna vrijednost zemljišta po m2 na lokalitetu na kojem se nalazi apelantova predmetna nekretnina iznosi 4,00 KM. S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja novčane naknade za ekspropriranu apelantovu nekretninu u iznosu od 4,00 KM/m2, odnosno ukupno 29.204,00 KM, ocijenio sadržaj zaključenih sporazuma iz zapisnika nadležne službe prema kojima je između predlagača i vlasnika nekretnina postignut sporazum o isplati naknade za eksproprirane nekretnine po cijeni od 4,00 KM/m2, a radi se o nekretninama koje su eksproprirane u istu svrhu kao i apelantova nekretnina i koje se nalaze na istom lokalitetu. Kantonalni sud je, također, naveo da je prvostupanjski sud ocijenio i činjenicu da je u predmetima tog suda (br. 32 0 V 188254 13 v I 32 0 v 158744 13 V) za eksproprirano zemljište koje graniči i koje se nalazi neposredno uz apelantovu predmetnu nekretninu određena naknada po m2, također, u iznosu od 4,00 KM.
9. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, sukladno odredbama članka 46. Zakona o eksproprijaciji, odredio visinu pravične naknade za ekspropriranu predmetnu nekretninu u iznosu od 4,00 KM po m2, odnosno ukupno u iznosu od 29.204,00 KM, jer je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke koji je, i po ocjeni tog suda, dat stručno, objektivno i sukladno pravilima struke. S tim u svezi, Kantonalni sud je zaključio da se ne mogu prihvatiti apelantovi prizivni navodi da je naknada za ekspropriranu nekretninu nisko određena, budući da za svoju tvrdnju nije ponudio dokaze. Sukladno navedenom, Kantonalni sud je odbio apelantov priziv kao neutemeljen i prvostupanjsko rješenje u odnosu na apelanta potvrdio primjenom odredaba članka 235. stavak 2. Zakona o parničnom postupku u svezi sa člankom 2. stavak 2. Zakona o izvanparničnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, apelant, zapravo, ponavlja navode koje je isticao u postupku pred redovitim sudovima, smatrajući da je paušalnom i proizvoljnom ocjenom dokaza pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, apelant smatra da je točna tvrdnja da je njegova nekretnina zapuštena s tim da, prema apelantovoj ocjeni, postoje dokazi koji na nesumnjiv način dokazuju da je predmetna nekretnina zapuštena zato što mu je korisnik eksproprijacije onemogućio prilaz njegovoj nekretnini, odnosno apelant tvrdi da je njegovu nekretninu obezvrijedio upravo korisnik eksproprijacije, zato što je korisnik eksproprijacije onemogućio prilaz njegovoj nekretnini, jer tu istresa šljaku i da je to razlog zapuštenosti. Također, apelant je naveo da se u obrazloženju osporenih odluka navodi da su već ranije zaključivani sporazumi o visini naknade za izuzeto zemljište na toj lokaciji, ali da sud nije naveo gdje su ti sporazumi zaključivani (pred sudom ili općinom), kao i da li su pravomoćni, te da niti jedan od tih sporazuma nije priložen kao dokaz u spis, niti su ti sporazumi poslužili vještaku, odnosno sudu da utvrdi vrijednost izuzete nekretnine po metru kvadratnom.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da ostaje pri svim razlozima danim u rješenju tog suda, te smatra da je ono doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Općinski sud je istaknuo da pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji, jer je odluka donesena na temelju dokumentacije koja se nalazila u spisu i pravilnom primjenom Zakona o eksproprijaciji.
13. Predlagač je naveo da su osporene odluke utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 70/07, 36/10 25/12 i 34/16) u relevantnom dijelu glasi: Članak 38.
Postupak provođenja eksproprijacije je žuran.
Članak 46.
Ako vlasnik nekretnine koja se eksproprira ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik eksproprijacije ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Tržišna vrijednost je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.
Članak 53.
Naknada za eksproprirano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta.
Članak 62.
Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji općinska služba za upravu dostavit će, bez odlaganja, pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima nadležnom sudu na čijem području se nalazi eksproprirana nekretnina zbog određivanja naknade.
Članak 63.
Visina naknade za ekspropriranu nekretninu određuje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostupanjskog sudskog rješenja o naknadi.
Članak 64.
Nadležni sud po službenoj dužnosti u izvanparničnom postupku odlučuje o visini naknade za ekspropriranu nekretninu.
Kod utvrđivanja naknade za ekspropriranu nekretninu sud je dužan uzeti u obzir visinu naknade utvrđenu prilikom sporazumnog utvrđivanja naknade pred općinskom službom za upravu, ako je većina stranaka zaključila takav sporazum na određenom području u postupku eksproprijacije za izgradnju istog ili drugog objekta.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu sud ne može odlučivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu.
15. Zakon o izvanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 146.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nekretninu kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nekretninu.
Članak 147.
Ako sudionici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nekretninu u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno organ uprave dostavit će pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprirana nekretnina, radi određivanja naknade.
Organ iz stavka 1. ovog članka može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava sudionik utvrdi da se ne može postići sporazum o naknadi.
Članak 149.
Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nekretnine, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.
Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje sudionici predlože, ako utvrdi da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.
VI. Dopustivost
16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 32 0 V 242287 16 Gž od 13. studenog 2017. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 24. studenog 2017. godine, a apelacija je podnesena 22. siječnja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem se utvrđivala naknada za ekspropriranu apelantovu nekretninu, pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. studenog 2005. godine, stavak 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
24. Apelant, u suštini, smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer su redoviti sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnog prava. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima.
25. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelanti postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava.
26. Ustavni sud ukazuje da su redoviti sudovi u izvanparničnom postupku utvrdili visinu naknade za ekspropriranu nekretninu. Ustavni sud primjećuje da je apelant nezadovoljan visinom utvrđene naknade. Apelant navodi da je njegova nekretnina zapuštena zato što je korisnik eksproprijacije onemogućio apelanta da koristi predmetnu nekretninu, odlažući šljaku na deponiji koja se nalazi u neposrednoj blizini.
27. Ustavni sud zapaža da su Općinski i Kantonalni sud primjenom pravila parničnog postupka, pri čemu su se sudovi detaljno bavili raspravnim načelom i teretom dokazivanja (čl. 7, 123. i 126. ZPP), konačno u svojim odlukama utvrdili visinu naknade za izuzetu predmetnu nekretninu. U bitnom načela koja propisuju relevantne odredbe ZPP podrazumijevaju da svaka stranka treba da dokazuje istinitost svojih činjeničnih navoda, a ako sud na temelju dokaza koji su izvedeni nije uvjeren u određene činjenične navode stranke, smatrat će da su ti navodi nedokazani. S tim u svezi, Ustavni sud, također, podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da se miješa u kvalitetu i snagu dokaza na način na koji to apelant sugerira, budući da je taj segment u isključivoj nadležnosti redovitih sudova.
28. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi dali iscrpna, jasna i argumentirana obrazloženja zašto su zaključili da je u konkretnom slučaju tržišna cijena kvadratnog metra od 4,00 KM pravična naknada za izuzeto zemljište, do koje su došli na temelju svih provedenih dokaza (nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke, zaključenih sporazuma s ranijim vlasnicima ekspropriranih nekretnina na istom lokalitetu i u istu svrhu). U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud ocijenio podatke sadržane u sudskom spisu koji se odnose na cijenu po kvadratnom metru iz zaključenih sporazuma s ranijim vlasnicima ekspropriranih nekretnina na istom lokalitetu, a koji su zaključeni pred nadležnim organom uprave, zatim, rješenja Općinskog suda o određivanju naknade po kvadratnom metru za eksproprirane nekretnine od ranih vlasnika na istom lokalitetu i u iste svrhe, uzimajući u obzir lokaciju i uređenost parcele, te pristup toj nekretnini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi na temelju izvedenih dokaza, posebno imajući u vidu nalaz vještaka poljoprivredne struke, suprotno apelantovim navodima, jasno obrazložili na kojim je utvrđenim činjenicama i bitnim razlozima utvrđena predmetna naknada, te da su se pri tome pozvali na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji i Zakona o izvanparničnom postupku, a u danim obrazloženjima Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost.
29. U pogledu apelantovih navoda da se u obrazloženju osporenih odluka navodi da su već ranije zaključivani sporazumi o visini naknade za izuzeto zemljište na istoj lokaciji, ali da sudovi ne navode gdje su ti sporazumi zaključivani (pred sudom ili općinom), kao i da li su pravomoćni, te da ti sporazumi nisu priloženi kao dokaz vještaku, odnosno sudu da utvrdi vrijednost izuzete nekretnine po metru kvadratnom, Ustavni sud ukazuje da iz stanja spisa i obrazloženja osporenih presuda, suprotno apelantovim navodima, proizlazi da su redovni sudovi dovoljno jasno i argumentirano obrazložili da su ocijenili sporazume o visini naknade zaključene pred nadležnim organom uprave s ranijim vlasnicima ekspropriranih nekretnina na istom lokalitetu, kao i pravomoćna rješenja Općinskog suda o određivanju visine naknade u iznosu od 4,00 KM po kvadratnom metru za eksproprirane nekretnine na istom lokalitetu i u iste svrhe, a koja rješenja je donio Općinski sud u izvanparničnom postupku po prijedlogu predlagača. Ustavni sud, također, zapaža da su redoviti sudovi dali jasna obrazloženja zašto su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke, te da je navedeni nalaz, između ostalog, utemeljen i na navedenim sporazumima i rješenjima o visini naknade za eksproprirane nekretnine na istom lokalitetu.
30. Ustavni sud se slaže sa apelantom da je do zapuštenosti njegovih nekretnina moglo da dođe uslijed postupaka korisnika eksproprijacije, koji mu je onemogućio prilaz nekretninama, istresao na njih šljaku itd. Međutim, nejasno je (a u tom pravcu ni apelacija ne daje nikakve navode) zašto apelant nije tražio sudsku zaštitu svog vlasništva, uključujući i naknadu štete, prije pokretanja postupka eksproprijacije. Kao (su)vlasnik nekretnine apelant ima interes (i) obvezu da se stara o zaštiti svojih nekretnina, za šta je u konkretnom slučaju imao na raspolaganju učinkovite pravne lijekove. Stoga, citirani navodi nisu od značaja za poštivanje apelantovog prava u predmetnom postupku koji se odnosio na utvrđivanje naknade za eksproprirane nekretnine.
31. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Europske konvencije, te da suladno tome osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
32. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje ovog prava, u suštini, veže za utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, a ti su navodi već razmotreni u okviru apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje. Obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih točaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava na apelantovu štetu, te kada su redoviti sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.
34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer apelant kršenje tog prava dovodi u svezu s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoljnom primjenom materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
35. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević