Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4690/19 (S. Š.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-4690/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4690/19, rješavajući zahtjev Stipe Šakića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Stipe Šakića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Stipe Šakić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je, 3. decembra 2019. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 014378 18 Kž 12 od 29. avgusta 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 014378 16 K od 16. januara 2018. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi „Općinskom sudu u Širokom Brijegu i Kazneno popravnom zavodu u koji apelant treba da se uputi na izdržavanje kazne zatvora“ bilo naloženo da ga ne upute na izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.
2. Kantonalni sud je Presudom broj 03 0 K 014378 16 K od 16. januara 2018. godine proglasio krivim apelanta i optuženog J. I. L. da su na način detaljno opisan u izreci presude počinili krivična djela i to: apelant krivično djelo udruživanja radi činjenja krivičnih djela iz člana 340. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), u vezi sa članom 59. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama KZ FBiH za koje mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 18.000,00 KM i produženo krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. i čl. 33., 54. i 55. KZ FBiH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je, na osnovu člana 54. stav 2. tačka b) KZ FBiH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od (jedne) godine i novčanu kaznu u iznosu od 18.000,00 KM koju je dužan platiti u jednakim ratama u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude. Ako se novčana kazna ne plati u roku koji je utvrđen u presudi, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 100,00 KM novčane kazne, odrediti 1 (jedan) dan zatvora, s tim što se ne može prekoračiti propisana kazna za to djelo. Na osnovu člana 383. stav 4. KZ FBiH u vezi sa članom 64. Zakona o izmjenama i dopunama KZ FBiH od apelanta je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 5.717,37 KM koji novac postaje vlasništvo Federacije BiH.
3. Vrhovni sud je Presudom broj 03 0 K 014378 18 Kž 12 od 29. avgusta 2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanta dok je žalbu optuženog J.I.L. djelomično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odluci o kazni, tako da je optuženom J.I.L. izrečena jedinstvena kazna zatvora od sedam godina.
4. Apelant u opširnim apelacionim navodima tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz čl. II/2, II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6., 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovanih sloboda.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da se radi o specifičnom predmetu u kom se ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, te na neophodnost hitnog postupanja kako ne bi izdržavao kaznu zatvora po osporenim presudama koje su donijete, kako tvrdi, kršenjem njegovih prava: na pravično suđenje, na djelotvorni pravni lijek kao i da je prekršena zabrana diskriminacije.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
8. U konkretnom slučaju, apelant u suštini smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Širokom Brijegu da ga ne uputi na izdržavanje izrečene kazne zatvora. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja ili prekida izvršenja kazne..
9. Najzad, Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Međutim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije dokazao da je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene.
11. S obzirom na prethodno izneseno i okolnost da apelant nije dostavio argumente i dokaze da je koristio mogućnost koju ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević