Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1908/18 (I. K.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
- Lišavanje slobode
- Prekršajni postupak
- Prekršaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1908/18
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1908/18, rješavajući apelaciju Ilke Kordića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Ilke Kordića podnesena zbog povrede članka 5. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku lišavanja slobode Ilke Kordića, koji su 19. ožujka 2018. godine poduzeli pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona – Specijalna policija Uprave policije Ljubuški.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ilko Kordić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Ivan Herceg, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 26. ožujka 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) tvrdeći da su ga 19. ožujka 2018. godine pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona – Specijalna policija Uprave policije Ljubuški (u daljnjem tekstu: PU) nezakonito lišili slobode.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od PU je 26. studenog 2019. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. PU je odgovor dostavila 9. prosinca 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Zamjenik zapovjednika PU Ljubuški je 20. ožujka 2018. godine u prostorijama PU Ljubuški sačinio Službenu zabilješku broj 02-2-6/1-4-191/18 u povodu poduzimanja službenih policijskih radnji 19. ožujka 2018 godine prilikom blokade autoceste A-l u mjestu Bijača, općina Ljubuški, od strane članova Udruge „Zaboravljeni branitelji“ Ljubuški. U zabilješki je navedeno da su 19. ožujka 2018. godine u 6.55 sati članovi Udruge „Zaboravljeni branitelji“ blokirali autocestu u mjestu Bijača koja vodi prema graničnom prijelazu tako što se preko obje trake i zaustavne trake nalazila pvc traka zavezana za zaštitnu ogradu iza koje se nalazilo četrdesetak članova Udruge „Zaboravljeni branitelji“ sa zastavama i transparentima, koji su blokirali autocestu. U 08.35 sati zapovjednik PU Ljubuški izdao je zapovijed da se u roku od 15 minuta uklone s autoceste jer su blokirali promet i ako se ne uklone da će biti nasilno uklonjeni i za to kažnjeni u skladu sa zakonskim propisima. Budući da se prosvjednici nisu uklonili za 15 minuta, zapovjednik je ponovio zapovijed i nakon izdane treće zapovjedi u 9.10 sati svi prisutni prosvjednici uklonili su se s autoceste i promet je normaliziran. Dalje je navedeno da je jedan broj prosvjednika (50 članova) krenuo vozilima u pravcu Ljubuškog i oko 9.30 sati su blokirali regionalnu cestu u mjestu Hardomilje, te su na pješačkom prijelazu regionalne ceste R 423, sa zastavama i transparentima, neprekidno hodali s jedne strane ceste na drugu. Navedeno je da je na mjesto događaja došao i policijski službenik koji je videokamerom snimio prosvjednike. Nakon što se stvorila kolona vozila na cesti u 10.00 sati, zamjenik zapovjednika je prišao prosvjednicima, te im se obratio rekavši da će izvršiti regulaciju prometa i naredio im da se uklone s kolnika pokazujući im rukama obvezan smjer kretanja, tj. smjer regionalne ceste. Prosvjednici su se oglušili o njegovu zapovijed i nastavili hodati po pješačkom prijelazu. Budući da su se prosvjednici oglušili o zapovijed, njima je zapovjednik putem megafona tri puta izdao zapovijed da se uklone s ceste kako bi se promet mogao nesmetano odvijati, na što su se oni oglušili. Oko 10.10 sati na mjesto događaja službenim vozilom stigao je policijski službenik PU Ljubuški I. B., kojeg prosvjednici nisu propustili da prođe u smjeru Bijače. Zapovjednik je izdao zapovijed prosvjednicima da se uklone s ceste, da propuste službeno vozilo i da ne ometaju policijske službenike u vršenju službenih radnji, a oni su tek nakon treće izdane zapovijedi propustili službeno vozilo. Nakon toga na mjesto događaja stigli su policijski službenici šef OKC D. Č., M. M. zapovjednik PZSCP i četiri policijska službenika postrojbe, te je u 10.20 sati na mjesto događaja stiglo 14 policijskih službenika Specijalne policije MUPZZH sa zapovjednikom. Dolaskom policijskih službenika Specijalne policije, prosvjednicima koji su se nalazili na pješačkom prijelazu i koji su ometali promet zapovjednik izdaje putem megafona tri puta jasnu i glasnu zapovijed da se uklone s pješačkog prijelaza regionalne ceste, da ne ometaju nesmetano odvijanje prometa, na što su se oni oglušili. Nakon toga, zapovjednik Specijalne policije M. V. izdao je zapovijed policijskim službenicima Specijalne policije koji su s pješačkog prijelaza regionalne ceste potisnuli prosvjednike i u 10.25 sati promet na regionalnoj cesti je normaliziran. Dok su policijski službenici Specijalne policije pomoću štitova držali prosvjednike uz desni rub regionalne ceste gledano u smjeru Bijače u 10.35 sati iz pravca trgovine na pješački prijelaz prišla je muška NN osoba, koja je narušila javni red i mir, vrijeđajući i omalovažavajući policijske službenike u obavljanju službenih zadaća tako što se policijskim službenicima Specijalne policije obratila riječima: „Skloni tu bagru da prođem.“ Nakon što je osoba narušila javni red i mir, zapovjednik Specijalne policije M. V. izdao je zapovijed da se on liši slobode zbog vrijeđanja i omalovažavanja ovlaštenih službenih osoba i njega su dvojica policijskih službenika Specijalne policije, uz primjenu minimalne fizičke snage, uzeli za ruke i bez pružanja aktivnog otpora doveli do službenog vozila i predali policijskom službeniku F. K. koji ga je smjestio u službeno vozilo. Nakon toga je osoba lišena slobode privedena u prostorije PU Ljubuški, gdje je utvrđeno da se radi o apelantu, te je nad njim izvršena prekršajna obrada i nakon završene obrade mu je uručen prekršajni nalog, te je potom, „kako ne bi nastavio s vršenjem prekršaja“, lišen slobode i smješten u prostorije za zadržavanje PU Ljubuški. Nakon provedene prekršajne obrade, apelant je oko 17.10 sati pušten iz prostorija PU Ljubuški.
6. Prema Zapisniku PU broj 02-2-6/1-44-16//18-1 od 19. ožujka 2018. godine apelanta su navedenog dana u 10.35 sati u službenim prostorijama PU ovlaštene službene osobe – Specijalna policija, na temelju članka 153. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), lišile slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaj iz članka 12. Zakona o javnom redu i miru. U Zapisniku je konstatirano da je apelant lišen slobode „u urednom stanju i bez vidljivih povreda“. Iz zapisnika proizlazi da je apelant, u smislu članka 5. ZKPFBiH, pored ostalog, upoznat s razlozima lišavanja slobode, te da „na isti nema primjedbi“. Pored toga, iz zapisnika proizlazi da je apelant odbio potpisati zapisnik.
7. Prema Zapisniku PU o otpustu osobe lišene slobode broj 02-2-6/1-44-16/18-5 od 19. ožujka 2018. godine apelant je tog dana u 17.10 sati, na temelju članka 153. stavak 3. ZKPFBiH pušten na slobodu, a kako je navedeno, „nakon zavedene prekršajne obrade i uručenog P. N.“. Zapisnik sadrži apelantov potpis, te potpis ovlaštene službene osobe.
8. PU je 19. ožujka 2018. godine izdala prekršajni nalog broj 106.334.701.0 apelantu kao počinitelju prekršaja jer je „19. ožujka 2018. godine u 10.35 sati […] prilikom blokade regionalne ceste od strane Udruge „Zaboravljeni branitelji“ na javnom mjestu narušio javni red i mir tako što je vrijeđao i omalovažavao policijske službenike prilikom obavljanja službenih radnji govoreći im: 'Skloni tu bagru s ceste da prođem'“, čime je počinio prekršaj iz članka 12. stavak 1. točka a) Zakona o javnom redu i miru, kojim mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 700,00 KM.
9. PU je (nečitkog dana u ožujku 2018. godine) izdala prekršajni nalog broj 106.335.009.8 apelantu kao počinitelju prekršaja jer je „19. ožujka 2018. godine od 6.55 do 9.10 sati na dionici autoceste koridor Vc Bijača-Zvirovići, u mjestu Bijača, ometao promet motornih vozila tako što je izašao na dionicu autoceste, te fizički onemogućio protok vozila koja su se kretala navedenom dionicom, koji prekršaj je evidentiran neposrednim zapažanjem policijskih službenika i videozapisom, čime je počinio prekršaj iz članka 3. 'ZOOSPNC-a ŽZH', kažnjiv po članku 232. stavak 1. točka a) istog propisa“. Apelantu je prekršajni nalog poslat poštom 27. ožujka 2018. godine.
10. PU je 3. travnja 2018. godine izdala prekršajni nalog broj 106.335.150.8 apelantu kao počinitelju prekršaja jer je „19. ožujka 2018. godine od 10.55 do 10.25 sati u mjestu Handomilje, op. Ljubuški, na kolničkoj traci regionalne ceste R-423, na javnom mjestu odbio postupiti po jasnoj i glasno izdanoj zapovijedi policijskog službenika: 'Zapovijedam da se uklonite s pješačkog prelaza, ometate javni promet', gdje je neprestano prelazio cestu i ponovno se vraćao i na taj način ometao javni promet, čime je počinio prekršaj iz članka 12. stavak 1. točka a) 'JRM ŽZH'“. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
11. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da apelaciju podnosi jer su ga 19. ožujka 2018. godine pripadnici Specijalne policije „bez ikakve zakonske osnove ili razloga lišili slobode“ zbog navodnog prekršaja i zadržali od 10.35 do 17.10 sati, kada je pušten na slobodu. Iz navedenog prekršajnog naloga je vidljivo da se apelantu stavlja na teret da je prilikom prosvjeda Udruge „Zaboravljeni branitelji“ narušio javni red i mir tako što je vrijeđao i omalovažavao policijske službenike prilikom vršenja službenih radnji, govoreći im: „Skloni tu bagru s ceste da prođem.“ Neovisno o tome je li apelant doista počinio gore navedene radnje, jasno je da nisu postojali nikakvi razlozi da se apelant u ovom slučaju liši slobode i drži pritvoren šest i pol sati, pa tek onda pusti na slobodu. Osim toga, apelant navodi da iz činjeničnog opisa prekršajnog naloga proizlazi da se apelantu stavlja na teret da je policijskim službenicima rekao „da sklone bagru s ceste“, a ne proizlazi da je on riječ „bagra“ upotrijebio za policijske službenike, već je njima samo rekao da „bagru“ sklone s ceste (pa se to moglo odnositi na bilo koga). Apelant pojašnjava da je kao razlog lišenja slobode u zapisniku o lišavanju slobode od 19. ožujka 2018. godine navedeno da se lišava slobode „zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prek. iz čl. 'vrij. i omalož. služb. tijela' iz članka 12. točka a“. Dakle, u prvom redu nejasno se navodi razlog lišenja slobode, a uz to se i nejasno navodi prekršaj koji je apelant navodno počinio „vrij. i omalož. služb. tijela“. Apelant ističe da članak 17. Zakona o prekršajima daje jasne odrednice kada se osoba osumnjičena za prekršaj može lišiti slobode, a to moraju biti iznimni razlozi kada se ista svrha ne može postići drugom mjerom, a lišenje slobode može izvršiti policijski službenik na zahtjev ovlaštene osobe, i to samo u iznimnim situacijama, te je jasno da je lišavanje slobode iznimka, a ne pravilo. Smatra da je apelacija dopustiva i poziva se na Odluku Ustavnog suda broj AP 1634/16 u kojoj je zauzeto slično stajalište jer se radi o ozbiljnom kršenju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Apelant navodi da ovom apelacijom ne pokušava pobijati sam prekršajni nalog koji mu je izdan, niti to traži od Ustavnog suda, već se ovom apelacijom „osvrće isključivo na segment nezakonitog postupanja policijskih službenika, te potpuno nezakonito i proizvoljno lišavanja slobode apelanta bez ikakvog konkretnog razloga“.
b)Odgovor na apelaciju
12. PU je u odgovoru na apelaciju ukazala da je apelant član Udruge „Zaboravljeni branitelji“, koji je 19. ožujka 2018. godine, počevši od 6.55 do 9.10 sati, zajedno s drugim članovima Udruge sudjelovao u blokiranju dionice autoceste Al, koridor Vc, u mjestu Bijača, tako što je fizički onemogućavao protok prometa. Za navedeni prekršaj izdan je prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz članka 3. „Zakona o sigurnosti prometa na cestama u Županiji Zapadnohercegovačkoj“. Ova blokada autoceste okončana je izdavanjem zapovijedi policijskog službenika da se izvrši deblokada autoceste. Nadalje, istog dana, od 10.00 do 10.25 sati, apelant i ostali članovi Udruge blokirali su regionalnu cestu R-423 u mjestu Hardomilje, Općina Ljubuški, tako što je apelant, zajedno s ostalim članovima Udruge (oko 50 članova), sa zastavama i transparentima, na pješačkom prijelazu, neprestano prelazio cestu i ponovno se vraćao, te su na taj način ometali promet. Za navedeni prekršaj izdan je prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz članka 12. stavak (1) točka
a) Zakona o javnom redu i miru. Neprekidnim prelaskom preko pješačkog prijelaza stvorila se kolona vozila, a zapovjednik PP Ljubuški T. Š. je putem megafona tri puta izdao jasnu i glasnu zapovijed da se sklone s ceste kako bi se promet mogao nesmetano odvijati, na što su se oni oglušili i nastavili s ometanjem. Na mjesto događaja službenim vozilom stigao je policijski službenik, kojeg prosvjednici nisu propustili, te je na taj način apelant, zajedno s ostalim članovima Udruge, ometao policijske službenike u vršenju službenih radnji. Tek nakon što je zapovjednik PP Ljubuški izdao zapovijed, službeno vozilo je propušteno, a blokada i dalje nastavljena neprestanim prelaskom pješačkog prijelaza. Također, do pješačkog prijelaza koji su neprestano prelazili članovi Udruge, među kojima se nalazio i apelant, dolazi policijski službenik kako bi izvršio regulaciju prometa. Ispruženim dlanovima i položajem tijela policijski službenik je dao znak da se pješaci zaustave, a da se vozila mogu neometano kretati, ali prosvjednici nisu postupali po znacima koje je davala ovlaštena službena osoba, te su se i dalje nastavili neprestano kretati preko pješačkog prijelaza. Nadalje, u odgovoru je ukazano da je na mjesto događaja u 10.20 sati stiglo 14 pripadnika Specijalne policije MUPŽZH sa zapovjednikom Specijalne policije M. V., koji je izdao zapovijed policijskim službenicima Specijalne policije da pomoću štitova drže prosvjednike uz desni rub regionalne ceste kako bi se omogućilo neometano odvijanje prometa. Dok su se policijski službenici Specijalne policije nalazili u formaciji, okrenuti ka prosvjednicima koji su bili uz rub kolnika, njima s leđa prilazi apelant, te se policijskim službenicima obraća riječima: „Skloni tu bagru s ceste da prođem“, aludirajući na prisutne policijske službenike Specijalne policije, te na taj način vrijeđajući i omalovažavajući policijske službenike u obavljanju službenih zadaća. Nakon što je narušio javni red i mir, zapovjednik Specijalne policije je obavijestio apelanta da je lišen slobode zbog vrijeđanja i omalovažavanja ovlaštene službene osobe, nakon čega je u pratnji policijskih službenika sproveden u službene prostorije PU Ljubuški, te je nad njim zavedena prekršajna obrada, nakon koje mu je uručen prekršajni nalog, te je smješten u prostorije za zadržavanje PU Ljubuški „kako ne bi nastavio s vršenjem prekršaja“. U odgovoru je naglašeno da je apelant obavijestio Ustavni sud samo o posljednjem opisanom slučaju. Međutim, policijski službenici su apelanta lišili slobode zbog postojanja opasnosti da će nastaviti vršiti prekršaj ili ponovno počiniti istovrsni prekršaj na temelju članka 17. stavak (1) točka 3) Zakona o prekršajima kojim je propisano da lišavanje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, te su policijski službenici postupili razumno i u skladu s prirodom prekršaja. Ukazano je da nije bilo kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da u konkretnom slučaju apelantu nije povrijeđeno niti jedno pravo jer se postupilo na zakonit način i u skladu s uvjetima propisanim člankom 17. Zakona o prekršajima – opasnost da će nastaviti vršiti prekršaj (apelantu je to bio treći prekršaj u jednom danu) ili ponovno počiniti istovrsni prekršaj jer su se prosvjedi 19. ožujka 2018. godine nastavili na drugim lokacijama u Ljubuškom. Istaknuto je da je apelant dostavljanjem samo jednog prekršajnog naloga „doveo u zabludu Ustavni sud“, te je PU uz odgovor dostavila kopije prekršajnih naloga br. 106.334.701.0, 106.335.150.8 i 106.335.009.8, te Službenu bilješku broj 02-2-6/1-4-191/18 od 19. ožujka 2018. godine.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o javnom redu i miru („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“ br. 4/09 i 20/13) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 12. stavak 1. točka a) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj:
Tko ometa ili omalovažava tijela vlasti, gospodarska društva odnosno druge pravne osobe, koje vrše javne ovlasti ili njihove službene osobe, prilikom obavljanja ili u svezi s obavljanjem službe, ili tko ne postupi po zakonitom naređenju njihove službene osobe.
14. Zakon o prekršajima („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 17.
Lišenje slobode i jamstvo kao osiguranje nazočnosti i plaćanja novčane kazne (1)Policijski službenik može na zahtjev ovlaštene službene osobe lišiti slobode osobu koja je osumnjičena za prekršaj, ali je dužan takvu osobu odmah, a najkasnije u roku 12 sati, izvesti pred sud kako bi se osigurala njezina nazočnost u sudu pod sljedećim uvjetima:
1)kada osoba odbija ili nije u mogućnosti otkriti svoj identitet, 2)kada osoba nije nastanjena u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inozemstvu, a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjegla odgovornost za prekršaj ili 3)kada postoji opasnost da će osoba nastaviti s vršenjem prekršaja, ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj.
[…] (3)Svako lišenje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i sukladno prirodi počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim osobnim svojstvima te osobe, tako da duljina trajanja lišenja slobode odgovara okolnostima. Svaka osoba lišena slobode sukladno odredbama ovoga članka mora biti u najkraćem roku izviještena, detaljno i na jeziku koji razumije, o razlozima za lišenje slobode, kao i o prekršaju koji joj se stavlja na teret.
[…]
15. Zakon o policijskim službenicima Zapadnohercegovačkog kantona („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“ br. 8/07, 16/07, 13/08, 17/08, 12/15 i 4/18) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 9. stavak (1) Odluke i zapovijedi za primjenu policijskih ovlasti (1)Policijski službenik primjenjuje policijske ovlasti prema vlastitoj odluci sukladno zakonu, kao i na temelju zakonite zapovijedi nadređenog službenika ili mjerodavnog tijela.
Članak 10.
Policijske ovlasti propisane ovim Zakonom (1)Pored dužnosti i ovlasti propisanih ZKP-om i drugim zakonima, policijskim službenicima, odnosno policijskom tijelu radi sprječavanja kaznenih djela, prekršaja i održavanja javnog reda i mira, ovim Zakonom daju se sljedeće policijske ovlasti: (…) 2. pozivanje i obavljanje razgovora;
3. privođenje, (…) Članak 16.
Privođenje bez naloga Bez pismenog naloga mjerodavnog tijela policijski službenik u službene prostorije policijskog tijela može privesti osobu:
1. čiji je identitet potrebno utvrditi, kada nema drugog načina, 2. za kojom je zvanično pokrenuta potraga, 3. koja se ne odazove pozivu za razgovor iz članka 15. ovoga Zakona.
Privođenje iz stavka 1. ovog članka može trajati onoliko dugo koliko je prijeko potrebno za izvršenje policijske radnje, a najdulje šest sati.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju apelant, u biti, tvrdi da mu je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. U prilog ovim navodima apelant je posebno ukazao na događaj od 19. ožujka 2018. godine kada su ga policijski službenici doveli u Policijsku postaju, te je, prema zapisniku sačinjenom istog dana, lišen slobode zbog osnova sumnje da počinio prekršaj iz članka 12. stavak (1) točka a) Zakona o javnom redu i miru, a nakon šest i pol sati je pušten na slobodu.
20. S obzirom na to da predmetna apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, te da bi u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja zahtijevanje od apelanta da pronađe najučinkovitiji put za zaštitu svog prava rezultiralo pretjeranim teretom za apelanta, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3376/07 od 28. travnja 2010. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3080/13, dostupne na www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
Pravo na slobodu i sigurnost osobe
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
d) Prava na slobodu i sigurnost osobe.
24. Članak 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije glasi:
1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:
c) u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela;
25. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su ga policijski organi 19. ožujka 2018. godine nezakonito lišili slobode, te je zbog toga povrijeđeno njegovo pravo iz članka 5. Europske konvencije.
26. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su dva policijska službenika, postupajući po naredbi zapovjednika Specijalne policije, 19. ožujka 2018. godine oko 10.35 sati apelanta, koji je vrijeđao i omalovažavao policijske službenike Specijalne policije u obavljanju službenih zadaća, sproveli u službene prostorije PU Ljubuški, te su ga nakon dovođenja u službene prostorije PU upoznali s razlozima lišenja slobode; da je nad njim „zavedena prekršajna obrada nakon koje mu je uručen prekršajni nalog“ te je smješten u prostorije za zadržavanje PU Ljubuški „kako ne bi nastavio s vršenjem prekršaja“, te najzad da je istog dana u 17.10 sati pušten na slobodu.
27. Ustavni sud podsjeća da prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), privođenje u policijsku postaju protiv volje osobe u pitanju i zadržavanje u ćeliji rezultira lišavanjem slobode, čak i kada je lišavanje slobode trajalo relativno kratko (vidi, primjerice, Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC], 28. listopada 1994. godina, stavak 49. ss., serija A, broj 300-A, u svezi s pritvorom u vojnom centru za manje od tri sata radi ispitivanja; Novotka protiv Slovačke (dec.), aplikacija broj 47244/99, 4. studenog 2003. s daljnjim referencama u svezi s jednim satom provedenim u policijskom pritvoru; Shimovolos protiv Rusije, aplikacija broj 30194/09, st. 49.–50., 21. lipnja 2011. godine, u svezi s policijskim pritvorom od 45 minuta radi ispitivanja; Witold Litwa protiv Poljske, aplikacija broj 26629/95, stavak 46., ECHR 2000-III, u svezi s pritvaranjem od šest sati i 30 minuta u Centru za triježnjenje).
28. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tj. da je apelant najprije doveden, a potom i zadržan u službenim prostorijama PU određenim za osobe lišene slobode bez svoje volje, te navedena stajališta Europskog suda, proizlazi da unatoč zadržavanju od šest sati i 35 minuta, apelantovo lišavanje slobode potpada pod članak 5. stavak 1. Europske konvencije.
29. Ustavni sud podsjeća da članak 5. stavak 1. Europske konvencije na prvom mjestu zahtijeva da lišavanje slobode mora biti „zakonito“. Kada je u pitanju zakonitost, uključujući i pitanje je li poštovan postupak propisan zakonom, Europska konvencija se, u biti, poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obvezu da se poštuju materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava. Međutim, suglasnost s domaćim pravom nije dovoljna jer članak 5. stavak 1. dodatno zahtijeva i da svako lišavanje slobode treba biti u skladu sa svrhom članka 5., tj. zaštitom pojedinca od arbitrarnosti. Ovdje nije u pitanju samo „pravo na slobodu“, već i „pravo na sigurnost“ (vidi Europski sud, pored ostalih, Bozano protiv Francuske, 18. prosinca 1986. godine, stavak 54., serija A, broj 111, Wassink protiv Nizozemske, 27. rujna 1990. godine, stavak 24., serija A, broj 185-A). Fundamentalno načelo je da lišavanje koje je arbitrarno ne može biti u skladu sa člankom 5. stavak 1. i da se pojam „arbitrarnosti“ u smislu članka 5. stavak 1. Europske konvencije proširuje i mimo nedostatka poštovanja nacionalnog prava tako da lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava, ali je i dalje proizvoljno i u suprotnosti s Europskom konvencijom (vidi Europski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Europski sud, Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (CG) broj 13229/03, stavak 67., 29. siječnja 2008. godine).
30. Slijedom navedenog, prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti jeste je li apelantovo lišavanje slobode bilo u skladu s materijalnim i proceduralnim pravilima domaćeg zakona.
31. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su dva policijska službenika, 19. ožujka 2018. godine u 10.35 sati, postupajući po naredbi zapovjednika Specijalne policije, uz „primjenu minimalne fizičke snage i bez pružanja aktivnog otpora“, apelanta uzeli za ruke i doveli u službene prostorije PU, nakon čega je izvršena njegova identifikacija, „te je izvršena prekršajna obrada“. Potom je apelantu uručen prekršajni nalog i on je, kako je navedeno u dostavljenoj dokumentaciji, kako ne bi nastavio s vršenjem prekršaja, smješten u prostoriju određenu za zadržavanje, te je u 17.10 sati pušten na slobodu. Iz zapisnika o lišavanju slobode apelanta i njegovom otpustu proizlazi da je bio lišen slobode šest sati i 35 minuta. Pored toga, iz zapisnika o lišavanju slobode apelanta proizlazi da je lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaj iz članka 12. stavak 1. točka a) Zakona o javnom redu i miru („Tko ometa ili omalovažava tijela vlasti, […], koje vrše javne ovlasti ili njihove službene osobe, prilikom obavljanja ili u svezi s obavljanjem službe, ili tko ne postupi po zakonitom naređenju njihove službene osobe“).
32. Ustavni sud, dakle, zapaža da je apelant lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaj, a ne kazneno djelo. Lišavanje slobode u kontekstu prekršajnog postupka i u svezi s tim ovlasti policijskih službenika regulirani su Zakonom o policijskim službenicima Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o policijskim službenicima) i Zakonom o prekršajima.
33. U svezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je člankom 9. Zakona o policijskim službenicima određeno, pored ostalog, da policijski službenik primjenjuje policijske ovlasti prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom. Člankom 10. istog Zakona određeno je da policijske ovlasti, pored ostalog, čine pozivanje i obavljanje razgovora, te privođenje. Dalje, u skladu sa člankom 27. istog Zakona, policijski službenik može upotrijebiti silu samo kada je to prijeko potrebno radi ostvarivanja zakonitog cilja, odnosno prisila kao što su fizička sila i sredstva za vezivanje mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora, te sprječavanje bijega.
34. Ustavni sud, dalje, ukazuje da, u skladu sa člankom 17. stavak 1. Zakona o prekršajima, policijski službenik može, na zahtjev ovlaštene službene osobe, lišiti slobode osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila prekršaj, ali je dužan takvu osobu odmah, a najkasnije u roku od 12 sati, izvesti pred sud kako bi se osiguralo njezino prisustvo u sudu pod sljedećim uvjetima: kada osoba odbija ili nije u mogućnosti otkriti svoj identitet, kada osoba nije nastanjena u BiH, ili kada privremeno boravi u inozemstvu, a postoji mogućnost da može pobjeći, kada postoji opasnost da će osoba nastaviti vršiti prekršaj ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da sud mora ispitati okrivljenog odmah, a najkasnije u roku od 12 sati od trenutka kada je osoba lišena slobode. Dalje, stavkom 3. određeno je da svako lišavanje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i u skladu s prirodom počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim osobinama te osobe, tako da dužina lišavanja slobode odgovara okolnostima. Također, svaka osoba lišena slobode u skladu s ovim člankom mora biti u najkraćem mogućem roku detaljno obaviještena na jeziku koji razumije o razlozima za lišavanje slobode, kao i o prekršaju koji joj se stavlja na teret.
35. Ustavni sud, dalje, zapaža da iz predočenih dokumenata nesporno proizlazi da je apelant 19. ožujka 2018. godine, u vremenu od 6.55 do 9.10 sati, zajedno s drugim članovima Udruge „Zaboravljeni branitelji“, sudjelovao u blokiranju dionice autoceste Al, koridor Vc dionicu autoceste i ta blokada je trajala od 6.55 do 9.10 sati tako što je fizički onemogućavao protok prometa. Za navedeni prekršaj apelantu je izdan prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz članka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u Zapadnohercegovačkom kantonu. Dalje, apelant je 19. ožujka 2018. godine od 10.00 do 10.25 sati u mjestu Handomilje, op. Ljubuški, na kolničkoj traci regionalne ceste R-423, na javnom mjestu odbio postupiti po jasnoj i glasno izdanoj zapovijedi policijskog službenika: „Zapovijedam da se uklonite s pješačkog prijelaza, ometate javni promet“, gdje je neprestano prelazio cestu i ponovno se vraćao i na taj način ometao javni promet, čime je počinio prekršaj iz članka 12. stavak 1. točka a) Zakona o javnom redu i miru, te mu je za navedeni prekršaj izdan prekršajni nalog broj 106.335.150.8. Konačno, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je 19. ožujka 2018. godine u 10.35 sati, prilikom blokade regionalne ceste od strane Udruge „Zaboravljeni branitelji“, na javnom mjestu narušio javni red i mir tako što je vrijeđao i omalovažavao policijske službenike prilikom obavljanja službenih radnji govoreći im: „Skloni tu bagru s ceste da prođem“, čime je počinio prekršaj iz članka 12. stavak 1. točka a) Zakona o javnom redu i miru. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je apelant bio sudionik spornog događaja koji je okarakteriziran kao vrijeđanje i u povodu kojeg su policijski službenici i postupili, a što se može smatrati dovoljnim zaključkom o postojanju osnova sumnje da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Ustavni sud, dalje, zapaža da je nakon apelantovog postupanja, koje je okarakterizirano kao prekršaj iz članka 12. stavak 1. točka a) Zakona o javnom redu i miru, zapovjednik Specijalne policije upoznao apelanta da je lišen slobode, slijedom čega su ga dva policijska službenika odvela u PU Ljubuški.
36. Ustavni sud zapaža da je člankom 17. Zakona o prekršajima određeno da policijski službenik može na zahtjev ovlaštene službene osobe lišiti slobode osobu koja je osumnjičena za prekršaj, ali je dužan takvu osobu odmah, a najkasnije u roku od 12 sati, izvesti pred sud kako bi osigurao njezino prisustvo pred sudom pod sljedećim uvjetima: kada osoba odbija ili nije u mogućnosti otkriti svoj identitet ili kada osoba nije nastanjena u BiH ili privremeno boravi u inozemstvu, a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjegla odgovornost za prekršaj ili kada postoji opasnost da će osoba nastaviti vršiti prekršaj ili ponoviti istovrsni prekršaj. Istim člankom je određeno i da lišavanje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i u skladu s prirodom počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim osobnim svojstvima osobe, tako da duljina trajanja lišavanja slobode odgovara okolnostima. Najzad, svaka osoba lišena slobode mora biti u najkraćem roku detaljno obaviještena o razlozima lišavanja slobode, kao i o prekršaju koji joj se stavlja na teret.
37. Shodno navedenoj odredbi proizlazi da je za zakonitost lišavanja slobode potrebno da se ispuni opći uvjet, tj. postojanje osnova sumnje da je počinjen prekršaj, te kumulativno i jedan od posebnih uvjeta pobrojanih u navedenom članku.
38. U konkretnom slučaju, a kako proizlazi iz zapisnika o apelantovom lišavanju slobode, apelant je lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaj iz članka 12. Zakona o javnom redu i miru. U konkretnom slučaju nesporno je da je apelant bio na mjestu na kojem je došlo do narušavanja javnog reda, odnosno da je bio jedan od sudionika spornog događaja koji je okarakteriziran kao narušavanje javnog reda i mira i u povodu kojeg su policijski službenici i postupali, a što se može smatrati dovoljnim za zaključak o postojanju osnova sumnje. Dalje, Ustavni sud ističe da iz službene zabilješke i odgovora na navode iz apelacije proizlazi da je u konkretnom slučaju, osim općeg uvjeta – postojanja osnova sumnje da je počinjen prekršaj, bio ispunjen i jedan od posebnih uvjeta propisanih člankom 17. stavak 1. Zakona o prekršajima, odnosno da je postojala opasnost da će osoba nastaviti vršiti prekršaj ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu može zaključiti da je apelant upoznat s razlozima lišenja slobode, a kako je to navedeno u članku 17. stavak 3. Zakona o prekršajima, kojim je propisano: „Svaka osoba lišena slobode sukladno odredbama ovoga članka mora biti u najkraćem roku izviještena, detaljno i na jeziku koji razumije, o razlozima za lišenje slobode, kao i o prekršaju koji joj se stavlja na teret.“ Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja ispoštovan postupak propisan zakonom i da je apelant u trenutku lišavanja slobode obaviješten da, pored postojanja osnova sumnje da je počinio konkretni prekršaj, postoji i bilo koji od posebnih uvjeta iz članka 17. Zakona o prekršajima koji mora biti kumulativno ispunjen, te da je apelantovo lišavanje slobode bilo neophodna mjera kako bi se ostvarila svrha lišavanja slobode utvrđena citiranom zakonskom odredbom, tj. pojavljivanje pred sudom.
39. Nadalje, da bi lišavanje slobode bilo zakonito u skladu sa člankom 17. Zakona o prekršajima, ono mora biti u svrhu izvođenja pred sud, i to odmah, a najkasnije u roku od 12 sati. U konkretnom slučaju apelant nije izveden pred sud odmah, odnosno pušten je na slobodu nakon šest sati i 35 minuta, koliko je lišavanje slobode trajalo, tako da nije prekoračen rok od 12 sati u kojem osoba lišena slobode mora najkasnije biti izvedena pred sud. Dakle, a kako je to već i ukazano u ovoj odluci, pored činjenice da nije prekoračeno razdoblje od 12 sati, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu se može zaključiti da je, pored postojanja osnova sumnje, postojala i iteracijska opasnost kao jedan od posebnih uvjeta propisanih člankom 17. Zakona o prekršajima, odnosno da je apelant s njima upoznat. Naime, PU je odmah u svojim prostorijama apelantu osobno uručila prekršajni nalog broj 106.334.701.0. U svezi s tim, Ustavni sud konstatira da apelant ne osporava njegovo izdavanje, te da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je apelant prihvatio odgovornost za prekršaj opisan u tom nalogu i odrekao se suđenja ili je zahtijevao sudsko odlučivanje.
40. Imajući u vidu navedeno, kao i relevantne odredbe Zakona o prekršajima i Zakona o policijskim službenicima kojim su regulirane ovlasti policijskih službenika, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da lišavanje slobode apelanta, koje je trajalo šest sati i 35 minuta, nije bilo u skladu s materijalnim i proceduralnim pravilima nacionalnog prava. Također, iz okolnosti konkretnog slučaja ne može se zaključiti da je apelantovo lišavanje slobode bilo arbitrarno i nezakonito u smislu članka 5. Europske konvencije s obzirom na to da su se u konkretnom slučaju stekle okolnosti za lišavanje slobode u smislu članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije.
41. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi da je nezakonito lišen slobode i da je, zbog toga, povrijeđeno njegovo pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije neutemeljeni.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije kada, u okolnostima konkretnog slučaja, nema ništa što bi uputilo na zaključak da lišavanje slobode apelanta nije bilo u skladu sa materijalnim i proceduralnim pravilima nacionalnog prava, te da je bilo arbitrarno u smislu članka 5. stavak 1. Europske konvencije.
43. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević