Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-942/18 (Kenzo d.o.o. Ljubljana)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Stečaj
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 15
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-942/18
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP 942/18, rješavajući apelaciju Kenza d.o.o. Ljubljana, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Kenzo d.o.o. Ljubljana zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je zbog pokretanja stečajnog postupka nad tuženim prekinut Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 389478 14 Pž od 30.
avgusta 2017. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kenzo d.o.o. Ljubljana protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 570089 17 Pž od 15. novembra 2017. godine i Rješenja Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 570089 16 St od 3. oktobra 2017. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Kenzo d.o.o. Ljubljana (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miroslav Prerad, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 St 570089 17 Pž od 15. novembra 2017. godine, Rješenja Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 St 570089 16 St od 3. oktobra 2017. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Ps 389478 14 Pž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 7. marta 2018. godine je od Opštinskog i Kantonalnog suda zatražen odgovor na apelaciju, a 17. januara 2020. godine je od Kantonalnog suda zatražena informacija o statusu predmetnog postupka.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 15. marta 2018. godine, a Opštinski sud 16. marta 2018. godine. Kantonalni sud je informaciju o statusu predmetnog postupka dostavio 29. januara 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Činjenice u odnosu na osporene odluke
5. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 St 570089 16 St od 3. oktobra 2017. godine apelantova prijava potraživanja od 26. avgusta 2017. godine je odbačena kao neblagovremena. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 St 570089 17 Pž od 15. novembra 2017. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđeno je Rješenje Opštinskog suda broj 65 0 St 570089 16 St od 3. oktobra 2017. godine.
7. U obrazloženju osporenog rješenja, u kojem je potvrđeno prvostepeno rješenje, navedeno je da je nad imovinom „Movem&CO“ d.o.o. Sarajevo Rješenjem Opštinskog suda broj 65 00 St 570089 16 St od 6. decembra 2016. godine otvoren stečajni postupak, da je rješenje objavljeno u „Službenim novinama“ FBiH broj 102/16 od 28. decembra 2016. godine, te da su povjerioci pozvani da u roku od 30 dana od objavljivanja oglasa prijave sudu svoja potraživanja. Navedeno je da povjerioci stečajnog dužnika prijavljuju svoja potraživanja stečajnom upravniku u roku koji odredi stečajni sudija u rješenju o otvaranju stečajnog postupka, na način kako je to propisano članom 46 stav (1), a u vezi sa članom 110 Zakona o stečajnom postupku. Rješenje o otvaranju stečajnog postupka se objavljuje u Službenim novinama FBiH, oglašava se putem oglasne table suda i dostava se smatra izvršenom javnim oglašavanjem putem oglasne table suda i objavom u Službenim novinama FBiH, kako je to propisano članom 12 Zakona o stečajnom postupku. Prema navedenoj zakonskoj odredbi smatra se da je rješenje dostavljeno istekom dva sljedeća radna dana od dana objavljivanja. Navedeno je da je osnovni rok za podnošenje prijave potraživanja onaj koji je određen rješenjem o otvaranju stečajnog postupka, a tek na prijedlog stečajnog upravnika može se odrediti posebno ispitno ročište za ispitivanje potraživanja koja su naknadno prijavljena, u skladu sa članom 113 stav (1) Zakona o stečajnom postupku. Ispitivanje naknadno prijavljenih potraživanja, u smislu člana 113 Zakona o stečajnom postupku, zavisi od toga da li je to predložio stečajni upravnik, da li su potraživanja prijavljena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište i da li je izvršena uplata predujma za pokriće troškova tog ročišta. Ukoliko povjerioci prijavu podnesu nakon isteka roka određenog članom 46 stav (1) Zakona o stečajnom postupku (rok od 30 dana), svoja potraživanja će moći prijaviti najkasnije u roku od tri mjeseca nakon ispitnog ročišta. Prijava potraživanja podnesena nakon isteka tog roka će se odbaciti u skladu sa članom 113 stav (4) Zakona o stečajnom postupku. U vezi s tim, navedeno je da je u konkretnom slučaju ispitno ročište održano 27. aprila 2017. godine, pa je posljednji rok za prijavu potraživanja u predmetnom stečajnom postupku istekao 27. jula 2017. godine, dok je apelant prijavu potraživanja sudu podnio 26. avgusta 2017. godine. Apelant prijavu potraživanja nije dostavio u redovnom roku od 30 dana kako je to određeno rješenjem od 6. decembra 2016. godine, niti naknadno u prekluzivnom roku od tri mjeseca, zbog čega je apelantova prijava potraživanja odbačena kao neblagovremena.
Činjenice u odnosu na dužinu trajanja postupka
8. Apelant je Opštinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog „Movem&CO“ d.o.o. Sarajevo zbog duga. Opštinski sud je donio Presudu broj 65 0 Ps 389478 13 Ps od 4. jula 2014. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu i predmet je 8. oktobra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je rješenjem od 30. avgusta 2017. godine utvrdio da je predmetni postupak prekinut 6. decembra 2016. godine, te da će se nastaviti kada stečajni upravnik preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je Rješenjem Opštinskog suda broj 65 00 St 570089 16 St od 6. decembra 2016. godine nad imovinom tuženog otvoren stečajni postupak, zbog čega je sud na osnovu člana 378 stav (1) tačka 4 Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 56 Zakona o stečajnom postupku donio odluku kao u izreci.
9. Apelant je Kantonalnom sudu 7. septembra 2017. godine podnio prijedlog za nastavak postupka, te je Kantonalni sud dopisom od 12. marta 2018. godine pozvao stečajnog upravnika tuženog da preuzme postupak, a sve u skladu s rješenjem od 30. avgusta 2017. godine. Stečajni upravnik stečajnog dužnika – tuženog je dopisom od 22. maja 2018. godine obavijestio sud da je apelantova prijava potraživanja u stečajnom postupku odbačena kao neblagovremena, te da nema uslova za nastavak postupka jer apelant nije povjerilac stečajnog dužnika.
10. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud nije donio konačnu odluku o podnesenom prijedlogu za nastavak postupka, te da je postupak i dalje prekinut. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima kojim je odbačena prijava potraživanja u stečajnom postupku protiv „Movem&CO“ d.o.o. Sarajevo, te zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli hronologiju postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te su naveli da nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega predlažu da se apelacija odbije. Kantonalni sud je naveo da će moći da odlučuje o žalbi tuženog tek nakon što stečajni upravnik preuzme postupak u skladu sa članom 55 Zakona o stečajnom postupku. Kantonalni sud je u informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu naveo da je stečajni upravnik tuženog dopisom od 22. maja 2018. godine obavijestio sud da nema uslova za nastavak postupka zato što apelant nije povjerilac stečajnog dužnika.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378.
Postupak se prekida:
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
Član 380.
(1)Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
(2)Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
(3)Parnične radnje koje je stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno djejstvo. Njihovo djejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.
Član 381. stav (1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
14. Zakon o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 55.
Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 St 570089 17 Pž od 15. novembra 2017. godine
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
21. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
22. Ustavni sud zapaža da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje u skladu s odredbama Zakona o stečajnom postupku, te da se njegova prijava potraživanja nije mogla ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja, te samim tim njegovo potraživanje nije ni moglo biti isplaćeno iz stečajne mase stečajnog dužnika. Dakle, apelantova prijava potraživanja je osporenim odlukama odbačena kao neblagovremena, te u konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji postupak je prije podnošenja apelacije prekinut Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 389478 14 Pž od 30. avgusta 2017. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
26. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. [...]
28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
30. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
32. S obzirom na činjenicu da se apelant u apelaciji žali na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, a iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak pred tim sudom prije podnošenja apelacije prekinut, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 8. oktobra 2014. godine, kao dana dostavljanja predmeta na postupanje Kantonalnom sudu, do 6. decembra 2016. godine, kada je postupak prekinut zbog nastupanja zakonskih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, dakle period od dvije godine i dva mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode i koji je prije podnošenja apelacije prekinut od 6. decembra 2016. godine zbog nastupanja zakonskih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, odnosno da je nad tuženim otvoren stečajni postupak, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku jer postoji objektivna okolnost koja sprečava Kantonalni sud da postupa u predmetnom slučaju.
34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka. S obzirom na to da je apelant postupak pokrenuo radi isplate duga, Ustavni sud zapaža da je postupak od značaja za njega.
35. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon prijema predmeta na postupanje imao evidentan period pasivnosti u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, što se ne može smatrati adekvatnom ažurnošću u skladu sa zahtjevima prava na pravično suđenje u razumnom roku, nakon čega se postupak već od 6. decembra 2016. godine više nije ni mogao voditi pred Kantonalnim sudom zbog nastupanja zakonskih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa proizlazi da stečajni upravnik nije preuzeo postupak jer smatra da apelant nije povjerilac stečajnog dužnika, što predstavlja objektivnu okolnost zbog koje Kantonalni sud, u skladu sa članom 55 Zakona o stečajnom postupku, još uvijek nije u mogućnosti da postupa u predmetnom postupku.
36. Imajući u vidu navedeno, te okolnosti konkretnog slučaja, tj. da predmet po zakonu nije hitne prirode, da je prije podnošenja apelacije prekinut navedenim rješenjem Kantonalnog suda, da stečajni upravnik nije stupio u postupak, što predstavlja objektivnu okolnost koja se ne može staviti na teret Kantonalnom sudu, Ustavni sud nije našao da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku još uvijek nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pred Kantonalnim sudom prekinut od 6. decembra 2016. godine zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Stečajni upravnik nije preuzeo postupak jer smatra da apelant nije povjerilac stečajnog dužnika – tuženog, što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost koja utiče na to da je postupak pred Kantonalnim sudom i dalje prekinut. Ustavni sud zaključuje da se dužina trajanja predmetnog postupka ne može staviti na teret Kantonalnom sudu.
39. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević