Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-167/20 (S. K.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Disciplinski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Imunitet
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-167/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-167/20, rješavajući apelaciju Suada Kurtovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suada Kurtovića podnesena protiv odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH „o neprihvatanju prigovora postojanja funkcionalnog imuniteta sudije“ od 9. decembra 2019. godine u predmetu broj 04-07-6-931/2/19, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Suad Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza advokati iz Sarajeva, podnio je 16. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH „o neprihvatanju prigovora postojanja funkcionalnog imuniteta sudije“ od 9. decembra 2019. godine u predmetu broj 04-07-6-931/2/19. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio, do dana donošenja odluke o navedenoj apelaciji, svako dalje postupanje u predmetu Prvostepene disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: Prvostepena disciplinska komisija) broj 04-07-6-931-2/19 protiv apelanta kao sudije protiv kojeg se vodi disciplinski postupak.

2. Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH podnio je 4. marta 2019. godine disciplinsku tužbu protiv apelanta zbog disciplinskih prekršaja iz člana 56. tačka 10. (Neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija) i tačka 22. (Ponašanje u sudu ili izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV-u).

3. Prvostepena disciplinska komisija je, tokom održavanja ročišta za glavnu raspravu, 9. decembra 2019. godine na zapisnik donijela rješenje, u predmetu broj 04-07-6-931/2/19, kojim nije prihvatila prigovor apelanta od 8. oktobra 2019. godine, a kojim prigovorom je apelant, pozivajući se na funkcionalni imunitet za postupanje u predmetu Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 021307 13 Rev, predložio da Prvostepena disciplinska komisija utvrdi „da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti, oglasi se nenadležnim, ukine provedene radnje u postupku i odbaci disciplinsku tužbu“ a u protivnom da se o navedenom prigovoru sudije protiv kojeg se vodi postupak odluči posebnim rješenjem.

4. Iz prepisa dijela zapisnika s ročišta za glavnu raspravu održanog 9. decembra 2019. godine, a koji prepis je sačinio i dostavio Ustavnom sudu zastupnik apelanta, proizlazi da je na predmetnom ročištu Prvostepena disciplinska komisija, donoseći osporeno rješenje na zapisnik, odlučila da ne prihvati prigovor apelanta, te da će „odluku o prigovoru donijeti zajedno s odlukom o glavnoj stvari“. Prvostepena disciplinska komisija je navela da je imala u vidu apelantov prigovor imuniteta kao i njegov zahtjev da se o prigovoru odluči posebnim rješenjem. Nadalje, Prvostepena disciplinska komisija je navela da je imala u vidu i činjenicu da se apelant poziva na relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, te da je razmotrila donošenje posebne odluke o prigovoru apelanta. Konačno, Prvostepena disciplinska komisija je navela da je, nakon što je razmotrila sve navode apelanta odlučila da „donosi rješenje na zapisnik da se ne prihvata prigovor, a da će odluku o prigovoru disciplinska komisija donijeti zajedno s odlukom o glavnoj stvari“, te da će apelant „imati pravo na pravni lijek“ protiv takve odluke.

Apelacioni navodi

5. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra da je Prvostepena disciplinska komisija pogrešno procesnom odlukom odlučila o njegovom prigovoru, te da ista nije nadležna da donosi odluku o pozivanju apelanta na imunitet sudije Vrhovnog suda Federacije BiH. Apelant navodi da je Prvostepena disciplinska komisija, a u skladu s njegovim prigovorom, bila dužna da Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH dostavi zahtjev kojim će pokrenuti postupak za osporavanje ili ukidanje imuniteta.

Relevantni propisi

6. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom Vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) Član 87.

Imunitet sudija i tužilaca (1)Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti.

(2)Posjedovanje imuniteta neće spriječiti ili odgoditi istragu u krivičnom ili građanskom postupku koja se o nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije ili tužioca.

7. Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17 i 41/18) Odjeljak B. Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti Član 79.

(Supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku) U svim pitanjima koja se odnose na disciplinski postupak, koja nisu obuhvaćena Zakonom i ovim poslovnikom, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku prema mjestu učinjenja disciplinskog prekršaja.

8. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) Član 98.

(1) Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi da li postoje procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu sa odredbama člana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

(2) Ako sud ne prihvati prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Prvostepena disciplinska komisija primijenila materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Ustavni sud zapaža da je u vezi prigovora imuniteta koji je apelant postavio podneskom od 8. oktobra 2019. godine, a o kojem prigovoru je Prvostepena disciplinska komisija odlučila na glavnom ročištu 9. decembra 2019. godine, Prvostepena disciplinska komisija utvrdila da nema zakonskih prepreka za vođenje predmetnog disciplinskog postupka i o tome je donijela odluku ne prihvatajući prigovor apelanta, a koju odluku je i objavila s iznošenjem kratkog obrazloženja što je zapisnički konstatovano na glavnom ročištu, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka broj AP-1118/08 od 12. juna 2008. godine, tač. 19. do 22., dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan donesenom osporenom odlukom. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-167/20 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio