Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-422/20 (J. H.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-422/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-422/20, rješavajući zahtjev Jasmina Heće za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jasmina Heće za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Hećo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 4. februara 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 489039 18 Kž 2 od 29. oktobra 2019. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom se „obustavlja se i zabranjuje izvršenje presude Općinskog suda u Sarajevu [u daljnjem tekstu: Općinski sud] broj: 65 0 K 489039 18 K2 od 20. septembra 2018. godine“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
2. Općinski sud je Presudom broj 65 0 K 489039 18 K2 od 20. septembra 2018. godine, apelanta proglasio krivim da je radnjama detaljno opisnim u izreci te presude, „[u namjeri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist […] prišao putničkom motornom vozilu […] te upotrebom podesnog predmeta otključao vozilo, a zatim iz istog otuđio jednu PVC kesu […], nakon čega je napustio vozilo i došao do svog vozila […] te pokušao napustiti lice mjesta u čemu je spriječen od strane policijskih službenika Policijske stanice Novo Sarajevo i lišen slobode, a otuđeni predmeti vraćeni oštećenom […]“, na koji način je počinio krivično djelo teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a.) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci
3. Odlučujući o žalbi apelantovog branitelja protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 K 489039 18 K2 od 20. septembra 2018. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 K 489039 18 KŽ2 od 29. oktobra 2019. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu, i osporenu presudu potvrdio.
4. Apelant navodi da su osporenom presudom prekršena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. st. 1. i 3. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovanih sloboda. Istaknute povrede se ogledaju u činjenici da pobijana presuda nije donesena po Zapisniku o vijećanju i glasanju koji je sačinjen nakon sjednice vijeća održane po žalbi, 18. aprila 2019. godine, a koji zapisnik je u CMS sistemu Kantonalnog suda, 22. aprila 2019. godine zabilježen upis, na koji način je povrijeđeno načelo ne bis in idem. Dalje, apelant ističe da činjenični opis izreke presude Općinskog suda broj 65 0 K 489039 18 K2 od 20. septembra 2018. godine, ne sadrži zakonska obilježja krivičnog djela teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a.) KZ FBiH. Pored toga, apelant ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, obzirom na istaknute žalbene razloge, te da je Kantonalni sud propustio da iznese razloge o odlučnim činjenicama, na koji način je povrijeđeno apelantovo pravo na obrazloženu odluku. Apelant ukazuje i da je u postupku došlo do povrede člana 11. st. 2. i 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) kao i da je zbog nepravilne primjene člana 295. stav i. ZKF FBiH sud „nezakonito intervenirao u činjenični opis optužnice“.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da će „uskoro biti pozvan na izvršenje kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Općinskog suda broj 65 0 K 489039 18 K2 u vezi sa presudom Kantonalnog suda broj 65 0 K 489039 18 Kž 2 od 29. oktobra 2019. godine, a nadasve imajući u vidu da bi, cijeneći nedvojbeno proizvoljnu i arbitrarnu primjenu procesnog i materijalnog prava u postupku donošenja apelacijom pobijane presude, izvršenjem kazne zatvora, koja je izrečena pomenutom presudom Općinskog suda, apelantu bila nanesena nenadoknadiva šteta i povreda njegovih prava iz člana 5. Evropske konvencije“, koja u slučaju usvajanja njegove apelacije, imajući u vidu trajanje postupka po apelaciji ne bi mogla biti otkonjena plaćanjem naknade nematerijalne štete, te bi bez iste i sam postupak po apelaciji izgubio svoj smisao. Također, apelant je, u kontekstu obrazloženja osnovanosti predložene mjere privremene mjere, posebno ukazao da osnovanost iste proizlazi iz činjenice što se isti u KPZ Sarajevo, P.J. Ustikolina nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci koja mu je izrečena presudom Općinskog suda tj. po njenom preinačenju presudom Kantonalnog suda u Zenici. S tim u vezi ukazuje se da je apelantu u KPZ Sarajevo, P.J. Ustikolina dostavljena na izvršenje i presuda Općinskog suda broj: 65 0 K 489039 18 K2 od 20. septembra 2018. godine, a što ima negativne reprekusije po apelanta i njegova prava koja ima u skladu sa pozitivnopravnim propisima koji reguliraju prava na zavodske i vanzavodske pogodnosti.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
8. U konkretnom slučaju, apelant u suštini smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da ga ne uputi, odnosno da obustavi izdržavanje izrečene kazne zatvora. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja ili prekida izvršenja kazne..
9. Najzad, Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Međutim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije dokazao da je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene.
11. S obzirom na prethodno izneseno i okolnost da apelant nije dostavio argumente i dokaze da je koristio mogućnost koju ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević