Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1795/18 (R. S.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1795/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP 1795/18, rješavajući apelaciju Rasima Suljanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio Rasim Suljanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 Rs 191720 14 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rasim Suljanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Goran Jezdić i Vlado Matuzović“ iz Tuzle, podnio je 21. ožujka 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 Rs 191720 14 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. srpnja 2018. i 24. prosinca 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. kolovoza 2018. i 3. siječnja 2020. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 27. kolovoza 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Remont montaža“ d.d. Tuzla na temelju pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 191720 14 Rs od 25. ožujka 2014. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, te zapljenu, procjenu i prodaju određene nekretnine koja je u izvršenikovom vlasništvu. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio rješenjem o izvršenju od 15. rujna 2014. godine, koje je dostavio Zk. uredu tog suda radi zabilježbe izvršenja u C teretnom listu zk. uloška u kojem je upisana predmetna nekretnina.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Sp 211256 14 Sp od 8. listopada 2014. godine pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. Općinski sud je rješenjem od 25. svibnja 2015. godine odbio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Iz stanja spisa proizlazi da u razdoblju dok je trajalo prethodno ispitivanje za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom, Općinski sud u izvršnom postupku, u skladu sa člankom 15. Zakona o stečajnom postupku, nije provodio procesne radnje.

7. Nakon što je utvrđeno da nema uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom, Općinski sud je zaključkom od 17. svibnja 2016. godine odredio provođenje izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika, te je 10. kolovoza 2016. godine sudski izvršitelj na adresi koja je bila navedena u prijedlogu za izvršenje pokušao provesti procesnu radnju popisa izvršenikovih pokretnih stvari. Sudski izvršitelj je na zapisnik konstatirao da je izvršenik odselio s adrese navedene u prijedlogu za izvršenje, da je pravna osoba DOO „Bingo“ Tuzla kupila nekretninu koja je predmet izvršenja i na kojoj se nalazila izvršenikova pokretna imovina, te da je na tom prostoru kupac već počeo poduzimati određene radnje s ciljem prilagođavanja nekretnine svojoj namjeni.

8. DOO „Bingo“ Tuzla je kao treća osoba 15. kolovoza 2016. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 15. rujna 2014. godine. U prigovoru je zatražio da sud utvrdi da je izvršenje na predmetnoj nekretnini nedopušteno jer je on na temelju ugovora o kupoprodaju od 12. srpnja 2016. godine, a na temelju odobrenja Porezne uprave FBiH, Kantonalnog poreznog ureda Tuzla, kupio suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini i kupoprodajnu cijenu je isplatio na račun javnih prihoda nadležne porezne uprave, te da je iz teretnog lista određenog zk. uloška nadležna porezna uprava brisala založno pravo koje je imala na predmetnoj nekretnini. Općinski sud je prigovor treće osobe dostavio apelantu na odgovor, te je apelant Općinskom sudu 20. rujna 2017. godine dostavio odgovor na prigovor. Općinski sud je zaključkom od 2. veljače 2018. godine uputio treću osobu da u parničnom postupku dokazuje svoje navode istaknute u prigovoru protiv rješenja o izvršenju od 15. rujna 2014. godine.

9. Rješenjem Općinskog suda od 2. veljače 2018. godine izvršeno je spajanje apelantovog predmeta sa predmetom broj 32 0 Rs 114744 15 I 2 koji je pokrenuo B. B. protiv istog izvršenika.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tijekom postupka provedeno vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, te da je Općinski sud nalaz i mišljenje vještaka 20. srpnja 2018. godine dostavio strankama u postupku.

11. Općinski sud je zaključkom od 19. listopada 2018. godine odredio da će se prvo ročište za prodaju nekretnine održati 28. studenog 2018. godine. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da na zakazano prvo ročište nije pristupio niti jedan ponuđač, da je sud ročište za prodaju proglasio bezuspješnim, te je zaključkom od 14. prosinca 2018. godine odredio da će se drugo ročište za prodaju nekretnine održati 17. siječnja 2019. godine. Na drugom ročištu za prodaju nekretnine stranke su predložile odlaganje ročišta radi pokušaja mirnog rješavanja spora, što je sud rješenjem donesenim na ročištu dopustio. Podneskom od 27. veljače 2019. godine apelant je obavijestio Općinski sud da sa izvršenikom nije postigao dogovor oko mirnog rješenja spora, te je predložio nastavak izvršnog postupka.

12. Općinski sud je zaključkom od 19. ožujka 2019. godine zakazao treće ročište za prodaju nekretnine za 8. travnja 2019. godine. Na trećem ročištu za prodaju nekretnine kao kupac je pristupio B. B. (tražitelj izvršenja u predmetu koji je pripojen apelantovom predmetu), te je predmetnu nekretninu kupio za određeni novčani iznos. Kupac je 10. travnja 2019. godine kupoprodajnu cijenu uplatio na depozitni račun suda. Općinski sud je rješenjem o dosudi od 17. travnja 2019. godine predmetnu nekretninu dosudio kupcu, a rješenje o dosudi je postalo pravomoćno 3. svibnja 2019. godine.

13. Općinski sud je 1. listopada 2019. godine održao ročište za diobu, te nastavak ročišta za diobu 24. listopada 2019. godine.

14. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud u postupku nije donio rješenje o namirenju, te da je postupak u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant je naveo da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud tijekom postupka nije povrijedio apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o ovršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH:

Članak 5.

(1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

18. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 15.

Mjere osiguranja (1) Stečajni sudac može rješenjem odrediti mjere radi osiguranja buduće stečajne mase, a i ukinuti te mjere. Stečajni sudac osobito može:

[...] (5) Ako postoje posebne okolnosti, osobito u slučaju opasnosti da će odocniti, stečajni sudac može stečajnom dužniku narediti opću zabranu raspolaganja. U tom slučaju ovlaštenje upravljanja i raspolaganja imovinom stečajnog dužnika prelazi u cijelosti na privremenog stečajnog upravitelja. Priziv protiv ove odluke ne odlaže njenu provedbu.

19. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

20. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. a)Pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.[...] Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

26. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.).

28. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 27. kolovoza 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razdoblje koje traje pet i pol godina.

Analiza duljine trajanja izvršnog postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

31. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka koji je za njega od većeg značaja jer pokušava namiriti potraživanja utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.

32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio promptno, devetnaesti dan nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, te da je rješenje o izvršenju pravovremeno dostavio i Zk. uredu tog suda radi upisa zabilježbe postojanja izvršenja na predmetnoj nekretnini, što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je pred Općinskim sudom podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom izvršenika, što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost koja je znatno utjecala na tijek i duljinu trajanja postupka. Naime, Općinski sud u skladu s relevantnim odredbama Zakona o stečajnom postupku u razdoblju dok je trajalo prethodno ispitivanje za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom nije mogao poduzimati procesne radnje prinudnog provođenja izvršenja na imovini izvršenika (od 8. listopada 2014. godine do 25. svibnja 2015. godine), dakle u razdoblju duljem od pola godine.

33. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tijekom postupka izvršenik promijenio svoju adresu sjedišta koja je navedena u prijedlogu za izvršenje, da je nadležna porezna uprava dala suglasnost za prodaju predmetne nekretnine trećoj osobi, te da izvršenik nije imao pokretne imovine koja bi mogla predstavljati predmet izvršenja, što, također, predstavlja objektivnu okolnost koja je znatno utjecala na tijek, duljinu trajanja postupka, te njegovu složenost.

34. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku poduzimao veći broj procesnih radnji. Naime, pokušao je provesti izvršenje nad izvršenikovim pokretnim stvarima, izvršio je spajanje predmeta koji su bili iste činjenične i pravne osnove, u postupku je radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine proveo vještačenje, održao je tri ročišta za prodaju nekretnine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon prodaje nekretnine i uplate kupoprodajne cijene donio rješenje o dosudi, te je nakon njegove pravomoćnosti održao dva ročišta za diobu.

35. Na temelju navedenog, Ustavni sud zapaža da Općinski sud tijekom postupka nije imao dulja razdoblja pasivnosti koja bi značajnije utjecala na duljinu trajanja postupka. Općinski sud je procesne radnje poduzimao u skladu s procesnim zakonima i u razumnim rokovima. S obzirom na to da je postupak složene prirode, te da su na njegovu duljinu trajanja u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je Općinski sud procesne radnje poduzimao u skladu s procesnim zakonima i nije imao dulja razdoblja pasivnosti. Pri tome, Ustavni sud zaključuje da su na duljinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti koje su znatno doprinijele složenosti postupka.

38. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1795/18 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio