Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1852/18 (M. S.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1852/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 1852/18, rješavajući apelaciju Miladina Stjepanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Miladin Stjepanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 029206 09 I (stari broj 032-0-I-09-009903) od 10. juna 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miladin Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Osiječana, Doboj, podnio je 23. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je prije podnošenja apelacije prekinut Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 029206 09 I (stari broj 032-0- I-09-009903) od 10. juna 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 24. decembra 2019. godine je od Općinskog suda zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. januara 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 31. augusta 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika DD „Livnica“ Tuzla (svog poslodavca), a na osnovu Rješenja Ministarstva za rad i socijalnu politiku Tuzla – Kantonalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 09-34-12190/00-VII od 19. decembra 2008. godine. Stavom I rješenja utvrđena je povreda člana 143. stav (2) Zakona o radu od strane apelantovog poslodavca (izvršenika), te mu je naloženo da apelantu uspostavi radno-pravni status u svojstvu zaposlenika na čekanju posla. Stavom II rješenja naloženo je izvršeniku (apelantovom poslodavcu) da u roku od pet dana od dana izvršnosti rješenja uspostavi apelantu radno-pravni status zaposlenika počev od 2. februara 2000. godine. Navedeno rješenje upravnog organa je pravomoćno od 9. marta 2009. godine.

6. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 6. novembra 2009. godine. Rješenje o izvršenju je pravomoćno od 30. novembra 2009. godine i dostavljeno je izvršeniku na provođenje. Općinski sud je zaključkom od 20. januara 2010. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je izvršenik postupio po rješenju o izvršenju. Apelant je dopisom od 1. februara 2010. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik nije postupio po rješenju o izvršenju.

7. Iz stanja spisa dalje proizlazi da je Općinski sud, radi utvrđivanja visine određenih apelantovih potraživanja iz radnog odnosa, održao dva ročišta, i to 15. juna i 6. septembra 2011. godine, te da je radi utvrđivanja tih činjenica odredio provođenje vještačenja po vještaku ekonomske struke (A. M.). Nakon što je apelant uplatio troškove vještačenja, Općinski sud je rješenjem od 17. novembra 2011. godine naložio vještaku da utvrdi visinu apelantovih potraživanja iz radnog odnosa, a spis mu je dostavljen 22. novembra 2011. godine. Vještak je dopisom od 16. februara 2012. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju i izvršiti vještačenje jer izvršenik u periodu od 1. januara 2000. godine do dostavljanja obavijesti sudu nije imao zaposlenog „pravnika“.

8. Općinski sud je radi utvrđivanja relevantnih činjenica u postupku održao ročište 20. marta 2012. godine, na kojem je apelant predložio da drugi vještak sačini nalaz i mišljenje, što je Općinski sud dozvolio rješenjem od 20. marta 2012. godine, te je odredio provođenje vještačenja po vještaku ekonomske struke (A. J.). Vještaku je 14. januara 2015. godine dostavljen predmet na postupanje. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je vještak dopisom od 18. juna 2015. godine obavijestila sud da izvršenik ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za izradu nalaza i mišljenja, te da nije u mogućnosti izvršiti traženo vještačenje, zbog čega spis vraća sudu.

9. Općinski sud je rješenjem od 10. juna 2015. godine prekinuo predmetni izvršni postupak radi pokretanja prethodnog postupka s ciljem utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom izvršenika.

10. Apelant je Općinskom sudu 4. jula 2016. godine podnio prijedlog za nastavak izvršnog postupka. Općinski sud je zaključkom od 31. augusta 2016. godine naložio apelantu da u određenom roku dostavi sudu dokaz da je zaključen stečajni postupak koji je otvoren nad imovinom izvršenika. Apelant nije postupio po zaključku suda. Općinski sud je zaključkom od 6. decembra 2017. godine naložio apelantu da u određenom roku uredi podnesak za nastavak izvršnog postupka. Apelant je dopisom od 22. decembra 2017. godine obavijestio sud da je od izvršenika zatražio da mu dostavi rješenje kojim je stečajni postupak zaključen. Općinski sud je zatim, po treći put, zaključkom od 8. januara 2018. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za nastavak postupka. Apelant je Općinskom sudu dostavio zahtjev koji je uputio stečajnom sudiji (u stečajnom postupku koji je se vodi nad imovinom izvršenika), u kojem je zatražio da stečajni sudija donese rješenje i da saglasnost za nastavak predmetnog izvršnog postupka. Općinski sud je dopisom od 9. februara 2018. godine uputio apelanta koje procesne radnje su neophodne da bi on uredio prijedlog za izvršenje, te koji uvjeti se po zakonu moraju ispuniti da bi se postupak nastavio. Apelant je dopisom od 17. februara 2018. godine obavijestio sud da nije dobio odgovor stečajnog sudije o njegovom zahtjevu da da saglasnost za nastavak postupka. Općinski sud je zatim, po četvrti put, zaključkom od 18. maja 2018. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za nastavak postupka, te da sudu dostavi potrebnu dokumentaciju da su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka. Apelant nije postupio po navedenom zaključku suda.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 19. juna 2018. godine odbio kao neosnovan apelantov prijedlog za nastavak postupka. Protiv tog rješenja apelant je podnio žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud u Tuzli je Rješenjem broj 32 0 I 029206 18 Gž od 16. novembra 2018. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

12. Općinski sud je zaključkom od 31. decembra 2019. godine naložio apelantu da dostavi broj tekućeg računa koji ima otvoren kod banke radi povrata novčanih sredstava koje je uplatio za troškove vještačenja.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak pred Općinskim sudom prekinut. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da svoje pravo iz radnog odnosa ne može da ostvari zbog dužine trajanja postupka, zbog čega mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Općinski sud je istakao da se postupak ne može završiti bez aktivnog učešća apelanta koji sudu nije dostavio dokaze o ispunjavanju uvjeta za nastavak prekinutog postupka. Naveo je da sud ne može snositi odgovornost što je nad imovinom izvršenika otvoren stečajni postupak, što su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka i što izvršenik nije imao dokumentacije po kojoj bi vještaci ekonomske struke izradili nalaz i mišljenje o visini apelantovih potraživanja iz radnog odnosa.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

17. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 15.

Mjere osiguranja (5)Ako postoje posebne okolnosti, naročito u slučaju opasnosti od docnje, stečajni sudija može stečajnom dužniku narediti opću zabranu raspolaganja. U tom slučaju ovlaštenje upravljanja i raspolaganja imovinom stečajnog dužnika prelazi u potpunosti na privremenog stečajnog upravnika. Žalba protiv ove odluke ne odlaže njeno izvršenje.

Član 55.

Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da svoja prava iz radnog odnosa ne može da ostvari zbog dužine trajanja predmetnog postupka, zbog čega je došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...]

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 31. augusta 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja o prekidu postupka od 10. juna 2015. godine. Dakle, period od približno četiri godine i deset mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant do prekida postupka svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da ostvari svoja prava iz radnog odnosa. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak postupka i prije nego što su se u skladu sa zakonom stekli uvjeti za to. Nadalje, Općinski sud je više puta zaključcima pozivao apelanta da uredi prijedlog za nastavak postupka, na koje naloge apelant nije mogao adekvatno da postupi ili nije postupao. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da takvo apelantovo ponašanje nije doprinijelo dužini trajanja postupka jer je postupak već bio prekinut, te iako je prije ispunjavanja uvjeta apelant podnio zahtjev za nastavak postupka, takvo apelantovo ponašanje se ne može smatrati da je u konačnici doprinijelo dužini trajanja postupka. Takvo apelantovo ponašanje jeste utjecalo na to da Općinski sud preduzme niz procesnih radnji po podnesenom prijedlogu, koji je u konačnici odbijen. Međutim, Ustavni sud zapaža da je postupak i dalje prekinut rješenjem od 10. juna 2015. godine.

33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju blagovremeno dostavio izvršeniku na provođenje, te je radi utvrđivanja visine apelantovih potraživanja iz radnog odnosa održao tri ročišta (15. juna i 6. juna 2011, te 20. marta 2012. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u toku postupka dva puta odredio provođenje vještačenja vještaka ekonomske struke, a sve s ciljem utvrđivanja visine apelantovih potraživanja iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da vještaci ekonomske struke (A. M. i A. J.) nisu mogli da sačine nalaz i mišljenje jer izvršenik (apelantov poslodavac) za to nije imao potrebnu dokumentaciju, što predstavlja objektivnu okolnost koja je znatno utjecala na tok, dužinu trajanja postupka, te njegovu složenost.

34. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je složenosti predmeta i nemogućnosti njegovog vođenja u znatnoj mjeri doprinijela činjenica da je pokrenut stečajni postupak nad imovinom izvršenika, te da su nastupile pravne posljedice propisane Zakonom o stečajnom postupku, a koje su dovele do toga da je predmetni postupak približno četiri godine i deset mjeseci nakon pokretanja prekinut (postupak je pokrenut prijedlogom za izvršenje od 31. augusta 2009. godine, a prekinut je rješenjem Općinskog suda od 10. juna 2015. godine). Ustavni sud dalje zapaža da u predmetnom postupku još uvijek traju posljedice koje su nastupile pokretanjem, odnosno otvaranjem stečajnog postupka nad imovinom izvršenika, te da se duže od četiri i po godine nakon prekida izvršnog postupka još uvijek nisu stekli uvjeti za njegov nastavak.

35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u toku postupka nije imao duže periode pasivnosti koji bi značajnije utjecali na dužinu trajanja postupka. Općinski sud je procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim zakonima, u razumnim rokovima, odnosno u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Općinski sud je rješenje o izvršenju blagovremeno, nakon njegovog donošenja, dostavio izvršeniku, u postupku je preduzimao veći broj procesnih radnji s ciljem utvrđivanja visine apelantovih potraživanja iz radnog odnosa. Nemogućnost namirenja apelantovih potraživanja ne može se pripisati kao odgovornost Općinskog suda s obzirom na to da je postupak složene prirode, da su na njegovu dužinu do njegovog prekida u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, te da se još uvijek u skladu s procesnim zakonima nisu stekli uvjeti za nastavak postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim zakonima i nije imao duže periode pasivnosti. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da su na dužinu trajanja postupka, koji je približno četiri godine i deset mjeseci nakon pokretanja prekinut, u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti koje i dalje utječu na to da se u skladu s procesnim zakonima nisu stekli uvjeti za nastavak postupka.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1852/18 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio