Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-8/20 (S.Ć.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-8/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-8/20, rješavajući apelaciju S. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. Ć.

protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 789216 19 Pr od 30. septembra 2019. godine (u dijelu u kojem je odlučeno o prijedlogu za vraćanje u pređašnje stanje), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. Ć.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 789216 19 Pžp od 5. decembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 789216 19 Pr od 30. septembra 2019. godine (u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za sudsko odlučivanje), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću "Nedžad E. Beća" iz Sarajeva, podnijela je 31. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 789216 19 Pžp od 5. decembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 789216 19 Pr od 30. septembra 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 789216 19 Pr od 30. septembra 2019. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za sudsko odlučivanje po Prekršajnom nalogu broj JSBO 107.556.745.2 od 16. jula 2019. godine (stav I izreke) i odbačen je kao „neopravdan“ apelantičin prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje (stav II izreke), te je odlučeno da predmetni prekršajni nalog ostaje na snazi (stav III izreke).

3. U obrazloženju osporenog rješenja od 30. septembra 2019. godine, a u odnosu na prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje, Općinski sud je naveo da apelantica u predmetnom prijedlogu nije na jasan način dokazala da joj prekršajni nalog nije uručen, odnosno da je propustila da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje iz opravdanih razloga.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 789216 19 Pžp od 5. decembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda 65 0 Pr 789216 19 Pr od 30. septembra 2019. godine i navedeno rješenje je potvrđeno.

5. U obrazloženju rješenja, u odnosu na zahtjev za sudsko odlučivanje, Kantonalni sud je naveo da je predmetni prekršajni nalog izdat 16. jula 2019. godine i putem preporučene pošte upućen apelantici dana 17. jula 2019. godine, te je isti postao konačan 1. avgusta 2019. godine, a apelantica je zahtjev za sudsko odlučivanje dostavila prvostepenom sudu 25. septembra 2019. godine. Kantonalni sud je dalje naveo da je poukom o pravnom lijeku apelantica poučena da se zahtjev za sudsko odlučivanje može podnijeti u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga, te je imajući navedeno u vidu pravilno prvostepeni sud odbacio zahtjev za sudsko odlučivanje kao neblagovremen. U dijelu žalbenih navoda apelantice da joj predmetni prekršajni nalog nije dostavljen na adresu na kojoj ima prebivalište, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 56. stav (3) Zakona o prekršajima Federacije BiH propisano da se smatra da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana od dana predaje pismena na poštu, dok je članom 3. stav (8) navedenog zakona propisano da je uručenje pismena poštom „uručenje putem preporučene pošte na adresu fizičkog lica koje je određeno u Registru prebivališta i boravišta, a koju vodi Glavni centar za obradu podataka u Bosni i Hercegovini“. Budući da je apelantici predmetni prekršajni nalog poslan na adresu koja je evidentirana kao njena adresa prebivališta, a apelantica nije izvršila promjenu adrese prebivališta, te o tome nije obavijestila blagovremeno sud, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odbacio zahtjev za sudsko odlučivanje kao neblagovremen.

6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu Dopustivost ratione materiae

8. U odnosu na osporenu odluku Općinskog suda, u dijelu u kojem je odlučeno o prijedlogu za vraćanje u pređašnje stanje, Ustavni sud najprije treba da odgovori na pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelantice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju osporenom odlukom nije odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli vraćanje u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak u tom dijelu ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Takođe, Ustavni sud ukazuje de se osporenom odlukom, u ovom dijelu, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

10. U odnosu na osporene odluke redovnih sudova, u dijelu u kojem je odbačen kao neblagovremen zahtjev apelantice za sudsko odlučivanje, Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 59. stav (1) Zakona o prekršajima ("Službene novine Federacije BiH" broj 63/14), u određenom roku zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom. Dakle, apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodila konačnu odluku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanje u postupku pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-8/20 (S.Ć.) | Sudska praksa | Aktio