Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-154/20 (K. K.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-154/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-154/20, rješavajući apelaciju Kasima Kavazovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kasim Kavazović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 Pr 056838 19 Pžp od 27. decembra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Kasim Kavazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jelaha, podnio je 14. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 Pr 056838 19 Pžp od 27. decembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 Pr 056838 19 Pr od 15. oktobra 2019. godine.

2. Prvostepenim rješenjem Općinskog suda od 15. oktobra 2019. godine odbačen je prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje i zahtjev za sudsko odlučivanje, izjavljen protiv Prekršajnog naloga izdatog od strane MUP ZDK Zenica PU PS Usora broj 1066783824 od 13. avgusta 2018. godine, kao nedopušten.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 27. decembra 2019. godine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant prvostepenom sudu podnio zahtjev za sudsko odlučivanje zajedno sa prijedlogom za povrat u pređašnje stanje navodeći broj prekršajnog naloga i da ne priznaje odgovornost te zahtjeva sudsko odlučivanje, te da se zahtjev „smatra i kao prijedlog za povrat u pređašnje stanje“. Prema podacima iz elektronske baze podataka utvrđeno je da je predmetni prekršajni nalog postao konačan sa danom 29. augustom 2018. godine, a zahtjev za sudsko odlučivanje i prijedlog za povrat u pređašnje stanje je podnesen dana 13. septembra 2019. godine, dakle izvan roka od tri mjeseca od dana kada je prekršajni nalog postao konačan, zbog čega je isti odbačen kao nedopušten u skladu sa članom 94. Zakona o prekršajima. Kantonalni sud je naveo i da, obzirom da je apelant odbio lični prijem naloga, prekršajni nalog se smatra dostavljenim 14. augusta 2018. godine, a da je zahtjev za sudsko odlučivanje apelant podnio 13. septembra 2019. godine, prvostepeni sud je jedino i mogao donijeti rješenje kojim se zahtjev za sudsko odlučivanje odbacuje kao neblagovremen, odnosno nedopušten jer je podnesen sudu poslije isteka roka određenim prekršajnim nalogom, odnosno po proteku roka od 8 dana od dana prijema, kako je to propisano odredbom člana 59. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 59. stav 1. Zakona o prekršajima ("Službene novine Federacije BiH" broj 63/14), u određenom roku zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom, odnosno da u skladu sa odredbom člana 94. istog zakona podnese prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja u postupku pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-154/20 (K. K.) | Sudska praksa | Aktio