Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3380/18 (S. A., D. Š., M. O., Š. Š., A. Š., M. M. i A. H.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Naknada
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o eksproprijaciji · čl. 31
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o eksproprijaciji
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3380/18
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3380/18, rješavajući apelaciju Slađane Aziri i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slađane Aziri, Drage Šimića, Milice Ovčine, Šime Šimića, Ante Šimića, Milenka Markovića i Ankice Haltenhof.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 016315 17 U od 9. aprila 2018. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Slađani Aziri, Dragi Šimiću, Milici Ovčini, Šimi Šimiću, Anti Šimiću, Milenku Markoviću i Ankici Haltenhof isplati ukupan iznos od 3.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 016315 17 U od 9. aprila 2018.
godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slađana Aziri, Drago Šimić, Milica Ovčina, Šimo Šimić, Anto Šimić, Milenko Marković i Ankica Haltenhof (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sead Sarihodžić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 19. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po zahtjevu apelanata za preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 016315 17 U od 9. aprila 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i od Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 19. decembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Uprava i Služba su u periodu od 30. decembra 2019. do 16. januara 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Javno preduzeće „Elektroprivreda BiH” d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) 29. aprila 2013. godine podnijelo je prijedlog Službi za potpunu eksproprijaciju nekretnina u svrhu izgradnje bloka 7 Termoelektrane „Tuzla“ u Tuzli na zemljištu u KO Husino i KO Plane.
6. Rješenjem Službe broj 08-31-3884/13-12 od 22. oktobra 2013. godine usvojen je prijedlog korisnika eksproprijacije za potpunu eksproprijaciju nekretnina preciziranih zemljišno-knjižnih oznaka, koje će se eksproprirati od apelanata uz određivanje naknade u posebnom postupku.
7. Odlučujući o žalbi apelanata Uprava je 20. augusta 2014. godine donijela Rješenje broj 05- 31-313/2014 kojim je uvažila žalbu, poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak. Služba je nakon toga više puta donosila prvostepena rješenja (30. januara 2015. godine, 10. septembra 2015. godine) budući da je Uprava povodom žalbi apelanata svojim rješenjima ukidala rješenja Službe i vraćala predmet na ponovni postupak (rješenja Uprave od 26. marta i 4. novembra 2015. godine).
8. U ponovnom postupku Služba je 16. decembra 2016. godine donijela Rješenje broj 08-31- 3884 13-12 kojim je usvojila prijedlog korisnika eksproprijacije za potpunu eksproprijaciju nekretnina apelanata. Rješenjem Uprave broj 05-31-2-91/17 od 9. marta 2017. godine odbijena je žalba apelanata protiv rješenja Službe od 16. decembra 2016. godine.
9. Odlučujući o tužbi apelanata u postupku upravnog spora Kantonalni sud je Presudom broj 03 0 U 016315 17 U od 9. aprila 2018. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
10. Apelanti su 18. maja 2018. godine Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Kantonalnog suda od 9. aprila 2018. godine. Ustavni sud zapaža da je prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom u toku.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
11. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su istakli da predmetni postupak, počevši od rješenja Službe od 22. oktobra 2013. godine, traje neopravdano dugo. Također su istakli da je presudom Kantonalnog suda od 9. aprila 208. godine pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega su podnijeli zahtjev za preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu.
b)Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je naveo da su apelanti podnijeli zahtjev za preispitivanje presude tog suda Vrhovnom sudu 18. maja 2018. godine i da je apelacija u odnosu na presudu tog suda preuranjena.
13. Uprava je u odgovoru na apelaciju navela da odlukom tog upravnog organa nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji.
14. Služba je u odgovoru navela da odlukom tog upravnog organa nisu povrijeđena prava apelanata navedena u apelaciji.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
16. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]
19. U Zakonu o eksproprijaciji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 70/07, 36/10, 25/12 i 34/16) relevantne odredbe glase:
Član 38. stav 1.
Postupak provođenja eksproprijacije je hitan.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
27. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem je određena potpuna eksproprijacija nekretnina apelanata s pravom na naknadu koja će se utvrditi u posebnom postupku, pa podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
30. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni postupak započeo 29. aprila 2013. godine podnošenjem prijedloga za eksproprijaciju korisnika eksproprijacije Službi. Predmetni postupak se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom po zahtjevu apelanata za vanredno preispitivanje sudske odluke i nije okončan. Proizlazi da predmetni postupak traje od 29. aprila 2013. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda u ovom predmetu, iz čega proizlazi da predmetni postupak traje više od sedam godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
32. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak (pred organima uprave i redovnim sudovima) već trajao više od sedam godina i da još nije okončan, što je neprihvatljivo dug period za predmetni upravni postupak i postupak upravnog spora, pri čemu je i samim Zakonom o eksproprijaciji propisana hitnost u postupanju. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je postupanje organa uprave u odlučujućoj mjeri utjecalo na prekomjernu dužinu postupka. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku Uprava više puta vraćala predmet na ponovni prvostepeni postupak, za šta u odgovoru na apelaciju nije dala bilo kakve razloge takvog postupanja. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je već naglasio da stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema. Ustavni sud smatra da je period od više od sedam godina u kojem još nije okončan postupak van razumnog roka, za što odgovornost snose organi uprave. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
33. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Iako nije utvrdio odlučujuću odgovornost Vrhovnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
35. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembar 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 3.500,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke budući da su organi uprave tog kantona u odlučnoj mjeri utjecali na ukupnu dužinu postupka. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za određivanje eksproprijacije nekretnina apelanata traje više od sedam godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelante, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku (čl. 6. i 14).
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević