Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5910/18 (V.I.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku · čl. 358
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 12
- Zakon o krivičnom postupku
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku (objavljen na bosanskom jeziku)
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-5910/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5910/18, rješavajući apelaciju V. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija V. I.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 001622 18 Kž 4 od 27. septembra 2018. godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici V. I. u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da apelantici V. I.
nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelantica V. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 23. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 001622 18 Kž 4 od 27. septembra 2018. godine. Apelantica je 22. aprila 2019. godine obavijestila Ustavni sud da povlači punomoć datu advokatu Zurijeti Salkanović.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 1. novembra 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno tužilaštvo dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 11. novembra 2019. godine do 7. januara 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je dala svoj iskaz na Zapisnik o ispitivanju okrivljene broj Ki-48/01 od 8. novembra 2001. godine, kao i od 23. aprila 2002. godine.
6. Postupajući po zahtjevu za proširenje istrage Općinskog tužilaštva Živinice (u daljnjem tekstu: Općinsko tužilaštvo), Općinski sud je donio Rješenje broj Ki-48/01 od 30. aprila 2002. godine kojim je određeno da se proširi istraga protiv B. P., N. Ć., G. T. i apelantice, i to u odnosu na apelanticu zbog osnovane sumnje da je (na način pobliže opisan pod tačkom 5. rješenja) kao službeno lice prekoračenjem svojih službenih ovlaštenja pribavila drugom korist i kao službeno lice svojim potpisom i službenim pečatom ovjerila službeni spis s neistinitim sadržajem, čime bi počinila krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) i krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. stav 1. KZ.
7. Općinsko tužilaštvo je podiglo optužnicu broj KT. 37/01 od 6. novembra 2002. godine protiv B. P., N. Ć. i apelantice. Predmetna optužnica podignuta je protiv apelantice zbog postojanja osnovane sumnje da je (na način pobliže opisan pod tačkama 5. i 6. optužnice) počinila produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 2. KZ („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 43/98) i u stjecaju produženo krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. st. 1. i 2. KZ, u vezi sa članom 46. KZ. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetna optužnica dostavljena Općinskom sudu 14. novembra 2002. godine.
8. Optužnica je stupila na pravnu snagu 27. februara 2003. godine.
9. Predmetnu optužnicu preuzelo je Kantonalno tužilaštvo pod brojem T03 0 KT 0008292 00, te je izmijenjena podneskom od 18. juna 2013. godine. Navedena optužnica je u odnosu na apelanticu izmijenjena tako što je apelantica optužena zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 36/03).
10. Presudom Općinskog suda broj 33 0 K 001622 02 K od 14. aprila 2016. godine B. P. i apelantica oslobođeni su optužbe. Naime, apelantica je oslobođena optužbe da je (na način pobliže opisan pod tačkama 2. i 3. presude) počinila produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ.
11. Iz obrazloženja prvostepene presude, između ostalog, proizlazi da je u dokaznom postupku prvostepeni sud saslušao ukupno 11 svjedoka, kao i vještaka geodetske struke, da su pročitani iskazi umrlog svjedoka J. H., kao i svjedokinje H. H. koja je bila nedostupna sudu. Nadalje, pročitan je zapisnik o suočenju svjedoka H. K. i F. F., te zapisnik o suočenju svjedoka F. F. i okrivljenog B. P., te je izvršen uvid i čitanje u brojnu materijalnu dokumentaciju.
12. Protiv navedene presude tužilac Kantonalnog tužilaštva blagovremeno je izjavio žalbu, te je cjelokupan spis dostavljen Kantonalnom sudu 6. jula 2016. godine radi odlučivanja po žalbi.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 K 001622 16 Kž 3 od 15. septembra 2016. godine uvažena je žalba tužioca Kantonalnog tužilaštva, te je prvostepena presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
14. Cjelokupan spis dostavljen je Općinskom sudu 30. septembra 2016. godine.
15. U periodu od 13. decembra 2016. godine do 7. februara 2018. godine glavni pretres je održan ukupno 10 puta, a odgođen je ukupno četiri puta (sudija porotnik E. H. nalazio se u inostranstvu zbog čega je bio spriječen da pristupi, nisu pristupili svjedok H. H., kao ni sudija porotnik E. H. zbog neisplaćenih naknada po osnovu učešća u predmetnom suđenju kao sudije porotnika, odgoda zbog zdravstvenog stanja postupajuće tužiteljice, te odgoda zbog toga što ponovo nije pristupio sudija porotnik E. H.).
16. Kantonalno tužilaštvo izmijenilo je optužnicu na glavnom pretresu od 7. decembra 2017. godine.
17. Presudom Općinskog suda broj 33 0 K 001622 16 K 2 od 12. februara 2018. godine B. P. i apelantica oslobođeni su optužbe. Naime, apelantica je oslobođena optužbe da je (na način pobliže opisan pod tačkama 2. i 3. presude) počinila produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ.
18. Iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je tokom glavnog pretresa u dokaznom postupku prvostepeni sud saslušao 17 svjedoka, te vještaka geodetske struke, da su pročitani iskazi umrlog svjedoka J. H., kao i svjedokinje H. H. koja je bila nedostupna sudu. Nadalje, pročitan je zapisnik o suočenju svjedoka H. K. i F. F., te zapisnik o suočenju svjedoka F. F. i okrivljenog B. P., te je izvršen uvid i čitanje u brojnu materijalnu dokumentaciju.
19. Protiv navedene presude Kantonalno tužilaštvo izjavilo je žalbu 26. marta 2018. godine, a predmetni spis dostavljen je 13. aprila 2018. godine Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi.
20. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 001622 18 Kž 4 od 27. septembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca Kantonalnog tužilaštva i prvostepena presuda je potvrđena.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
21. Apelantica smatra da joj je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom predmetu, te da postupak nije završen u razumnom roku. Pri tome, apelantica ističe da je optužnica podignuta 6. novembra 2002. godine, a postupak okončan 27. septembra 2018. godine, odnosno da je od podizanja optužnice prošlo 16 godina. Apelantica smatra da se ne radi o složenom predmetu, te da je to što postupak nije okončan 16 godina isključivo krivica sudova. Također, ističe da joj je sve godine vođenja postupka bilo onemogućeno da ostvari svoja prava napredovanja u struci budući da nije mogla regulirati uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka, a što je propisano kao uvjet za konkuriranje na radna mjesta. Osim toga, apelantica navodi da je i Kantonalno tužilaštvo više puta mijenjalo optužnicu, te da se ponašalo neodgovorno i nestručno. U konačnici, apelantica traži da joj se zbog dužine trajanja postupka dosudi pravična naknada, odnosno za svaku godinu po 300,00 KM, kao što je odlučeno u predmetu broj AP 1400/08.
b)Odgovor na apelaciju
22. Kantonalni sud je naveo da je uvidom u spis broj 33 0 K 001622 16 Kž 3 utvrđeno da je cjelokupan spis Općinskog suda broj 33 0 K 001622 02 K dostavljen Kantonalnom sudu 6. jula 2016. godine radi odlučivanja po žalbi tužioca Kantonalnog tužilaštva. Nadalje, istaknuto je da je u navedenom predmetu rješenje doneseno 15. septembra 2016. godine, te da je cjelokupan spis s predmetnim rješenjem dostavljen Općinskom sudu 30. septembra 2016. godine. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je uvidom u spis broj 33 0 K 001622 18 Kž 4 utvrđeno da je cjelokupan spis Općinskog suda broj 33 0 K 001622 16 K 2 dostavljen Kantonalnom sudu 13. aprila 2018. godine radi odlučivanja po žalbi tužioca Kantonalnog tužilaštva. Nadalje, u navedenom predmetu donesena je presuda 27. septembra 2018. godine, te je cjelokupan spis s predmetnom presudom dostavljen Općinskom sudu 2. oktobra 2018. godine. U vezi s tim, imajući u vidu apelanticine navode, kao i razloge navedene u presudi Kantonalnog suda od 27. septembra 2018. godine, Kantonalni sud je istakao da nije utvrdio povredu ljudskih prava i sloboda utvrđenih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju prema apelantici u krivičnom postupku. U konačnici, Kantonalni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
23. Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog ponovljenog postupka pred prvostepenim sudom, te je istakao da je postupajući sudija u konkretnom predmetu sačinio službenu zabilješku od 10. maja 2017. godine iz koje proizlazi da je telefonskim putem ostvaren kontakt sa sudijom porotnikom A. Dž., a koji je izjavio da je izašao iz bolnice, da mu se zdravstveno stanje stabiliziralo, te da se glavni pretres može zakazati počevši od 29. maja 2017. godine. Nadalje, istaknuto je da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom tužilaštvu na uvid 25. aprila 2017. godine, ali da nije vraćen do dana sačinjavanja službene zabilješke, iako je protekao rok od 15 dana, te da je traženo vraćanje spisa radi zakazivanja glavnog pretresa. Pri tome, Općinski sud je istakao da je predmetni postupak duže trajao zbog bolesti postupajuće tužiteljice i dostavljanja krivičnog spisa Kantonalnom tužilaštvu na uvid. Nadalje, utvrđeno je da je odsustvo sudije porotnika A. Dž. zbog bolesti utjecalo na dužinu trajanja postupka, kao i to što je u jednom periodu sudija porotnik E. H. zbog neplaćanja troškova odbijao učestvovati u suđenju. Općinski sud je istakao da nije mogao utjecati na navedene okolnosti, te da smatra da se radi o objektivnim razlozima, zbog čega predmetna apelacija nije osnovana. U konačnici, Općinski sud je zaključio da nije povrijedio apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku, niti bilo koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
24. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je apelantica tokom trajanja glavnog pretresa iskoristila svoja prava koja joj pripadaju po Zakonu o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP). Nadalje, istaknuto je da je predmet bio veoma složen, da se radilo o tri optužena kojima se stavljao na teret veći broj krivičnih djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti. Također, Kantonalno tužilaštvo je istaklo da se radilo po starom zakonu, gdje se sudilo u vijeću sastavljenom od sudije i dva porotnika, da su se u postupku sudije mijenjale, odnosno da je sudilo troje sudija s obzirom na to da su odlazili na druge funkcije. Nadalje, kada su pretresi odlagani na duži period, svaki put glavni pretres se vodio iznova, s velikim brojem svjedoka, kao i izmjenom branilaca, te da apelantica, kao ni njeni branioci nisu prigovorili na odlaganje pretresa. Osim toga, Kantonalno tužilaštvo je istaklo da se apelanticini branioci, kao ni branioci ostalih optuženih nikada nisu složili sa čitanjem dokaza u ponovnom postupku, kao ni svjedoka koji su živjeli u inostranstvu koji su svoje izjave dali u fazi istrage. Nadalje, predlagani su novi dokazi, nova vještačenja, kao i novi svjedoci, a sve s ciljem odugovlačenja postupka, zbog čega je za neka krivična djela nastupila apsolutna zastara „krivičnog postupka“. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je Općinski sud 11. novembra 2010. godine donio rješenje o obustavi postupka za neke optužene, kao i za neka krivična djela koja su se apelantici stavljala na teret, zbog čega je Kantonalno tužilaštvo i mijenjalo optužnicu u skladu s navedenim rješenjem. U vezi s tim, Kantonalno tužilaštvo je istaklo da su neosnovani apelanticini navodi da se Kantonalno tužilaštvo u navedenom predmetu ponašalo neodgovorno i nestručno. Zbog navedenih razloga, Kantonalno tužilaštvo je predložilo da se predmetna apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 43/98 i 23/99 – ispravka). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 43/98) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 12.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
26. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina krivičnog postupka vođenog protiv apelantice, okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 001622 18 Kž 4 od 27. septembra 2018. godine. Imajući u vidu da je predmetna presuda donesena 27. septembra 2018. godine, a da je apelacija podnesena 23. oktobra 2018. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja krivičnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantni principi
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
c)Period koji se uzima u obzir
35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, pri ocjeni pitanja da li je suđenje provedeno „u razumnom roku“ početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Takvo određivanje relevantnog perioda očigledno je u slučajevima u kojima je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, Presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 95/10, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud primjenjuje jednake kriterije i u krivičnim i u građanskim stvarima. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).
36. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju početak relevantnog perioda vezuje za apelanticino ispitivanje u svojstvu osumnjičene 8. novembra 2001. godine kada je apelantica saznala da je osumnjičena za krivično djelo. Imajući u vidu da je predmetni krivični postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 27. septembra 2018. godine, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog krivičnog postupka je period od 16 godina i nešto manje od 11 mjeseci.
d)Analiza razumnosti trajanja postupka
37. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku pokrenutom protiv apelantice zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ.
38. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju optužnicom obuhvaćeno više lica kojima se stavljao na teret veći broj krivičnih djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti, te da je tokom predmetnog postupka saslušan veći broj svjedoka, kao i da je provođeno vještačenje, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku. Nadalje, ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud iz stanja spisa ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. S obzirom na to da se predmetni postupak odnosio na utvrđivanje apelanticine krivične odgovornosti, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanticu.
39. Analizirajući ponašanje Općinskog tužilaštva, odnosno Kantonalnog tužilaštva, Ustavni sud primjećuje da je Općinsko tužilaštvo podiglo optužnicu godinu dana nakon što je apelantica prvi put ispitana u svojstvu osumnjičene.
40. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je optužnica protiv apelantice i drugih dostavljena Općinskom sudu 14. novembra 2002. godine. Nakon tog perioda, a kako to slijedi iz odgovora Kantonalnog tužilaštva, Općinski sud je 11. novembra 2010. godine donio rješenje o obustavi postupka za neke optužene, kao i za neka krivična djela koja su se apelantici stavljala na teret, a pri čemu iz odgovora Općinskog suda ne proizlazi bilo kakvo očitovanje u pogledu te faze postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju osvrnuo isključivo na ponovljeni postupak, kao i na razloge koji su utjecali na njegovu dužinu (bolest postupajuće tužiteljice, kao i bolest sudije porotnika A. Dž., dostavljanje spisa Kantonalnom tužilaštvu na uvid, te odbijanje sudije porotnika E. H. da učestvuje u suđenju zbog neplaćanja troškova). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio tek 13 godina i pet mjeseci nakon što je zaprimio optužnicu. Kantonalni sud je u roku od nešto više od dva mjeseca, nakon dostavljanja spisa na odlučivanje po žalbi, donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovljenom postupku, nakon što mu je dostavljen predmetni spis, donio presudu u roku od jedne godine i nešto manje od pet mjeseci. U pogledu ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je taj sud svoje odluke po žalbama donio u periodima od nešto više od dva i nešto više od pet mjeseci, što se ne može smatrati naročito dugim periodima. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, imajući u vidu da je postupak ukupno trajao 16 godina i nešto manje od 11 mjeseci, te da je u odlučujućem dijelu dužini trajanja doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje Općinskog suda od zaprimanja optužnice do donošenja prvostepene presude (14. aprila 2016. godine), a iz odgovora Općinskog suda ne proizlazi bilo kakvo očitovanje u pogledu te faze postupka, Ustavni sud, uprkos činjenici da se radilo o složenom postupku, nalazi da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.
e)Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
42. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.
44. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je krivični postupak trajao 16 godina i gotovo 11 mjeseci, a dužini trajanja doprinijelo je neefikasno i neažurno postupanje, prije svega, Općinskog suda, a pri tome Općinski sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati tako dugo trajanje predmetnog krivičnog postupka.
46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević