Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3831/19 (M.Z.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3831/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-3831/19, rješavajući zahtjev M.Z. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M.Z. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 8. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 181254 19 Kž od 8. jula 2019. godine.

2. Apelant je, 4. maja 2020. godine, od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se „odložilo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora po uputnom aktu Općinskog suda u Širokom Brijegu 64 0 K 053035, dok se ne odluči o apelaciji.“

3. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 181254 16 K od 17. aprila 2018. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koje je mu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo. Na osnovu člana 238. stav 4. KZ F BiH od apelanta je oduzeta droga koja je predmet izvršenja ovog krivičnog djela i to 91,936 grama ,,amfetamina“, koja se ima uništiti.

4. Protiv presude Općinskog suda od 17. aprila 2018. godine, žalbu su izjavili apelant i Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko - neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo)

5. Kantonalni sud je Presudom 58 0 K 181254 19 Kž od 8. jula 2019. godine, žalbu apelanta odbio ako neosnovanu dok je žalbu Tužilaštva uvažio i Presudu Općinskog suda broj 58 0 K 181254 16 K od 17. aprila 2018. godine preinačio u odluci o kaznenopravnoj sankciji tako da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena

6. Kantonalni sud je naveo da je suprotno tvrdnji apelanta, Općinski sud i u činjeničnom opisu i u obrazloženju presude naveo blanketnu normu u riječima „koja je na listi opojnih droga pod međunarodnom kontrolom, a u Zakonu o spriječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga BiH nalazi se u tablici II: tvari i biljke pod strogim nadzorom u popisu psihotropnih tvari.“ Na strani 6. u 1. pasusu pobijane presude Općinski sud je naveo i: „Navedene psihoaktivne komponente su na listi droga pod međunarodnom kontrolom u Zakonu o spriječavanju, suzbijanju i zloupotrebi opojnih droga BIH, amfetamin u Tablici 2. tvari i biljke pod strogim nadzorom u popisu psihotropnih tvari, a THC je biljna vrsta kanabisa koja se nalazi u Tablici 1. Zabranjene tvari i biljke, kanabis u popisu opojnih droga a THC u popisu psihotropnih tvari.“

7. Kantonalni sud je istakao da apelantu nije povrijeđeno pravo na obranu ni pravo na jednakost u postupanju, zbog činjenice da tužitelj nije uložio dokaze iz predmeta koji se vodio pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu, a koji idu u prilog apelantu već je to uradila odbrana. Dalje, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i navod da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari te da se apelantu nije moglo ponovo suditi. S tim u vezi je citiran dio iz presude Općinskog suda koji je pravilno obrazložio, a koje obrazloženja prihvaća i Kantonalni sud da: „Sud ističe da je presuda Općinskog suda u Širokom Brijegu tretirala događaj od 28. decembra 2015. godine oko 19,00 sati kada su mjestu Dobrič- Široki Brijeg zaustavljeni optuženi Vlado Kutle te Dragica Rajić i apelant kojom prilikom je u vozilu Vlade Kutle pronađena opojna droga, a za što je Vlado Kutle i pravomoćno osuđen. Nasuprot ovom optužnica Tužilaštva broj T07 0 Kt 0019892 16 od 30. avgusta 2016. godine tretira događaj od istog dana (28. decembra 2015. godine) samo u vremenskom periodu oko 18 sati i na lokalitetu Žovnica gdje je apelant po prethodnom dogovoru s Vladom Kutlom izvršio zamjenu svog vozila Opel vektra za opojnu drogu sa osobom Alen Gološ, a sve radi dalje preprodaje. Dakle, radi se o dva odvojena događaja, kako po vremenu tako i po lokalitetu izvršenja. Osim toga, događaj u kojem su zajedno učestvovali apelant i Vlado Kutle u mjestu Žovnica po mjestu nadležnosti spada u nadležnost Tužilaštva koje je pokrenulo postupak koji je rezultirao posebnom optužnicom. Stoga je Kantonalni sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o dva odvojena događaja koje zasebno predstavljaju dvije različite radnje, te da bi se princip ne bis in idem u konkretnom slučaju mogao odnositi samo na Vladu Kutlu da je isti bio obuhvaćen optužnicom Tužilaštva, a ni u kom slučaju u odnosu na apelanta pošto presuda Općinskog suda u Širokom Brijegu nije obuhvatila radnje na lokalitetu Žovnice (što je obuhvaćeno optužnicom Tužilaštva) nego je istom tretiran događaj na području lokalitetu Dobrič - Široki Brijeg, te pronalazak droge namijenjen prodaji u vozilu Vlade Kutle i to vremenski sat ipol nakon završetka prethodnog događaja (kupoprodaje na Žovnici).“

8. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi je navedeno da je Općinski sud jasno na str. 5. i 6. presude objasnio kako se utvrdila količina droge koja je navedena u presudi. Također je istaknuto da u presudi nije ni navedeno da je vozilo Opel Vectra vlasništvo apelanta, a ta okolnost i ne dira u odlučnu činjenicu da je apelant uzeo drogu od Alena Gološa, tako da je i ovaj prigovor neosnovan. Kada bi žalbeni navod i bio tačan on se uopće ne odnosi na odlučnu činjenicu niti dovodi u pitanje neku odlučnu činjenicu, pa je ovaj žalbeni prigovor (da apelant nije vlasnik vozila Opel Vectra) neosnovan. Dalje je ocijenjeno da prigovor kojim se tvrdi da je u optužnici napisan pogrešan broj apelantovog mobitela ne dira u odlučnu činjenicu da je apelant telefonski prethodno dogovorio, a zatim na lokalitetu Zovnica općina Mostar, izvršio zamjenu vozila Opel vectra za opojnu drogu „amfetamin-speed“ sa Alenom Gološ, niti se ovakvom utvrđenju Općinskog suda prigovara, tako da je ovaj žalbeni prigovor neosnovan. Ukazano je i da je opojna droga oduzeta od Vlade Kutle jer je pronađena u njegovom vozilu, ali iz presude nedvojbeno proizlazi da je zamjenu vozila za drogu izvršio apelant, pa je i žalbeni prigovor da se droga nije mogla oduzeti neosnovan.

9. Kantonalni sud je u skladu sa članom 321. ZKP F BiH ispitao da li postoji povreda Krivičnog zakona propisana članom 313. ZKP F BiH pa je našao da su u radnjama apelanta opisanim u izreci presude sadržana bitna obilježja kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. u vezi sa članom 31. KZ F BiH, a što je prvostepena presuda pravilno i obrazložila, da ne postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost apelanta, da nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja niti je vezano za krivično djelo koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

10. Konačno, po ocjeni Kantonalnog suda izrečena uvjetna osuda nije razmjerna težini učinjenog krivičnog djela i stepenu krivnje apelanta te se njome ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članu 42. KZ FBiH. Stoga je, uvažavanjem žalbe Tužilaštva, preinačena presuda u odluci o krivičnopravnoj sankciji.

11. Apelant navodi da su osporenom presudom prekršena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pojašnjava da optužnica koja je potvrđena kod Općinskog suda, te koja je izmijenjena 4. aprila 2018. godine ne sadrže sve potrebne činjenice koje čine zakonske supstrate u konkretnom slučaju. Ističe da je ranije Općinski sud u Širokom Brijegu, na osnovu istih dokaza, odbio potvrditi optužnicu protiv tada osumnjičenog apelanta, što dalje vodi, kako smatra, povredi načela ne bis in idem. Dalje, apelant navodi da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje vezano za okolnost da on nije imao vozilo u svom vlasništvu, za broj njegovog mobitela, za količinu oduzete opojne droge te da droga nije oduzeta od njega. Ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i zbog „davanje imuniteta svjedoku-osuđeniku Vladi Kutli“.

12. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku kojom bi se „odložilo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora po uputnom aktu Općinskog suda u Širokom Brijegu 64 0 K 053035, dok se ne odluči o apelaciji“. Ustavni sud konstatuje da navedeni akt Općinskog suda u Širokom Brijegu apelant nije priložio uz zahtjev.

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

14. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

15. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

16. U konkretnom slučaju, apelant u suštini smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da ga ne uputi, odnosno da obustavi izdržavanje izrečene kazne zatvora. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja ili prekida izvršenja kazne..

17. Najzad, Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).

18. Međutim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije dokazao da je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene.

19. S obzirom na prethodno izneseno i okolnost da apelant nije dostavio argumente i dokaze da je koristio mogućnost koju ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

20. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3831/19 (M.Z.) | Sudska praksa | Aktio