Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-6385/18 (A.R.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6385/18

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. rujna 2020. godine, u predmetu broj AP 6385/18, rješavajući apelaciju A. R., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio A. R.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 P 014155 09 I koji je, zbog pokretanja stečajnog postupka, prekinut Rješenjem Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 P 014155 09 I od 26.

siječnja 2015. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da A. R. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora – Rame, kojeg zastupa ZOU Raguž – odvjetnici Marko i Danijel Raguž – iz Stoca, podnio je 7. studenog 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 014155 09 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 23. rujna 2019. godine zatražen odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. listopada 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 12. ožujka 2009. godine na temelju pravomoćne i ovršne presude [kojom je obvezana „Gradina“ d.d. Prozor/Rama (u daljnjem tekstu: ovršenik) da u korist apelanta Fondu MIO izvrši uplatu pripadajućih doprinosa u iznosu od 2.168,80 KM] podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima i na pokretnim stvarima ovršenika.

6. Apelant je 29. rujna 2009. godine uputio urgenciju u kojoj traži žurno postupanje.

7. Zaključkom Općinskog suda od 5. listopada 2009. godine naloženo je apelantu da uredi prijedlog za ovrhu.

8. Apelant je 17. studenog 2009. godine dostavio uređen prijedlog za ovrhu.

9. Apelant je 14. listopada i 29. studenog 2010. godine uputio urgencije u kojima traži žurno postupanje suda.

10. Općinski sud je 23. prosinca 2010. godine na apelantov zahtjev održao ročište radi usuglašavanja iznosa doprinosa za MIO.

11. Rješenjem Općinskog suda od 4. ožujka 2011. godine dozvoljena je predložena ovrha.

12. Apelant je 9. ožujka 2011. godine dostavio uređen prijedlog za ovrhu.

13. Ovršenik je 15. ožujka 2011. godine podnio prigovor na rješenje o ovrsi.

14. Zaključkom Općinskog suda od 22. kolovoza 2011. godine naloženo je apelantu da uredi prijedlog za ovrhu i odredi drugo sredstvo ovrhe.

15. Rješenjem Općinskog suda od 9. studenog 2011. godine usvojen je prigovor ovršenika, rješenje o ovrsi od 4. ožujka 2011. godine je stavljeno izvan snage te su ukinute sve provedene radnje.

16. Rješenjem Općinskog suda 9. siječnja 2012. godine određena je ovrha na pokretnim stvarima ovršenika prema apelantovom uređenom prijedlogu za ovrhu.

17. Odlukom Općinskog suda od 11. listopada 2013. godine utvrđeno je da je bezuspješna druga prodaja pokretnih stvari, te je ovrha nastavljena na novčanim sredstvima kod Hypo banke i Unicredit banke.

18. Apelant je 6. ožujka 2014. godine uputio urgenciju u kojoj traži žurno postupanje suda.

19. Dopisom Hypo banke od 4. travnja 2014. godine Općinskom sudu je dostavljeno rješenje od 24. rujna 2013. godine o otvaranju stečajnog postupka nad imovinom ovršenika.

20. Rješenjem Općinskog suda 26. siječnja 2015. godine prekinut je ovršni postupak koji se vodio na temelju rješenja od 9. siječnja 2012. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom. Rješenje je dostavljeno apelantovom punomoćniku 4. veljače 2015. godine.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni ovršni postupak prekinut.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant je u apelaciji naveo da mu je zbog duljine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, te se pozvao na povredu zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije. Apelant, traži da se postupak žurno okonča i da mu se dodijeli naknada nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo kronologiju ovršnog postupka. U svezi s tim, Općinski sud je naveo da smatra da je postupao pravodobno, ukazujući da je apelant dva puta uređivao prijedlog za ovrhu, da je po apelantovom zahtjevu održano ročište radi usuglašavanja iznosa za MIO, da su donesena dva rješenja o ovrsi, kao i da je postupak prekinut nakon saznanja da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

25. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18).

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 32/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 55.

Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama, ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka, ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi sukladno odredbama ovog članka.

[...] VI.Dopustivost

26. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu ovršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj ovrha pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23.–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

29. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

30. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i povrede zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

32. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. [...]

33. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

34. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Europski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. ožujka 2009. godine pokrenuo predmetni ovršni postupak podnoseći prijedlog za ovrhu Općinskom sudu i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut rješenjem Općinskog suda 26. siječnja 2015. godine jer je otvoren stečajni postupak nad ovršenikom. Ustavni sud dalje zapaža da je člankom 55. Zakona o stečajnom postupku propisano da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju sudski postupci i postupci pred arbitražama ako se odnose na stečajnu masu, te da prekid traje do zaključenja stečajnog postupka, ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu s odredbama tog članka. Dakle, relevantno razdoblje do prekida postupka koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja postupka je pet godina i 11 mjeseci.

Analiza duljine trajanja ovršnog postupka

36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji je po zakonu žurne naravi, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

37. U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj duljini postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant podnosio urgencije i na taj način aktivno sudjelovao u postupku. Sama činjenica da je apelant uređivao prijedlog za ovrhu na zahtjev suda, podnosio novi prijedlog za ovrhu i zahtijevao da se održi ročište radi usuglašavanja potraživanog iznosa, prema mišljenju Ustavnog suda, nije značajnije utjecala na duljinu trajanja postupka s obzirom na to da je apelant radnje poduzimao pravodobno.

38. S druge strane, ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža izvjesnu pasivnost u poduzimanju procesnih radnji na samom početku ovršnog postupka s obzirom na to da je prijedlog za ovrhu vratio na uređenje nakon više od šest mjeseci. Nakon što je apelant uredio prijedlog, Općinski sud je tek nakon više od jedne godine i jednog mjeseca održao ročište radi usuglašavanja potraživanog iznosa, te je nakon više od dva mjeseca od održanog ročišta donio rješenje o ovrsi. U nastavku postupka Općinski sud je poduzeo više procesnih radnji s ciljem okončanja postupka (zaključkom naložio apelantu da uredi prijedlog za ovrhu, usvojio prigovor ovršenika i donio novo rješenje o ovrsi). Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon donošenja drugog rješenja o ovrsi, u narednom razdoblju od tri godine održao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari ovršenika, te da je nakon bezuspješne prodaje pokretnih stvari „nastavio provođenje ovrhe na bankovnim računima ovršenika“. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek po proteku devet mjeseci od primanja obavijesti da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak prekinuo ovršni postupak. S obzirom na to da je postupak do prekida trajao pet godina i 11 mjeseci, a da je Općinski sud imao značajna razdoblja neopravdane pasivnosti, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim postupanjem značajno utjecao na duljinu trajanja ovršnog postupka, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom ovršnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije.

40. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da po žurnom postupku okonča ovršni postupak. Međutim, imajući u vidu činjenično stanje predmeta i već citiranu odredbu članka 55. Zakona o stečajnom postupku, Ustavni sud smatra da su otvaranjem stečajnog postupka nastupile objektivne okolnosti zbog kojih ovršni postupak nije moguće okončati, pa nalog Općinskom sudu da okonča ovršni postupak ne bi bilo moguće provesti. Pri tome, iako je apelantov punomoćnik bio upoznat s činjenicom da je ovršni postupak, shodno navedenim zakonskim odredbama, prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom ovršenika, te da će se nastaviti kada se ispune određeni zakonski uvjeti, nije koristio druge mogućnosti glede ostvarivanja apelantovih prava.

Ostali navodi

41. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, te povrede zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije. S obzirom na to da povrede ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, te povrede zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

44. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je postupak, koji je žurne prirode, do prekida tog postupka zbog otvaranja stečajnog postupka, trajao dulje od pet godina i 11 mjeseci, a pri tome Općinski sud u razumnim rokovima nije poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.

47. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-6385/18 (A.R.) | Sudska praksa | Aktio