Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5591/18 (B.M.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5591/18

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP 5591/18, rješavajući apelaciju B. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela B. M.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 144350 13 P, koji je nastavljen kao vanparnični postupak u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 V 144350 15 V, a koji se trenutno nalazi pred Parničnim odjeljenjem Općinskog suda u Mostaru pod brojem 58 0 P 144350 20 P.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 144350 20 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da B. M. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Italije podnijela je 5. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 144350 13 P od 6. februara 2015. godine obustavljen i nastavljen kao vanparnični, te zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelantica je 1. aprila 2019. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 9. oktobra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. oktobra 2018. godine.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. oktobra 2018. godine.

5. Od Općinskog suda je 4. juna i 9. jula 2020. godine pribavljena informacija o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelantica je 7. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog P.M. sa zahtjevom da sud „1) izričito zabrani tuženom i trećim licima da koriste vlasništvo apelantice do fizičke diobe među strankama i namirenja apelantice iz prodajne cijene dobijene prodajom predmetnog stana, 2) obaveže tuženog da apelantici isplati naknadu za ograničavanje i oduzimanje vlasništva, ako tuženi nastavi nezakonito koristiti imovinu apelantice i bogatiti se i da 3) uredi korišćenje i raspolaganje određenom pokretnom imovinom, kao i nepokretnom imovinom diobom suvlasničkih stvari“.

8. Podneskom od 9. augusta 2014. godine apelantica je uredila tužbu na način da je tražila od suda da donese presudu kojom „1) se tuženi obavezuje da preda ključeve predmetnog stana apelantici, 2) se tuženi obavezuje da prestane ometati apelanticu da efektivno koristi njeno vlasništvo, te se zabranjuju iste ili slične smetnje ubuduće, 3) se upozoravaju parnične stranke da su dužne postupati po predmetnoj presudi, 4) sud određuje poseban način korišćenja suvlasništva parničnih stranaka (pobliže preciziran tač. a) do c) predmetnog zahtjeva apelantice) i 5) vrši fizičku diobu predmetnog stana (pobliže označenu navedenim apelanticinim zahtjevom)“.

9. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 144350 13 P od 6. februara 2015. godine obustavio predmetni parnični postupak i odredio da će se postupak nakon pravosnažnosti rješenja nastaviti kao vanparnični postupak radi donošenja odluke o diobi ili uređenju korišćenja zajedničke imovine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, shodno odredbama čl. 17, 18. i 27. Zakona o parničnom postupku, predmetni postupak trebalo obustaviti i odlučiti kao u izreci predmetnog rješenja, budući da je apelantica uređenom tužbom tražila da sud uredi način upravljanja i korišćenja zajedničkom stvari-stanom koji je u suvlasništvu, a koje upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima, kao i dioba stvari u suvlasništvu su uređeni čl. 154, 155, 161. i 162. Zakona o vanparničnom postupku.

10. Spis predmeta je dostavljen na postupanje Vanparničnom odjeljenju Općinskog suda 4. juna 2015. godine.

11. Apelantica je 7. jula 2015. godine Općinskom sudu dostavila prijedlog kojim je tražila da Općinski sud donese rješenje kojim će „1) obavezati protivnika predlagača da odmah preda apelantici primjerak ključeva predmetnog stana, 2) obavezati protivnika predlagača da prestane ometati apelanticu da efektivno koristi njeno vlasništvo, te zabraniti iste ili slične smetnje ubuduće i naložiti da se stan odmah oslobodi od trećih lica i njihovih ličnih stvari, 3) odrediti poseban način korišćenja suvlasništva na način pobliže označen tač. a) do c) predmetnog prijedloga i 4) izvršiti fizičku diobu pokretne i nepokretne imovine na način pobliže označen predmetnim prijedlogom“.

12. Općinski sud je 8. jula 2015. godine održao ročište na kojem je protivniku predlagača predao apelanticin uređeni prijedlog od 7. jula 2015. godine, te rješenjem zakazao uviđaj na licu mjesta u prisustvu vještaka građevinske struke za 4. septembar 2015. godine.

13. Zapisnikom sa uviđaja na licu mjesta od 4. septembra 2015. godine Općinski sud je naložio vještaku da u roku od 15 dana dostavi nalaz i mišljenje.

14. Ročište za glavnu diobu Općinski sud je održao 8. oktobra 2015. godine na kojem je rješenjem odlučio da će odluka u predmetnom postupku biti donesena u zakonom propisanom roku.

15. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 V 144350 15 V od 10. novembra 2015. godine odlučio da se vanparnični postupak obustavlja u pogledu apelanticinog prijedloga pod 1), 2) i 3) iz uređenog prijedloga od 7. jula 2015. godine, te da će se po pravosnažnosti rješenja predmetni postupak nastaviti prema pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom, u smislu člana 15. Zakona o vanparničnom postupku (kojim je propisano da će se postupak po pravosnažnosti rješenja nastaviti po pravilima parničnog postupka). Istim rješenjem određena je civilna dioba nekretnine - stana u Ulici kralja Tomislava broj 69/c u Mostaru, upisan u poduložak broj 14766 KPU k.o. Mostar sa suvlasničkim dijelovima apelantice od ½ dijela i protivnika predlagača P.M. od ½ dijela, javnom prodajom koja će se izvršiti u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i tako dobiven iznos će se isplatiti suvlasnicima prema veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Navedenim rješenjem odbijeni su zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova vanparničnog postupka.

16. Apelantica je protiv rješenja od 10. novembra 2015. godine izjavila žalbu kojom je, između ostalog, predložila „da se pobijano rješenje potpuno ukine i preinači tako da se udovolji zahtjevima iz prijedloga, da se ne bi dužio postupak vraćanjem na ponovno odlučivanje“, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje 21. decembra 2015. godine.

17. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 V 144350 15 Gž od 6. marta 2019. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 10. novembra 2015. godine i predmetno rješenje u cijelosti potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su apelanticini zahtjevi pod tač. 1. i 2. prijedloga usmjereni na zaštitu njenog suvlasničkog prava, što ukazuje da postoji spor među strankama koji treba riješiti u parničnom postupku, dok se apelanticin zahtjev pod tačkom 3. prijedloga ima smatrati obligacionopravnim zahtjevom naknade koristi od upotrebe njenog suvlasničkog dijela.

18. Predmetni postupak je u toku pred Parničnim odjeljenjem Općinskog suda pod brojem 58 0 P 144350 20.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica je opisala tok postupka pred Općinskim sudom i ukazala da su radnje Općinskog suda bile usmjerene na odugovlačenje postupka. Apelantica ističe da je tužbu podnijela 2013. godine, te da je Općinski sud rješenjem kojim je obustavio postupak i odredio da će se on nastaviti kao vanparnični „samo stvorio privid brzog rada“, jer je predmetni postupak nastavio kao vanparnični, a koji je bio „faktički nastavak parničnog“ postupka. Također je istakla da Kantonalni sud odluku po žalbi nije donio do dana podnošenja apelacije Ustavnom sudu iako se radi o predmetu koji nije složen i koji je hitan po prirodi. Apelantica smatra da postupak u cjelini traje pretjerano dugo, navodi da je od 2013. godine do podnošenja apelacije donesena samo prvostepena odluka, da su za dužinu trajanja predmetnog postupka odgovorni prvostepeni i drugostepeni sud, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao tok postupka kako je naveden u činjenicama predmeta i ukazao da smatra da je vanparnični postupak proveden u razumnom roku zbog čega smatra da su navodi apelacije u cjelini neosnovani.

21. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, koji je Ustavni sud zaprimio 26. oktobra 2018. godine, naveo da predsjednik suda određuje koji predmeti će se uvrstiti u kvartalni plan prema Uputstvu za izradu planova za rješavanje predmeta koje je donijela Stalna komisija za efikasnost sudova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kao i da predmet broj 58 0 V 144350 15 Gž nije stavljen u kvartalni plan za period od 1. septembra do 31. decembra 2018. godine. Također je naveo da će se po stavljanju predmeta u kvartalni plan donijeti odluka u njemu, te da su sudije na građanskom referatu zadužene u prosjeku sa oko 700 predmeta. Dopisom od 12. marta 2019. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je 6. marta 2019. godine doneseno Rješenje broj 58 0 V 144350 15 Gž kojim je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja od 10. novembra 2015. godine odbijena kao neosnovana i predmetno rješenje u cijelosti potvrđeno.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 18.

(1) Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparničnog postupka. Nakon pravnosnažnosti rješenja postupak će se nastaviti po pravilima vanparničnog postupka pred nadležnim sudom.

(2) Radnje koje je sproveo parnični sud, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su preduzete u parničnom postupku.

23. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 15.

Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka, obustavit će vanparnični postupak.

Postupak će se po pravomoćnosti rješenja iz stava 1. ovog člana nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je apelantica 7. decembra 2013. godine tužbom pokrenula parnični postupak protiv tuženog s tim da je 6. februara 2015. godine rješenjem predmetni postupak obustavljen i određeno da će se on nastaviti prema pravilima vanparničnog postupka, kao i da je taj (vanparnični) postupak, prema stanju spisa, rješenjem od 26. marta 2019. godine obustavljen u dijelu apelanticinog prijedloga, te je određeno da se predmetni postupak nastavlja prema pravilima parničnog postupka (koji je u toku). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je šest godina i devet mjeseci.

Relevantni principi

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula parnični postupak, te da je, zbog prirode i broja njenih zahtjeva iz uređene tužbe, predmetni parnični postupak obustavljen i nastavljen kao vanparnični, nakon čega je, opet uslijed prirode i broja zahtjeva iz uređenog prijedloga, o njihovom dijelu odlučeno u vanparničnom postupku, dok je u drugom dijelu postupak obustavljen i određeno je da će se on nastaviti prema pravilima parničnog postupka. Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud nalazi da se radi o relativno složenom predmetu.

35. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje kojim je obustavio predmetni parnični postupak i odredio da će se postupak nakon pravosnažnosti rješenja nastaviti kao vanparnični postupak donio nakon jedne godine i dva mjeseca od podnošenja tužbe, te da je spis predmeta dostavio Vanparničnom odjeljenju tog suda tek nakon pet mjeseci od donošenja predmetnog rješenja. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Vanparnično odjeljenje preduzelo određene radnje (održalo ročište, uviđaj na licu mjesta i ročište za glavnu diobu) i donijelo rješenje nakon pet mjeseci. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi izjavljenoj protiv tog rješenja Općinskog suda donio nakon tri godine i dva mjeseca od prijema spisa predmeta. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da smatra da je prvostepeni vanparnični postupak proveden u razumnom roku zbog čega smatra da su navodi apelacije u cjelini neosnovani, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava prema planu rješavanja predmeta koji sačinjava predsjednik suda prema Uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Ocjenjujući apelanticino ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u predmetnoj tužbi, kao i u predmetnom prijedlogu, istovremeno postavljala više zahtjeva koje je trebalo postaviti i rješavati posebno u parničnom, odnosno u vanparničnom postupku, čime je doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu prethodnu analizu u pogledu postupanja redovnih sudova, Ustavni sud ne nalazi da je navedeno apelanticino ponašanje u odlučujućoj mjeri utjecalo na sveukupno trajanje postupka. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, te da u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, nakon više od šest godina od podnošenja tužbe, te provedenog vanparničnog postupka u dijelu apelanticinog zahtjeva koji se odnosi na diobu nekretnine ponovo u početnoj fazi u kojoj će se (nakon šest godina od uređene tužbe) raspravljati o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva koji je potrebno raspraviti prema pravilima parničnog postupka. Stoga se navedena pasivnost u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

39. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka navedenog roka, plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak traje šest godina i devet mjeseci pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda, koji je o žalbi odlučivao tri godine i dva mjeseca od prijema spisa predmeta, a pri tome nije izvjesno kada će predmet biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupka.

42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5591/18 (B.M.) | Sudska praksa | Aktio