Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1307/20 (S. K.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1307/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 1307/20, rješavajući zahtjev Samira Kešetovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Samira Kešetovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Samir Kešetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Amir Morankić advokat iz Tuzle, podnio je 6. aprila 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 0 K 035218 19 Kž od 3. februara 2020. godine i presude Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 K 035218 17 K od 14. januara 2019. godine. Uz apelaciju je dostavljen zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 27 0 K 035218 17 K od 14. januara 2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ) za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
3. U obrazloženju presude je navedeno da je nakon analize i ocjene izvedenih dokaza utvrđeno da je apelant koristio porodičnu kuću vlasništvo njegovog oca postupivši pri tom protivno odredbi člana 4. Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga, posjedujući psihotropne tvari (drogu) za koje je znao da ih je zabranjeno posjedovati, radi daljnje prodaje. Činjenica da je apelant koristio kuću svog oca u kojoj je prilikom pretresa pronađena droga, Općinski sud je utvrdio temeljem iskaza svjedoka i službenih zabilješki. U pogledu neosnovanosti tvrdnji apelantove odbrane da se predmetne službene zabilješke koje je sud uvrstio u dokaznu građu ne mogu prihvatiti, Općinski sud je istakao da su službene zabilješke sačinjene u okviru redovnih poslova ovlaštenih službenih lica u organima unutrašnjih poslova i da je sačinjavanje službene zabilješke redovan metod rada, te da se stoga mogu prihvatiti kao dokaz u krivičnom postupku. Također je po ocjeni Općinskog suda na zakonit način izvršena radnja dokazivanja Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari u smislu člana 65. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP) jer je pretresanje porodične kuće izvršeno na osnovu pismene naredbe Općinskog suda od 7. juna 2016. godine koja je izdata na osnovu člana 71. stav 1. ZKP. U obrazloženju su zatim opisane sve relevantne okolnosti i sadržaj odredbi ZKP (čl. 71. stav 1. i 76. stav 1.) koji upućuju na nedvojben zaključak da je radnja Pretresanja stana izvršena na zakonit način. Općinski sud je, kako je navedeno u obrazloženju, imao u vidu prigovore odbrane koji su se u ključnim dijelovima ticali nezakonitosti pojedinih dokaza, te je nakon analize i sadržaja naredbi koje je odbrana osporila zaključeno da se ne radi o nezakonitim dokazima odnosno dokazima na kojima sud ne bi mogao zasnovati presudu. Pri odmjeravanju kazne, Općinski sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od uticaja na izbor vrste i visine krivične sankcije u smislu člana 49. stav 1. KZ FBiH.
4. Kantonalni sud je presudom broj 27 0 K 035218 19 Kž od 3. februara 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantove odbrane i potvrdio prvostepenu presudu. Kantonalni sud je ocijenio da žalbeni prigovori nisu osnovani te je u tom pravcu navedeno da nije učinjena bitna povreda postupka u pogledu primjene odredaba 65. i 74. ZKP jer je radnja pretresanja stana provedena prema propisanoj proceduri, o čemu su u obrazloženju presude, pozivom na relevantni dio prvostepene presude, dati vrlo detaljni razlozi. Neosnovani su po ocjeni Kantonalnog suda i navodi žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer su u prvostepenom postupku, kako proizilazi iz pobijane presude, utvrđene sve pravno relevantne činjenice.
5. Apelant je u apelaciji istakao da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3. d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. U apelaciji se suštinski ukazuje na nezakonitost određenih dokaza na kojima su utemeljene osporene presude koji su proistekli iz radnji pretresanja stana i otvaranja predmeta. U vezi s tim apelant smatra da je prvostepeni sud zanemario odredbu člana 85. st. 1. i 2. ZKP temeljem koje bi mu bilo omogućeno da potvrdi identičnost predmeta (dokaza) pribavljenog na takav način. Apelant je, smatrajući da bi mu izvršenjem kazne zatvora bila narušena osnovna ljudska prava a naročito pravo na slobodu i sigurnost, zatražio da Ustavni sud obustavi izvršenje kazne zatvora po pravosnažnoj presudi.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Ustavni sud prije svega naglašava da razlozi koje je apelant istakao u prilog donošenja privremene mjere, koji se isključivo tiču kršenja ljudskih prava u vezi s meritumom predmeta, ne mogu sami po sebi biti dovoljni za donošenje privremene mjere. Dakle, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava u okviru postupka koji se apelacijom osporava. Navedeno stoga što je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru ne prejudicirajući ishod postupka o apelaciji, te u tom pravcu ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službeni novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), kao i postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koju je imao na raspolaganju prema odredbama ZIKS-a, pa proizlazi da apelant smatra da navodi o kršenju prava na koje je u apelaciji ukazao, a koji se tiču merituma predmeta, predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost djelovanja Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema ZIKS-u, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević