Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1993/20 (A. S.)
Odluka donesena 09. 09. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1993/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-1993/20, rješavajući zahtjev Akifa Smailhodžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Akifa Smailhodžića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Akif Smailhodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Senad Bilić advokat iz Sarajeva, podnio je 12. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 153632 19 kž 3 od 14. maja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 153632 17 K od 4. novembra 2019. godine. Apelant je uz apelaciju dostavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 153632 17 K od 4. novembra 2019. godine, apelant je oglašen krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci presude pod tač. 1/a), 1/b) i 1/c) izreke presude počinio produženo krivično djelo primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), a pod tač. 2/a), 2/ b), 2/c) i 3. izreke presude u sticaju produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 1. KZ FBiH. Apelant je nakon utvrđenja pojedinačnih kazni za navedena krivična djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Osim toga, apelantu su izrečene mjere: zabrane rada u državnim organima, javnim ustanovama i javnim preduzećima u trajanju od tri godine, mjera sigurnosti oduzimanja predmeta (mobilnog telefona i eksternog diska) i mjera oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 50.000,00 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je nakon podizanja i potvrđivanja optužnice protiv apelanta 6. i 10. oktobra 2017. godine za navedena krivična djela proveden dokazni postupak (dokazi pobrojani na str. 4 do 8 presude) nakon čega je izvan razumne sumnje dokazano da je apelant počinio radnje koje mu se stavljaju na teret (bliže opisane u izreci presude) koje čine bića krivičnih djela za koja je oglašen krivim i osuđen. Izvedenim dokazima je, kako je dalje obrazloženo, utvrđeno da je apelant navedena krivična djela počinio s direktnim umišljajem jer je bio svjestan svojih djela i htio njihovo izvršenje. Prilikom izricanja kazne, Općinski sud je imao u vidu sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća, imajući pri tom u vidu cilj i svrhu kažnjavanja.
3. Kantonalni sud je presudom broj 43 0 K 153632 19 kž 3 od 14. maja 2020. godine djelomično uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni i mjeri oduzimanja imovinske koristi, tako da je apelant nakon utvrđenja pojedinačnih kazni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u iznosu od 500,00 KM. U preostalom dijelu je prvostepena presuda ostala neizmijenjena. U obrazloženju presude su navedeni razlozi u pogledu neosnovanosti prigovora apelantove žalbe u vezi bitne povrede postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također je obrazloženo zbog čega je u okolnostima konkretnog slučaja ocijenjeno da je prvostepeni sud izrečenu kaznu prestrogo odmjerio te su u tom kontekstu navedeni razlozi iz kojih proizilazi da prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakšavajuće okolnosti dok je otežavajuće precijenio. Kantonalni sud je u konačnici zaključio da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci postići svrha kažnjavanja, kako u segmentu specijalne tako i generalne prevencije.
4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 8. Evropske konvencije, te člana 2. Protokola 7. uz Evropsku konvenciju i člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U opširnoj apelaciji je suštinski ukazano da je apelantu u postupku pred redovnim sudovima, između ostalog, uskraćeno pravo na pravično i fer suđenje u vezi s primjenom procesnog i materijalnog prava, odredbi u pogledu pribavljanja i ocjene dokaza te načina na koji je utvrđeno činjenično stanje kao i nedostatka obrazloženja o odlučnim činjenicama.
5. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je istakao da su osporene presude rezultat postupka u kojem su mu grubo povrijeđena navedena prava, te zahtjev nije dalje obrazlagao.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere jer njeno donošenje ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to u interesu stranaka ili vođenja postupka o apelaciji.
8. Ustavni sud prije svega naglašava da razlozi koje je apelant istakao u prilog donošenja privremene mjere, koji se isključivo tiču kršenja ljudskih prava u vezi s meritumom predmeta, ne mogu sami po sebi biti dovoljni za donošenje privremene mjere. Dakle, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava u okviru postupka koji se apelacijom osporava. Navedeno stoga što je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, ne prejudicirajući ishod postupka o apelaciji, te u tom pravcu ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službeni novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), kao i postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnost koju je imao na raspolaganju prema odredbama ZIKS-a, pa proizlazi da apelant smatra da navodi o kršenju prava na koje je u apelaciji ukazao, a koji se tiču merituma predmeta, predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost djelovanja Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema ZIKS-u, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, budući da u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević