Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-351/19 (N. R.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Uređenje međa
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-351/19

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 351/19, rješavajući apelaciju Nikole Rimca, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 58, članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Nikole Rimca.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. prosinca 2018. godine.

Nalaže se Vladi Kantona 10, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Nikoli Rimcu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Nikoli Rimcu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona 10 da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Nikole Rimca podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. prosinca 2018. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 000454 17 P 4 od 19. srpnja 2018. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Rimca podnesena zbog duljine trajanja izvanparničnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Livnu broj R-259/04 od 25.

kolovoza 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nikola Rimac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa ZOU Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac, odvjetnice iz Mostara, podnio je 23. siječnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. prosinca 2018. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 000454 17 P 4 od 19. srpnja 2018. godine, te zbog duljine trajanja izvanparničnog postupka okončanog Rješenjem Općinskog suda broj R-259/04 od 25. kolovoza 2006. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, u periodu od 23. svibnja do 5. srpnja 2020. godine od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda, tuženog B.R. i opunomoćenika tuženog D.R. (u daljnjem tekstu: prvotuženi, drugotuženi, odnosno tuženi) je zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i prvotuženi su u periodu od 8. lipnja do 20. srpnja 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Opunomoćenik drugotuženog nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Izvanparnični postupak

6. Apelant je 3. studenog 2004. godine kao predlagač u izvanparničnom postupku podnio prijedlog za uređenje međa u kojem je kao protivnike predlagača odredio više osoba, prema zemljišnoknjižnim oznakama i suvlasnicima. Podneskom od 5. siječnja 2006. godine apelant je uredio prijedlog na način da je kao protivnike predlagača odredio tužene, prema posjedovnom stanju.

7. Rješenjem Općinskog suda broj R-259/04 od 25. kolovoza 2006. godine obustavljen je izvanparnični postupak i apelant je upućen na parnicu, budući da je između stranaka postojao spor o međašnjoj površini čija vrijednost premašuje vrijednost spora male vrijednosti. Parnični postupak

8. Apelant je 12. veljače 2007. godine podnio tužbu protiv tuženih radi utvrđenja i uređenja međa.

9. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 000454 07 P od 18. lipnja 2012. godine uređene su međe između parničnih stranaka, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 0005451 12 Gž od 5. prosinca 2012. godine uvaženi su prizivi parničnih stranaka, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

11. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 000454 12 P 2 od 24. ožujka 2015. godine u ponovnom postupku uređene su međe između parničnih stranaka, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 000454 15 Gž 2 od 1. rujna 2015. godine uvaženi su prizivi parničnih stranaka, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

13. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 000454 15 P 3 od 28. prosinca 2016. godine u ponovnom postupku odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se urede međe između njega i tuženih, te je apelantu naloženo da tuženim nadoknadi troškove postupka.

14. Apelant je 16. siječnja 2017. godine izjavio priziv protiv prvostupanjske presude od 28. prosinca 2016. godine.

15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 P 000454 17 Gž 3 od 18. svibnja 2017. godine uvažen je apelantov priziv, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku pred drugim sucem.

16. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 000454 17 P 4 od 17. srpnja 2018. godine u ponovnom postupku uređena je međa između parcela apelanta i tuženih na način bliže opisan u izreci presude, a sve prema skici vještaka geometra koja čini sastavni dio presude, te je određeno da su slijedom utvrđenog tuženi dužni priznati apelantu navedeno stanje, trpjeti da apelant postavi međašnje znakove kako je to utvrđeno u izreci presude, te su dužni predati apelantu u posjed i vlasništvo spornu međašnju površinu. Osim toga, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

17. U obrazloženju prvostupanjske presude Općinski sud je, prije svega, naveo da je apelant na glavnoj raspravi održanoj 5. travnja 2018. godine uredio tužbeni zahtjev, te je predložio da sud usvoji takav zahtjev i da obaveže tužene da mu nadoknade troškove postupka. Općinski sud je naveo da je u tijeku postupka proveden dokazni postupak, i to: uvid u izvanparnični spis predmeta, uvid u nalaz i mišljenje vještaka S.O. sa četiri dopune, uvid u iskaz vještaka S.O. sa dva zapisnika i ponovno saslušanje vještaka S.O., saslušanje vještaka I.P., čitanje iskaza tri svjedoka, uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka K.B., saslušanje apelanta i vještačenje vještaka K.B. Općinski sud je naveo da je ocijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno, ali da nije poklonio vjeru iskazima svjedoka i parničnih stranaka, budući da su se prilikom pokazivanja međašnje linije različito iskazivali, tako da su se prilikom sačinjavanja skice lica mjesta vještaka pojavljivale različite sporne međašnje površine.

18. Općinski sud je naveo da za predmetni teren postoji stari austrougarski premjer koji je na snazi, ali da prema iskazu vještaka geometra, sukladno pravilima struke, nije dozvoljeno koristiti ga za određivanje međa, budući da se radi o mjerilu 1:6250 i da se radi o planovima dosta sitnog mjerila koja su grafičkog porijekla. Općinski sud je, dalje, naveo da na terenu nisu vidljivi nikakvi međašnji znaci, kao ni neke prirodne granice, a u što se sud uvjerio uviđajem na licu mjesta. S tim u svezi, Općinski sud je naveo da je vještak geometar K.B., imajući u vidu prethodno navedeno, kao i to da parnične stranke tijekom postupka nisu dokazale posljednji mirni posjed, predložila uređenje međa kao na skici, a prijedlog je zasnovala na orijentacijskom izgledu međa prema starim trenutačno važećim planovima i na kazivanju samih parničnih stranaka. Općinski sud je naveo da je takav prijedlog kao pravičan prihvatio, pa je tako od sporne površine od 504 m2 apelantovim nekretninama pripala površina od 382 m2, a nekretninama tuženih površina od 122 m2, a međa ide na način kako je naznačeno na skici vještaka geometra. Osim toga, Općinski sud je naveo da se odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 386. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) zbog čega je i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

19. Apelant je 23. srpnja 2018. godine izjavio priziv na rješenje o troškovima postupka iz prvostupanjske presude od 17. srpnja 2018. godine, dok je drugotuženi izjavio priziv na prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu.

20. Presudom Kantonalnog suda broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. prosinca 2018. godine odbijeni su prizivi parničnih stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

21. U obrazloženju drugostupanjske presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, da nije napravio niti jednu povredu odredaba parničnog postupka, te da je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o pravnoj stvari. Naime, Kantonalni sud je naveo da je apelant pokrenuo postupak uređenja međa najprije kao uređenje međe prema zemljišnoknjižnim oznakama i suvlasnicima, a zatim je uredio prijedlog na način da je kao predlagače označio tužene (susjede u toj pravnoj stvari), a cijeli postupak je proveden prema posjedovnom stanju. Kantonalni sud je naveo da su apelant, prvotuženi i drugotuženi posjednici 1/1 nekretnina bliže označenih u izreci prvostupanjske odluke, da je dozvoljeno i moguće uređenje međe prema posjedovnom stanju, ali da u takvoj tužbi i prijedlogu moraju biti obuhvaćeni svi posjednici zemljišta u odnosu na koje je usmjeren zahtjev. S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo da su u ovoj pravnoj stvari obuhvaćeni posjednici nekretnina između kojih se uređuje međa, da o tome postoji jedinstvena sudska praksa i da sudovi provode takve postupke po posjedovnom stanju, zbog čega je odluka prvostupanjskog suda ispravna.

22. Slijedom iznesenog, Kantonalni sud je naveo da je vještak, imajući u vidu sve okolnosti danog slučaja, jasno utvrdila i identificirala predmetne nekretnine, te uredila-utvrdila među po kazivanju stranaka i po pravičnoj ocjeni. Kantonalni sud je naveo da se u tom pogledu, od trenutka kada je prvostupanjski sud među označio odgovarajućim znacima prema skici snimanja vještaka, smatra da postoji pravo posjeda i vlasništva do te međe, u pogledu površine (zemljišta) koja pripada apelantu, a kako je to i presuđeno prvostupanjskom presudom.

23. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da nisu utemeljeni apelantovi prizivni navodi u vezi sa troškovima postupka, imajući u vidu da je postupak najprije pokrenut prema apelantovom prijedlogu kao izvanparnični postupak, da je znatan dio međe određen prema međašnjim znacima kamenjem, nastavljen u pogledu spornog dijela i površine, da postupak traje niz godina, te da su i same stranke tijekom postupka pravile ustupke u pogledu pokušaja mirnog rješenja spora. Slijedom iznesenog, Kantonalni sud je naveo da nisu utemeljeni prizivni navodi u pogledu odluke prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, primjenom odredbe iz članka 386. stavak 2. ZPP, a u vezi sa odredbom iz članka 387. istoga zakona.

24. Rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 P 000454 19 Rev od 28. ožujka 2019. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 12. prosinca 2018. godine.

25. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude koju pobija u odluci o troškovima parničnog postupka sa prijedlogom da se revizija dozvoli u smislu članka 237. st. (3), (4) i (5) ZPP. S tim u svezi, Vrhovni sud je naveo da je, prema zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda sa sjednice od 17. rujna 2009. godine, revizija protiv odluke o troškovima postupka dopuštena pod uvjetima iz članka 237. stavak 2. ZPP uz ispunjenje dva kumulativna uvjeta, i to, prvog, da je revizija po navedenoj zakonskoj odredbi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari i drugog, da pobijani dio pravomoćne odluke o naknadi troškova postupka prelazi imovinski cenzus iz članka 237. stavak (2). ZPP. Budući da revizijom pobijani iznos odluke o troškovima postupka iznosi 21.175,00 KM, a označena vrijednost spora za glavno potraživanje 11.000,00 KM (nenovčano potraživanje), Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen nijedan uvjet za dopuštenost revizije na odluku o troškovima parničnog postupka zbog čega apelantova revizija nije dopuštena.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

26. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu navedenog prava i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

27. Apelant navodi da je zadovoljan odlukom o glavnoj stvari, ali da smatra da mu je povrijeđeno pravo na efikasno suđenje, te da je odluka o troškovima postupka zasnovana na pogrešnoj primjeni relevantnih odredaba pozitivnopravnih propisa. Apelant navodi da je parnični postupak pokrenuo prije 13 godina, odnosno izvanparnični prije 15 godina, da je u pitanju jednostavan predmet, da je najveći doprinos duljini trajanja postupka dao Općinski sud, ali da je i Kantonalni sud propustio „učinkovito kontrolirati postupak“. Apelant, dalje, navodi da je tijekom trajanja postupka imao velike izdatke u pogledu troškova postupka, te prigovara odluci o troškovima. Naime, apelant navodi da su se tuženi tijekom cijelog trajanja postupka protivili tužbenom zahtjevu, ali da je na koncu u cijelosti usvojen apelantov tužbeni zahtjev, zbog čega smatra da je sud proizvoljno primijenio odredbe članka 386. ZPP kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, umjesto da je troškove postupka stavio na teret tuženih. b)Odgovor na apelaciju

28. Vrhovni sud je naveo da je odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv odluke Kantonalnog suda, da apelantova prava nisu povrijeđena u postupku pred tim sudom, te je predložio da se revizija odbije.

29. Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi njegovih prava, da je taj sud u presudi detaljno naveo razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja odluke, zbog čega je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je apelant na odluku Kantonalnog suda izjavio reviziju koju je Vrhovni sud odbacio.

30. Općinski sud je naveo da je odluka o troškovima postupka donesena sukladno odredbama čl. 383. do 398. ZPP zbog čega je predložio da se apelacija odbije.

31. Prvotuženi je naveo da su sudovi pravilno primijenili odredbe članka 386. stavak 2. ZPP, jer su o troškovima odlučili sukladno uspjehu stranaka u sporu, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. Prvotuženi je naveo da je apelant tijekom postupka mijenjao tužbeni zahtjev, bez opredjeljenja za preciziran i određen tužbeni zahtjev, zbog čega su tuženi stalno morali osporavati tužbu koja je bila nejasna i neprecizirana. Prvotuženi je naveo da je apelant prouzročio nastanak spora, a što je dovelo i do dugogodišnjeg vođenja postupka.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o izvanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 173.

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stavka 3. članka 172. ovog zakona, sud će predlagača uputiti na parnicu i obustavit će izvanparnični postupak.

33. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 386.

(...)

(2) Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

(...)

Članak 387.

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. (...)

VI.Dopustivost

34. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na izvanparnični postupak

35. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacijske navode o duljini trajanja izvanparničnoga postupka okončanog Rješenjem Općinskog suda broj R-259/04 od 25. kolovoza 2006. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

36. Ustavni sud ukazuje da je apelant 12. veljače 2007. godine tužbom pokrenuo parnični postupak na temelju rješenja Općinskog suda od 25. kolovoza 2006. godine, kojim je obustavljen izvanparnični postupak, i da je apelant upućen na parnicu, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema rješenja Općinskog suda, jer se podrazumijeva da je apelant navedeno rješenje primio prije datuma kada je tužbom pokrenuo parnični postupak. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. siječnja 2019. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedeno rješenje Općinskog suda.

37. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

38. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

39. U konkretnom slučaju apelant se 23. siječnja 2019. godine obratio Ustavnom sudu osporivši Presudu Kantonalnog suda broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. prosinca 2018. godine. Protiv navedene presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 68 0 P 000454 19 Rev od 28. ožujka 2019. godine apelantovu reviziju odbacio kao nedopuštenu. Iz navedenog proizlazi da revizija kao izvanredan pravni lijek u okolnostima konkretnog slučaja nije bila učinkovit pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 4185/09 od 18. travnja 2012. godine, točka 10, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), pa je konačna odluka Presuda Kantonalnog suda broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. prosinca 2018. godine, koju je apelant primio 18. prosinca 2018. godine, te je 23. siječnja 2019. godine pravodobno, tj. u roku od 60 dana, podnio apelaciju, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

40. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na parnični postupak ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu navedenog prava i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

42. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog člana stav 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

43. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

44. Ustavni sud u konkretnom slučaju prvenstveno zapaža da se predmetni postupak vodio radi uređenja međa i utvrđenja, dakle, predmet je građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

a)U odnosu na osporene odluke

45. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno primijenjeno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

46. U svezi sa tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjene Kraljevine, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li eventualno povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

47. Dovodeći navedene stavove u svezu sa konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud u osporenoj odluci naveo da nisu utemeljeni apelantovi prizivni prigovori u pogledu odluke prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, Ustavni sud nalazi da se Kantonalni sud pozvao na relevantne odredbe ZPP (članak 386. stavak 2. u svezi sa člankom 387. ZPP), koja redovnim sudovima daje diskrecijsko ovlaštenje da u svakom konkretnom slučaju ocijene koji su troškovi bili potrebni radi vođenja parnice pri čemu su dužni brižljivo ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud nije pronašao razloge koji bi ukazali na to da su redovni sudovi, koristeći svoje diskrecijsko pravo, proizvoljno ili nepravično primijenili odredbe ZPP prilikom dosuđenja troškova postupka.

48. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke.

c)Pravo na suđenje u razumnom roku

49. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Relevantna načela

50. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

Period koji se uzima u obzir

51. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenuo apelant podnošenjem tužbe 12. veljače 2007. godine, a da je okončan 12. prosinca 2018. godine donošenjem presude Kantonalnog suda. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine trajanja parničnog postupka jeste 11 godina i 10 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

52. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelant parnični postupak pokrenuo nakon obustave izvanparničnog postupka a radi uređenja međa i utvrđenja. Obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te imajući u vidu provedene dokaze (izvršen uvid u izvanparnični spis predmeta, uvid u nalaz i mišljenje vještaka sa četiri dopune, uvid u iskaz vještaka sa dva zapisnika i ponovno saslušanje vještaka, saslušanje vještaka, čitanje iskaza tri svjedoka, uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka, saslušanje apelanta i vještačenje vještaka geometra), Ustavni sud smatra da se radilo o složenom predmetu. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant na ročištu pred prvostupanjskim sudom uredio tužbeni zahtjev, što jeste njegovo procesno pravo, ali konzumacija tog prava produljava postupak u kojem se ono konzumira.

53. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom 12. veljače 2007. godine, a da je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio nakon pet godina i četiri mjeseca, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Općinski sud je donio novu presudu nakon dvije godine i tri mjeseca, koja je ponovno ukinuta rješenjem Kantonalnog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Općinski sud je još jednom donio presudu nakon jedne godine i tri mjeseca, koja je iznova ukinuta rješenjem Kantonalnog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak pred drugim sucem. Nakon toga Ustavni sud nalazi da je Općinski sud donio novu presudu nakon jedne godine i dva mjeseca, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 12. prosinca 2018. godine, nakon pet mjeseci, čime je okončan parnični postupak nakon 11 godine i 10 mjeseci. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili tijelu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, kao i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Osim toga, Ustavni sud nalazi da se ni Općinski ni Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nisu osvrnuli na navode o duljini trajanja postupka.

54. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud nalazi da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, budući da je postupak trajao 11 godina i 10 mjeseci, pri čemu je Općinski sud presudu donio nakon pet godina i četiri mjeseca od podnesene tužbe, dok je Kantonalni sud tri puta ukidao prvostupanjsku presudu i predmet vraćao na ponovni postupak, a redovni sudovi se u odgovoru na apelaciju nisu osvrnuli na navode o duljini trajanja postupka.

55. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

56. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

57. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

58. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona 10 u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

59. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/ 3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Obzirom na to da su navodi o povredi prava na imovinu identični navodima o kršenju prava na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), koje je Ustavni sud ocijenio kao neutemeljene u prethodnim točkama ove odluke, Ustavni sud smatra da su i navodi iz apelacije u svezi s kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju neutemeljeni.

VIII.Zaključak

60. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je predmetni parnični postupak trajao 11 godina i 10 mjeseci, pri čemu je Općinski sud presudu donio nakon pet godina i četiri mjeseca od podnesene tužbe, dok je Kantonalni sud tri puta ukidao prvostupanjsku presudu i predmet vraćao na ponovni postupak, a redovni sudovi se u odgovoru na apelaciju nisu osvrnuli na navode o duljini trajanja postupka.

61. Međutim, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, niti prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u situaciji kada su redovni sudovi odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove postupka za što su dali obrazloženje i pozvali se na relevantne odredbe ZPP.

62. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-351/19 (N. R.) | Sudska praksa | Aktio