Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4727/19 (Z.S.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4727/19

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP 4727/19, rješavajući apelaciju Z.S., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Z. S.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u ostavinskom postupku u predmetu koji se vodio pred Opštinskim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 O 050003 14 i Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 O 050003 15 Gž.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Z. S. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u prethodno navedenom roku obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Z. S. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnio je 6. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku u predmetu koji se vodio pred Opštinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) pod brojem 32 0 O 050003 14 i po žalbi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 O 050003 15 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatražen je odgovor na apelaciju 15. maja 2020. godine, a 16. juna 2020. godine od Opštinskog suda.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 2. juna 2020. godine, a Opštinski sud 22. juna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Iza umrle (Z. H.) Opštinski sud je sproveo ostavinski postupak i donio Rješenje o nasljeđivanju broj 32 0 O 050003 06 O od 12. aprila 2012. godine. Navedenim rješenjem utvrđena je zaostavština ostavioca, utvrđeni su zakonski nasljednici, kao i njihovi nasljedni dijelovi, sve detaljno navedeno u izreci rješenja. Navedeno rješenje o nasljeđivanju postalo je pravosnažno 6. decembra 2012. godine.

6. Podneskom od 17. decembra 2012. godine zakonski nasljednik (Z. H.) zatražio je ispravku rješenja o nasljeđivanju navodeći da nisu ispravno navedeni zakonski nasljedni dijelovi koji pripadaju utvrđenim nasljednicima. Postupajući po podnesenom zahtjevu Opštinski sud je rješenjem od 12. juna 2014. godine utvrdio grešku u izračunavanju nasljednih dijelova i ispravio rješenje o nasljeđivanju od 12. aprila 2012. godine na način detaljno naveden u izreci rješenja. Protiv rješenja od 12. juna 2014. godine žalbu su blagovremeno podnijeli zakonski nasljednici, i to apelant 25. juna 2014. godine, te Š. M. i E. K. 30. juna 2014. godine.

7. Postupajući povodom podnesenih žalbi, Opštinski sud je 4. marta 2015. godine donio rješenje kojim je izvršio ispravku rješenja od 12. juna 2014. godine (tehničkom greškom u pisanju godine rješenje je datirano 4. marta 2014. godine).

8. Nadalje, proizilazi da je Opštinski sud 29. decembra 2015. godine predmet dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu po žalbama podnesenim protiv rješenja Opštinskog suda od 12. juna 2014. godine.

9. Kantonalni sud je 14. januara 2019. godine predmet dostavio prvostepenom sudu uz dopis da provjeri da li je rješenje od 4. marta 2015. godine, tj. rješenje kojim je ispravljeno rješenje od 12. juna 2014. godine protiv kojeg su apelant i zakonski nasljednici Š. M. i E. K. podnijeli žalbu, steklo svojstvo pravosnažnosti.

10. Opštinski sud je dopisom od 7. februara 2019. godine obavijestio Kantonalni sud da je rješenje od 4. marta 2015. godine steklo pravosnažnost 26. maja 2015. godine. Opštinski sud je u dopisu naveo da je apelantovu žalbu smatrao zahtjevom za ispravku, dok žalbu nasljednika S. M. i E. K. nije smatrao zahtjevom za ispravku rješenja od 12. juna 2014. godine. Opštinski sud je uz dopis Kantonalnom sudu ponovo dostavio spis na postupanje po žalbama.

11. Kantonalni sud je uz dopis od 14. oktobra 2019. godine po drugi put dostavio spis Opštinskom sudu, jer je utvrdio da u predmetnoj procesnopravnoj situaciji „nije bilo mjesta“ za ponovno vraćanje spisa drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbama s obzirom na to da su žalbe S. M. i E. K. „konzumirane“ u apelantovoj žalbi.

12. Opštinski sud je, nakon što mu je Kantonalni sud 14. oktobra 2019. godine po drugi put dostavio spis, opravosnažio ožalbeno rješenje od 12. juna 2014. godine, ispravljeno rješenjem od 5. marta 2015. godine, sa datumom pravosnažnosti od 26. maja 2015. godine, te je predmet arhivirao.

13. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak pravosnažno okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, a naročito zbog neodlučivanja u razumnom roku po žalbi koju je podnio protiv rješenja Opštinskog suda od 12. juna 2014. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Opštinski sud je istakao da je, nakon što mu je Kantonalni sud uz dopis od 14. oktobra 2019. godine vratio spis, opravosnažio rješenje od 12. juna 2014. godine, koje je ispravljeno rješenjem od 5. marta 2015. godine (datum pravosnažnosti 26. maj 2015. godine), te da je predmetni spis arhivirao.

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje je naveo da je, nakon izjavljenih svih žalbi zakonskih nasljednika, prvostepeni sud 4. marta 2015. godine donio rješenje o ispravci rješenja od 12. juna 2014. godine protiv kojeg su izjavljene žalbe, a rješenje od 4. marta 2015. godine je postalo pravosnažno 26. maja 2015. godine. Kantonalni sud je dopisom od 14. oktobra 2019. godine vratio spis prvostepenom sudu, jer u predmetnoj procesnopravnoj situaciji nije ni bilo mjesta za ponovno vraćanje prvostepenog spisa ovom sudu na odlučivanje po žalbi s obzirom na to da su žalbe S. M. i E. K. „konzumirane“ u apelantovoj žalbi. Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana, da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, te predložio da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98, 39/04, 73/05 i 80/14) relevantne odredbe glase:

Član 20.

Prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju.

Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima, dostaviće drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je žalba podnesena u zakonom određenom roku.

Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih lica koja se zasnivaju na tom rješenju.

19. U Zakonu o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 80/14 i 32/19 - OUSFBiH) relevantne odredbe glase:

Član 199.

(1)Ostavinski postupak je vanparnični postupak.

(2) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični i parnični postupak Član 212.

(1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Žalba se podnosi u roku 15 dana od dostavljanja prvostepenog rješenja. Postupak po žalbi Član 213.

(1) Žalba se podnosi prvostepenom sudu koji može u povodu pravovremeno podnesene žalbe sam novim rješenjem preinačiti pobijano rješenje, ako se time ne povređuju prava drugih lica zasnovana na tom rješenju.

(2) Ako prvostepeni sud ne preinači svoje rješenje, dostaviće žalbu drugostepenom sudu, bez obzira na to je li žalba podnesena u roku koji zakon određuje.

(3) Drugostepeni sud rješava, po pravilu, samo o žalbama koje su blagovremeno podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu koja je neblagovremeno podnesena ako se time ne povređuju prava drugih lica koja se zasnivaju na pobijanom rješenju.

(4) Ako je protiv rješenja dopuštena posebna žalba, sud će, ako ne postupi prema odredbi stava 1. ovog člana, prepis spisa sa žalbom dostaviti drugostepenom sudu. Ne čekajući odluku drugostepenog suda, prvostepeni sud preduzimaće one radnje koje je ovlašten da preduzima u ostavinskom postupku, nezavisno od ishoda žalbenog postupka, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke o žalbi u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u ostavinskom postupku koji se nalazio pred Kantonalnim sudom na odlučivanju o apelantovoj žalbi, te koji je pravosnažno okončan nakon što je Kantonalni sud uz dopis od 14. oktobra 2019. godine predmet vratio Opštinskom sudu, jer je postupanje po žalbi postalo bespredmetno, pa je Opštinski sud, prema uputi Kantonalnog suda, opravosnažio svoje rješenje od 12. juna 2014. godine, ispravljeno rješenjem od 5. marta 2015. godine. S obzirom na to da je postupak pravosnažno okončan nakon 14. oktobra 2019. godine, a apelant je predmetnu apelaciju podnio 6. decembra 2019. godine, proizilazi da je predmetna apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je, zbog nerazumne dužine postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po podnesenoj žalbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

[...] Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 17. decembra 2012. godine, kada je zatražena ispravka rješenja o nasljeđivanju od 12. aprila 2012. godine, pa do 14. oktobra 2019. godine, kada je Kantonalni sud predmet vratio Opštinskom sudu, jer je postupanje po žalbama podnesenim protiv Rješenja Opštinskog suda broj 32 0 O 050003 14 02 od 12. juna 2014. godine, kojim je ispravljeno rješenje od 12. aprila 2012. godine, postalo bespredmetno. Dakle, razmatraće period od šest godina i 10 mjeseci.

Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

31. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog ostavinskog postupaka, koji je za njega od većeg značaja, jer je jedan od nasljednika i da nastoji izdejstvovati pravosnažnu sudsku odluku o svom nasljednom pravu.

32. Ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda u svjetlu navedenih standarda Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u predmetnom postupku donio dva rješenja o ispravci rješenja o nasljeđivanju, što svakako ukazuje na nedovoljnu pažnju i efikasnost u postupanju u predmetnom postupku, a naročito kad se uzme u obzir da je očiglednom greškom pogrešno datirao drugo rješenje o ispravci, tako da je, umjesto 5. mart 2015. godine, rješenje datirano 5. mart 2014. godine. Pored evidentne nepažnje i neefikasnosti, Opštinski sud nije postupao ni sa adekvatnom ažurnošću, jer je o prvom zahtjevu za ispravku riješio tek nakon godinu i po od podnošenja zahtjeva. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv rješenja Opštinskog suda od 12. juna 2014. godine podnio žalbu 25. juna 2014. godine, a drugi zakonski nasljednici (Š. M. i E. K. ) žalbu su podnijeli 30. juna 2014. godine, te da je Opštinski sud po podnesenim žalbama procesno postupao, da je povodom podnesenih žalbi 4. marta 2015. godine donio drugo rješenje o ispravci rješenja o nasljeđivanju, dakle, nakon devet mjeseci od podnošenja žalbe, te da je deset mjeseci nakon toga (29. decembra 2015. godine) predmet dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu po žalbama podnesenim protiv rješenja od 12. juna 2014. godine, što, svakako, nije adekvatna ažurnost. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da rješenje protiv kojeg su stranke podnijele žalbu nije moglo postati pravosnažno dok se predmet nalazio na postupanju po izjavljenim žalbama pred Kantonalnim sudom. Dakle, iako je Opštinski sud povodom podnesenih žalbi procesno postupao i 4. marta 2015. godine donio rješenje o ispravci ožalbenog rješenja, postupak se i dalje vodio po žalbi pred Kantonalnim sudom.

33. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je postojao duži period neopravdane neaktivnosti tog suda, jer u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za svoju pasivnost. Naime, iako je predmet na postupanje zaprimio 29. decembra 2015. godine, prvu procesnu radnju u postupku preduzeo je približno tri godine nakon prijema predmeta (tj. 14. januara 2019. godine), kada je Opštinskom sudu uz dopis dostavio i spis na provjeru da li je rješenje o ispravci ožalbenog rješenja postalo pravosnažno. Za tako dug period pasivnosti Kantonalni sud nije ponudio opravdanje u odgovoru na apelaciju, što bez sumnje predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji nalažu postupanje bez nepotrebnog odugovlačenja.

34. Ustavni sud zapaža da Opštinski sud, nakon što mu je Kantonalni sud uz dopis dostavio spis, nije uočio da je po podnesenim žalbama odlučio rješenjem od 4. marta 2015. godine, već je spis uz dopis od 7. februara 2019. godine ponovo dostavio Kantonalnom sudu na postupanje. Ustavni sud, nadalje, zapaža da se postupak nepotrebno vodio pred Kantonalnim sudom još osam mjeseci (do 14. oktobra 2019. godine), kada je Kantonalni sud predmet po drugi put dostavio Opštinskom sudu uz dopis u kojem je, između ostalog, naveo da „u predmetnoj procesnopravnoj situaciji nije bilo mjesta za ponovno vraćanje spisa drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbama s obzirom na to da su žalbe S. M. i E. K. konzumirane u apelantovoj žalbi, povodom koje je taj sud donio rješenje o ispravci, zbog čega je daljnje rješavanje o žalbama bespredmetno“.

35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog ostavinskog postupka, koji se vodio duže od šest godina i 10 mjeseci, predstavlja neadekvatno administriranje pravde i da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog ostavinskog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba ) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu Z. S. treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom ostavinskom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je Opštinski sud predmetni postupak vodio bez dužne pažnje i neefikasno, a Kantonalni sud je prvu procesnu radnju preduzeo nakon približno tri godine potpune i neopravdane pasivnosti, čime je nepotrebno doprinio ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i koje ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

42. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4727/19 (Z.S.) | Sudska praksa | Aktio