Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1120/19 (E. D.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pristup sudu
- Dioba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o stvarnim pravima
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1120/19
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1120/19, rješavajući apelaciju Elme Džebo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Elme Džebo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 V 034553 19 Gž od 19. februara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 V 034553 17 V od 26. decembra 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Elma Džebo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Idriz Kamenica, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 V 034553 19 Gž od 19. februara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 V 034553 17 V od 26. decembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i advokata Omera Borovca, koji je zastupao A. Dž. (u daljnjem tekstu: predlagač), zatraženo je 21. juna 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. juna 2020. godine, a Općinski sud 26. juna 2020. godine.
4. Advokat predlagača u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 45 0 V 034553 17 V od 26. decembra 2018. godine izvršena je dioba nekretnina predlagača i apelantice, pobliže označenih u izreci rješenja, upisanih na ime predlagača s udjelom 1/2 i apelantice s udjelom 1/2 (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), i to tako da predlagaču s udjelom 1/1 pripadaju određene katastarske čestice (pobliže opisane u izreci rješenja), koje u naravi predstavljaju pašnjak II klase, površine 204 m , i voćnjak II klase, površine 564 m , a da apelantici s udjelom 1/1 pripadaju određene katastarske čestice (pobliže opisane u izreci rješenja), koje u naravi predstavljaju livadu IV klase, površine 523 m , i prilazni put, površine 400 m . Nadalje, da se katastarska čestica (pobliže opisana u izreci rješenja), koja u naravi predstavlja livadu IV klase, površine 409 m , dijeli na dva dijela, i to na katastarsku česticu (pobliže opisanu u izreci rješenja) površine 282 m , koja pripada predlagaču s udjelom 1/1, i na katastarsku česticu (pobliže opisanu u izreci rješenja) površine 127 m , koja pripada apelantici s udjelom 1/1.
Određeno je da je navedeno u skladu sa skicom lica mjesta br. 1 i 2 koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 9. novembra 2018. godine. U konačnici, apelantica je obavezana da predlagaču nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
7. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da prijedlog za diobu nije mogao uručiti apelantici, te da je utvrđeno da apelantica stanuje u inostranstvu i da adresu nije bilo moguće utvrditi, zbog čega je rješenjem od 28. decembra 2017. godine apelantici postavljen privremeni zastupnik, advokat E. M. Nadalje, da se apelanticin privremeni zastupnik nije usprotivio prijedlogu za diobu predmetnih nekretnina, a ni apelantica koja je 16. oktobra 2018. godine pristupila na ročište u prisustvu punomoćnika, advokata Idriza Kamenice. Općinski sud je naveo da su u toku postupka provedeni dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju (pobliže navedeno u obrazloženju rješenja), da je izvršen uviđaj na licu mjesta u prisustvu vještaka geodetske i poljoprivredne struke, da su provedena vještačenja po vještacima geodetske i poljoprivredne struke, kao i da je proveden dokaz saslušanjem apelantice i predlagača. Općinski sud je dalje ukazao na činjenično stanje utvrđeno na osnovu predloženih dokaza (kako je to pobliže navedeno na stranicama 2. i 3. rješenja). Nadalje, istakao je da se, nakon što je vještak geodetske struke uradio svoj nalaz i mišljenje, utvrdilo da bi predloženom podjelom apelantici pripalo zemljište u manjoj površini (844 m od ukupno 2100 m ), zbog čega je uvažio prigovor apelanticinog privremenog zastupnika i vještaku geodetske struke naložio da uradi nalaz i mišljenje na način da se prilikom izrade vodi računa da strankama pripadnu jednake ili gotovo jednake površine.
8. Općinski sud je dalje naveo da je u dopunskom nalazu i mišljenju od 10. maja 2018. godine vještak geodetske struke predložio diobu predmetnih nekretnina na način pobliže naveden u obrazloženju rješenja. Nadalje, s obzirom na to da se apelantica lično uključila u postupak na ročištu od 16. oktobra 2018. godine, da je Općinski sud prihvatio prijedlog apelanticinog punomoćnika, te vještaku poljoprivredne struke naložio da dopuni nalaz i mišljenje tako što će odgovoriti na pitanje da li je moguća fizička dioba svih nekretnina koje su predmet podjele tako da svakom pripadne jednak dio, kako bi takva fizička podjela utjecala na nekretnine koje se nalaze u vlasništvu predlagača i apelantice s udjelom 1/1, te da ponudi prijedlog diobe u najboljem interesu predlagača i apelantice.
9. Općinski sud je naveo da je prijedlog apelanticinog punomoćnika da sud sa vještacima i parničnim strankama ponovo izađe na lice mjesta odbio kao nesvrsishodan i u suprotnosti s načelom ekonomičnosti s obzirom na to da vještacima za izradu dopunskog nalaza i mišljenja nije potreban ponovni izlazak na lice mjesta. Nadalje, da je iz istih razloga odbio i prijedlog apelanticinog punomoćnika da stavi van snage sve provedene radnje i ponovo ih provede. Općinski sud je naveo da je ocijenio neosnovanim apelanticine navode da su joj navedenim odbijanjem povrijeđena prava na pristup sudu. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je apelanticu od početka postupka pa do momenta kada se lično i sa svojim punomoćnikom uključila u postupak zastupao privremeni zastupnik, koji je advokat i kao takav sposoban i stručan da se stara o apelanticinim interesima, te da u toku postupka nisu ni istaknuti razlozi koji bi doveli u sumnju stručnost privremenog zastupnika. Osim toga, Općinski sud je istakao da apelanticino pravo da izvodi dokaze i predlaže način diobe nije ugroženo jer je taj sud po apelanticinom prijedlogu naložio vještacima da dopune nalaz i mišljenje, nakon čega su na ročištu od 29. novembra 2018. godine vještaci i saslušani u prisustvu apelantice i njenog punomoćnika.
10. Općinski sud je ukazao na sadržaj dopunskog nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke (kako je to pobliže navedeno na stranicama 4. i 5. rješenja), te se pozvao na odredbu člana
34. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Općinski sud je istakao da se shodno navedenoj odredbi, a s ciljem zaštite poljoprivrednog zemljišta, ne bi smjelo vršiti cijepanje predmetnih parcela s obzirom na to da bi se cijepanjem stvorile površine parcela manje od 0,5 ha. Općinski sud je naveo da je vještak predložio i podjelu na način da određene parcele, površine 564 m i 204 m , pripadnu predlagaču, a određene parcele, površine 400 m i 523 m , pripadnu apelantici, dok bi se razlika u dodijeljenim površinama izjednačila diobom parcele čija površina iznosi 409 m (parcele pobliže označene u obrazloženju rješenja). Općinski sud je dalje istakao da je u dopuni nalaza i mišljenja vještak poljoprivredne struke naveo da bi se dioba navedene parcele mogla obaviti jer ona sa suprotnih strana graniči s parcelama u posjedu oba suvlasnika s 1/1 dijela posjeda bez ikakvih fizičkih prepreka, a na koji način bi došlo do ukrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, te da bi se nakon pripajanja dobile nove parcele većih površina, podesnije za poljoprivrednu proizvodnju, a koje bi imale i osiguran pristup.
11. Općinski sud je naveo da je na osnovu dopunskog nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke, vještak geodetske struke uradio dopunski nalaz i mišljenje 9. novembra 2018. godine, sa skicama lista mjesta diobe predmetnih nekretnina. Nadalje, da su u toku postupka, s ciljem sporazumne diobe nekretnina, i predlagač i apelantica iznijeli više prijedloga diobe predmetnih nekretnina, ali da do sporazuma nije došlo. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio da nekretnine podijeli na način kako je to predloženo u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke iz oktobra 2018. godine, te vještaka geodetske struke od 9. novembra 2018. godine.
12. U odnosu na apelanticin prijedlog da se katastarska čestica (pobliže označena u obrazloženju rješenja) podijeli na dva jednaka dijela i pripoji katastarskim česticama koje se nalaze u vlasništvu stranaka 1/1, Općinski sud je naveo da navedeni prijedlog nije prihvatio jer bi se takvom podjelom apelanticino zemljište nalazilo neposredno ispred parcele predlagača na kojoj se nalazi njegova kuća. Nadalje, da je odlučio da navedena katastarska čestica pripadne predlagaču s udjelom 1/1, a imajući u vidu da navedena katastarska čestica služi komfornijoj upotrebi zemljišta predlagača na kojem se nalazi kuća, te da je to zemljište predlagaču neophodno potrebno da bi se mogla koristiti garaža koja se nalazi u prizemlju kuće. Općinski sud je naveo da je na osnovu člana 39. Zakona o stvarnim pravima ocijenio da je potreba predlagača da mu navedena katastarska čestica pripadne u isključivo vlasništvo veća od potrebe apelantice da joj pripadne polovina navedene nekretnine.
13. Općinski sud je naveo da nije prihvatio ni apelanticin prijedlog da se svaka parcela koja je predmet podjele podijeli na dva jednaka dijela jer bi takva dioba dovela do usitnjavanja posjeda u mjeri koja nije opravdana, niti dozvoljena prema odredbama člana 34. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jer je najveća parcela koja je predmet podjele 564 m , a najmanja 204 m . Nadalje, da bi podjelom svake nekretnine na dva jedna dijela bilo nemoguće osigurati pristup tim nekretninama.
14. U konačnici, Općinski sud je istakao da je prilikom diobe vodio računa da predlagaču i apelantici pripadne jednaka ili gotovo jednaka površina nekretnina, pa su podjelom kao u izreci rješenja predmetne nekretnine podijeljene tako da su strankama pripale nekretnine u jednakim površinama. Općinski sud je istakao da je na osnovu naprijed navedenog, te na osnovu člana 39. Zakona o stvarnim pravima i člana 166. Zakona o vanparničnom postupku donio odluku kao u izreci.
15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 V 034553 19 Gž od 19. februara 2019. godine apelanticina žalba odbijena je kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
16. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se na osnovu člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodno primjenjuje u vanparničnom postupku. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da apelantica, na kojoj je bio teret dokazivanja (čl. 7. i 123. ZPP), nije dokazala, niti dokazivala da nekretnine koje su diobom pripale predlagaču prelaze vrijednost njegovog suvlasničkog dijela (član 39. stav 2. Zakona o stvarnim pravima). Nadalje, Kantonalni sud je istakao da se ne može sa sigurnošću zaključiti da je pobijanim rješenjem apelantica oštećena zato što nekretnine koje su joj dodijeljene ne odgovaraju njenom suvlasničkom dijelu.
17. Kantonalni sud je dalje naveo da je apelantici privremeni zastupnik postavljen jer se nalazila u inostranstvu, a nije imala punomoćnika, zbog čega se dostavljanje sudskih pismena nije moglo izvršiti (član 296. st. 1. i 2. tačka 5. ZPP). U vezi s tim istakao je da bi postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika apelantici trajao dugo, tako da bi za apelanticu mogle nastati štetne posljedice. Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 297. stav 1. ZPP propisano da privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. Nadalje, da ta prava i dužnosti (297. stav 2. ZPP) privremeni zastupnik obavlja sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca. Kantonalni sud je također ukazao na sadržaj odredbe člana 294. stav 1. ZPP, pri čemu je istakao da u predmetnom postupku privremeni zastupnik nije preduzimao radnje za koje su mu trebala posebna ovlaštenja, a što znači da je imao pravo na njihovo preduzimanje. Kantonalni sud je naveo da su zbog navedenog neosnovane apelanticine tvrdnje da je prvostepeni sud počinio povrede odredbi parničnog postupka zato što nije prihvatio apelanticin zahtjev da se procesne radnje, koje su provedene u njenom odsustvu, stave van snage.
18. Kantonalni sud je također ukazao na odredbe člana 39. stav 1. Zakona o stvarnim pravima i člana 166. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku. U vezi s tim istakao je da je u obrazloženju osporenog rješenja prvostepeni sud naveo pravilne, jasne, uvjerljive i argumentirane razloge zbog čega parcela (pobliže označena u obrazloženju rješenja) treba da se dosudi u vlasništvo predlagača. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da istinitost i pravilnost takvih razloga nije dovedena u sumnju ni navodima žalbe, zbog čega su paušalne tvrdnje da se prvostepeni sud subjektivno opredijelio da navedenu parcelu dodijeli u vlasništvo predlagaču s dijelom 1/1, iako je ona suvlasništvo parničnih stranaka.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. Apelantica smatra da je diskriminirana u predmetnom postupku budući da joj nije omogućeno da ravnopravno s predlagačem učestvuje u predlaganju i izvođenju dokaza s ciljem pravilnog i zakonitog rješavanja navedene vanparnične pravne stvari. U vezi s tim ističe da je dioba izvršena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka agronoma, kojeg je predložio predlagač i koji je svoj nalaz i mišljenje u cijelosti priklonio interesima i željama predlagača, a ne tako da obje stranke dobiju onoliki udio u predmetnim nekretninama po kvaliteti i obimu koliki je njihov suvlasnički dio. Apelantica je navela da je u oktobru 2018. godine njenom punomoćniku dostavljen poziv za ročište i prijedlog predlagača, zastupanog po punomoćniku O. B., protiv apelantice, zastupane po punomoćniku S. I. Dalje navodi da je u prilogu prijedloga dostavljen zapisnik Općinskog suda od 6. februara 2018. godine iz kojeg se vidi da je tada održano privremeno ročište na kojem su učestvovali postupajući sudija L. F., zapisničar A. M., za predlagača punomoćnik M. M., pripravnik advokata O. B., a za apelanticu kao protivnika predlagača privremeni zastupnik E. M. Apelantica, dalje, navodi da nikada nije primila prijedlog za fizičku diobu nekretnina, niti ju je zastupao advokat S. I. jer mu ona nikada nije dala punomoć. U vezi s tim smatra da je onemogućena da učestvuje u postupku. Apelantica, također, ističe da joj je uz poziv za ročište priloženo i rješenje o postavljanju privremenog zastupnika, advokata E. M., iako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za postavljanje privremenog zastupnika s obzirom na to da je predlagaču bilo poznato gdje je nastanjena apelantica, kao i to da je zaposlena u Saveznoj Republici Njemačkoj. Budući da nije učestvovala na pripremnom ročištu, ističe da nije mogla ni predlagati dokaze u svoju korist, zbog čega joj je uskraćeno pravo na pristup sudu. Apelantica navodi da se uključila u postupak na glavnom ročištu za diobu kada su svi dokazi bili pripremljeni, te da sud nije prihvatio prijedlog njenog punomoćnika da se sve provedene radnje stave van snage i da postupak krene ispočetka, a čime je predlagač stavljen u povoljniji položaj u odnosu na apelanticu.
b)Odgovori na apelaciju
20. Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani navodi apelacije, te da rješenjem tog suda nisu povrijeđena apelanticina prava. Nadalje, da je sve navode iz apelacije apelantica navela i u žalbi, koju je Kantonalni sud razmatrao i donio rješenje kojim je odgovoreno na sve žalbene navode. U vezi s tim Kantonalni sud je istakao da su razlozi iz rješenja jasni i potpuni, te da ostaje pri njima. U konačnici, Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
21. Općinski sud je naveo da je odluka tog suda zasnovana na dokazima i činjenicama koje je sud prihvatio i poklonio im punu vjeru i pažnju, kao i da je donesena u skladu s važećim zakonskim propisima i u zakonom propisanoj proceduri. Osim toga, Općinski sud je naveo da navedenom odlukom nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji. Općinski sud je predložio da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH” br. 66/13, 100/13 i 32/19 – odluka USFBiH).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH” br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Razvrgnuće suvlasništva na nekoliko stvari (1)U postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, sud može na zahtjev svakoga suvlasnika odlučiti da, umjesto dijela u svakoj pojedinoj stvari, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, srazmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe.
(2)Ako stvari koje diobom pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je platiti razliku ostalim suvlasnicima, prema pravilima o civilnoj diobi.
23. Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije BiH“ broj 52/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 34.
Na obradivom poljoprivrednom zemljištu koje nije uređeno putem arondacije i komasacije fizička dioba parcele može se vršiti samo ako se načini parcela najmanje od 0,5 ha, odnosno u kraškim krajolicima 0,2 ha, osim ako to zahtijeva opći interes utvrđen zakonom.
Obradivo poljoprivredno zemljište uređeno arondacijom i komasacijom ne može se fizičkom diobom usitniti na parcele čija je površina manja od jednog hektara, osim u postupku izgradnje meliorativnih sistema, javnih objekata i vraćanja zemljišta prema zakonskim propisima.
24. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 166. st. 1. i 2.
Ako osobe iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajućim propisima materijalnog prava, donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku.
25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 7. stav 1.
(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 123.
(1) Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 294. stav (1) (1) Zakonski zastupnik može u ime stranke preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebna ovlaštenja, on može te radnje preduzimati samo ako ima takva ovlaštenja.
Član 296. stav (1) i stav (2) tačka 5) (1) Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Pod uslovom iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:
5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti.
Član 297.
(1) Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.
(2) Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 45 0 V 034553 19 Gž od 19. februara 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporeno rješenje doneseno 19. februara 2019. godine, a da je apelacija podnesena 13. marta 2019. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je predmetni vanparnični postupak pokrenut radi fizičke diobe nekretnina. Dakle, radi se o predmetu građanskopravne prirode, pa apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise, da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao i da je dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na predlagača.
35. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
36. Dovodeći navedene stavove u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je u predmetnom postupku izvršena dioba predmetnih nekretnina na način pobliže opisan u izreci rješenja prvostepenog suda. U odnosu na apelanticine navode kojima ukazuje na to da joj je nezakonito postavljen privremeni zastupnik, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženju prvostepenog rješenja proizlazi da se prijedlog za diobu nije mogao uručiti apelantici, da apelantica stanuje u inostranstvu i da adresu nije bilo moguće utvrditi, zbog čega je apelantici rješenjem postavljen privremeni zastupnik. U odnosu na apelanticine navode da je nije zastupao advokat S. I. (koji je naveden u prijedlogu za fizičku diobu nekretnina) jer mu ona nikada nije dala punomoć, Ustavni sud nalazi da i iz obrazloženja drugostepenog rješenja proizlazi da je apelantici privremeni zastupnik postavljen jer se nalazila u inostranstvu, a da nije imala punomoćnika. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja drugostepenog rješenja proizlazi da bi postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo, tako da bi za apelanticu mogle nastati štetne posljedice. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 296. stav (1) ZPP (koja se prema odredbi člana 2. stav (2) Zakona o vanparničnom postupku shodno primjenjuju u vanparničnom postupku) propisano da će sud tuženom postaviti privremenog zastupnika ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, a da je odredbom člana 296. stav (2) tačka 5) propisano da će se privremeni zastupnik tuženom naročito postaviti u slučaju ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja drugostepenog rješenja proizlazi da privremeni zastupnik u konkretnom slučaju nije preduzimao radnje za koje su mu trebala posebna ovlaštenja u smislu odredbe člana 294. stav 1. ZPP, a što znači da je imao pravo za njihovo preduzimanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova, odnosno ne nalazi da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjeno procesno pravo kada je apelantici postavljen privremeni zastupnik.
37. U odnosu na apelanticine navode da joj je uskraćeno pravo na pristup sudu budući da nije učestvovala na pripremnom ročištu, a zbog čega nije mogla ni predlagati dokaze u svoju korist, Ustavni sud, prije svega, zapaža da iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da je apelanticu od početka postupka pa do momenta kada se lično i sa svojim punomoćnikom uključila u postupak zastupao privremeni zastupnik, a koji je, kao advokat, sposoban i stručan da se stara o apelanticinim interesima, dok u toku postupka nisu isticani prigovori koji bi doveli u sumnju njegovu stručnost. Nadalje da, nasuprot apelanticinim navodima, njeno pravo da izvodi dokaze i predlaže način diobe nije ugroženo jer je Općinski sud po apelanticinom prijedlogu naložio vještacima da dopune nalaz i mišljenje, a nakon čega su vještaci i saslušani na ročištu u prisustvu apelantice i njenog punomoćnika. Ustavni sud, također, zapaža da iz činjenica predmeta proizlazi da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili zbog čega nije prihvaćen apelanticin zahtjev da se procesne radnje, koje su provedene u njenom odsustvu, stave van snage. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da sama činjenica da je apelantica ishodila da redovni sudovi donesu osporene odluke kojima je odlučivano o meritumu predmeta nepobitno potvrđuje da je apelanticino pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno, što samo po sebi isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 218/02 od 23. jula 2004. godine i AP 1521/16 od 17. jula 2018. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra su apelanticini navodi istaknuti u tom pravcu neosnovani.
38. U odnosu na apelanticine navode da je dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na suprotnu stranku, a kojima ukazuje na to da su redovni sudovi povrijedili načelo ravnopravnosti stranaka u postupku, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B. V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274, odluke Ustavnog suda br. U 35/01 od 10. i 11. maja 2002. godine, tačka 24; U 95/03 od 29. septembra 2004. godine, tačka 24; AP 544/03 od 29. septembra 2004. godine, tačka 21; dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije u spisu ne slijedi da je apelantica bila onemogućena da izloži svoj predmet, odnosno da iznese dokaznu građu. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanticini navodi da u konkretnom postupku nije bila tretirana ravnopravno sa suprotnom stranom.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Zabrana diskriminacije
40. Ustavni sud, također, zapaža da apelantica smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud nalazi da se apelanticini navodi o kršenju navedenog prava zasnivaju na tvrdnjama o proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, povredi prava na pristup sudu i povredi načela ravnopravnosti stranaka u postupku, a koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani i apelanticini navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je apelanticu od početka postupka pa do momenta kada se lično i sa svojim punomoćnikom uključila u postupak zastupao privremeni zastupnik, odnosno kada nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu procesnog prava, te kada iz činjenica konkretnog slučaja ne proizlazi da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku.
42. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ovi navodi zasnivaju na tvrdnjama o proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, povredi prava na pristup sudu i povredi načela ravnopravnosti stranaka u postupku za koje je Ustavni sud zaključio da su neosnovani.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević