Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1467/19 (Đ.G.)
Odluka donesena 10. 11. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Proporcionalnost
- Kontrola korištenja
- Javni interes
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Miješanje u imovinu
- Oduzimanje imovine
- Propisano zakonom
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Ispravka krivičnog zakona Bosne i Hercegovine na bosanskom jeziku, koji je proglasio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu odlukom br. 101/03 od 24. januara 2003. godine, objavljenog u "Službenom glasniku BiH", broj 3/03
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjeni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1467/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1467/19, rješavajući apelacije Đ. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje je podnio Đ. G.
protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 028774 20 Kž 19 od 18. marta 2020. godine, S1 2 K 028774 18 K od 3. marta 2020.
godine, S1 2 K 028774 19 Kž 10 od 14. juna 2019. godine, S1 2 K 028774 18 K od 23. maja 2019. godine, S1 2 K 028774 19 Kž 7 od 11.
februara 2019. godine i S1 2 K 028774 18 K od 23. januara 2019.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelant Đ. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca podnio je 3. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 028774 19 Kž 7 od 11. februara 2019. godine i S1 2 K 028774 18 K od 23. januara 2019. godine. Apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 1467/19.
2. Apelant je 19. augusta 2019. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda BiH br. S1 2 K 028774 19 Kž 10 od 14. juna 2019. godine i S1 2 K 028774 18 K od 23. maja 2019. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 3308/19.
3. Apelant je 6. maja 2020. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda BiH br. S1 2 K 028774 20 Kž 19 od 18. marta 2020. godine i S1 2 K 028774 18 K od 3. marta 2020. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 1638/20.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 1467/19, AP 3308/19 i AP 1638/20 i vodi jedan postupak, te donese jednu odluku pod brojem AP 1467/19.
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je 30. jula 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju. Sud BiH je odgovor dostavio 10. augusta 2020. godine. Tužilaštvo BiH u ostavljenom roku nije dostavilo odgovor na apelaciju.
6. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je, u vezi s apelacijama br. AP 3308/19 i AP 1638/20 uzeo u obzir odgovor Suda BiH dobijen povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 1467/19.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. U okviru istrage koju je Tužilaštvo BiH provodilo protiv D. C. i drugih zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), u vezi sa krivičnim djelom teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), postupajući po usmenoj naredbi Suda BiH, od N. G. (apelantovog brata) privremeno je oduzeto putničko vozilo marke „Golf VI“, apelantovo vlasništvo (u daljnjem tekstu: predmetno vozilo), o čemu je uredno izdata potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: SIPA) od 9. jula 2014. godine (vidi, između mnogih drugih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 7654/18 od 10. aprila 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
AP 1467/19
9. Apelant je Sudu BiH podnio „molbu“ za vraćanje privremeno oduzetog vozila u kojoj je naveo da je to vozilo u njegovom vlasništvu, da je predmetno vozilo uredno uvezeno iz Republike Austrije 28. februara 2014. godine, da on kao vlasnik nikada nije bio pozvan niti saslušan od Tužilaštva BiH, Suda BiH ili neke druge policijske agencije, iako je istraga u konkretnom predmetu trajala četiri godine. Nadalje, apelant je u molbi naveo da je tokom provođenja istrage, odnosno nakon provedenog vještačenja, utvrđeno da se u predmetnom vozilu nalazi CD uređaj iz tuđeg vozila, koji je predmet optužnice. U tom smislu je istaknuo da, uprkos činjenici da je u predmetnom vozilu pronađen samo CD uređaj iz otuđenog vozila i da nije predmet optužnice, predmetno vozilo i dalje nije vraćeno vlasniku. Pored toga, apelant je u molbi istaknuo da u konkretnom krivičnom postupku nije imao nikakav status, odnosno da nema mogućnost da lično ili putem punomoćnika ostvari svoja prava.
10. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 18 K od 23. januara 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova molba za vraćanje privremeno oduzetog vozila.
11. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Sud BiH, prema stanju u spisu, utvrdio da je predmetno vozilo privremeno oduzeto od osumnjičenog N. G., na osnovu usmene naredbe Suda BiH. Osim toga, Sud BiH je imao u vidu izjašnjenje Tužilaštva BiH o apelantovoj molbi u kojem je navedeno da je u konkretnom predmetu, na osnovu rezultata mehanoskopskog vještačenja, utvrđeno da se u predmetnom vozilu nalaze ugrađena najmanje četiri dijela, i to mjenjač, radio CD uređaj, zračni jastuk ispod sjedišta suvozača i poklopac s osiguračima u motornom prostoru, a koji potječu sa četiri različita vozila koja su, prema evidenciji Interpola, ranije otuđena. Također, u izjašnjenju je navedeno da je na osnovu provedenog vještačenja utvrđeno da ugrađeni CD radiouređaj pripada otuđenom vozilu koje je obuhvaćeno optužnicom.
12. Prilikom odlučenja Sud BiH je imao u vidu odredbe čl. 65. stav 1. i 74. ZKPBiH, koje je citirao, ocijenivši da se u okolnostima konkretnog slučaja nisu stekli uvjeti za vraćanje navedenog putničkog vozila. Naime, imajući u vidu izjašnjenje Tužilaštva BiH u kojem je navedeno da je vještačenjem utvrđeno da se u putničkom motornom vozilu, čiji se povrat traži predmetnom molbom, nalaze ugrađena najmanje četiri dijela koja potječu sa četiri različita ranije otuđena vozila, te imajući u vidu navode o rezultatima vještačenja iz kojih proizlazi da ugrađeni CD radio pripada otuđenom vozilu koje je obuhvaćeno optužnicom, shodno citiranoj odredbi člana 65. stav 1. ZKPBiH, Sud BiH je zaključio da je apelantova molba u ovoj fazi postupka neosnovana. Pri tome, Sud BiH je istaknuo da je u konkretnom slučaju nesporno da je vozilo privremeno oduzeto i da će se koristiti kao dokaz u predmetnom krivičnom postupku s obzirom na činjenicu da je u vozilu ugrađen predmet koji potječe od vozila koje je otuđeno, a što je činjenično obuhvaćeno opisom radnje iz optužnice. S obzirom na to da tek slijedi provođenje dokaza na glavnom pretresu u vezi s navedenom inkriminacijom, nesporno je da se u predmetnoj fazi postupka nisu stekli uvjeti za vraćanje navedenog predmeta. Činjenica da je, kako je naveo apelant, u vozilu ugrađeno još dijelova koji potječu od različitih vozila koja su otuđena, a što nije obuhvaćeno predmetnom optužnicom u konkretnom krivičnom postupku, formalno-pravno nije osnov za zadržavanje u smislu člana 65. ZKPBiH i člana 74. KZBiH, ali na indirektan način potkrepljuje uvjerenje suda o neophodnosti daljnjeg zadržavanja predmeta, a imajući u vidu činjenicu da takvi predmeti na kraju postupka mogu biti predmet oduzimanja i po drugim osnovama predviđenim zakonom.
13. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 19 Kž 7 od 11. februara 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant podnio protiv prvostepenog rješenja.
14. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant žalbu podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju žalbe je naglasio da su postupanjem Suda BiH povrijeđene odredbe člana 297. stav 1. tačka k) ZKPBiH jer je obrazloženje prvostepenog rješenja nerazumljivo, te da nema formalno-pravnog osnova za zadržavanje. Nadalje, apelant je u žalbi naveo da je sud pri donošenju osporenog rješenja pogrešno primijenio odredbe čl. 65. i 74. ZKPBiH, što je dovelo do pogrešne primjene člana 74. KZBiH, koja nalaže vraćanje predmeta koji se neće dalje upotrebljavati kao dokaz po podignutoj optužnici. Apelant smatra i da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te u tom pogledu ističe da iz nalaza provedenog vještačenja predmetnog vozila proizlazi da se u njemu nalazio CG uređaj koji potječe iz otuđenog vozila opisanog u optužnici, što znači da je navedeni CD uređaj fizički odvojen i odvojiv od vozila u apelantovom vlasništvu, te da je navedeni CD uređaj jedini dokaz iz optužnice, a nikako cjelokupno vozilo.
15. Sud BiH je naveo da je, nasuprot apelantovim žalbenim navodima, prvostepeno vijeće donijelo pravilnu odluku kada je odbilo kao neosnovanu apelantovu molbu za vraćanje privremeno oduzetog vozila, te je za svoju odluku dao jasne i konkretne razloge, kao i pravilnu i dostatnu argumentaciju. U vezi s tim, Sud BiH je istaknuo da je u prvostepenom rješenju pravilno navedeno da se nisu stekli uvjeti za vraćanje predmetnog putničkog vozila u predmetnoj fazi postupka s obzirom na to da je vještačenjem utvrđeno da se u predmetnom vozilu nalaze ugrađena najmanje četiri dijela koja potječu sa četiri različita otuđena vozila, a iz rezultata vještačenja također proizlazi da ugrađeni CD radiouređaj pripada otuđenom vozilu koje je obuhvaćeno optužnicom. U tom pravcu Sud BiH je pojasnio da se mjere u okviru privremenog oduzimanja predmeta i imovine mogu preduzeti samo pod zakonskim uvjetima i u zakonu propisanom postupku, što pruža garancije da će se prava građana ograničiti samo toliko koliko je to neophodno radi uspješnog vođenja krivičnog postupka. Kako je predmetno vozilo dokaz u konkretnom krivičnom postupku, a tek predstoji izvođenje dokaza na glavnom pretresu, to je, prema ocjeni Suda BiH, prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da se nisu stekli uvjeti za vraćanje predmetnog vozila apelantu. Stoga, cijeneći navedeno, Sud BiH je ocijenio da je predmetno vozilo oduzeto jer može poslužiti pri utvrđivanju važnih činjenica u konkretnom krivičnom postupku.
AP 3308/19
16. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 18 K od 23. maja 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetog vozila.
17. Sud BiH je istaknuo da je apelant ponovo podnio zahtjev za vraćanje privremeno oduzetog vozila u kojem je, između ostalog, naveo da se pronađeni dijelovi vozila ne mogu koristiti kao dokaz jer su pribavljeni na nezakonit način, dok je Tužilaštvo BiH ponovilo navode dato u ranijem izjašnjenju. Nadalje, Sud BiH je istaknuo da je već ranije odlučivao o apelantovom zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetog vozila, ali je razmatrao i novi zahtjev iz razloga pravičnosti budući da je apelant naveo nove okolnosti i činjenice koje prilikom podnošenja ranijeg zahtjeva nisu bile istaknute. U tom smislu, Sud BiH je zaključio da su apelantovi navodi istaknuti u zahtjevu, a koji se odnose na nezakonitost prikupljenih dokaza, preuranjeni i prejudicirajući. Naime, za ocjenu načina na koji su dokazi pribavljeni potrebno je prethodno izvesti dokaze na glavnom pretresu, a tek potom, nakon pojedinačne ocjene tih i drugih dokaza u njihovoj konfiguraciji sa cjelinom dokazne građe u svojoj sveukupnosti, moguće je izvesti konačne i pouzdane zaključke o njihovoj (ne)zakonitosti.
18. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 19 Kž 10 od 14. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant podnio protiv prvostepenog rješenja.
19. U vezi sa žalbenim navodima kojima se ukazuje na nezakonitost pojedinih istražnih radnji koje se odnose na oduzimanje predmeta, vještačenje i otvaranje predmeta, Sud BIH je istaknuo da prvostepeni postupak još uvijek nije okončan, te da nije utvrđeno da li se radi o zakonitim ili nezakonitim dokazima.
AP 1638/20
20. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 18 K od 3. marta 2020. godine odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetog vozila.
21. Sud BiH je istaknuo da je rješenjima od 23. januara i 23. maja 2019. godine već odlučivao o apelantovom zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetog vozila, te je navedenim rješenjima te zahtjeve odbio kao neosnovane.
22. Nadalje, Sud BiH je istaknuo da je apelant ponovo podnio zahtjev za vraćanje privremeno oduzetog vozila u kojem je, između ostalog, predložio da sud odredi drugačiji redoslijed izvođenja dokaza, odnosno da odmah odredi izvođenje dokaza saslušanjem vještaka za mehanoskopsko vještačenje, na koji način bi se utvrdilo da su dokazi na koje se poziva Tužilaštvo BiH u optužnici nezakonito pribavljeni, dok je Tužilaštvo BiH ponovilo navode dato u ranijim izjašnjenjima. Nadalje, Sud BiH je istaknuo da je već ranije odlučivao o apelantovim zahtjevima za vraćanje privremeno oduzetog vozila, ali je razmatrao i novi zahtjev iz razloga pravičnosti budući da je apelant naveo nove okolnosti i činjenice koje prilikom podnošenja ranijih zahtjeva nisu bile istaknute. U tom smislu, Sud BiH je ukazao na odredbe člana 65. stav 1. i 74. ZKPBiH koje je citirao, naglasivši da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za vraćanje privremeno oduzetog vozila. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je prilikom donošenja odluke imao u vidu izjašnjenje Tužilaštva BiH u kojem je navedeno da je vještačenjem utvrđeno da se u predmetnom vozilu, čiji se povrat traži, nalaze ugrađena najmanje četiri dijela koja potječu sa četiri različita ranije otuđena vozila, te imajući u vidu navode o rezultatima vještačenja iz kojih proizlazi da ugrađeni CD radiouređaj pripada otuđenom vozilu koje je obuhvaćeno optužnicom, zbog čega je, shodno odredbi člana 65. stav 1. ZKPBiH, Sud BiH zaključio da je apelantov zahtjev u ovoj fazi postupka neosnovan. U vezi s apelantovim prijedlogom za izmjenu redoslijeda izvođenja dokaza, Sud BiH je imao u vidu odredbu člana 261. stav 2. ZKPBiH kojom je propisan redoslijed izvođenja dokaza na glavnom pretresu, sa ostavljenom mogućnošću sudu da odredi drugačije, ukoliko je to u interesu pravde, razloga koji se odnose na složenost i obim dokaznog materijala, većeg broja optuženih, svjedoka ili većeg broja krivičnih djela. Dakle, primarna dokazna inicijativa je na strankama i braniocima, dok je uloga suda neutralnija. Pored toga, Sud BiH je naglasio da su predmet utvrđenja u dokaznom postupku procesno važne činjenice, pravno relevantne činjenice koje se odnose na učinioca i bitne elemente krivičnog djela, krivičnu odgovornost i činjenice odlučne za odmjeravanje krivičnopravne sankcije. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je ocijenio da u konkretnom slučaju u ovoj fazi postupka nisu ispunjeni uvjeti za izmjenu redoslijeda izvođenja dokaza. Pri tome, Sud BiH je istaknuo da, ukoliko se u daljnjem toku postupka eventualno steknu uvjeti za to, sud će razmotriti mogućnost takve intervencije. Osim toga, Sud BiH se osvrnuo i na apelantove navode kojima ukazuje na nezakonito pribavljene dokaze, zaključivši da je takav zahtjev preuranjen i prejudicirajući. Naime, za ocjenu načina na koji su dokazi pribavljeni potrebno je prethodno izvesti dokaze na glavnom pretresu, a tek potom, nakon pojedinačne ocjene tih i drugih dokaza u njihovoj konfiguraciji sa cjelinom dokazne građe u svojoj sveukupnosti, moguće je izvesti konačne i pouzdane zaključke o njihovoj (ne)zakonitosti.
23. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 20 Kž 19 od 18. marta 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant podnio protiv prvostepenog rješenja.
24. Sud BiH je u obrazloženju rješenja naveo da apelant u najvećoj mjeri žalbom insistira na nezakonitosti provedenih istražnih radnji koje se odnose na privremeno oduzimanje predmeta, provedeno vještačenje i otvaranje predmeta, te u tom smislu podsjeća da prvostepeni postupak još uvijek nije okončan, da je u fazi glavnog pretresa, pri čemu dokazi na koje se apelant poziva nisu ni izvedeni na glavnom pretresu, usljed čega prvostepeno vijeće Suda BiH i nije bilo u mogućnosti donijeti odluku da li se radi o zakonitim ili nezakonitim dokazima. Dakle, odluku o (ne)zakonitosti dokaza donosi pretresno vijeće tek nakon što bude predloženo njihovo uvođenje u dokaznu građu, usljed čega prvostepeni sud i nije bio u mogućnosti donijeti odluku o tom pitanju, te bi u suprotnom odluka prvostepenog suda, na način kako to predlaže apelant, bila prejudicirajuća u odnosu na konačnu odluku o navedenom pitanju.
25. Nadalje, Sud BiH smatra da se prvostepeni sud pravilno pozvao na odredbe čl. 65. stav 1. i 74. ZKPBiH, pri tome utvrdivši da se nisu stekli uvjeti za vraćanje predmetnog vozila. U tom smislu, apelaciono vijeće Suda BiH je zaključilo da je prvostepeni sud, pred kojim se vodi glavni pretres u predmetnoj krivičnoj stvari, u najboljoj poziciji da cijeni primjenu navedenih odredbi s obzirom na to da je taj sud najbolje upoznat s tokom krivičnog postupka, te dokazima koje je potrebno osigurati kako bi se postupak uspješno okončao, te u konačnici mogla donijeti pravilna odluka. U prilog ovakvom zaključku osporenog rješenja govori i činjenica da ugrađeni CD radiouređaj pripada vozilu koje je otuđeno i koje je obuhvaćeno predmetnom optužnicom po kojoj se i vodi predmetni postupak, što ukazuje na potrebu daljnjeg zadržavanja oduzetog predmeta.
26. Pored toga, kada su u pitanju i drugi predmeti pronađeni na oduzetom vozilu, a koji nisu predmet optužnice, Sud BiH je također istaknuo da nisu ostvareni uvjeti predviđeni članom 74. ZKPBiH za njihovo vraćanje, odnosno da još uvijek nije očigledno da njihovo držanje nije u skladu sa članom 65. stav 1. ZKPBiH budući da oni također potječu sa različitih vozila koja su otuđena, tako da se ne radi o predmetima koji se po KZBiH ne mogu oduzeti, a o čemu će sud donijeti odluku po okončanju postupka. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da, bez obzira na to što drugi predmeti pronađeni na oduzetom vozilu nisu predmet optuženja, to ne znači da oni ne potječu od izvršenja krivičnih djela, što ukazuje da su oni i dalje predmet istražnih radnji koje provodi Tužilaštvo BiH, a što također upućuje na opravdanost daljnjeg zadržavanje tih predmeta. U vezi s tim, to što ovi predmeti još uvijek nisu predmet optužnice nije od odlučnog značaja za odlučivanje po podnesenom zahtjevu.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
27. Apelant je u apelaciji broj AP 1467/19 naveo da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je zadržavanjem njegovog vozila povrijeđeno pravilo proporcionalnosti i pravične ravnoteže između prava apelanta i općeg javnog interesa. Nadalje, ističe da njegovo vozilo nije predmet optužnice, već CD uređaj koji, navodno, potječe iz drugog otuđenog vozila, koji je odvojen i odvojiv od njegovog vozila, zbog čega njegovo dalje zadržavanje od Tužilaštva BiH i Suda BiH vodi povredi njegovog prava na imovinu u smislu da za postizanje legitimnog cilja nije uspostavljena pravična ravnoteža između prava apelanta i općeg javnog interesa.
28. Apelant je u apelaciji broj AP 3308/19 naveo da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ponovio navode istaknute u apelaciji broj AP 1467/19, istaknuvši da su predmeti pronađeni navodno u njegovom vozilu nezakonito pribavljeni i kao takvi se ne mogu koristiti kao dokazi u daljnjem toku postupka.
29. Apelant je u apelaciji broj AP 1638/20 ponovio navode istaknute u apelacijama br. AP 1467/19 i AP 3308/19, naglasivši da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U suštini, apelant povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZKPBiH i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
b)Odgovor na apelaciju
30. Sud BiH je naveo da su osporenim rješenjima doneseni zakoniti i osnovani zaključci koji u potpunosti opravdavaju odbijanje molbe (zahtjeva) za vraćanje privremeno oduzetog vozila, u ovoj fazi postupka, s obzirom na to da se za to nisu stekli uvjeti. U tom kontekstu, Sud BiH je istaknuo da apelant u podnesenoj apelaciji uveliko zalazi u meritum predmetne krivične stvari, razmatrajući čak i pitanje zakonitosti dokaza, što je u isključivoj sudskoj nadležnosti. Ono što je odlučno za apelantov interes jeste isključivo ograničenje njegovog prava na imovinu, a što je osporenim odlukama detaljno obrazloženo, u skladu s primjenjivim standardima, kao i jasnim upozorenjima Ustavnog suda u pogledu toga. Osim toga, Sud BiH je ukazao i na praksu Ustavnog suda u predmetu broj AP 4298/19 od 11. marta 2020. godine, gdje je, nakon dovođenja činjeničnih pojedinosti s primjenjivim standardima i zagarantiranim pravima zaključeno: „Imajući u vidu slobodno polje procjene koje je ostavljeno državi u vezi sa 'korištenjem imovne u skladu sa općim interesom' Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja daljnje zadržavanje privremeno oduzetih predmeta koji predstavljaju apelanticinu imovinu, s obzirom na stadij u kojem se nalazi krivični postupak u vezi s kojim su predmeti privremeno oduzeti, nije narušena pravična ravnoteža između legitimnog cilja – pravilnog provođenja pravde i apelanticinog prava na mirno uživanje imovine“. V.Relevantni propisi
31. Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15 i 35/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Oduzimanje predmeta Član 74.
(1) Predmeti koji su na bilo koji način, u cjelini ili djelimično, upotrijebljeni ili su bili namijenjeni da budu upotrijebljeni za počinjenje krivičnog djela ili koji su nastali počinjenjem krivičnog djela bit će oduzeti ako su vlasništvo počinioca. (2) Predmeti iz stava (1) ovog člana bit će oduzeti i kad nisu vlasništvo počinioca, ali time se ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od počinilaca.
32. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH i 65/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Odjeljak 2 - Privremeno oduzimanje predmeta i imovine Član 65.
Naredba za oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZ BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje Sud, na prijedlog Tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od Tužitelja.
(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv Suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznaka predmeta koji podliježu oduzimanju, ime osobe od koje se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta i rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti.
(4) Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe.
(5) Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi Suda. Osoba koja ih odbije predati, može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu ili pravnoj osobi.
(6) Odredbe stava 5. ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se voditi računa o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka.
(7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. (8) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a, po potrebi, i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda.
(9) Mjere iz st. 5. i 6. ovog člana ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno optuženom niti osobama koje su oslobođene dužnosti svjedočenja.
Član 74.
Vraćanje privremeno oduzetih predmeta Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno držatelju, kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom 65. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 391).
Odjeljak 7 - Dokazni postupak Član 261. stav (2) Izvođenje dokaza (2) Osim ako sudija, odnosno vijeće u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na glavnom pretresu izvode sljedećim redom:
a) dokazi optužbe,
b) dokazi odbrane,
c) dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika),
d) dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika),
e) dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće,
f) sve dokaze relevantne za izricanje krivičnopravne sankcije.
VI.Dopustivost
33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
35. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama br. AP 1467/19, AP 3308/19 i AP 1638/20 su rješenja Suda BiH br. S1 2 K 028774 19 Kž 7 od 11. februara 2019. godine, S1 2 K 028774 19 Kž 10 od 14. juna 2019. godine i S1 2 K 028774 20 Kž 19 od 18. marta 2020. godine, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da su navedena rješenja donesena 11. februara, 14. juna 2019. godine i 18. marta 2020. godine, a da je apelant predmetne apelacije podnio 3. aprila, 19. augusta 2019. godine i 6. maja 2020. godine slijedi da su apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije u ovom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
37. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
38. Ustavni sud najprije podsjeća da se prilikom razmatranja je li došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju prvo mora utvrditi je li apelant titular prava koja se ubrajaju u član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U konkretnom slučaju iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da ni za Sud BiH kao ni za Tužilaštvo BiH nije bilo sporno da je privremeno oduzeto vozilo apelantovo vlasništvo. Imajući u vidu da tokom postupka nije bilo sporno da je apelant vlasnik vozila, Ustavni sud konstatira da predmetno vozilo za apelanta predstavlja imovinu, odnosno da je apelant titular prava koje je zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
39. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da član 1. Protokola broj 1 obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste opće naravi i iskazuje načelo mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine u skladu s javnim interesom. Ova tri pravila nisu „različita“ u smislu da su nepovezana – drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u okviru općeg načela iskazanog u prvom pravilu (vidi, između ostalog, Evropski sud, AGOSI protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 24. oktobar 1986, stav 48, serija A, broj 108, te Centro Evropa 7 S.r.l. i Di Stefano protiv Italije [VV], br. 38433/09, stav 185, ESLJP 2012. godine).
40. Nadalje, osporenim rješenjima apelant nije lišen svoje imovine (u smislu konačnog oduzimanja, bez izgleda da mu bude vraćena), ali je lišen njenog posjeda i onemogućen je u mirnom uživanju. Također, osporena rješenja se odnose na privremeno oduzeto vozilo u odnosu na koje postoji osnovana sumnja da se u njemu nalaze ugrađena najmanje četiri dijela koja potječu sa četiri različita vozila koja su, prema evidenciji Interpola, ranije otuđena, odnosno da ugrađeni CD radiouređaj pripada otuđenom vozilu koje je obuhvaćeno optužnicom, u vezi s kojim je u toku krivični postupak i koje je oduzeto jer može biti dokaz u krivičnom postupku.
41. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u više svojih odluka utvrdio da se zapljena imovine u svrhu zakonskih postupaka obično vezuje za kontrolu korištenja imovine koja potpada pod djelokrug stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi odluke Evropskog suda, Raimondo protiv Italije od 22. februara 1994. godine, serija A, broj 281-A, Adamczyk protiv Poljske, broj 28551/04 od 7. novembra 2006. godine, i Simonjan-Heikinheino protiv Finske, broj 6321/03 od 2. septembra 2008. godine).Također, Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud u predmetu Smirnov protiv Rusije (vidi Evropski sud, Smirnov protiv Rusije, aplikacija broj 71362/01, presuda od 7. juna 2007. godine, tačka 54) zaključio da situacija u kojoj je istražni organ naredio da se kompjuter čuva kao fizički dokaz u krivičnom predmetu do vremena kada pretresno vijeće donese odluku, odnosno presudu, odlučujući o njemu kao o dokaznom sredstvu u konkretnom predmetu, treba da se ispita u okviru prava države da kontrolira upotrebu imovine u skladu s općim interesom, dakle u smislu stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
42. Rukovodeći se navedenom praksom Evropskog suda, i pored činjenice da osporena rješenja imaju za učinak privremeno lišavanje posjeda i onemogućavanje mirnog uživanja imovine, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o kontroli korištenja imovine u smislu stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
43. Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom.
44. Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja donesena u skladu s relevantnim odredbama ZKPBiH, konkretno čl. 65. i 74, iz kojih proizlazi da će se predmeti koji su u toku postupka privremeno oduzeti vratiti vlasniku, odnosno držaocu kada u toku postupka postane očigledno da ne predstavljaju predmete koji se imaju oduzeti prema KZ, ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje u smislu člana 391. ZKPBiH.
45. Iz navedenog proizlazi da je pravni osnov za donošenje osporenih odluka propisan u navedenom relevantnom zakonu, koji ispunjava uvjete u pogledu dostupnosti, tj. pristupačnosti (objavljen je u službenom glasniku koji je javno glasilo) i jasnoće (s obzirom na to da su citirane odredbe KZBiH i ZKPBiH dovoljno jasno formulirane u smislu da svako može ocijeniti kakve će biti posljedice njegovog ponašanja). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je „miješanje“ u apelantovo pravo na imovinu izvršeno u skladu sa zakonom.
46. Zatim, Ustavni sud smatra da odbijanje apelantovog zahtjeva za vraćanje privremeno oduzetog vozila, odnosno zadržavanje materijalnih dokaza može biti neophodno u interesu valjanog provođenja pravde, što predstavlja legitiman cilj u općem interesu (vidi naprijed citiranu, Smirnov protiv Rusije, tačka 57). Naime, za Ustavni sud je nesporno da postoji javni interes u slučaju kada se predmeti oduzimaju radi vođenja istrage u krivičnom postupku.
47. Najzad, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je kontrola apelantove imovine proporcionalna tom legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava da mu privremeno oduzeti predmeti budu vraćeni i općeg interesa – valjanog provođenja pravde.
48. Pri procjeni da li je uspostavljen pravičan balans, Evropski sud državi ostavlja široko polje procjene kako u pogledu izbora mjera tako i u procjeni da li su njihove posljedice opravdane u općem interesu u svrhu postizanja cilja zakona u pitanju (vidi Evropski sud, Yildirim protiv Italije (dec.), no. 38602/02, ECHR 2003-IV). Nadalje, Evropski sud pri procjeni pravične ravnoteže u mjerama kojim se oduzima imovina koja je nezakonito korištena cijeni brojne faktore, koji uključuju i ponašanje vlasnika. U tom smislu mora se utvrditi i da li su domaće vlasti imale u vidu nivo greške ili brige vlasnika ili barem odnos između vlasnikovog ponašanja i krivičnog djela koje je počinjeno. Nadalje, mora se utvrditi da li postupak u domaćem pravnom sistemu vlasniku omogućava, s obzirom na ozbiljnost mjere s kojom se suočava, adekvatnu priliku da iznese svoj slučaj pred nadležnim tijelom i da osporava zakonitost i arbitrarnost i nerazumno postupanje (vidi naprijed citiranu, Yildirim, sa daljnjim referencama na relevantni praksu Evropskog suda).
49. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u toku istražnog postupka u krivičnom predmetu koji se vodio protiv više lica (između ostalih protiv apelantovog oca B. G.), po usmenoj naredbi Suda BiH od 9. jula 2014. godine od N. G. (apelantovog brata) privremeno oduzeto vozilo čiji povrat je apelant tražio. Osporenim rješenjima apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetog vozila je odbijen kao neosnovan uz obrazloženje da se u trenutku u kojemu su rješenja donesena, s obzirom na fazu postupka u kojoj se predmet nalazio, nisu stekli uvjeti za vraćanje vozila, imajući u vidu navode Tužilaštva BiH o tome kako se još uvijek provode istražne radnje. Pri tome je naglašeno da se radi o privremenom oduzimanje i da će vozilo biti vraćeno kad se za to steknu uvjeti. U vezi s tim je ukazano da je vozilo privremeno oduzeto i da će se koristiti kao dokaz u predmetnom krivičnom postupku, s obzirom na činjenicu da je u vozilu ugrađen predmet koji potječe od vozila koje je otuđeno, a što je činjenično obuhvaćeno optužnicom (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4298/19 od 11. marta 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Sud BiH je također naveo da je u vozilu čiji povrat apelant traži ugrađeno još dijelova koji potječu od različitih vozila koja su otuđena, a što nije obuhvaćeno predmetnom optužnicom u konkretnom krivičnom postupku, ali da na indirektan način potkrepljuju uvjerenje suda o neophodnosti daljnjeg zadržavanja predmeta, a imajući u vidu činjenicu da takvi predmeti na kraju postupka mogu biti predmet oduzimanja i po drugim osnovama predviđenim zakonom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je stava da je u okolnostima konkretnog predmeta postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i apelantovog prava na mirno uživanje vlasništva, te da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovnu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
50. Apelant tvrdi i da mu je osporenim rješenjem prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantova argumentacija u ovom dijelu identična je onoj koja je već ispitana u odnosu na pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da redovni sudovi, u okolnostima apelantovog slučaja, nisu proizvoljno primijenili čl. 65. i 74. ZKPBiH kada su odbili apelantov zahtjev za vraćanje privremeno oduzetog vozila. Redovni sudovi su ponudili relevantne razloge i obrazloženja zbog kojih su apelantove argumente ocijenili neosnovanim. Stoga, samo činjenica da apelant nije zadovoljan ishodom postupka koji je vodio nije dovoljna za zaključak da mu je prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
51. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u vezi s kojim pravima smatra da postoji kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant imao i koristio mogućnost korištenja zakonom propisanih pravnih lijekova u predmetnom postupku. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali apelantovim uspjehom ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani i apelacioni navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada u okolnostima konkretnog slučaja daljnje zadržavanje privremeno oduzetog vozila koje predstavlja apelantovu imovinu, s obzirom na stadij u kojem se nalazi krivični postupak u vezi s kojim je predmetno vozilo privremeno oduzeto, nije narušena pravična ravnoteža između legitimnog cilja – pravilnog provođenja pravde i apelantovog prava na mirno uživanje imovine.
53. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantno pravo, te da su propustili ponuditi relevantne razloge i obrazloženja za svoje odluke.
54. Zatim, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je apelant imao i koristio mogućnost korištenja zakonom propisanih pravnih lijekova, pa činjenica da oni nisu rezultirali apelantovim uspjehom ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova.
55. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević