Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4103/20 (N. Ć.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 254
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4103/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4103/20, rješavajući apelaciju Nefize Ćoralić rođ. Karajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nefize Ćoralić rođ.
Karajić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 V 050220 20 Rev od 3. septembra 2020. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 V 050220 18 V od 1. novembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nefiza Ćoralić rođ. Karajić iz Tržačke Raštele (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 11. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 V 050220 20 Rev od 3. septembra 2020. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 V 050220 18 V od 1. novembra 2019. godine.
2. Prvostepenim rješenjem Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 V 050220 18 V od 1. novembra 2019. godine, oduzeto je roditeljsko staranje apelantici i Ć.H. nad maloljetnom djecom smještenim u Centar za djecu bez roditeljskog staranja. Radnik JU Centra za socijalni rad Cazin, vršiće dužnost staratelja i nakon izricanja odluke iz stava 1, a za svo vrijeme njenog trajanja. Danom donošenja ovoga rješenja prestaju sve obaveze i prava roditelja prema djeci, osim obaveze izdržavanja djece. Drugostepenim rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine, žalbe apelantice i njenog muža kao protivnika predlagača su odbijene i rješenje prvostepenog suda potvrđeno.
3. Odredbom člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravomoćno završen. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ZPP o reviziji protiv presude. Odredbom člana 247. stav 2. ZPP-a je propisano da je revizija nedopuštena ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti, a odredbom stava 1. istog člana da će revizijski sud rješenjem odbaciti nedopuštenu reviziju. U ovom slučaju se radi o rješenju koje je doneseno u vanparničnom postupku oduzimanja roditeljskog staranja, koji je regulisan odredbama Zakona o vanparničnom postupku Federacije BiH „Službene novine F BiH“ broj 2/98, 39/04 i 73/05- u daljnjem tekstu: ZVP). Budući da je odredbom člana 26. ZVP predviđeno da je protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stepenu revizija dopuštena samo u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, proizilazi da revizija u ovom slučaju nije dopuštena. Imajući u vidu navedeno, rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 V 050220 20 Rev od 3. septembra 2020. godine, revizija je odbačena kao nedopuštena na osnovu odredbe člana 247. stav 1. i 2. ZPP-a.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine,, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 V 050220 20 Rev od 3. septembra 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepenog rješenja.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantice za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 V 050220 20 Rev od 3. septembra 2020. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 V 050220 20 Gž od 3. marta 2020. godine,.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević