Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3667/20 (Maloljetni D.R. i M.L.R.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Nema povrede
- Član 2. Protokola 1 uz EK i član II/3.l) Ustava BiH (Pravo na obrazovanje)
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
- Pravo na obrazovanje
- Miješanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- COVID-19
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3667/20
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3667/20, rješavajući apelaciju D.R. i M.L.R., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. prosinca 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija D.R. i M.L.R. podnesena zbog načina na koji je Kriznim planom pripravnosti i odgovora na pojavu novog korona virusa (COVID-19) broj 05-40-766/20 od 28.
kolovoza 2020. godine Osnovne škole „Antun Branko Šimić“ u Mostaru odlučeno o organizaciji nastave, skraćenju školskog sata i maksimalnog trajanja dnevne nastave, te uvođenju „nastave na daljinu“ u odnosu na navode o povredi prava na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.R. i M.L.R.
podnesena zbog toga što je Kriznim planom pripravnosti i odgovora na pojavu novog korona virusa (COVID-19) broj 05-40-766/20 od 28.
kolovoza 2020. godine Osnovne škole „Antun Branko Šimić“ u Mostaru propisana mogućnost da učenika koji u tijeku nastave osjeti neki od simptoma učitelj/nastavnik pošalje u sobu za izolaciju u odnosu na navode o povredi prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te prava iz članka 37. Konvencije o pravima djeteta zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Maloljetni D.R. i M.L.R. (u daljnjem tekstu: apelant, apelantica i apelanti), koje zastupaju roditelji Slaven Raguž i Ana Matić-Raguž, podnijeli su 16. listopada 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog načina na koji je Kriznim planom pripravnosti i odgovora na pojavu novog korona virusa (COVID-19) broj 05-40- 766/20 od 28. kolovoza 2020. godine Osnovne škole „Antun Branko Šimić“ u Mostaru (u daljnjem tekstu: Krizni plan) odlučeno o organizaciji nastave, skraćenju školskog sata i dnevnog trajanja nastave, te uvođenju „nastave na daljinu“ i propisana mogućnost da učenika koji u tijeku nastave osjeti neki od simptoma učitelj/nastavnik pošalje u sobu za izolaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Krizni stožer HNK), Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prosvjete) i Osnovne škole „Antun Branko Šimić“ u Mostaru (u daljnjem tekstu: Osnovna škola) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Krizni stožer HNK, Ministarstvo prosvjete i Osnovna škola odgovore na apelaciju dostavili su u razdoblju od 2. do 6. studenog 2020. godine.
III.Činjenično stanje i apelacijski navodi
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelant je učenik devetog razreda, a apelantica je učenica šestog razreda Osnovne škole.
6. Školska 2020/2021. godina u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (u daljnjem tekstu: HNK), a sukladno tome i u Osnovnoj školi započela je 7. rujna 2020. godine.
7. Uslijed pandemije bolesti uzrokovane korona virusom COVID-19, Osnovna škola, pozivajući se na Naredbu Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Krizni stožer FBiH) broj 01-33-4670/20 od 20. kolovoza 2020. godine, Preporuku Kriznog stožera FBiH broj 01-334671/20 od 20. kolovoza 2020. godine, Preporuke za škole u kontekstu COVID-19 za školsku 2020/2021. godinu Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zavod FBiH), te Preventivne epidemiološke mjere za škole koje je donio Zavod za javno zdravstvo HNK (u daljnjem tekstu: Zavod HNK) i Kriznog stožera HNK broj 06-02-33- 301/20 od 19. kolovoza 2020. godine, donijela je Krizni plan pripravnosti i odgovora na pojavu novog korona virusa (COVID-19) broj 05-40-766/20 od 28. kolovoza 2020. godine (u daljnjem tekstu: Krizni plan).
8. Krizni plan je objavljen na Internet-stranici Osnovne škole, a njegova primjena je u praksi počela s prvim danom početka školske godine.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da im je određenim odredbama Kriznog plana povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
10. Obrazlažući navode o povredi prava na slobodu i sigurnost, apelanti su istaknuli da se člankom XI. Kriznog plana kojim je propisano da učenika koji u tijeku nastave osjeti neki od simptoma COVID-19 učitelj/nastavnik šalje u sobu za izolaciju i obavještava roditelje koji su dužni preuzeti učenika, te da će učenik do dolaska roditelja ili druge ovlaštene osobe boraviti u sobi za izolaciju pod nadzorom odrasle osobe izravno i ozbiljno krši pravo na slobodu učenika, jer se učenik praktično lišava slobode. U svezi sa time, apelanti smatraju da je propisivanje i uvođenje takve prakse apsolutno nezakonito i neustavno, te da to pitanje nikada u HNK nije prošlo stručnu, institucionalnu ili javnu raspravu, a radi se o pitanju koje, očigledno, može prouzročiti ozbiljne psihološke traume po dijete, ili ostaviti ozbiljne traumatske posljedice, a sve zbog sumnje da ima neke od simptoma ove bolesti. Također, apelanti smatraju da Osnovna škola bez zakonskih ovlaštenja nije mogla u odredbi članka XV. propisati „samoizolaciju učenika“ zbog odlaska u inozemstvo. Obzirom na to apelanti smatraju da su im, pored prava na slobodu i sigurnost, povrijeđena i prava iz članka 37. Konvencije o pravima djeteta, te članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 3. Europske konvencije.
11. U odnosu na tvrdnje o povredi prava na obrazovanje, apelanti ističu da je odredbom članka
4. Kriznog plana propisano da Operativni tim organizira rad u školi, čime se krši njihovo pravo na obrazovanje, jer odluke o organizaciji rada u školi i odluke o organizaciji i sadržaju nastave donose posve nestručna i nenadležna ad hoc formirana tijela, a ne Ministarstvo prosvjete koje ima za to kvalificiran i stručan kadar i institucije čija je to zakonska obveza. Apelanti dalje navode da je neistinito i netočno da je Krizni plan usvojen na sjednici učiteljskog vijeća i da je urađen u suradnji sa predstavnicima roditelja, učenika škole i školskog odbora, jer zakonski zastupnici apelanata o tome nisu bili obaviješteni, niti je itko od poznanika zakonskih zastupnika apelanata i roditelja drugih učenika upoznat sa održavanjem tog sastanka ili sjednice. Dalje, apelanti tvrde da Osnovna škola u članku IX. Kriznog plana nije imala ovlaštenje jednostrano mijenjati/regulirati/utvrđivati trajanje školskog sata obzirom na to da to utvrđuju viša tijela (zakonodavna tijela i ministarstvo prosvjete) a škole provode i izvršavaju. Pri tome skraćenje trajanja školskog sata, kao i smanjenje maksimalnog broja sati tijekom dana uopće nije popraćeno adekvatnom modifikacijom nastavnog plana i programa, čime se jednostrano dokidaju i bez ikakvog zakonskog ovlaštenja modificiraju pedagoški standardi i normativi osnovnog školstva Hercegovačko-neretvanskog kantona a koji su doneseni na temelju Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. Prema tome, apelanti smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na obrazovanje skraćenjem trajanja školskog sata, broja školskih sati i značajnom reorganizacijom i modifikacijom strukture nastave jednostranom odlukom škole donesenom bez zakonskog ovlaštenja a koje uopće ne prati nužna modifikacija nastavnog plana i programa. Također, apelanti ukazuju da se odredbama čl. XI. i XIII. Kriznog plana uvodi „nastava na daljinu“ koja nije regulirana nijednim relevantnim propisom, te za koju se uopće ne zna kako bi se u njezinim okvirima (koji nisu uopće postavljeni) primijenili i proveli nastavni plan i program (koji s takvom nastavom uopće nisu usklađeni), a i kojim tehničkim sredstvima će se provoditi takva nastava i tko će osigurati tehnička sredstva za dijete, kao i brigu za dijete koje kod kuće ili na kojem mjestu pohađa tzv. nastavu na daljinu. Na temelju svega navedenog, apelanti su predložili da Ustavni sud ukine Krizni plan, te da naloži Skupštini HNK i Ministarstvu prosvjete da donesu propise kojima će regulirati praksu odvijanja „nastave na daljinu“.
b)Odgovor na apelaciju
12. Krizni stožer HNK je naveo da je nastava u osnovnim školama u tom kantonu započela uz primjenu pravila koja su utvrđena naredbama i preporukama Kriznog stožera FBiH i Zavoda FBiH i pravila koja su utvrdili Zavod HNK i Krizni stožer HNK. Budući da apelanti smatraju neustavnim odredbe Kriznog plana, čija je primjena u praksi započela prvim danom škole, Krizni stožer HNK smatra da nije sudionik u navedenom apelacijskom postupku.
13. Ministarstvo prosvjete je istaknulo da je, poštujući propisane naredbe i preporuke nadležnih kriznih stožera, te uzimajući u obzir lošu epidemiološku situaciju na području HNK, kao što je i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine i u mnogim drugim državama, uvelo kombinirani model izvođenja nastave (dio u učionici i dio putem „nastave na daljinu“). Taj model je prepoznat kao najprihvatljiviji, jer može osigurati i zaštitu prava na zdravlje, ali i pravo djece na obrazovanje, prvenstveno želeći spriječiti zatvaranje škola, odnosno cjelokupan prelazak na model „nastave na daljinu“, znajući da to može imati ozbiljne posljedice po sposobnost djece da uče, imajući u vidu zaštitu mentalnog zdravlja, psiho-socijalnu podršku i nedostatak interakcije sa vršnjacima. S ciljem prevazilaženja epidemiološke situacije i omogućavanja kvalitetnog provođenja nastave sačinilo je Instrukciju broj 05-01-34-1617/20 od 27. siječnja 2020. godine kojom je obuhvaćen opći okvir odvijanja nastavnog procesa i izrada kriznih planova, kao i imenovanje operativnog tima za praćenje implementacije Kriznog plana. Osim te instrukcije, 27. kolovoza 2020. godine uputilo je i preporuku kojom se predlažu tri modela „nastave na daljinu“ (model 3+2, model 7+7 i model 15+) a kako bi svaka škola izabrala onaj koji uz provođenje propisanih epidemioloških mjera odgovara njihovim specifičnostima (epidemiološkoj situaciji u lokalnoj zajednici, prostornim kapacitetima, kapacitetima osoblja, broju učenika i broju odjela). Također, Ministarstvo prosvjete je navelo da je, poštujući naredbe i preporuke nadležnih tijela i sukladno prostornim kapacitetima odgojno-obrazovnih ustanova i kapacitetima osoblja, kao i specifičnostima sredine, autonomiju organiziranja nastavnog procesa prepustilo školama i sukladno tome je 26. kolovoza 2020. godine obrazovnim ustanovama uputilo radni materijal za izradu kriznih planova škola. Ministarstvo prosvjete je navelo i da je u svrhu stvaranja pravnog okvira za realizaciju „nastave na daljinu“ uputilo Vladi HNK Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju broj 05-01-02-1439/20 od 13. kolovoza 2020. godine koji je na sjednici Vlade HNK usvojen i upućen na daljnju proceduru Skupštini HNK. Na sjednici Skupštine HNK od 1. rujna 2020. godine donesen je zaključak kojim se prihvaća Nacrt Zakona o dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju kao dobra osnova za izradu prijedloga i kojim je Vlada HNK zadužena da pripremi prijedlog zakona i razmotri primjedbe, prijedloge i mišljenja poslanika iznesena na raspravi na sjednici Skupštine, ali prijedlozi, primjedbe i mišljenja poslanika nisu dostavljeni na taj nacrt. Naposljetku, Ministarstvo prosvjete je 2. rujna 2020. godine uputilo Vladi HNK prijedlog Odluke o uvođenju „nastave na daljinu“ u osnovne i srednje škole koja je donesena na sjednici Vlade HNK od 3. rujna 2020. godine. Imajući u vidu navedeno, Ministarstvo prosvjete je navelo da je, sukladno svojim nadležnostima, u suradnji sa ostalim akterima obrazovnog sustava na najadekvatniji način odgovorilo na trenutačnu situaciju.
14. Osnovna škola je navela da je Krizni plan donijela sukladno naredbi i preporuci Kriznog stožera FBiH, preporuci za škole u kontekstu COVID-19 za školsku 2020/2021. godinu Zavoda FBiH i preventivnim epidemiološkim mjerama za škole nadležnog Zavoda HNK i Kriznog stožera HNK. Također, Krizni plan donesen je u sklopu implementacije Instrukcije Ministarstva prosvjete od 27. kolovoza 2020. godine. Cilj koji se želio postići donošenjem Kriznog plana jeste maksimalna zaštita sigurnosti djece i njihovog zdravlja u obrazovnom procesu za vrijeme trajanja pandemije virusa COVID-19, sprječavanje sekundarnog prijenosa virusa iz škole u domaćinstva i obrnuto, a sve uz puno poštivanje prava djeteta na obrazovanje. Dalje, Osnovna škola je navela da apelacija polazi od pogrešne pretpostavke da se svaka organizacija rada škole nužno odnosi na organizaciju nastavnog procesa sukladno pedagoškim standardima i normativima, što jeste u nadležnosti resornog Ministarstva prosvjete, pa nisu utemeljeni navodi apelacije o nedostatku stručnog znanja i kvalifikacija Operativnog tima. Također, Osnovna škola je navela da se ne radi o jednostranom potezu škole modifikacijom nastavnog plana, kako apelanti neutemeljeno tvrde, već o odluci nadležnog Ministarstva prosvjete danoj kroz Instrukciju školama od 27. kolovoza 2020. godine koju je Osnovna škola dalje samo primijenila i operacionalizirala putem svog Kriznog plana. Alternativni vid „nastave na daljinu“ (online nastave) predstavlja najmanji rizik u trenutačnom epidemiološkom kontekstu i on je određen tek kao krajnja mjera kada, prema procjeni epidemiologa, odvijanje nastave u pojedinim razredima nije moguće u prostorijama škole. Krizni plan škole upravo i polazi od najboljih interesa djeteta, što je i obveza škole kao obrazovne ustanove sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta, uz puno poštivanje prava djeteta na obrazovanje u posebnim uvjetima pandemije zarazne bolesti COVID-19. Isto tako, upućivanje suspektnog učenika koji tijekom nastave osjeti neki od simptoma virusa COVID-19 u posebnu prostoriju u kojoj neće biti samo, već pod nadzorom odrasle osobe, sve do dolaska roditelja učenika, ni u jednom segmentu se ne može smatrati kršenjem prava na slobodu ili, kako to apelacija tvrdi, lišavanje slobode posebno zbog toga što apelanti i ne tvrde da je u odnosu na njih primijenjena mjera zadržavanja u posebnoj prostoriji. Prema tome, Osnovna škola smatra da je svaka od mjera zakonita, da ima legitiman cilj i da postoji proporcionalnost između poduzetih mjera i cilja koji se želi postići, a da se te mjere stalno preispituju. Slijedom navedenog, Osnovna škola je predložila da Ustavni sud apelaciju odbaci, odnosno odbije.
V.Relevantni propisi
15. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o proglašenju prestanka stanja nesreće uzrokovano pojavom korona virusa (COVID - 19) na području Federacije BiH („Službene novine FBiH“ broj 34/20) koja u relevantnom dijelu glasi:
II Stanje nesreće iz točke I ove odluke prestaje dana 31.05.2020. godine.
III Zadužuju se Federalni stožer civilne zaštite i Krizni stožer Federalnog ministarstva zdravstva da i dalje prate i procjenjuju stanje epidemiološke situacije na području Federacije i na bazi istog utvrđuju mjere i aktivnosti na sprečavanju širenja koronavirusa (COVID -19). […]
16. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Službene novine FBiH“ broj 39/05) u relevantnom dijelu glasi:
IV - MJERE OSIGURANJA RADI ZAŠTITE
PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI
Članak 54. st. (1) i (2) toč. 5. i 6.
Radi zaštite pučanstva Federacije od unošenja kolere, kuge, virusnih hemoragičnih groznica, žute groznice, SARS-a i drugih zaraznih bolesti, poduzimaju se mjere predviđene ovim zakonom i međunarodnim sanitarnim konvencijama i drugim međunarodnim ugovorima.
Radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti iz stavka 1. ovoga članka Federalno ministarstvo zdravstva može narediti posebne izvanredne zaštitne mjere protiv tih bolesti:
5. obvezno učešće zdravstvenih ustanova i drugih pravnih osoba, nositelja privatne prakse i drugih fizičkih osoba u suzbijanju bolesti, odnosno uporabu objekata, opreme i prevoznih sredstava, a radi suzbijanja zaraznih bolesti;
6. druge mjere sukladno međunarodnim propisima.
17. Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine FBiH“ br. 46/10 i 75/13) u relevantnom dijelu glasi:
Zdravstvena zaštita u izvanrednim prilikama Članak 187.
U većim incidentnim situacijama kada nije proglašeno stanje prirodne i druge nesreće iz članka 189. ovoga zakona, s ciljem upravljanja i koordiniranja rada zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih djelatnika osniva se Krizni stožer Federalnoga ministarstva odnosno kantonalnoga ministarstva (u daljnjem tekstu:
Krizni stožer) koji djeluje do momenta proglašavanja prirodne i druge nesreće, kada ulogu upravljanja akcijama zaštite i spašavanja na teritoriju Federacije, odnosno području kantona, preuzima Federalni odnosno kantonalni stožer civilne zaštite.
Veća incidentna situacija iz stavka 1. ovoga članka je bilo koji događaj koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi u određenoj zajednici, te uzrokuje ili bi mogao uzrokovati takav broj ili vrstu žrtava koje nije moguće zbrinuti redovitom organizacijom rada zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih djelatnika.
Članove Kriznoga stožera iz stavka 1. ovoga članka imenuje mjerodavni ministar zdravstva.
Federalni ministar pravilnikom uređuje organiziranje i način rada Kriznoga stožera u smislu ovoga članka.
Članak 188.
U slučajevima prirodnih i drugih nesreća, kao i epidemija većih razmjera federalni odnosno kantonalni ministar mjerodavan je poduzimati i one mjere i aktivnosti koje nisu utvrđene ovim zakonom i podzakonskim aktima donijetim na temelju ovoga zakona, uključujući i mjere mobilizacije i angažiranja, organizacije i rasporeda rada i radnoga vremena, promjene mjesta i uvjeta rada pojedinih zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih djelatnika, dok te okolnosti traju.
18. Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva („Službene novine FBiH“ broj 10/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6. st. (1), (4) i (5) Krizni štab, u većim incidentnim situacijama koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi u određenoj zajednici, upravlja i koordinira radom zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika.
Krizni štab iz stava 1. ovog člana donosi naredbe i odluke.
Naredbe iz stava 4. ovog člana obavezujuće su za kantonalne krizne štabove, zdravstvene ustanove i privatnu praksu, kao i druge pravne i fizičke osobe.
19. Naredba Kriznog stožera FBiH broj 01-33-4670/20 od 20. kolovoza 2020. godine u relevantnom dijelu glasi:
Sadržaj naredbe preuzet sa internetske stranice Federalnog ministarstva zdravstva (https://covid19.fmoh.gov.ba).
VII. NAREDBE ZA OBRAZOVNE USTANOVE
3. Provođenje nastave u kantonu/županiji organizira se uz striktno i kontinuirano pridržavanje preporuka donijetih od strane mjerodavnog zavoda za javno zdravstvo u Federaciji BiH (higijensko-epidemioloških mjera), kao i Preporuci za škole u kontekstu COVID-19 za školsku godinu 2020/2021 sačinjenu od Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, a koja je sastavni dio ove naredbe.
4. U cilju sprječavanja širenja COVID-19, svaka obrazovna ustanova na području kantona/županije mora imati krizni plan pripravnosti i odgovora na pojavu COVID-19 i imenovan operativni tim za praćenje implementacije kriznog plana.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
2. Naredba se donosi sa rokom važenja od 14 dana računajući od dana početka primjene ove Naredbe.
3. Nakon isteka roka iz točke X. podtočka 2. ove naredbe, zadužuje se Krizni stožer Federalnog ministarstva zdravstva da sagleda kompletnu epidemiološku situaciju COVID-19 u Federaciji BiH i sačini procjenu rizika, a radi razmatranja mogućnosti i potrebe izmjene mjera utvrđenih ovom Naredbom, te nakon toga odluči novom naredbom o mjerama koje se poduzimaju i u kojem roku.
4. Ova naredba stupa na snagu danom donošenja, a primjenjuje se od 22.08.2020. godine Napomena:
Naredbama Kriznog stožera FBiH br. 01-33-4940/20 od 4. rujna 2020. godine, 01-33-5164/20 od 16. rujna 2020. godine, 01-33-5472/20 od 1. listopada 2020.
godine, 01-33-5708/20 od 15. listopada 2020. godine, 01-33-5991/20 od 25.
listopada 2020. godine, 01-33-6191/20 od 4. studenog 2020. godine, 01-33- 6301/20 od 9. studenog 2020. godine donošene su identične naredbe za obrazovne ustanove sa rokom važenja od 14 dana.
20. Zavod FBiH izdao je Preporuke za škole u kontekstu COVID-19 za školsku 2020/2021. godinu koje u relevantnom dijelu glase:
Kada, gdje i koje škole ponovno otvoriti i na koji način Odluke o ponovnom otvaranju škola iziskuje širu diskusiju svih zainteresiranih strana. Radi sagledavanja svih aspekata vezanih za siguran nastavak obrazovnog procesa. Nadležna ministarstva obrazovanja moraju izvršiti procjenu na koji način se u svakom pojedinačnom kontekstu i modelu može doprinijeti učenju i blagostanju, te i zaštiti od faktora rizika koje sa sobom nosi ponovno otvaranje škola, imajući u vidu i da rizici širenja COVID-19 koji se vezuju uz pohađanje nastave nisu u potpunosti utvrđeni.[…] Početak nastave tokom pandemije COViD-19 moguće je sprovesti na više načina.
Otvaranje škola u punom kapacitetu nosi najveći rizik od prijenosa COVID-19 te širokog prijenosa u zajednici. Ovaj rizik bi se mogao smanjili provođenjem epidemioloških mjera, međutim zbog ograničenih kapaciteta, kao i problema u kontroli ponašanja djece i adolescenata to bi bilo teško.[…] Potpuni prelazak na alternativne vidove nastave, putem medija i online, u trenutnom epidemiološkom kontekstu uzrokovanom pandemijom COVID-l9 nosi najmanji rizik, međutim zbog gore navedenih razloga ovo ne može biti jedino prihvatljivo rješenje, a za neke uzraste je i potpuno nesprovodivo.
Kombinacija ovih dvaju pristupa izgleda kao najoptimalnija varijanta. Otvaranje škola za određene uzraste, uz manji broj đaka u grupi, ograničenu interakciju đaka i osoblja, te strogo pridržavanje higijensko-epidemioloških mjera. Uz ovo će također biti potreban pojačan epidemiološki nadzor u zajednici, što podrazumijeva adekvatan odgovor zdravstvenog sistema, dostupnost testiranja i praćenje kontakata.
Prema dostupnim podacima smatramo da je najbolje preporučiti otvaranje škole za đake do četvrtog, uz pridržavanje preporučenih općih i specifičnih mjera za sprječavanje širenja COVID-19. Izuzetno, moguće je otvaranje škola i za đake od petog do devetog razreda, ukoliko se radi o školama manjih kapaciteta, odnosno manjeg broja učenika, a uz procjenu škole i nadležnih tijela kantona. […] Preporuke za sigurno održavanje nastave u kontekstu COVID-19 […] Ažurirati ili razviti planove za vanredne situacije u školi. Ovi planovi moraju uključivati odgovorne osobe, aktivnosti koje se trebaju poduzeti u slučaju da neko od đaka, osoblja ili njihovih ukućana bude bolestan, sa sumnjom na COVID-19;
kao i određenu prostoriji ili područje za izolaciju oboljelog. Plan treba uključivati kontakt s lokalnom nadležnom ustanovom, kojima se osoblje škole treba obratiti u gore navedenom slučaju, kao i sa roditeljima.
Bez obzira na koji način počne nastava, planirati modele održavanja nastave za đake bili u samoizolaciji, kao i za roditelje i đake koji spadaju u ugrožene skupine (hronične bolesti).
Planirati programe mentalne podrške i voditi računa o mentalnom zdravlju osoblja i đaka tokom pandemije. […] Osnovni principi prevencije Škole moraju promovirati održavanje minimalne fizičke udaljenosti od 2m.
Preporučene mjere za održavanje fizičke distance uključuju:
- Organizirati početak i završetak nastave svaki dan tako da u hodnicima i na ulazima i izlazima bude u isto vrijeme prisutan što manji broj đaka.
- Smanjiti broj đaka u grupi/razredu na što manji broj (10-15 đaka po odjeljenju onemogućiti nepotrebno miješanje između grupa/razreda. Udaljenost i sjedenje mora bili najmanje 2 m
- Ukinuti veliki odmor, a tokom malog odmora između časova đaci ne bi smjeli napuštati učionice.
- Skratiti časove na 30 minuta i ograničiti broj časova dnevno (do 5).
- Otkazivanje okupljanja, sportskih igara i drugih događaja koji stvaraju gužve.
- U sklopu tjelesnog odgoja preporučuje se izvođenje samo individualnih vježbi te iste organizirati na otvorenom prostoru kada to dopuštaju vremenske prilike.
21. Zavod HNK i Krizni stožer HNK donijeli su Preventivne epidemiološke mjere za škole u HNK broj 06-02-33-301/20 od 19. kolovoza 2020. godine, koje u relevantnom dijelu glase: HNŽ/K bilježi porast COVID-19 oboljelih u zadnjih 15 dana. U skladu sa trenutnom epidemiološkom situacijom u našoj županiji ZZJZ HNK/Ž daje prijedlog preventivnih mjera za rad školskih ustanova, a njih potvrđuje Krizni stožer Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ/K. Važno je uzeti u obzir da se u jesenjim i zimskim mjesecima očekuje porast broja COVID-19 oboljelih uz pojavu drugih kapljičnih infekcija, tako da će se mjere mijenjati u skladu sa razvojem epidemiološke situacije.
Provođenje i poštivanje općih mjera za sprečavanje širenja COVID-19 infekcije u svim školama podrazumijeva:
[…]
3. Organizaciju rada i prostora Učenici jednog odjeljenja treba da pohađaju nastavu samo u jednoj učionici (odjeljenjska, a ne kabinetska nastava). Potrebno je da:
- u učionicama ne bude više od 15 učenika, […]
- se nastava tjelesnog odgoja izvodi samo na otvorenom prostoru, […]
- svi uposlenici i učenici obavezno mjere tjelesnu temperaturu svaki dan prije dolaska u školu. U slučaju povećane tjelesne temperature, osoba ne dolazi u školu i javlja se telefonom direktoru škole i liječniku obiteljske medicine,
- u slučaju pojave COVID-19 pozitivnog slučaja u nekom od razreda svi učenici tog razreda idu u samoizolaciju u trajanju 14 dana i za njih je potrebno osigurati odvijanje on-line nastave, […]
- se u slučaju da nadležni liječnik ne preporuči pohađanje nastave za dijete u školi, za njega osigura on-line nastava.
Gore navedene preventivne epidemiološke mjere za početak nastave u školama na području HNŽ/K u skladu su sa trenutnom epidemiološkom situacijom. Krizni štab Ministarstva zdravstva HNŽ/K i Zavod za javno zdravstvo HNK/Ž će pozorno i kontinuirano pratiti daljnji razvoj epidemiološke situacije i u skladu s tim davati nove prijedloge mjera za odvijanje nastave, mjera u učionicama,
22. Ministarstvo prosvjete donijelo je Instrukciju školama broj 05-01-34-1617/20 od 27. kolovoza 2020. godine koja u relevantnom dijelu glasi:
- Školski sat trajat će 30 minuta,
- Maksimalan broj učenika u skupini je 15,
- Maksimalan dnevni broj sati je 5,
- Nastavni proces odvijat će se kao učionička, a ne kabinetska nastava,
- Maksimalno vrijeme boravka za učenike razredne nastave u školi je 2 sata, uključujući odmore,
- Maksimalno vrijeme boravka za učenike predmetne nastave i srednjih škola je 3 sata, uključujući odmore,
- Nastavnici su obvezni materijale, koje su obrađivali na satu, postavljati na online platformu,
- Svaka škola treba imati kreiran krizni plan u čijem donošenju će sudjelovati predstavnik Vijeća roditelja i imenovan operativni tim za praćenje provedbi kriznog plana,[..] Navedene mjere bit će revidirane sukladno mjerama nadležnih zdravstvenih službi.
23. Preporuke Ministarstva prosvjete u relevantnom dijelu glase:
[…]
- U rujnu mjesecu planirati ponavljanje i sistematizaciju znanja i vještina iz prethodnog razreda s fokusom na II polugodište školske 2019./20.,
- Prvi period aktivnosti s učenicima posvetiti podršci suočavanja učenika s izazovima COVID 19, te osnaživanju odgovornog ponašanja,
- U školskim objektima i dvorištima označiti distance od 1,5 metara,
- Pri realizaciji rasporeda će se poštovati tjedni broj sati koristeći olakšavajuće metode rada (korelacija društvenih, prirodnih, umjetničkih nastavnih predmeta, a sukladno potrebama i mogućim situacijama će se koristiti blok sati). Prilikom izrade rasporeda sati voditi računa da se 6. i 7. školski sat svaki dan planiraju drugi predmeti, a 6. i 7. školski sati će biti realizirani kroz nastavu na daljinu,
- Način i model organiziranja nastave u odjelima preko 15 učenika definirat će svaka škola u zavisnosti od svojih specifičnosti i kapaciteta (model 3+2, model 7+7, model 15+),
- Preporuka epidemiološke službe je rad u manjim skupinama i preferiranje modela 7+7,
- Model 15+ je moguć za odjele sa maksimalno 18 učenika,[…]
24. Krizni plan pripravnosti i odgovora na pojavu novog korona virusa (COVID-19) broj 05-40-766/20 od 28. kolovoza 2020. godine u relevantnom dijelu glasi:
II. OPĆE ODREDBE
Za vrijeme boravka učenika u školi dijete se mora osjećati sigurno i zdravstveno zaštićeno. Odgovornost za djetetovu sigurnost i zaštitu zdravlja, kao i rizik sekundarnog prenosa virusa iz škole u domaćinstva i obratno dijele svi uposlenici Škole i roditelji učenika.
Provođenjem Kriznog plana poduzimaju se mjere zaštite učenika i uposlenika, i preciziraju se uloge svih uposlenika škole u osiguravanju sigurnog i zdravog okruženja u odgojno obrazovnoj ustanovi.
IV. ORGANIZACIJA RADA ŠKOLE - OPERATIVNI TIM
Ravnatelj Škole imenuje školski operativni tim za dalje poduzimanje neophodnih aktivnosti u vezi sa sprečavanjem širenja zaraze u radnim prostorijama Škole te donosi upute i instrukcije. Operativni tim Kriznog plana čine:
- predstavnici roditelja;
- predstavnici nastavnika;
- predstavnici nenastavnog osoblja Škole;
- predstavnici lokalne zajednice.
Operativni tim formiran je u cilju zaštite zdravlja i prevencije zaraze korona virusom, te isti je zadužen da kontinuirano prati epidemiološku situaciju i organizira rad u Školi, shodno odlukama relevantnih institucija.
IX. ORGANIZACIJA RADA I PROSTORA
Učenici jednog razreda će pohađati nastavu u jednoj učionici (učionička, a ne kabinetska nastava).
[…] Nastavni sat će trajati 30 minuta uz mali odmor u trajanju od 5 minuta dok velikog odmora neće biti.
Maksimalan broj nastavnih sati dnevno je pet (5), dok je maksimalan broj učenika u skupini petnaest (15).
Maksimalno vrijeme boravka učenika razredne nastave u školi je dva (2) sata dok je maksimalno vrijeme boravka učenika predmetne nastave u školi tri (3) sata što uključuje i odmore između nastavnih sati.
Nastava u prvoj smjeni počinje u 7.30 sati za predmetnu nastavu te u 8.00 sati za razrednu nastavu , a u drugoj smjeni u 11.00 sati za predmetnu nastavu te u 12.30 sati za razrednu nastavu.
Napomena: Učenici 8. i 9. razreda počinju s nastavom u 7.30 sati a učenici 6. i 7. razreda od 8.05 sati tj. od drugog sata, kako bi se smanjila mogućnost fizičkog kontakta učenika na ulazu i izlazu iz škole.
XI. OBAVEZE ŠKOLE I UPOSLENIKA
[…] Učenika koji u tijeku nastave osjeti neki od simptoma učitelj/nastavnik šalje u sobu za izolaciju i obavještava roditelje koji su dužni preuzeti učenika.
Do dolaska roditelja ili druge ovlaštene osobe učenik boravi u sobi za izolaciju pod nadzorom odrasle osobe.
Prilikom boravka u sobi poštuju se epidemiološke mjere, udaljenost i nošenje zaštitne maske. […]
XIII. NASTAVA NA DALJINU I ŠKOLSKA RAČUNALA
Zavisno od epidemiološke situacije nastava na daljinu će se koristiti u slučajevima:
a) upućivanje grupe učenika jednog odjeljenja na nastavu na daljinu;
b) izolacije ili oboljenja učenika ili nastavnika;
c) nepohađanja redovne nastave učenika;
d) za projektne aktivnosti, natjecanja, sudjelovanja na natječajima, te korištenje e-book u cilju prevencije zaraze korištenjem knjiga iz knjižnice.
Zadužuje se uposlenik nastavnog predmeta informatika u Školi da provjerava ispravnost računara i laptop uređaja, u cilju osposobljavanja istih za rad sa učenicima koji nastavu pohađaju na daljinu.
Postojeća platforma ostaje aktivna i upotrebljiva u obrazovno odgojnom radu.
Sve moguće aktivnosti nastave na daljinu realizirat će se iz školskog IT kabineta. U skladu s mogućnostima Škola ustupa računalo učitelju/nastavniku ili učeniku koji isti ne posjeduje.
Učitelji/nastavnici obvezni su materijale obrađene na satu postaviti na postojeću on-line platformu.
XVII. NEPRIDRŽAVANJE MJERA UTVRĐENIH PLANOM
Nepridržavanje mjera utvrđenih ovim planom od strane uposlenika, učenika i roditelja Škole predstavlja kršenje Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službene novine F BiH“, broj: 29/05).
Krizni plan pripravnosti je razmatran i usvojen na sjednici Učiteljskog vijeća održanoj dana, 28. kolovoza 2020. godine, a urađen je u suradnji s predstavnicima Vijeća roditelja, učenika Škole i Školskog odbora Škole.
XVIII. STUPANJE KRIZNOG PLANA NA SNAGU
[…] Ovaj plan primjenjuje se od dana njegovog donošenja a mijenjat će se i dopunjavati shodno preporukama i naredbama nadležnih organa i institucija.
Sastavni dio ovog akta su Preporuke za škole u kontekstu COVID-19 za školsku 2020./2021. godinu donijete od strane Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine.
25. Vlada HNK je na prijedlog Ministarstva prosvjete donijela Odluku o uvođenju nastave na daljinu u osnovne i srednje škole na području Hercegovačko-neretvanskog kantona od 3. rujna 2020. godine, koja u relevantnom dijelu glasi:
I Ovom odlukom, rukovodeći se najboljim interesima učenika u uvjetima nesreće uzrokovane pojavom koronavirusa COVID-19, u osnovnim i srednjim školama na području Hercegovačko – neretvanskog kantona uvodi se nastava na daljinu koja se može organizovati
– u razrednim odjeljenjima koji broje više od 15 učenika u kombinaciji sa redovitom nastavom
– za učenike koji pripadaju rizičnim grupama
– za učenike koji se nalaze u samoizolaciji
– za učenike čiji se roditelji staratelji izjasne za pohađanje nastave na daljinu II Zadužuje se Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta da sa Zavodom za školstvo i Pedagoškim zavodom utvrdi način i uslove održavanja nastave iz tačke I ove odluke III Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u „Službenim novinama Hercegovačko neretvanskog kantona“
26. Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanskog kantona je pripremilo Nacrt Zakona o dopuni Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 1.
U Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju („Narodne novine HNŽ“ br. 5/00, 4/04, 5/04, 1/14 i 7/16) u članku 48. iza stavka (4) dodaju se stavci (5), (6), (7) i (8) koji glase:
(5) Ukoliko zbog izvanrednih okolnosti (proglašenje nesreće, elementarne nepogode, prirodne nesreće, stanja neposredne ugroženosti, ratnog stanja i drugih izvanrednih situacija) nije moguće izvoditi redovitu kabinetsku nastavu, odnosno ukoliko dođe do obustave iste, u školama na području Županije-kantona, Vlada može, na prijedlog Ministarstva, odlukom uspostaviti izvođenje nastave na daljinu.
(6) Ministarstvo može dati suglasnost za uspostavu nastave na daljinu i pojedinim školama na području Županije-kantona ukoliko zbog izvanrednih okolnosti nisu u mogućnosti izvoditi redovitu kabinetsku nastavu.
(7) Način i uvjeti izvođenja nastave na daljinu regulirat će se posebnim pravilnikom Ministarstva.
(8) Do donošenja pravilnika iz prethodnog stavka, način i uvjeti izvođenja nastave na daljinu regulirat će se pojedinačnim aktima Ministarstva.
Članak 2.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u „Narodnim novinama Hercegovačko neretvanske županije“.
OBRAZLOŽENJE
[…]
III. RAZLOZI DONOŠENJA PROPISA
Nastava na daljinu je na području Hercegovačko – neretvanske županije, kao uostalom i u cijelom svijetu, u situaciji nemogućnosti izvođenja redovite nastave u kabinetskom modelu izazvanog stanjem nesreće uzrokovanog pojavom koronavirusa, prepoznat kao model izvođenja nastave koji može omogućiti djeci obrazovanje i to na način da se osigura kontinuitet nastave uz najmanji mogući rizik po zdravlje. Kako smo pred početkom školske 2020/2021. godine, to je ovakav model nastave potrebno i zakonski uokviriti, odnosno stvoriti osnove za njegovo eventualno ponovno uvođenje, jasno propisivanje načina i uvjeta izvođenja kroz podzakonske akte, ali i omogućiti primjenu dobrih praksi u nastavi na daljinu iz školske 2019/2020 godine na moguće situacije koje se mogu pojaviti u budućnosti i u drugim izvanrednim okolnostima ne samo na području Županije-kantona nego i na pojedinim njezinim dijelovima ili u pojedinim slučajevima.
Npr. u slučaju vremenskih neprilika (veliki snijeg), pojave oboljenja većeg broja učenika (gripa, epidemija pljuskavica, zarazne bolesti, itd., kvarova, građevinskih radova, itd. kada bi se pravovremeno mogao kroz ovakvu nastavu osigurati kontinuirani obrazovni proces bez potrebe nadoknađivanja i pridržavanja trajanja nastave.
IV. POTREBA USVAJANJA PO HITNOM POSTUPKU
Zbog nepredvidljive epidemiološke situacije i moguće potrebe skorog uvođenja nastave na daljinu postoji potreba usvajanja ove dopune po hitnom postupku.
VI.Dopustivost
27. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Ustavni sud ukazuje da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u BiH.
30. U konkretnom slučaju apelanti ne osporavaju konkretnu odluku nadležnog suda ili organa uprave, već tvrde da im se pravilima koja su ustanovljena Kriznim planom krši pravo na slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, pravo na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava iz članka 37. Konvencije o pravima djeteta i članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 3. Europske konvencije.
a)Dopustivost ratione materiae
31. Prilikom razmatranja navoda apelanata kojima ukazuju da im je, uslijed mogućnosti određivanja slanja u sobu za izolaciju i propisivanja „samoizolacije učenika“, što je predviđeno Kriznim planom, povrijeđeno pravo na slobodu iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, te prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, kao i prava iz članka 37. Konvencije o pravima djeteta, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
32. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
33. Razmatrajući navode apelanata o povredi prava na slobodu i sigurnost, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u više svojih odluka naglasio da se pravo na osobnu slobodu ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da članak 5. Europske konvencije daje zaštitu da nitko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. U svezi sa time, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), pod lišavanjem slobode smatra mjera javne vlasti kojom se pojedinac zadržava na ograničenom određenom mjestu jedno određeno vrijeme, i to protivno ili bez svoje slobodne volje (vidi, Europski sud, Guzzardi protiv Italije, presuda od 6. studenog 1980. godine, Serija A, stavak 92). Pri tome, kod razgraničenja uhićenja, lišavanja i ograničenja slobode osnovni kriteriji su način teritorijalnog ograničenja kretanja, duljina tog ograničenja, kao i poseban pravni status osobe koja je u pitanju.
34. Prema tome, polazeći od činjenice da iz stanja u spisu ne proizlazi da je apelantima kao učenicima bilo određeno slanje u sobu za izolaciju, niti da su, uslijed primjene spornog Kriznog plana, na drugi način bili lišeni slobode, niti da im je određena mjera samoizolacije, Ustavni ukazuje da nema ništa što ukazuje da je bilo dovedeno u pitanje ostvarivanje prava apelanata na slobodu i sigurnost. Obzirom na navedeno, slijedi da su navodi apelanata da im je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
35. Također, Ustavni sud, u svezi sa navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije kojim je ustanovljena zabrana mučenja i nehumanog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, zapaža da iz okolnosti konkretnog predmeta nema ništa što proizlazi da su apelanti mučeni, ili da je prema njima postupano na ponižavajući način, pa su stoga navodi apelanata i u tom pogledu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
36. Glede tvrdnji apelanata o povredi prava iz članka 37. Konvencije o pravima djeteta, Ustavni sud podsjeća da ta odredba pruža jednake garancije kao i odredbe članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, te prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije zbog čega se zaključci Ustavnog suda o dopustivosti navoda o povredi tih prava u cijelosti primjenjuju i na navode o povredi članka 37. Konvencije o pravima djeteta.
37. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
c)Dopustivost u odnosu na pravo na obrazovanje
38. Razmatrajući navode apelanata kojima ukazuju da im je kao učenicima Osnovne škole primjenom određenih pravila iz Kriznog plana povrijeđeno pravo na obrazovanje, Ustavni sud zapaža da apelacija u tom dijelu pokreće pitanje mogućnosti ozbiljnog kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije zbog čega je u tom dijelu, prema praksi Ustavnog suda, dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1217/20 od 22. travnja 2020. godine, stavak 30, dostupna na www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
39. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovome dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
40. Apelanti smatraju da im je kao učenicima Osnovne škole primjenom određenih pravila iz Kriznog plana povrijeđeno pravo na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
41. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2. što uključuje:
l) Pravo na obrazovanje;
42. Članak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:
Nikome se ne smije uskratiti pravo na obrazovanje. U vršenju svih svojih funkcija koje preuzima u odnosu na obrazovanje i nastavu, država poštuje pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i nastavu koji su sukladni njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.
43. Povredu prava na obrazovanje apelanti, u suštini, nalaze u odredbama Kriznog plana kojima su ustanovljeni organizacija i ovlasti „operativnog tima škole“, te određeno skraćenje školskog sata i maksimalno trajanje dnevne nastave i uvođenje „nastave na daljinu“ bez odgovarajuće prilagodbe nastavnog plana i programa, a za koje tvrde da su neustavne i nezakonite.
44. Ustavni sud u tom pogledu prvenstveno podsjeća da pravo na obrazovanje, utvrđeno u prvoj rečenici članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, garantira svakom pod jurisdikcijom države članice „pravo na pristup obrazovnim institucijama koje u određenom vremenu postoje“ s tim da ovaj pristup čini samo dio prava na obrazovanje. Da bi ovo pravo „bilo efektivno“, dalje je, inter alia, potrebno da osoba koja se obrazuje ima mogućnost izvući korist od dobivenog obrazovanja, što znači pravo da stekne, sukladno pravilima koja su na snazi u svakoj državi, u jednom ili drugom obliku, zvanično priznanje za obrazovanje koje je završila (vidi, Europski sud, Belgijski lingvistički slučaj, 23. srpanj 1968, pp. 30-32, st. 3-5, Serija A broj 6, Kjeldsen, Busk Madsen i Pedersen protiv Danske, 7. prosinac 1976. godine, stavak 52, Serija A broj 23, i Leyla Şahin protiv Turske [GC], aplikacija broj 44774/98, stavak 152, ECHR 2005-XI). Pravo ustanovljeno u drugoj rečenici članka 2. Protokola broj 1 je dodatak fundamentalnom pravu na obrazovanje. U vršenju dužnosti prema djeci roditelji su prvenstveno odgovorni za njihovo obrazovanje i podučavanje zbog čega oni mogu zahtijevati od države da poštuje njihova religiozna i filozofska uvjerenja. Zbog toga, njihova prava korespondiraju sa obvezom usko vezanom sa uživanjem i izvršavanjem prava na obrazovanje. Svrha prava ustanovljenog drugom rečenicom je osigurati mogućnost pluralizma u obrazovanju, a koja je od suštinskog značaja za očuvanje „demokratskog društva“ onako kako je ono koncipirano Europskom konvencijom (vidi navedenu presudu Kjeldsen, Busk Madsen i Pedersen protiv Danske, stavak 50).
45. Pravo na obrazovanje na način kako je formulirano u prvoj rečenici članka 2. Protokola broj 1 Europske konvencije obuhvaća pravo pristupa obrazovnim ustanovama koje postoje u određenom vremenu (vidi, Belgijski lingvistički predmet, stavak 4, str. 31), prijenos znanja i intelektualni razvoj (vidi, Campbell i Cosans protiv Ujedinjene Kraljevine, aplikacija br. 7511/76, 7743/76, odluka od 25. veljače 1982. godine, stavak 33), ali i mogućnost ostvarivanja dobiti od primljenog obrazovanja, tj. pravo na dobivanje, sukladno važećim pravilima svake države, te u jednom ili drugom obliku službenog priznanja o završenim studijima (vidi, Belgijski lingvistički predmet, st. 3-5, str. 30-32), primjerice kvalifikacijom. Članak 2. Protokola broj 1 odnosi se na osnovno školstvo (vidi, Sulak protiv Turske, odluka Povjerenstva), ali i na srednjoškolsko obrazovanje (vidi, Cipar protiv Turske [VV], stavak 278), visoko obrazovanje (vidi, Leyla Şahin protiv Turske [VV], stavak 141, Mürsel Eren protiv Turske, stavak 41) i specijalizirane studije. Stoga, nositelji prava zajamčenog člankom
2. Protokola broj 1 su djeca, ali i odrasle osobe, ili, zapravo, sve osobe koje želi iskoristiti pravo na obrazovanje.
46. U svezi sa time, Ustavni su ukazuje da, usprkos značaju koji ima za unaprjeđenje ljudskih prava, pravo na obrazovanje nije apsolutno i ono može biti predmetom ograničenja, što je dozvoljeno obzirom na to da pravo pristupa obrazovnim institucijama „u samoj svojoj suštini zahtijeva propise koje je ustanovila država“ (vidi navedeni Belgijski lingvistički slučaj, pp. 32, stavak 5, Fayed protiv Ujedinjene Kraljevine, presuda od 21. rujna 1994. godine, Serija A broj 294- B, pp. 49-50, stavak 65). Dakle, pravo na obrazovanje zajamčeno prvom rečenicom članka 2. Protokola broj 1 po svojoj prirodi zahtijeva regulaciju države, propis koji može varirati u vremenu i mjestu potrebama i resursima zajednice i pojedinaca. U tom pogledu Ustavni sud napominje da se pravom na obrazovanje ne garantira točno određeni vid nastave. Međutim, pravilo je da ograničenja uspostavljena u domaćem zakonodavstvu ne mogu umanjivati pravo na obrazovanje u takvoj mjeri koja bi narušila njegovu suštinu i lišila ga efektivnosti, niti biti u sukobu sa drugim pravima sadržanim u Europskoj konvenciji. Stoga, Ustavni sud podsjeća da Europski sud tek u slučaju kada utvrdi da postoji ograničenje prava na obrazovanje, ocjenjuje jesu li ustanovljena ograničenja takva da su predvidiva za onog kog se tiču i teže li ostvarivanju legitimnog cilja, odnosno uspostavljaju li pravednu ravnotežu između zaštite općeg interesa zajednice i poštivanja temeljnih ljudskih prava (vidi, Belgijski lingvistički predmet, stavak 5).
47. Dovodeći u svezu navedene stavove Europskog suda sa okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud ukazuje da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje je li odredbama Kriznog plana na koje apelanti ukazuju došlo do ograničavanja njihovog prava na obrazovanje, što predstavlja preduvjet da bi se moglo razmatrati je li ograničenje sukladno zakonu, teži li legitimnom cilju, te je li proporcionalno ostvarivanju legitimnog cilja.
48. Razmatrajući navedeno, Ustavni sud najprije zapaža da se odredbama članka IV. Kriznog plana koje apelanti osporavaju, a kojima su predviđeni organizacija i nadležnosti operativnog tima škole koji je zadužen da kontinuirano prati epidemiološku situaciju i organizira rad u školi sukladno odlukama relevantnih institucija, ni na koji način ne dovodi u pitanje ostvarivanje njihovog prava na obrazovanje. Naime, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja navedene odredbe ne proizlazi da je operativnom timu dana bilo kakva nadležnost da odlučuje o odvijanju nastavnog procesa, niti da je operativni tim donio bilo kakvu odluku koja bi se mogla smatrati ograničenjem prava na obrazovanje apelanata.
49. S druge strane, kada su u pitanju odredbe Kriznog plana koje se odnose na skraćenje trajanja školskog sata, trajanja dnevne nastave i uvođenje mogućnosti „nastave na daljinu“, Ustavni sud primjećuje da su na u početku pandemije bolesti COVID-19 u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti, kao i druge države, u odgovoru na pandemiju prvobitno žurno fizički zatvorile škole, sveučilišta i institucije za obuku i poduzele mjere kako bi omogućile obrazovanje na daljinu. Nakon završetka školske 2019/2020. godine, a prije početka 2020/2021. školske godine javne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Zavod FBiH su razmotrili različite modele obrazovanja kako bi se u mjeri u kojoj je to moguće osiguralo ostvarivanje prava na obrazovanje. Tako je u Preporukama za škole u kontekstu Covida-19 za školsku 2020/2021. godinu ocijenjeno da otvaranje škola u punom kapacitetu nosi najveći rizik od prijenosa virusa, COVID-19 te širokog prijenosa u zajednici, da potpuni prelazak na alternativne vidove nastave, putem medija i online, u trenutačnom epidemiološkom kontekstu prouzročenom pandemijom virusa COVID-l9 nosi najmanji rizik. Međutim, to ne može biti jedino prihvatljivo rješenje, a za neke uzraste je i potpuno neprovodivo, te da je kombinacija tih dvaju pristupa optimalna varijanta. Taj kombinirani model, koji se slijedi i u Kriznom planu, ostvaruje se putem otvaranja škola za određene uzraste, uz manji broj đaka u skupini, ograničene interakcije đaka i osoblja, skraćenja školskih sati, te strogog pridržavanja higijensko-epidemioloških mjera. Prema tome, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja treba dati odgovor može li se smatrati da takav način organizacije nastave u segmentima koje apelanti smatraju spornim ograničava pravo na obrazovanje u onoj mjeri u kojoj se narušava njegova sama suština i ono lišava učinkovitosti.
50. Razmatrajući tvrdnje apelanata kojima osporavaju mjere iz članka IX. Kriznog plana, odnosno skraćenje školskog sata i maksimalnog vremena koliko učenici mogu boraviti u školi, Ustavni sud zapaža da bi provedba tih mjera mogla pokretati pitanje je li i u kojoj mjeri došlo do usklađivanja nastavnog plana i programa sa trajanjem nastave, odnosno omogućava li se u takvim okolnostima prijenos znanja i intelektualni razvoj učenika, te je li došlo do smanjenja mogućnosti sudionika da ostvaruju dobiti od primljenog obrazovanja. Međutim, Ustavni sud podsjeća da bi za zaključak da doista postoji ograničavanje prava na obrazovanje u tom pogledu bilo neophodno prezentirati općeprihvaćenu detaljnu stručnu i znanstvenu analizu utemeljenu na pedagoškim standardima koja bi potkrijepila tvrdnju apelanata da nastavni plan i program koji se planiraju za dulje vremensko razdoblje ne mogu biti realizirani i sa kraćim trajanjem školskih sati, odnosno da se apelanti i drugi učenici lišavaju suštine zbog koje je pravo na obrazovanje ustanovljeno, što apelanti u konkretnom slučaju nisu ponudili. S druge strane, Ustavni sud osobito zapaža da je apelacija podnesena nakon proteka nešto više od mjesec dana od započinjanja školske godine i primjene takvog modela. Pri tome apelanti ne tvrde da su, uslijed primjene tih mjera, imali poteškoća u izučavanju određene materije u školama, ili da su bili preopterećeni, da su bili onemogućeni da dobiju povratne informacije o pitanjima koja su im bila nejasna, da se nalaze u značajnom zaostatku u slijeđenju školskog plana i programa, kašnjenju u zadavanju domaćih zadataka, da su onemogućeni dobiti povratne informacije o radu koji su uložili i slično. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da je navedenim mjerama doista dovedena u pitanje efektivnost ostvarivanja prava na obrazovanje apelanata, odnosno da se skraćenjem školskog sata i maksimalnog dnevnog trajanja nastave narušava suština prava na obrazovanje.
51. Kada je u pitanju osporavanje mogućnosti odvijanja „nastave na daljinu“, Ustavni sud zapaža da su odluke javnih vlasti da zatvore ili ograniče fizički pristup obrazovnim institucijama i uvedu sustave učenja na daljinu, u suštini, pomogle zaštiti prava na obrazovanje mnogih osoba i to u najvećoj mogućoj mjeri u kontekstu pandemije. Međutim, iako je u određenoj mjeri inovativna primjena tehnologije doprinijela zaštiti prava na obrazovanje mnogih učenika i studenata, pristup obrazovanju onih koji nisu imali na raspolaganju potrebnu infrastrukturu ili tehničke vještine mogao je biti manje učinkovit. Čak i u slučajevima u kojima su učenici i studenti imali na raspolaganju potrebnu tehnologiju, pristup obrazovanju je mogao biti ograničen na druge načine. Primjerice, moguće je da je bilo poteškoća u podučavanju i kašnjenja u zadavanju domaćih zadataka učenicima, ili da su bili preopterećeni materijom koju su morali savladati samostalno, da su učenici dobivali minimalne povratne informacije o radu koji su uložili, a njihova neposredna interakcija sa nastavnicima i školskim kolegama (ako je uopće postojala) bila je ograničena. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti ni u ovom slučaju ne ukazuju na postojanje bilo koje od navedenih okolnosti uslijed koje bi se moglo ustanoviti da doista postoji ograničavanje tog njihovog prava. S druge strane, Ustavni sud ponovno ukazuje da iz odredaba čl. XI. i XIII. Kriznog plana proizlazi da je u Osnovnoj školi „nastava na daljinu“ uspostavljena kao alternativan vid nastave koji se primjenjuje u iznimnim točno propisanim okolnostima, kao što su oboljenje nastavnika, kada u razredu postoji više od 15 učenika pa određena skupina učenika u određene dane pohađa „nastavu na daljinu“, kada se učenici nalaze u samoizolaciji i slično. Dakle, taj vid nastave ne predstavlja pravilo, već se koristi u kombinaciji sa odvijanjem nastave u školama. Pri tome Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo je li i u kojem obimu nastava u odnosu na apelante bila provođena kao „nastava na daljinu“, te zbog čega je konkretno taj vid nastave u kombinaciji sa nastavom u školi mogao ograničavati suštinu prava na obrazovanje ne samo apelanata već objektivno i drugih učenika. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što bi upućivalo na zaključak da su spornim odredbama Kriznog plana garancije ustanovljene pravom na obrazovanje na bilo koji način dovedene u pitanje u odnosu na apelante, odnosno da postoji povreda njihovog prava na obrazovanje.
52. Obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da osporenim odredbama nije došlo do ograničavanja prava apelanata na obrazovanje, Ustavni sud ukazuje da nisu ispunjeni uvjeti za dalje razmatranje pitanja jesu li navedene odredbe bile sukladne zakonu, teže li legitimnom cilju, te jesu li proporcionalne ostvarivanju legitimnog cilja.
53. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni navodi apelanata o povredi prava na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII.Zaključak
54. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno pravo apelanata na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa iz čega proizlazi da im se kao učenicima Osnovne škole skraćenjem školskog sata i maksimalnog vremena trajanja nastave, te uvođenjem mogućnosti odvijanja „nastave na daljinu“ umanjuje pravo na obrazovanje u takvoj mjeri kojom se narušava njegova suštinu i lišava ga učinkovitosti.
55. Na temelju članka 18. stavak (3) točka h) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
56. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević