Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4226/20 (E. T.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-4226/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4226/20, rješavajući zahtjev Elvisa Treštića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Elvisa Treštića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvis Treštić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Ivo Antić advokat iz Tuzle, podnio je 23. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine. Apelant je uz apelaciju dostavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio izvršenje kazne zatvora [...]“ do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
2. Presudom Općinskog suda suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 K 065700 19 K 2 od 9. decembra 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), u sticaju sa krivičnim djelom Neovlašteno nabavljanje, držanje i prodaja municije iz člana 73. stav 3. Zakona o oružju i municiji („Službene novine TK-a“ broj 17/2015), pa mu je na osnovu čl. 7., 41., 42., 43., 49. KZ FBiH, nakon što su utvrđene pojedinačne kazne za učinjena krivična djela izrečena, na osnovu člana 54. stav 1. KZ FBiH, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, u koju se na osnovu člana 57. stav 1. KZ FBiH, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Istom presudom, na osnovu člana 238. stav 4. KZ FBiH od apelanta je oduzeta biljna materija Cannabis sativa (L) konoplja radi uništenja iste, te je na osnovu člana 78. stav 1. KZ FBiH, apelantu izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta opisnih u izreci presude Općinskog suda. Apelant je, na osnovu člana 202. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPH), oslobođen obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka.
3. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U opširnoj apelaciji je suštinski ukazano da je apelantu u postupku pred redovnim sudovima, uskraćeno pravo na pravično i fer suđenje u vezi s primjenom procesnog i materijalnog prava, naročito u pogledu nezakonitosti pribavljanja i ocjene dokaza te načina na koji je utvrđeno činjenično stanje kao i nedostatka obrazloženja o odlučnim činjenicama.
4. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je ukazao da odredbe „Zakona o izvršenju krivičnih sankcija“ propisuju eventualnu mogućnost odlaganja kazne zatvora u maksimalnom trajanju od šest mjeseci, što neće spriječiti izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke po podnesenoj apelaciji. Navodi da je Ustavni sud u nekoliko odluka, prilikom odlučivanja o istim činjeničnim okolnostima, utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Istakao je da bi izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda izazvalo i ogromne posljedice po njega obzirom da „pruža egzistenciju teško bolesnoj supruzi i dvoje malodobne djece“
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere jer njeno donošenje ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to u interesu stranaka ili vođenja postupka o apelaciji.
7. Ustavni sud prije svega naglašava da razlozi koje je apelant istakao u prilog donošenja privremene mjere, koji se isključivo tiču kršenja ljudskih prava u vezi s meritumom predmeta, ne mogu sami po sebi biti dovoljni za donošenje privremene mjere. Dakle, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava u okviru postupka koji se apelacijom osporava. Navedeno stoga što je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, ne prejudicirajući ishod postupka o apelaciji, te u tom pravcu ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službeni novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), kao i postupak odlaganja i prekida izdržavanja kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnost koju je imao na raspolaganju prema odredbama ZIKS-a, pa proizlazi da apelant smatra da navodi o kršenju prava na koje je u apelaciji ukazao, a koji se tiču merituma predmeta, predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost djelovanja Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema ZIKS-u, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, budući da u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević