Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1141/19 (J. Č.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama i dopunama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama i dopuni poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1141/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-1141/19, rješavajući apelaciju advokata Jerka Čilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija advokata Jerka Čilića, podnesena protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, Ureda disciplinskog tužioca broj UDT- 16567/17 od 7. januara 2019. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. marta 2019. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, Ureda disciplinskog tužioca broj UDT-16567/17 od 7. januara 2019. godine (u daljnjem tekstu: Obavijest Ureda disciplinskog tužioca VSTV BiH broj UDT-16567/17 od 7. januara 2019. godine).
2. Ustavni sud konstatuje da je apelant, u dijelu obrasca apelacije koji se odnosi na osporene odluke, pored Obavijesti od 7. januara 2019. godine, naveo i: „dopise Regionalne odvjetničke/advokatske komore br. 211/17, 212/17 i 213/17 od 1. septembra 2017. godine, Rješenje Agencije za zaštitu ličnih/osobnih podataka u BiH broj UP1 03 -1-37.1-97/17 NK od 20. jula 2017. godine, Pritužbu uredu glavnog tužitelja „županijskog tužiteljstva“ od 8. oktobra 2018. godine, Obavijest o neprovođenju istrage broj T 07 0 KTAPO 0023321 127 od 27. septembra 2018. godine, podnesak podnositelja kaznene prijave od 30. juna 2017. godine, Dopis Federalnog tužiteljstva FBiH broj T11 0 KTA 0002814 od 31. maja 2017. godine, Dopis Visokog sudskog i tužilačkog vijeća broj UDT: 16576/17 od 29. maja 2017. godine, Prigovor Agenciji za zaštitu osobnih podataka u BiH od 15. maja 2017. godine, Prijavu Regionalnoj odvjetničkoj komori zbog neovlaštenog pretresa odvjetničkog ureda i povrede odvjetničke tajne od 15. maja 2017. godine, Kaznenu prijavu federalnom tužiteljstvu FBiH od 18. aprila 2017. godine i Obrazac za ulaganje pritužbe od 15. maja 2017. godine„.
3. Osporenom Obavijesti Ureda disciplinskog tužioca VSTV BiH broj UDT-16567/17 od 7. januara 2019. godine apelant je obaviješten da je Ured disciplinskog tužioca ispitao njegovu pritužbu koja se odnosi na postupanje tužioca Kantonalnog tužilaštva Zapadnohercegovačkog kantona, M.H. prilikom postupanja u predmetu broj: T08 0 KTA 0005145 16 te da je nakon razmatranja navoda iz pritužbe te druge relevantne dokumentacije, zaključeno da postupajući tužilac prilikom poduzimanja radnji nije ostvario obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 57. tačka
3. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 15/08 i 48/07): „očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema sudiji u postupku, strankama, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim osobama;“. Slijedom toga, apelantova pritužba je odbačena u skladu sa članom 83. stav 4. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH („Službeni glasnik BiH" br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15 i 93/16). Navedeno je da iz izvršenog uvida u tužilački predmet, nije utvrđeno da je postupajući tužilac prilikom poduzimanja radnji u istome, prekršio tužilačku dužnost u smislu pomenutog disciplinskog prekršaja. Pored navedenog, Ured je u obzir uzeo i to da je Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u predmetu broj: T07 0 KTAPO 0023321 17, 27. septembra 2018. godine donijelo naredbu o neprovođenju istrage.
4. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1., člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropksa konvencija) te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji apelant detaljno objašnjava da je 15. maja 2017. godine podnio prijavu Uredu disciplinskog tužitelja jer je „tužitelj/Tužiteljstvo, početkom 2017. godine izdalo nalog nadležnom MUP-u ŽZH za provođenje istrage protiv NN osobe po prijavi gosp. K.R. iz Ljubuškoga, te je MUP nezakonito pribavio Popis osoba koje ja zastupam i primaju isplate na moj račun kod UniCredit bank d.d. Mostar na račun [...], te ih nezakonito ispitivao o mom međusobnom Ugovoru sa njima što predstavlja Odvjetničku tajnu, odnosno nezakonito naložio „posredan“ pretres moga odvjetničkog ureda, a da se nije prethodno obratio ni sudu, kao ni Regionalnoj Odvjetničkoj komori čime je u svojstvu tužitelja počinio povredu čl. 5. u svezi sa čl. 28. Zakona o odvjetništvu, uz počinjenje Kaznenog dijela iz čl. 185. Protuzakonit pretres., 192. Nedopuštena upotreba osobnih podataka, 254., Odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne i 383. Zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti, te povrijedio Kodeks tužiteljske etike. Ovakvim postupanjem se utječe na neovisnost odvjetništva, te mi se pričinila i pričinjava nesaglediva šteta, te zahtjevam da što hitnije postupite po prijavi i izvjestite kako mene tako i Federalni i Regionalnu odvjetničku komoru, te najstrožije kaznite odgovornu osobu.“ Apelant je predložio da Ustavni sud „ukine odluku i naloži VSTV-u da postupi po njegovom zahtjevu, te utvrdi navedene povrede sukladno članu 62. „Pravilnika“ Ustavnog suda te da „odredi naknadu štete u vrijednosti nastale štete, te da odredi pravičnu naknadu nematerijalne odnosno štete zbog povredivosti doma, te narušavanja rada i ugleda odvjetnika u iznosu od 20.000,00 KM, a sukladno odredbama Pravila Ustavnog suda temeljem člana 76. st. l. i 2., te da prilikom odluke uzme u obzir da se ovdje radi o Odvjetniku kojem je narušen ugled i čast navedenim postupanjem od strane Tužiteljstva, a koje štiti VSTV.“
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
7. U pogledu osporene obavijesti Ureda disciplinskog tužioca VSTV BiH od 7. januara 2019. godine, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je, u odnosu na obavijest Ureda disciplinskog tužioca VSTV BiH od 7. januara 2019. godine, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Nadalje, Ustavni sud konstatuje da je apelant u obrascu apelacije, koji se odnosi na osporene odluke, pored Obavijesti od 7. januara 2019. godine, kao osporene „odluke“ naveo više pismena/akata, opisanih u tački 2. ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da se među navedenim pismenima, nalaze i pismena koja je apelant upućivao raznim organima javne vlasti u periodu od 15. maja 2017. do 8. oktobra 2018. godine, te „odgovori“ tih organa upućeni apelantu. Ustavni sud konstatuje da iz istih proizilazi da ih apelant povezuje sa „posrednim pretresom njegove kancelarije“, te da je faktički jedina odluka, koju apelant osporava Obavijest Ureda disciplinskog tužioca VSTV BiH od 7. januara 2019. godine, za koju je Ustavni sud zaključio da je nedopuštena jer Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje. U prilog navedenom stavu ide i činjenica da je apelant predložio da Ustavni sud „ukine odluku i naloži VSTV-u da postupi po njegovom zahtjevu, te utvrdi navedene povrede sukladno članu 62. „Pravilnika“. Stoga, Ustavni sud, bez ulaženja u ispitivanje dopustivosti navedenih pismena/akata, smatra da nema potrebe da se upušta u njihovo razmatranje.
10. U odnosu na zahtjev apelanta da mu se odredi naknada nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević