Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4106/20 (A.H. i drugi)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4106/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-4106/20, rješavajući apelacije A.H. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije A.H, UR C., Lejle Dragnić i Vesne Hadžović, Armana Zalihića, KJU „Gerontološki centar“ Sarajevo i Vlade Unsko-sanskog kantona podnesene protiv Naredbi Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva br. 01-33- 6301/20 od 9. novembra 2020. godine, 01-33-6615/20 od 23.

novembra 2020. godine, 01-33-6874/20 od 4. decembra 2020. godine, 01-33-7161/20 od 17. decembra 2020. godine i 01-33-7403/20 od 3.

januara 2021. godine, te apelacija „Centrotrans-Eurolines“ d.d.

Sarajevo podnesena protiv Naredbe Kriznog štaba Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona broj 09-33- 10234-2/20 od 19. avgusta 2020. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP-4106/20

1. A.H. iz Sarajeva, podnijela je 13. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Federalni krizni štab) broj 01-33-6301/20 od 9. novembra 2020. godine.

AP-4139/20

2. UR C., kojeg zastupaju advokati Nina Kisić i Goran Dragović iz Sarajeva, podnio je 18. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Federalnog kriznog štaba broj 01-33-6301/20 od 9. novembra 2020. godine.

AP-4224/20

3. UR C., kojeg zastupaju advokati Nina Kisić i Goran Dragović iz Sarajeva, podnio je 24. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Federalnog kriznog štaba broj 01-33-6615/20 od 23. novembra 2020. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donesene privremenu mjeru jer „trpi svakodnevno materijalnu štetu, koja ugrožava egzistenciju uposlenika apelanta, kao i njihovih porodica“.

AP-4225/20

4. Lejla Dragnić i Vesna Hadžović iz Sarajeva, koje zastupaju advokati Nina Kisić i Goran Dragović iz Sarajeva, podnijele su 26. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Federalnog kriznog štaba 01-33-6615/20 od 23. novembra 2020. godine. AP-4504/20

5. Arman Zalihić iz Mostara, kandidat na lokalnim izborima u gradu Mostaru, podnio je 14. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Federalnog kriznog štaba broj 01-33-6874/20 od 4. decembra 2020. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru, „kojom će spriječiti daljnju primjenu osporene Naredbe do donošenja konačne odluke“.

AP-35/21

6. KJU „Gerontološki centar“ Sarajevo, kojeg zastupaju advokati Nina Kisić i Goran Dragović iz Sarajeva, podnio je 4. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbi Federalnog kriznog štaba br. 01-33-7161/20 od 17. decembra 2020. godine i 01-33-7403/20 od 3. januara 2021. godine.

AP-41/21

7. UR C., kojeg zastupaju advokati Nina Kisić i Goran Dragović iz Sarajeva, podnio je 5. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Federalnog kriznog štaba broj 01-33-7403/20 od 3. januara 2021. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donesene privremenu mjeru jer „trpi svakodnevno materijalnu štetu, koja ugrožava egzistenciju uposlenika apelanta, kao i njihovih porodica“.

AP-124/21

8. Vlada Unsko-sanskog kantona sa sjedištem u Bihaću, podnijela je 14. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Federalnog kriznog štaba broj 01-33-6301/20 od 9. novembra 2020. godine.

AP-207/21

9. „Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo podnio je 22. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Kriznog štaba Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalni krizni štab) broj 09-33- 10234-2/20 od 19. avgusta 2020. godine.

10. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto i slično pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravila Ustavnog suda), donio odluku o spajanju navedenih apelacija (osam) u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4106/20. Pritom, Ustavni sud će za potrebe ove Odluke za sve podnosioce predmetnih apelacija koristiti termin apelanti. Činjenice

11. Kada su u pitanju apelacije br. AP-4106/20, AP-4139/20, AP-4224/20, AP-4225/20, AP- 4504/20, AP-35/21, AP-41/21 i AP-124/21, Ustavni sud zapaža da je Federalni krizni štab, u periodu od 9. novembra 2020. godine do 3. januara 2021. godine, u kontinuitetu donio osporene naredbe istog ili sličnog sadržaja u cilju daljnjeg praćenja situacije i poduzimanja mjera radi sprječavanja i ranog otkrivanja slučaja bolesti izazvane novim koronavirusom (COVID-19), koja je Zaključkom Vlade Federacije BiH, V. broj 164/2020 od 31. januara 2020. godine proglašena zaraznom bolešću čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju BiH, u skladu sa tačkom III. stav (1) Odluke o proglašenju prestanka stanja nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19) na području Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj 34/20), kao i odredbi člana 6. stav (5) Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Federalnog kriznog štaba („Službene novine FBiH“, broj 10/12).

12. Kada je u pitanju apelacija broj AP-207/21, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni krizni štab je 19. avgusta 2020. godine donio osporenu naredbu, također, u cilju daljnjeg praćenja situacije i poduzimanja mjera radi sprječavanja i ranog otkrivanja slučaja bolesti izazvane novim koronavirusom (COVID-19), koja je Zaključkom Vlade Federacije BiH, V. broj 164/2020 od 31. januara 2020. godine proglašena zaraznom bolešću čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju BiH, a u skladu Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službene novine FBiH“, broj 29/05) i (između ostalog) odredbama Pravilnika o organizaciji i načinu rada Federalnog kriznog štaba.

13. Dalje, Ustavni sud ističe da su osporenim naredbama, u kontekstu predmetnih apelacija, uspostavljena/produžavana određena ograničenja i obaveze na teritoriji cijele Federacije BiH, odnosno na području Unsko-sanskog kantona, a koje se odnose kako na stanovništvo, tako između ostalog i na poslovne subjekte, te na ugostiteljske objekte, kao i na organe javne vlasti (uključujući i ustanove koje zbrinjavaju i smještaju starije osobe). Naime, u kontekstu navoda konkretnih apelacija, radi se konkretno o ograničenjima koja se tiču ograničenja u pogledu okupljanja ljudi (ne više od 30 ljudi), ograničavanja kretanja stanovništva na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u vremenu od 23:00 uvečer do 05:00 sati ujutro narednog dana, naredbi vezanih za rad ugostiteljskih objekata u kontekstu poštivanje higijensko epidemioloških mjera i preporuka, odredbi vezanih za rad ustanova koje zbrinjavaju i smještaju starije osobe i rad ustanova socijalne zaštite te naredbi vezano za predizborne kampanje i političke skupove, kao i odredbi koje se odnose na zabranu svake vrste prevoza (migranata) svim prevoznim sredstvima na području Unsko-sanskog kantona (uključujući autobuse i kombi vozila).

Apelacioni navodi

14. U konkretnim slučajevima, apelanti tvrde da su im osporenim odlukama koje je donio Federalni krizni štab prekršena mnoga prava zagarantovana odredbama čl. II/3.a), m), i), k) i

e) te članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 2, 6, 7, 11. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te članom 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tim odredbama se garantira pravo na život, pravo na pravično suđenje, kažnjavanje samo na osnovu zakona, pravo na slobodu kretanja, pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja sa drugima, pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S tim u vezi, apelanti prvenstveno ističu da organ koji je donio osporene odluke nije imao pravni osnov za njihovo donošenje, posljedično čemu su mjere obuhvaćene osporenim naredbama nezakonite, odnosno neopravdane. Stoga apelanti traže da se osporene odluke stave van pravne snage, odnosno ukinu. Pojedini apelanti su, također, podnijeli i zahtjeve Ustavnom sudu za donošenje privremenih mjera koji korespondiraju u biti sa prethodno ukazanim zahtjevom zahtjev za ukidanje osporenih odluka i ograničenja uspostavljenih njima.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

16. Naime, Ustavni sud prije svega zapaža da su osporene odluke donesene u svjetlu borbe protiv zarazne bolesti COVID-19, te da se nesporno radi o pravno kompleksnom i izolovanom slučaju sa kojim se nadležne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, ali i svih ostalih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, nisu imale ranije priliku susresti. Nesporno je, također, da se radilo i radi o situaciji koja ugrožava sigurnost stanovništva u zdravstvenom smislu, te da je tijelo (Federalni krizni štab) formirano od izvršne vlasti donijelo mjere u borbi protiv pandemije-epidemije COVID-19 koje se u kontekstu navoda predmetnih apelacija ogledaju između ostalog u ograničenju slobode kretanja u temporalnom smislu (od 23:00 navečer do 05:00 ujutro narednog dana), ograničenju okupljanja na ne više od 30 osoba u zatvorenom i ne više od 30 osoba na otvorenom prostoru, zabrani upotrebe i konzumacije nargila-šiša u zatvorenom prostoru ugostiteljskog objekta, te obavezi primjena preporuka Zavoda za javno zdravstvo FBiH.

17. Dalje, Ustavni sud podsjeća da okvir Evropske konvencije postavljen tako da, između ostalog, pomogne državama da osmisle kako će reagovati na krizne situacije. Dakle, ni sama Evropska konvencija, kao ni Ustav Bosne i Hercegovine, se ne može posmatrati kao prepreka za preduzimanje mjera kojima se primarno štiti život pojedinaca, odnosno njihovo zdravlje, već ona ima za cilj da se njome obezbijedi da bilo koje mjere koje se preduzmu u ostvarivanju tog cilja budu srazmjerne. S tim u vezi, Ustavni sud prije svega konstatuje da općenito ne postoji čvrst i jedinstven stav u pogledu svih relevantnih pitanja u vezi pandemije, pa tako ni čvrst zdravstveni, naučni stav u pogledu najbolje prakse u suzbijanju širenja navedene zarazne bolesti. S druge strane, postoji opća pozitivna obaveza, koja svakako uključuje i javne vlasti u Bosni i Hercegovini, da preduzimaju potrebne i poznate mjere za zdravstvenu zaštitu stanovništva.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ponovno naglašava da se predmetnim apelacijama prije svega u osnovi problematizira pravni osnov, tj. ovlaštenje Federalnog kriznog štaba, odnosno Kantonalnog kriznog štaba kao organā uprave da donose mjere kojima su uspostavljena određena ograničenja, odnosno obaveze apelantima. Osim toga, Ustavni sud ističe da su sve osporene naredbe donesene primarno sa istim ciljem, tj. radi daljnjeg praćenja situacije i poduzimanja mjera radi sprječavanja i ranog otkrivanja slučaja bolesti izazvane novim koronavirusom (COVID-19) uz pozivanje između ostalog na Pravilnik o organizaciji i načinu rada Federalnog kriznog štaba u svjetlu relevantnih odredbi Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

19. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj najnovijoj praksi razmatrao prethodno pravno pitanje u predmetu broj AP-3683/20 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 3683/20 od 22. decembra 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), a u kojoj su između ostalog ispitivane i mjere donesene u kontekstu Naredbe Federalnog kriznog štaba od 9. novembra 2020. godine, koju su kao osporenu odluku naveli i pojedini apelanti u konkretnim predmetima-apelacijama. Uzevši posebice u obzir protek vremena od proglašenja pandemije COVID-19 i neophodnost konsolidacije svih segmenata javne vlasti, u citiranoj odluci Ustavni sud je primarno sagledao pravni status i kapacitet kriznih štabova ministarstava zdravstva za donošenje odluka, tj. mjera kojima se zadire u ljudska prava, prilikom čega je zaključeno da se radi se o jednom reduciranom segmentu izvršne vlasti čije je djelovanje u osnovi po svojoj prirodi privremenog karaktera. Dakle, u okolnostima konkretnih predmeta akcent ispitivanja apelacionih navoda je sagledan u odnosu na donosioca osporenih naredbi, a ne njihov sadržaj. Tako je, u okviru ovlaštenja kriznih štabova nadležnih ministarstava zdravstva (da između ostalog utvrđuju mjere radi sprečavanja širenja koronavirusa-COVID-19), zaključeno da je pravni okvir djelovanja kriznih štabova postavljen na preširok način i bez adekvatne kontrole, odnosno učešća kako najviše izvršne vlasti, tako i zakonodavne vlasti, a što je za posljedicu imalo donošenje mjera kojima se ozbiljno zadire u osnovna ljudska prava, tj. ograničavaju se pa i ukidaju temeljna ljudska prava (stav 73. Odluke).

20. Pritom je, kroz prizmu osiguranja poštivanja principa vladavine prava postojanjem sigurnosnih mehanizama relevantnih za sva prava iz Evropske konvencije, ukazano da neadekvatno i neblagovremeno djelovanje javnih vlasti, a što se ponajprije odnosi na zakonodavnu vlast kao najvišu po hijerarhiji u demokratskom poretku u svjetlu osiguranja ravnoteže između različitih interesa-prava, dovodi također do kršenja potonjih, ukoliko ta ista vlast propusti regulisati negativne efekte zadiranja izvršne vlasti u prava pojedinaca i stanovništva i u cjelini (stav 73. citirane Odluke).

21. Stoga je Ustavni sud u navedenoj odluci zauzeo stav da je, dovođenjem u vezu zahtjeva da miješanje u ljudska prava bude zasnovano na zakonitosti i uzimanjem u obzir atributa demokratskog društva, jasno da je u konkretnom slučaju izostala neophodna uloga zakonodavne i najviše izvršne vlasti, budući da su u demokratskom društvu, ovako značajne mjere, iako usmjerene na zaštitu zdravlja, nakon dužeg perioda postojanja opasnosti-pandemije, i kada je i ubuduće neizvjesno njeno trajanje i tok, moraju biti pod stalnom kontrolom zakonodavne vlasti i uz učešće najvišeg organa izvršne vlasti. Dakle, trebalo bi da sa njihove strane budu procjenjivane, odobravane i kontinuirano provjeravane.

22. Isto tako je u citiranoj odluci ukazano i da je zbog nepostojanja jasnog i neblagovremenog djelovanja Parlamenta FBiH (kao najvišeg zakonodavnog tijela u Federaciji BiH) dovedeno u pitanje neophodno minimiziranje rizika od eventualne zloupotrebe ovlasti jednog tijela organa uprave (kriznih štabova ministarstava zdravstva) u kontekstu postojanja općenitog pravnog okvira njegovog djelovanja i stepenom ovlaštenja u ovakvoj situaciji. Posljedično navedenom je u citiranoj odluci zaključeno da je (ne)postupanje javne vlasti, a primarno Parlamenta FBiH, u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u suprotnosti sa osiguranjem poštivanja garancija obuhvaćenih pravima zagarantovanim Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom i njenim protokolima.

23. S druge strane, u navedenoj Odluci je zaključeno da se ne može prihvatiti zahtjev apelanata za ukidanje, odnosno stavljanje van pravne snage akata koje je donio između, ostalog i Federalni krizni štab (stav 75. odluke). Ovakav stav je Ustavni sud obrazložio imajući u vidu postojeću zdravstvenu situaciju i u Bosni i Hercegovini i u svijetu i činjenicu da za uvođenje neophodnih mjera zaštite stanovništva od pandemije svakako postoji veliki javni interes, kao i da bi mogle nastati negativne posljedice ako bi se osporene naredbe odmah ukinule.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se prethodni stavovi i zaključci iz citirane odluke u predmetu broj AP-3683/20 mogu u potpunosti primijeniti i na konkretne slučajeve, odnosno apelacije kojima se suštinski ponovo pokreću ista pitanja o kojima je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije u konkretnom slučaju podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev pojedinih apelanata za donošenje privremene mjere.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević