Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1047/19 (E. R. i A. H.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prekršaj
  • Oduzimanje imovine
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1047/19

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1047/19, rješavajući apelaciju Edine Ridžal i Armina Hadžića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Edine Ridžal i Armina Hadžića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 Pr 040135 18 Pv od 31. prosinca 2018. godine i Naredbe o privremenom oduzimanju i čuvanju predmeta broj 42 0 Prpp od 12.

prosinca 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Edina Ridžal i Armin Hadžić (u daljnjem tekstu: apelantica, apelant ili apelanti) iz Zavidovića, koje zastupa Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, podnijeli su 11. ožujka 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 0 Pr 040135 18 Pv od 31. prosinca 2018. godine i Naredbe o privremenom oduzimanju i čuvanju predmeta (u daljnjem tekstu: Naredba o privremenom oduzimanju) broj 42 0 Prpp od 12. prosinca 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i MUP-a Zeničko-dobojskog Kantona, Policijske uprave III, Policijske postaje Zavidovići (u daljnjem tekstu: Policijska postaja Zavidovići) zatraženo je 9. rujna 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i Policijska postaja Zavidovići su dostavili odgovore 18. i 24. rujna 2020. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Naredbom o privremenom oduzimanju Općinskog suda broj 42 0 Pr 040135 17 Prpp od 12. prosinca 2017. godine, na temelju ovlasti iz članka 18. Zakona o prekršajima FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) u svezi sa čl. 79. i 80. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), apelantu je privremeno oduzeto vozilo marke „Nisan“, tip K160, bliže označeno u navedenoj Naredbi (u daljnjem tekstu: predmetno vozilo), koje je vlasništvo A. S., te je određeno da će se oduzeto vozilo povjeriti na čuvanje Policijskoj postaji Zavidovići. U obrazloženju je Općinski sud naveo da je Policijska postaja Zavidovići kao ovlašteni organ tom sudu podnijela zahtjev za izdavanje naredbe za oduzimanje predmetnog vozila jer su ovlaštene službene osobe prilikom kontrole prometa 6. prosinca 2017. godine utvrdile da je apelant kao sudionik u prometu upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom ,,B“ kategorije, čime je počinio prekršaj iz članka 184. stavak 1., kažnjiv prema članku 234a. stavak 1. točka 7. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOSP), te da kod sebe nije posjedovao potvrdu o registraciji vozila, niti ju je pokazao na zahtjev policijskih službenika, čime je počinio prekršaj iz članka 211. stavak 1., kažnjivo prema članku 235. stavak 1. točka 30. ZOSP, kao i da je upravljao vozilom na putu za vrijeme kada je potvrda o registraciji navedenog vozila istekla (provjerama u relevantnoj bazi podataka utvrđeno da je ona istekla 27. listopada 2017. godine), čime je počinjen prekršaj iz članka 211. stavak 1., kažnjiv prema članku 234a. stavak 1. točka 8. ZOSP. Također je navedeno da apelant prolazi kroz registar novčanih kazni kao višestruki povratnik u činjenju težih prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa, te da ima veći broj neplaćenih kazni i da njegov dug po toj osnovi iznosi 8.039,20 KM.

6. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da je zahtjev za privremeno oduzimanje predmetnog vozila utemeljen, te je odlučio kao u dispozitivu naredbe shodno odredbama čl. 18. i 31. stavak 1. Zakona o prekršajima, a u svezi sa čl. 79. i 80. ZKPFBiH.

7. Odlučujući o žalbi apelanata protiv naredbe o privremenom oduzimanju predmeta, Općinski sud je donio Rješenje broj 42 0 Pr 040135 18 Pv od 31. prosinca 2018. godine kojim je žalba apelanata odbijena kao neutemeljena. U obrazloženju rješenja Općinski sud se pozvao na odredbe članka 31. Zakona o prekršajima koje u stavku (1) propisuju da se predmeti koji su uporabljeni, ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja, ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu oduzeti ako su vlasništvo okrivljenog, dok je stavkom (2) propisano da se predmeti iz stavka 1. tog članka mogu oduzeti i kada nisu vlasništvo okrivljenog ako je to neophodno radi zaštite interesa opće sigurnosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razloga javnoga morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. U svezi s tim, Općinski sud se pozvao i na odredbe članka 79. stavak 1. ZKPFBiH koji se u prekršajnom postupku primjenjuju na temelju članka 18. Zakona o prekršajima, a koje u stavku (1) propisuju da će se predmeti koji se po Kaznenom zakonu FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku oduzeti na temelju sudske odluke i osigurati njihovo čuvanje.

8. U svezi s tim, Općinski sud je naveo da nakon uvida u spis, te ocjene žalbenih navoda apelanata, sud smatra da žalba nije utemeljena. Naime, Općinski sud je zaključio da Naredba o privremenom oduzimanju od 12. prosinca 2017. godine sadrži sve propisane elemente, shodno odredbama članka

79. ZKPFBiH. U svezi s tim, Općinski sud je naveo da je na temelju dokaza dostavljenih u prilogu zahtjeva za izdavanje naredbe, i to podataka iz prekršajne evidencije za apelanta od 6. prosinca 2017. godine, taj sud utvrdio da je apelant višestruki povratnik u izvršenju istih, istovrsnih i drugih prekršaja, da je 12 puta prekršajno kažnjavan iz oblasti ZOSP, a 23 puta za prekršaje iz oblasti Zakona o javnom redu i miru ZDK-a i Zakona o šumama ZDK-a, te da u evidenciji ima registriran neplaćeni dug od 8.039,20 KM. Imajući u vidu navedene okolnosti, Općinski sud je zaključio da je naredba o privremenom oduzimanju izdana na zakonit način u smislu članka 80. stavak 1., a u svezi sa člankom 79. stavak 1. ZKPFBiH.

9. Prema ocjeni Općinskog suda, neutemeljeni su žalbeni navodi kojim se ukazuje da apelant nije mogao počiniti prekršaje koji mu se stavljaju na teret s obzirom na to da predmetno vozilo nije posjedovalo akumulator jer su ti navodi, prema mišljenju suda, suprotni materijalnim dokazima u spisu. Naime, Općinski sud je ukazao da iz izvješća Policijske postaje Zavidovići od 6. prosinca 2017. godine jasno proizlazi da su iz vozila na mjestu događaja od strane apelanta od kojeg je vozilo oduzeto „izuzeta dva akumulatora, dječja kolica i sitni alat“. Općinski sud je zaključio da iz navedenog dokaza nesporno proizlazi da je predmetno vozilo u momentu kontrole bilo u prometu i da je imalo akumulator. Također, žalbeni navodi da je takvim postupanjem povrijeđeno apelantičino pravo na imovinu, prema mišljenju Općinskog suda, nisu od utjecaja na drukčiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da se radi o privremenom, a ne o trajnom oduzimanju vozila, o kojem će konačnu odluku donijeti sud u redovnom postupku. Shodno navedenom, Kantonalni sud je donio odluku kao u dispozitivu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Svojim navodima apelanti tvrde da nisu imali pravično suđenje zbog toga što, prema njihovom mišljenju, Općinski sud nije zakonito primijenio relevantne odredbe Zakona o prekršajima, te da je predmetno vozilo oduzeto suprotno članku 79. stavak (1) i članku 80. stavak (1) ZKPFBiH. Apelanti tvrde da redovni sud nije ispitao jesu li okolnosti konkretnog slučaja bile takve da opravdavaju oduzimanje predmetnog vozila s obzirom na to da kritičnog dana vozilo nije bilo u ispravnom stanju jer je bilo bez akumulatora, pa ga apelant nije ni mogao voziti. Stoga, smatraju da nisu točni navodi da su ovlaštene službene osobe kritičnog dana izvršile zaustavljanje apelanta i vozila tijekom vožnje. U svezi s tim, apelanti su naveli da je apelanta kritičnog dana „opkolila policija“ dok je uzimao stvari iz parkiranog vozila, i tom prilikom su oduzeli ključeve predmetnog vozila, a potom vozilo uz izdavanje potvrde o njegovom privremenom oduzimanju. U svezi s tim, apelanti smatraju da u konkretnom slučaj nisu bili ispunjeni uvjeti za privremeno oduzimanje vozila u smislu odredbi članka 31. Zakona o prekršajima, u svezi s odredbama ZKPFBiH i Kaznenog zakona FBiH (kojima su propisani razlozi zbog kojih se može oduzeti predmet). Apelanti su zatražili da im Ustavni sud dosudi naknadu troškova na ime sastavljanja apelacije u iznosu od 914 KM shodno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika.

b) Odgovori na apelaciju

11. Općinski sud smatra da je odluka tog suda pravilna i zakonita. Ukazuje da su u osporenoj odluci dani obrazloženi razlozi, odnosno dani odgovori na sve žalbene prigovore koje su apelanti ponovili u predmetnoj apelaciji. Stoga, Općinski sud smatra da su apelacijski navodi neutemeljeni.

12. Policijska postaja Zavidovići je navela da su osporene odluke utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredbi Zakona o prekršajima i ZKPFBiH, te da nisu prekršena ustavna prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji, predlažući da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 18. stavak (2) Primjena odredbi Kaznenoga zakona i Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (2)Ukoliko nije drukčije propisano odredbama ovoga zakona, sljedeće odredbe Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku) primjenjivat će se mutatis mutandis u prekršajnom postupku: Glava I. pod nazivom "Temeljna načela"; […] Glava VIII. Odjeljak 2. pod nazivom "Privremeno oduzimanje predmeta i imovine"; […].

Članak 31. st. (1) (2) i (4) Oduzimanje predmeta (1)Predmeti koji su uporabljeni, ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja, ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su vlasništvo okrivljenika.

(2)Predmeti iz stavka (1) ovoga članka mogu se oduzeti i kada nisu vlasništvo okrivljenika, ako je to neophodno radi zaštite interesa opće sigurnosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razloga javnoga morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

[…] (4)Predmeti koji se prema zakonu mogu oduzeti ili se oduzimaju, oduzet će se i kada se prekršajni postupak ne završi odlukom kojom se okrivljenik oglašava odgovornim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi morala, kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom. O oduzimanju predmeta donosi se posebno rješenje.

14. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 79. stavak (1) Nalog o oduzimanju predmeta (1)Predmeti koji se po KZ FBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku privremeno će se oduzeti i na temelju sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.

Članak 80. stavak (1) Privremeno oduzimanje predmeta bez naloga (1) Predmeti iz članka 79. stavak 1. ovoga Zakona, mogu se privremeno oduzeti i bez naloga suda ukoliko postoji opasnost od odgode. Ukoliko se osoba koja se pretražuje izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužitelj će u roku od 72 sata od izvršene pretrage podnijeti zahtjev sucu za prijašnji postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.

Članak 88. stavak (1) Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (1)Predmeti koji su tijekom kaznenog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku odnosno držatelju, kada tijekom postupka postane bjelodano kako njihovo zadržavanje nije sukladno članku 79. ovoga Zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (članak 412).

VI.Dopustivost

15. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje broj 42 0 Pr 040135 18 Pv od 31. prosinca 2018. godine, protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelanti su primili 7. siječnja 2019. godine, a apelacija je podnesena 8. ožujka 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

21. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud zapaža da se navodi o povredi prava na pravično suđenje temelje na tvrdnjama da su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredbi čl. 79. stavak 1. i 80. stavak 1. ZKPFBiH.

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP 3990/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3990/09 od 30. siječnja 2013. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, ispitujuće navode o kršenju prava na pravično suđenje koji su se temeljili na proizvoljnoj primjeni odredbi članka 79. stavak 1. i članka 80. stavak 1. ZKPFBiH, između ostalog, naveo: „Kantonalni sud u osporenom rješenju nije proizvoljno primijenio citirane odredbe ZKPFBiH. Naime, članak 79. stavak 1. ZKPFBiH zaista propisuje obvezu privremenog oduzimanja predmeta koji se po KZFBiH imaju oduzeti (misli se na predmete iz učinjenog kaznenog djela), a u konkretnom slučaju je nesporno dokazano da sporni automobil potječe iz kaznenog djela s obzirom na to da je ukraden u Republici Srbiji i da je predmet međunarodne potrage putem Interpola. Osim toga, iz prve rečenice članka 80. stavak 1. ZKPFBiH proizlazi da se privremeno oduzeti predmeti mogu oduzeti i bez naloga suda ako postoji opasnost od odlaganja. […] Dalje, iz druge rečenice članka 80. stavak 1. ZKPFBiH proizlazi da će tužitelj, ukoliko se osoba izričito protivi oduzimanju predmeta, u roku od 72 sata podnijeti zahtjev sucu za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. Međutim, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju bilo nesporno da se apelant nije protivio oduzimanju spornog automobila, nije trebalo tražiti naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. Ustavni sud ne smatra proizvoljnim obrazloženje Kantonalnog suda (ni) u odnosu na pitanja vlasništva nad spornim automobilom, te pokretanje kaznenog postupka u ovom slučaju, s obzirom na to da iz citiranih odredbi ZKPFBiH nesporno proizlazi da je u slučaju privremenog oduzimanja neophodno dokazati samo činjenicu radi li se o predmetu koji se prema odredbama KZFBiH treba oduzeti ili koji može poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku, što je u ovom slučaju (i) dokazano, dok nije bilo potrebno raspravljati o ostalim činjenicama na koje ukazuje apelant“ (točka 36. Odluke). Na temelju izloženog, Ustavni sud je zaključio da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je redovni sud na temelju činjenica utvrđenih u postupku, a u odnosu na koje apelantu nije bila uskraćena mogućnost izjašnjavati se i osporavati ih, zasnovao primjenu relevantnih zakonskih odredbi na način koji ne ostavlja dojam proizvoljnosti.

24. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te činjenicu da je Općinski sud detaljno i argumentirano obrazložio osporene odluke odgovorivši na sve relevantne prigovore apelanata koje, u biti, ponavljaju u apelaciji, a sve u skladu s dosadašnjom praksom na koju je Ustavni sud ukazao u prethodnim točkama ove odluke, Ustavni sud u takvim okolnostima ne uočava niti jedan razlog da u konkretnom slučaju odstupi od dosadašnje prakse. Shodno tome, Ustavni sud se u kontekstu iznesenih prigovora kojima apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje u cijelosti poziva na obrazloženje koje je dano u Odluci broj AP 3990/09 od 30. siječnja 2013. godine. Navedeno zato što se predmetnom apelacijom pokreću identična pitanja čiju je neutemeljenost Ustavni sud već obrazložio u citiranom predmetu.

25. Stoga, Ustavni sud iz istih razloga koji su navedeni u odluci zaključuje da osporenim odlukama u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava apelanata iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na imovinu

26. U svezi s pozivanjem apelanata na kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelanti kršenje tog prava, u biti, vežu za proizvoljnu primjenu procesnog prava, a neutemeljenost tih navoda Ustavni sud je već razmotrio u okviru navoda o povredi prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra i navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljenim.

Učinkovit pravni lijek

27. U svezi s navodima apelanata o kršenju prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu eksplicitno naveli u svezi s kojim pravima smatraju da postoji kršenje prava iz članka 13. Europske konvencije. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali i koristili mogućnost korištenja zakonom propisanog pravnog lijeka u predmetnom postupku privremenog oduzimanja predmetnog vozila. Činjenica da taj pravni lijek nije rezultirao uspjehom u korist apelanata ne može voditi zaključku o nepostojanju ili neučinkovitosti pravnih lijekova, pa Ustavni sud zaključuje da su navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje i imovinu neutemeljeni.

Troškovi postupka

28. Glede zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove u svezi sa sastavljanjem apelacije snose isključivo apelanti.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak (1) Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je redovni sud na temelju činjenica utvrđenih u postupku, a u odnosu na koje apelantima nije bila uskraćena mogućnost izjašnjavati se i osporavati ih, zasnovao primjenu relevantnih odredbi Zakona o prekršajima i ZKPFBiH na način koji ne ostavlja dojam proizvoljnosti.

30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije kada apelanti kršenje tog prava vezuju za pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, te kada su apelanti imali mogućnost koristiti i kada su koristili zakonom propisane pravne lijekove.

31. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1047/19 (E. R. i A. H.) | Sudska praksa | Aktio