Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2177/20 (S.G.)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Uređenje međa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2177/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 2177/20, rješavajući apelaciju koju je podnio S. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio S. G.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 V 212022 16 Gž od 10.
juna 2020. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da S. G. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 29. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 V 212022 16 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 25. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. februara 2021. godine, a Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. februara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant i E.K. su 26. augusta 2014. godine, kao predlagači, podnijeli Općinskom sudu prijedlog za uređenje međa protiv protivnika predlagača H.M.
6. Općinski sud je dopisom od 10. decembra 2014. godine dostavio protivniku predlagača na odgovor prijedlog za uređenje međa.
7. Općinski sud je 18. februara 2015. godine održao pripremno ročište, te je rješenjem od 18. februara 2015. godine odredio provođenje vještačenja vještaka geodetske struke N.S.
8. Općinski sud je 28. aprila 2015. godine održao ročište na licu mjesta, te je rješenjima od 18. juna i 9. jula 2015. godine odredio provođenje vještačenja vještaka geodetske struke. Vještak geodetske struke je dostavio nalaz i mišljenje 10. septembra 2015. godine.
9. Općinski sud je dopisom od 11. septembra 2015. godine dostavio apelantu nalaz i mišljenje od 10. septembra 2015. godine.
10. Apelant i E.K. su podneskom od 18. septembra 2015. godine tražili da se vještak geodetske struke izjasni na primjedbe iz ovog podneska na nalaz i mišljenje od 10. septembra 2015. godine. Vještak je 5. oktobra 2015. godine dostavio pismeno izjašnjenje na navedene primjedbe.
11. Općinski sud je 22. septembra 2015. godine održao ročište na licu mjesta, te je rješenjem od 14. oktobra 2015. godine odredio provođenje vještačenja vještaka geodetske struke.
12. Općinski sud je 6. novembra 2015. godine održao ročište na licu mjesta, te je rješenjem istog datuma odredio provođenje vještačenja vještaka geodetske struke M.H.
13. Općinski sud je 19. aprila 2016. godine održao ročište na licu mjesta, te je rješenjem od 24. maja 2016. godine odredio provođenje vještačenja vještaka geodetske struke, koji je izvršio ponovno snimanje sporne međe i sudu dostavio nalaz od 29. jula 2016. godine.
14. Općinski sud je rješenjem od 16. juna 2016. godine odredio provođenje vještačenja vještaka geodetske struke, a taj vještak je 1. augusta 2016. godine dostavio nalaz i mišljenje.
15. Općinski sud je 21. septembra 2016. godine održao ročište na licu mjesta.
16. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 V 212022 14 V od 21. septembra 2016. godine uredio među između parcele, posjed apelanta i E.K. i parcele, posjed apelanta, s jedne strane, i parcele, posjed protivnika predlagača, s druge strane, na način bliže naveden u dispozitivu ovog rješenja, te je odredio da sastavni dio ovog rješenja čini skica uređene međe vještaka geodetske struke od 21. septembra 2016. godine.
17. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 V 212022 14 V od 18. oktobra 2016. godine obavezao protivnika predlagača da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 360,00 KM.
18. Apelant i E.K. su 2. novembra 2016. godine izjavili žalbe protiv rješenja od 21. septembra 2016. godine i rješenja od 18. oktobra 2016. godine, a protivnik predlagača je 8. novembra 2016. godine izjavio žalbu protiv navedenih prvostepenih rješenja.
19. Predmetni spis je 12. decembra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 V 212022 16 Gž od 10. juna 2020. godine odbio žalbe apelanta i E.K., te protivnika predlagača i potvrdio prvostepena rješenja od 21. septembra 2016. godine i od 18. oktobra 2016. godine. Ovo rješenje je dostavljeno apelantu 2. septembra 2020. godine.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b)Odgovori na apelaciju
21. Kantonalni sud je u odgovor na apelaciju naveo da je predmet bio evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za II kvartal 2020. godine (period od 1. aprila do 30. juna 2020. godine), a u kojem periodu je i riješen, pa su u tom smislu neosnovani apelantovi navodi.
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ovaj sud u svemu poštovao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Zakona o stvarnim pravima i Zakona o vanparničnom postupku, te da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava i sloboda zaštićenih Ustavom.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98, 39/04 i 73/05) glasi:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
24. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je okončan prije podnošenja predmetne apelacije, tj. rješenjem Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine, ali koje je apelantu dostavljeno nakon podnošenja apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
27. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
33. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak započeo 26. augusta 2014. godine podnošenjem prijedloga apelanta i E.K. i da je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine trajanja predmetnog postupka iznosi pet godina i oko 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
35. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku pokrenutom po prijedlogu apelanta i E.K. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu.
36. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka.
37. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred Općinskim sudom trajao dvije godine i oko četiri mjeseca u kojem periodu je ovaj sud preduzeo niz procesnih radnji (održao pripremno ročište, održavao ročišta na licu mjesta, više puta nalagao provođenje vještačenja vještaka geodetske struke), te donio dva prvostepena rješenja, dok se ostatak od ukupne dužine trajanja postupka od tri godine i šest mjeseci odnosi na postupak pred Kantonalnim sudom. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je konkretni predmet rješavao u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta za II kvartal 2020. godine (period od 1. aprila do 30. juna 2020. godine), a u kojem je i riješen. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema kriteriju starosti“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da dužina postupka pred redovnim sudovima ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo neažurno postupanje Kantonalnog suda, koji nije ponudio valjane razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda.
38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
41. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak trajao pet godina i oko 10 mjeseci, kojoj dužini postupka je u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje drugostepenog suda, pri čemu taj sud nije ponudio valjane razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak.
43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević