Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4272/20 (H. S.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 27
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-4272/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-4272/20, rješavajući zahtjev Huse Sarića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Huse Sarića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Huso Sarić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 30. novembra 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 K 033042 20 Kž 2 od 8. septembra 2020. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 0 K 033042 20 K 2 od 20. decembra 2019. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „kojom se odlaže izvršenje kazne zatvora […] do konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji“.
2. Presudom Općinskog suda broj 42 0 K 033042 20 K 2 od 20. decembra 2019. godine apelant je proglašen krivim što je u vrijeme, na način i radnjama opisanima u izreci presude počinio Teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4., u vezi sa članom 332. stav 3. u vezi sa članom 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), i osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 42 0 K 033042 20 Kž od 8. septembra 2020. godine, djelomično je uvažena žalba Kantonalnog tužiteljstva Zeničko-Dobojskog kantona pa je prvostupanjska presuda preinačena u pogledu odluke o kazni, tako da je apelant zbog kaznenog djela za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena je potvrđena. Istom je presudom odbijena apelantova žalba protiv prvostupanjske presude.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra da je osporenim presudama navedeno pravo povrijeđeno uslijed proizvoljne primjene materijalnog zakona, konkretno pogrešno primjenom standarda ocjene dokaza iz člana 296. stav 2. ZKP FBiH, kao i da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu presudu.
5. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da u skladu s odredbom člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIKS, „Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09, 42/11), podnio molbu za odgodu izvršenja kazne, ali do dana podnošenja apelacije nije dobio odgovor redovnog suda. Dalje, naveo je da je od djetinjstva teško narušenog zdravlja, kao i da se od dana prometne nezgode (koja je bila povod kaznenom postupku protiv apelanta koji je rezultirao osporenim presudama) liječi kod neurologa. Tvrdi da iz medicinskog nalaza koji je dostavio uz apelaciju proizlazi da se nalazi u stanju akutnog pogoršanja i da mu je potreban intenzivan terapijski tretman, a u slučaju pogoršanja i hospitalizacija. Smatra da bi izdržavanje kazne moglo pogoršati njegovo već narušeno zdravstveno stanje i da apelant sigurno neće moći podnijeti zatvorske uvjete. Također, naveo je da mu boravkom u zatvoru neće biti dostupna ni adekvatna njega i ljekarska pomoć, što u konačnici može imati fatalan ishod.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili ne usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Dakle, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava u okviru postupka koji se apelacijom osporava. Navedeno stoga što je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru ne prejudicirajući ishod postupka o apelaciji, te u tom pravcu ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005.godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. Dalje, Ustavni sud podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine ZIKS regulira način, postupak i uvjete izvršenja kazne, kao i postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da je podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora, o kojoj redovni sud, do podnošenja apelacije, nije odlučio prema navodima apelanta. U prilog navedenome apelant je dostavio fotokopiju predmetne Molbe iz koje je vidljivo da je dostavljena Općinskom sudu u Sarajevu 16. novembra 2020. godine.
10. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da je još uvijek, pred nadležnim sudom, u toku postupak o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne. Stoga, s obzirom na jasan zakonski okvir u vezi sa odlaganjem izvršenja kazne zatvora, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, neosnovan iz razloga što bi Ustavni sud eventualnim usvajanjem privremene mjere u takvim okolnostima prejudicirao odluku Općinskog suda, koji je nesporno prvi nadležan da odluči o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević