Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-500/20 (N. M.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-500/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 500/20, rješavajući apelaciju Nesime Mehmedović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnijela Nesima Mehmedović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku kao predmet broj 30 0 V 066387 18 V 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Srebreniku da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 30 0 V 066387 18 V 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Nesimi Mehmedović isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja vanparničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Srebreniku da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nesima Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 10. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku pod brojem 30 0 V 066387 18 V 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Gradačcu zatraženo je 16. marta 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Općinskog suda u Srebreniku zatraženo 8. januara 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Gradačacu je dostavio odgovor na apelaciju 20. marta 2020. godine, dok je Općinski sud u Srebreniku dostavio odgovore na apelaciju 9. aprila 2020. i 20. januara 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Općinski sud u Gradačcu je Presudom broj 28 0 P 033872 13 P 2 od 30. oktobra 2017. godine utvrdio da je apelantica po osnovu stjecanja zajedničke imovine u braku i zajednici života sa tuženim M.Š. stekla pravo posjeda i vlasništva sa dijelom od po 1/2 nekretnina, bliže označenih u izreci navedene presude, te da je tuženi dužan priznati i trpjeti da se kod Općinske službe za geodetske i imovinskopravne poslove Općine Srebrenik u katastru nekretnina i Zemljišnoknjižno uredu Općinskog suda u Gradačcu - Odjeljenje u Srebreniku apelantica upiše kao suvlasnik i suposjednik sa dijelom od 1/2 na predmetnim nekretninama. Istom presudom je utvrđeno da je apelantica po osnovu stjecanja zajedničke imovine u braku i zajednici života sa tuženim stakla pravo suvlasništva i suposjeda sa dijelom od 1/2 na pokretnim stvarima, bliže označenim u izreci navedene presude, te da je tuženi dužan priznati i trpjeti, te u izvršnom postupku omogućiti da joj se 1/2 navedenih pokretnih stvari preda u suposjed i suvlasništvo.

6. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantica kao predlagateljica 26. januara 2018. godine Općinskom sudu u Gradačcu-Odjeljenje suda u Srebreniku podnijela prijedlog za diobu protiv protivpredlagača M.Š. na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 033872 13 P 2 od 30. oktobra 2017. godine.

7. Općinski sud u Gradačcu je 30. novembra 2018. godine dostavio Općinskom sudu u Srebreniku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, spis broj 30 0 V 066387 18 V koji je zaveden kod ovog suda pod brojem 30 0V 066387 18 V 2.

8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da Općinski sud u Srebreniku prijedlog za diobu nekretnina nije mogao dostaviti protivpredlagaču (dostava je pokušana u septembru 2020. godine, koja je bila bezuspješna), te da je apelanticinom opunomoćeniku naložio da prijedlog ispravi i dopuni po čemu je 6. i 15. oktobra 2020. godine apelanticin opunomoćenik i postupio.

9. Općinski sud u Srebreniku je u decembru 2020. godine protivpredlagaču dostavio prijedlog na odgovor, te je protivpredlagač 12. januara 2021. godine dostavio odgovor na prijedlog za diobu nekretnine.

10. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je ulagala više puta urgencije (septembar 2018, januar, april i august 2019. godine) s ciljem okončanja postupka, te je predložila da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

12. Općinski sud u Gradačcu je naveo da je 30. novembra 2018. godine apelanticin predmet dostavljen u nadležnost Općinskog suda.

13. Općinski sud u Srebreniku je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da u predmetnom postupku određeni period nisu preduzimane radnje imajući u vidu da apelanticin predmet nije bio uvršten u Plan rješavanja predmeta za 2020. godine, te da postupajući sudija duži predmete starosti od 1999. godine i nastoji uzimati predmete u rad po starosti iniciranja. Ističe da nije odugovlačio postupak, te da su preduzete radnje usmjerene na osiguranje i zaštitu apelanticinih prava u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Ukazuje da navedeni vanparnični predmet nije obuhvaćen Planom rješavanja predmeta za 2021. godinu, imajući u vidu starost inicijalnog akta.

V. Relevantni propisi

1. Zakon o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

(1)Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2)U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

2. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

3. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom urpravom. [...]

VI. Dopustivost

4. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

5. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom vanparničnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

6. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

14. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

17. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

18. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskoga suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak na čiju se dužinu apelantica žali započeo 26. januara 2018. godine i da je taj postupak, prema stanju spisa, još u toku. Dakle, vanparnični postupak traje oko tri godine, te do donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku (radi diobe nekretnina i pokretnih stvari) iz čega proizlazi da je postupak značajan za apelanticu. Ustavni sud smatra da eventualna "složenost predmeta", kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na trajanje postupka, imajući u vidu činjenicu da se predmetni postupak nalazi na samom početku (protivpredlagač je dostavio odgovor na prijedlog za diobu), te se, stoga, Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

8. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom cijelog postupka ulagala urgencije pokušavajući da ubrza predmetni postupak. Međutim, Ustavni sud, također, zapaža da je apelantica podnijela neuredan prijedlog za diobu koji nije sadržavao tačnu adresu protivpredlagača, zbog čega je dostava prijedloga za diobu bila neuredna, što je u izvjesnoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka.

9. Analizirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je taj postupak pokrenut apelanticinim prijedlogom za diobu od 26. januara 2018. godine. Pri tome Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u Gradačcu u periodu od oko deset mjeseci od podnošenja incijalnog akta nije o njemu odlučio, kada je predmetni vanparnični postupak prešao u nadležnost Općinskog suda u Srebreniku (30. novembar 2018. godine). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u Gradačcu u odgovoru na apelaciju nije opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom, niti je ponudio razloge za navedeni period pasivnosti u postupanju. Također, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu u Srebreniku trebale oko dvije godine da dostavi prijedlog za diobu protivpredlagaču, nakon prelaska predmeta u njegovu nadležnost, te da u predmetnom postupku još nije donio odluku po podnesenom prijedlogu za diobu. Kao opravdanje za tako dug period potpune pasivnosti Općinski sud u Srebreniku je naveo da predmet nije uzeo u rad, jer predmetni spis nije u Planu rješavanja za 2020. godinu, da postupajući sudija duži predmete starosti od 1999. godine i da nastoji uzimati predmete u rad po starosti iniciranja, te da apelanticin predmet nije obuhvaćen Planom rješavanja predmeta za 2021. godinu imajući u vidu starost inicijalnog akta. Dakle, Općinski sud u Srebreniku je ukazao na veliki broj predmeta koji se rješavaju prema godini zaprimanja, a pred postupajućim sudijom u toku je rješavanje predmeta iz 1999. godine. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelanticinom prijedlogu u periodu dužem od dvije godine, računajući od dana prelaska predmetnog vanparničnog postupka u nadležnost Općinskog suda u Srebreniku, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće sa kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, pri tome zapažajući neizvjesnost kada bi apelanticin predmet mogao biti uzet u rad, budući da prema Planu rješavanja starih predmeta Općinski sud u Srebreniku odlučuje tek o predmetima iz 1999. godine, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka od tri godine (koliko nije odlučeno o prijedlogu za diobu) prelazi granice razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

12. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

13. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantici treba isplatiti iznos od 150,00 KM.

14. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

15. Također, apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo na imovinu, kao i zabranu diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

16. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom vanparničnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u periodu od oko tri godine od dana podnošenja inicijalnog akta o njemu nije odlučeno, a prema dinamici provođenja Plana rješavanja starih predmeta, neizvjesno je kada bi konkretni predmet Općinski sud u Srebreniku mogao uzeti u rad.

17. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-500/20 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio