Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2286/19 ("PORTAL MEDIA" d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Pasivna legitimacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2286/19
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2286/19, rješavajući apelaciju koju je podnio „Portal media“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Portal media“ d.o.o. Banjaluka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 108057 18 Pž 2 od 26. decembra 2018.
godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 108057 14 Ps od 31. maja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Portal media“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branislav Rakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 108057 19 Rev od 11. aprila 2019. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 108057 18 Pž 2 od 26. decembra 2018. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 108057 14 Ps od 31. maja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Odlukom o dopustivosti broj AP 1022/19 od 24. aprila 2019. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 18 Pž 2 od 26. decembra 2018. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 14 Ps od 31. maja 2018. godine jer u vrijeme podnošenja te apelacije nije bio okončan revizioni postupak pred Vrhovnim sudom.
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda i D. S. (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 4. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Viši privredni sud i tuženi dostavili su odgovore na apelaciju 12. februara 2021. i 17. februara 2021. godine.
5. Okružni privredni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Tok postupka
7. Apelant je 27. februara 2014. godine podnio tužbu protiv tuženog kojom je tražio da se utvrdi da je tuženi izvršio povredu žiga neovlašćenom upotrebom žiga ,,Frontal“ na internet portalu ,Frontalrs, čiji je tuženi osnivač, koji je identičan apelantovom zaštićenom žigu ,,Frontal“ registrovanom pred Institutom za intelektualnu svojinu Bosne i Hercegovine, da se zabrani imenovanom da u svom poslovanju ili na drugi način dalje vrši povredu žiga, te da se naloži tuženom da ukloni sav sadržaj s internet portala Frontal i uništi sve predmete (uključujući i sav sadržaj u elektronskom obliku) kojim se vrijeđa apelantov žig ,,Frontal“. Zatim, tražio je da se utvrdi da je tuženi izvršio djelo nelojalne konkurencije neovlašćenom upotrebom žiga ,,Frontal“ na internet portalu Frontal.rs čiji je tuženi osnivač, i da mu se zabrani daljnje vršenje radnji nelojalne konkurencije, uključujući korišćenje apelantovog žiga ,,Frontal“ u svom poslovanju, kao i da se obaveže da o svom trošku objavi uvod i izreku presude u javnom glasilu „Glas Srpske“ u roku od osam dana od dana prijema pisanog otpravka presude. Takođe je predložio da sud donese privremenu mjeru protiv tuženog uz mjeru obezbjeđenja da se zabrani tuženom svako dalje korišćenja apelantovog žiga ,,Frontal“ registrovanom pred Institutom za intelektualnu svojinu Bosne i Hercegovine u svom poslovanju, uključujući njegovo korišćenje na internet adresi www.frontal.rs, čime se vrijeđa apelantovo pravo na žig ,,Frontal“, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te da je, s obzirom na to da sud nije donio privremenu mjeru, nakon poziva suda, 17. decembra 2015. godine uredio mjeru obezbjeđenja tako što je tražio da se tuženom zabrani da koristi apelantov žig ,,Frontal“ registrovan pred Institutom za intelektualnu svojinu Bosne i Hercegovine u svom poslovanju, uključujući njegovo korišćenje na internet portalu Frontal.rs, na internet adresi www.frontal.rs, čime se vrijeđa apelantovo pravo na žig „Frontal, uz naznaku da izrečena mjera ostaje na snazi dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane pravosnažna.
8. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 14 Ps od 27. decembra 2016. godine odbijen je apelantov prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.
9. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 17 Pž od 15. marta 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje, te su odbijeni zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Osporene odluke
10. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 14 Ps od 31. maja 2018. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, te je apelant obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka.
11. U obrazloženju presude Okružni privredni sud je ukazao da je odredbom člana 52 Zakona o žigu propisano da nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da pod istim znakom stavlja u promet svoju robu ili usluge ako taj znak predstavlja poslovno ime tog lica koje ga je na savjestan način steklo prije priznatog datuma prvenstva žiga, kao i da je odredbama Zakona o žigovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/99), između ostalog, propisano da se povredom žiga smatra svako neovlašćeno korišćenje zaštićenog znaka od bilo kog učesnika u prometu u smislu člana 30 ovog zakona, kao i neovlašćeno raspolaganje zaštićenim znakom, a povredom iz stava 1 ovog člana i podražavanje zaštićenog znaka (član 49), te da nosilac žiga ima isključivo pravo da znak zaštićen žigom koristi za obilježavanje robe, odnosno usluga na koje se taj znak odnosi i da drugim licima zabrani da isti ili sličan znak neovlašćeno koriste za obilježavanje iste ili slične robe, odnosno usluga (član 30). Naveo je da je sud, cijeneći postavljeni tužbeni zahtjev i predložene dokaze, ukazao apelantu da bi trebao urediti tužbu tako da označi tuženog koji je prema dokazima nosilac obaveze prema apelantu, te da je apelant ostao pri prvobitno označenom tuženom. Nadalje je naveo da je neposrednim opažanjem suda, iz iskaza tuženog i svjedoka, te navoda parničnih stanaka utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o identičnom trodimenzionalnom ćiriličnom znaku ukošenom slovu F, pored kojeg je naziv frontal na ćiriličnom pismu. Okružni privredni sud je takođe utvrdio da je tuženi osnivač portala Frontal na internet domenu frontal.rs i predsjednik Udruženja građana „Frontal” Banjaluka, koje je osnovano 2009. godine, da je iz Kartona deponovanih potpisa za račun navedenog udruženja građana kod Hypo banke od 23. novembra 2009. godine vidljiv pečat sa logom tog udruženja, te da je od 1. novembra 2010. godine u registru javnih glasila registrovano štampano izdanje časopisa „Frontal” Udruženja građana „Frontal”. Nadalje je utvrdio da je predmetni žig dizajnirao svjedok N. D. u periodu 2008/2009. godine, kojem je Udruženje građana „Frontal” 24. septembra 2010. godine na ime autorskog ugovora uplatilo iznos od 500,00 KM, da Udruženje građana „Frontal” koristi predmetni žig od 2009. godine i da je 4. oktobra 2013. godine Institutu za intelektualnu svojinu podnijelo zahtjev za priznanje žiga, dok je apelant zahtjev za priznanje predmetnog žiga podnio 7. februara 2011. godine i da je žig registrovan rješenjem od 24. jula 2013. godine. Okružni privredni sud je nadalje naveo da iz iskaza svjedoka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi ko je idejni tvorac projekta i naziva „Frontal“, slijedom čega je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da apelant nije dokazao da je idejni tvorac projekta „Frontal“ D. M. (apelantov zakonski zastupnik). Pri tome je istakao da iz iskaza svjedoka proizlazi uloga tuženog u zagovaranju ćiriličnog pisma i da je razlika u pismu pri objavljivanju tekstova za prosječnog građanina uočljiva i danas (tekstovi se na portalu frontal.rs objavljuju na ćirilici, a na frontal.ba na latinici), te da je tuženi kao predsjednik Udruženja građana „Frontal“ imao ulogu u osmišljavanju predmetnog žiga. Slijedom navedenog, Okružni privredni sud je zaključio da apelant nije dokazao da je tuženi izvršio povredu žiga neovlašćenom upotrebom žiga ,,Frontal“ na internet portalu frontal.rs i da je apelantu nanio štetu, iz kog razloga je u cjelosti odbio tužbeni zahtjev.
12. Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 18 Pž 2 od 26. decembra 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda u osporenom dijelu, te su odbijeni kao neosnovani zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
13. U obrazloženju presude Viši privredni sud je ukazao da je odredbom člana 52 stav 1 Zakona o žigu propisano da nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da pod istim znakom stavlja u promet svoju robu ili usluge ako taj znak predstavlja poslovno ime tog lica koje ga je na savjestan način steklo prije priznatog datuma prvenstva žiga. U vezi s tim je istakao da iz provedenih dokaza proizlazi da zahtjev za priznanje žiga Institutu za intelektualnu svojinu od 4. oktobra 2013. godine nije podnio tuženi već Udruženje građana ,,Frontal“, koje žig koristi još od 2009. godine, dok je apelant zahtjev za zaštitu žiga podnio 7. februara 2011. godine. Nadalje je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je tuženi osnivač portala Frontal na internet domenu frontal.rs i predsjednik Udruženja građana ,,Frontal“ koje je osnovano 2009. godine i da je tuženi imao ulogu u osmišljavanju predmetnog žiga. Viši privredni sud je, međutim, istakao da provedeni dokazi potvrđuju da je vlasnik portala Frontal Udruženje građana ,,Frontal“ iz Banjaluke, dok je tuženi vlasnik internet domena koji je besplatno ustupio na korišćenje navedenom udruženju građana i na kojem domenu je to udruženje postavilo internet portal frontal.rs 2009. godine. Slijedom navedenog je zaključio da je isključivi formalnopravni nosilac projekta i portala Udruženje građana ,,Frontal“, te da tuženi kao fizičko lice nije postavio nikakav sadržaj na internet sajtu frontal.rs i da stoga ne može odgovarati za postupanje navedenog udruženja. Pri tome je istakao da se povreda žiga može izvršiti samo na internet sajtu, objavljivanjem podataka, i to od lica koji te objave vrši, a nikako registracijom samog domena. Stoga je Viši privredni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. U konačnici je naveo da su tačni apelantovi žalbeni navodi da se prvostepeni sud pogrešno pozvao na Zakon o žigu Republike Srpske i da se na predmetni spor primjenjuju odredbe Zakona o žigu Bosne i Hercegovine, ali s obzirom na to da su odredbe koje prvostepeni sud navodi identične u oba zakona i da na isti način regulišu pravo na povredu žiga, zaključio je da navedeno nije bilo od bitnog uticaja na pravilnost i zakonitost osporene presude.
14. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 108057 19 Rev od 11. aprila 2019. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude kao nedopuštena zbog neispunjavanja imovinskog cenzusa za izjavljivanje revizije i zbog nepostojanja razloga za vanredno odlučivanje o reviziji, shodno odredbama člana 237 st. 2 i 3 ZPP-a. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su redovni sudovi postupali očigledno arbitrarno i proizvoljno prilikom donošenja osporenih odluka i da su proizvoljno tumačili zakonske odredbe na način koji nije u skladu s opštim ciljem zbog kojeg su te odredbe i uspostavljene. Navodi da je pogrešan zaključak redovnih sudova da tuženi nije pasivno legitimisan u predmetnom postupku s obzirom na to da jedino tuženi kao vlasnik domena frontal.rs može izvršiti postavljeni tužbeni zahtjev, te da u slučaju da je kao tuženog označio Udruženje građana ,,Frontal“ navedeno udruženje ne bi moglo izvršiti tužbeni zahtjev i ukloniti portal frontal.rs i njegov sadržaj jer je vlasnik domene tuženi. Takođe, navodi da je pogrešan i neargumentovan stav drugostepenog suda da se povreda žiga može izvršiti samo na internet sajtu, a nikako registracijom domena, te ističe da upravo postojanjem domena frontal.rs, čiji je domen drugog reda (frontal) identičan znaku čiji je nosilac prava žiga apelant, tuženi vrijeđa apelantovo pravo. Navodi da ne spori da Udruženje građana „Frontal“ faktički obavlja poslove postavljanja sadržaja na predmetni internet portal, ali da bi u situaciji da je apelant tužio navedeno udruženje tuženi kao vlasnik domena mogao ustupiti domen na korišćenje drugom udruženju građana, privrednom društvu ili fizičkom licu, te bi apelant morao ponovo pokretati parnični postupak protiv lica koje faktički koristi domen u tom trenutku. Apelant navodi da se povreda žiga postojanjem nekog domena može utvrditi samo u slučaju da je na spornoj internet adresi (domenu) postavljen internet sajt (portal) jer je tada došlo do obilježavanja robe ili usluge zaštićenim žigom, u smislu odredbe člana 1 stav 2 Zakona o žigu. Nadalje navodi da je proizvoljan zaključak redovnih sudova da tuženi ima pravo korišćenja spornog žiga na osnovu odredbe člana 52 stav 1 Zakona o žigu jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani navedenom zakonskom odredbom s obzirom na to da zaštićeni žig ne predstavlja ime tuženog, kao i da se iz svih navoda datih tokom postupka i provedenih dokaza jasno može zaključiti da je tuženi na prevaran način, viciozno i zloupotrebom povjerenja počeo da koristi žig čiji je nosilac apelant. Apelant navodi da je zaključak drugostepenog suda da Udruženje građana „Frontal“ sporni žig koristi još od 2009. godine potpuno neosnovan i paušalan. Radi ispravnog shvatanja činjeničnog stanja, navodi da su apelant i tuženi u početku zajednički radili na projektu portal Frontal i da su zajednički koristili znak frontal, te da je, nakon razilaska u shvatanjima između apelanta i tuženog, tuženi naknadno promijenio DNS parametre i osnovao još jedan paralelan internet portal sa identičnim znakom kao što je onaj koji od početka koristi apelant. Takođe navodi da je prvi portal Frontal, koji je nastao i funkcionisao po ideji apelanta i na čijem unapređenju su u tom momentu zajednički radili apelant i tuženi, nastao pola godine prije registracije Udruženja građana „Frontal“ i pokretanja drugog, paralelnog portala frontal.rs. Apelant nadalje navodi za utvrđivanje ko je nosilac prava žiga nije odlučujuće ko je osmislio znak koji se štiti žigom, već je jedino relevantno ko ga je prvi zaštitio u zakonskoj proceduri pred Institutom, te da je tuženi povrijedio apelantovo pravo žiga jer je domen frontal.rs, čiji je vlasnik tuženi, identičan znaku frontal koji je apelant zaštitio. Takođe navodi da pismo na kojem je neki domen ispisan nije bitno u konkretnom slučaju, već je bitno da li postojanje dva domena (portala) dovodi u zabludu korisnike i da li stvara zabunu na tržištu, te da iz izvedenih dokaza očigledno proizlazi da je zabuna postojala i da i dalje traje. U konačnici je predložio da mu Ustavni sud zbog dužine trajanja predmetnog postupka dosudi naknadu štete u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
16. Viši privredni sud je naveo da je u obrazloženju osporene odluke dao jasno i detaljno obrazloženje, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje. Predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju.
17. Tuženi je naveo da su osporene presude u cijelosti pravilne i zakonite i da redovni sudovi prilikom donošenja osporenih odluka nisu povrijedili odredbe materijalnog niti procesnog prava i da su u cijelosti utvrdili činjenično stanje. Navodi da u toku postupka nije došlo do povrede apelantovog prava na pravičan postupak, niti bilo kog drugog prava garantovanog Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, te da se apelacija suštinski svodi na ponavljanje istih navoda istaknutih u toku postupka pred redovnim sudovima, koje navode su sudovi sa razlogom i obrazloženo odbili kao neosnovane. Navodi da su redovni sudovi pravilno zaključili da ne postoji pasivna legitimacija kod tuženog jer tuženi nije vlasnik portala Frontal na internet domenu frontal.rs, već je to Udruženje građana „Frontal“ iz Banjaluke. Takođe, navodi da je pravilan stav drugostepenog suda da tuženi kao fizičko lice nije postavio nikakav sadržaj na internet sajt, te da stoga ne može ni činiti povredu spornog žiga u smislu odredbe člana 49 Zakona o žigu s obzirom na to da tuženi nije koristio predmetni znak za obilježavanje robe, odnosno usluga na koje se taj znak odnosi. Naveo je i da je tuženi sve faktičke radnje u svojstvu predsjednika udruženja i nosioca projekta Frontal obavljao i prije apelantove registracije žiga, pa tako i samu registraciju spornog domena, te je jasno da je on u tom momentu bio savjestan. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbaci ili odbije.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o žigu („Službeni glasnik BiH“ broj 53/10) u relevantnom dijelu glasi:
DIO PETI - SADRŽAJ, STICANJE I OBIM PRAVA
Član 49.
(Isključiva prava nosioca žiga) (1) Nosilac žiga ima pravo drugim licima zabraniti da neovlašteno koriste:
a) znak koji je istovjetan njegovom žigu u odnosu na robu ili usluge koje su istovjetne robi ili uslugama za koje je žig registriran,
b) znak koji je istovjetan ili sličan njegovom žigu u odnosu na robe ili usluge koje su iste ili slične robi ili uslugama za koje je žig registriran ako postoji vjerovatnoća da javnost može biti dovedena u zabludu, što uključuje vjerovatnoću dovođenja u vezu s tim znakom i žigom,
c) znak koji je istovjetan ili sličan njegovom žigu u odnosu na robe ili usluge koje nisu slične onima za koje je žig registriran kada taj žig ima ugled u BiH i kada korištenje tog znaka bez opravdanog razloga nelojalno koristi distinktivni karakter ili ugled žiga ili im nanosi štetu (čuveni žig).
(2) U smislu stava (1) ovog člana, nosilac žiga ima pravo zabraniti sljedeće:
a) stavljanje zaštićenog znaka na robu, njeno pakiranje ili sredstva za obilježavanje robe,
b) nuđenje robe, njeno stavljanje u promet ili njeno skladištenje u te svrhe, ili obavljanje usluga pod zaštićenim znakom,
c) uvoz, izvoz ili tranzit robe pod zaštićenim znakom,
d) korištenje zaštićenog znaka u poslovnoj dokumentaciji ili u reklami.
(3) Prava koja proizilaze iz ovog člana imaju djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja žiga u Registar žigova.
Član 52.
(Ograničenje prava nosioca žiga) (1) Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da pod istim ili sličnim znakom stavlja u promet svoju robu ili usluge ako taj znak predstavlja poslovno ime ili naziv tog lica koji je na savjestan način stečen prije priznatog datuma prvenstva žiga.
(2) Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da, u skladu s dobrim poslovnim običajima, u privrednom prometu koristi:
a) svoje ime ili adresu,
b) naznaku vrste, kvaliteta, količine, namjene, vrijednosti, geografskog porijekla, vremena proizvodnje ili drugog svojstva robe ili usluga,
c) žigom zaštićeni znak kad je njegovo korištenje neophodno radi naznake namjene robe ili usluge, posebno kad je riječ o rezervnim dijelovima ili priboru.
(3) Ako je predmet zaštite kolektivnog žiga ili žiga garancije znak koji ukazuje na određeni geografski lokalitet s kojeg potiče roba ili usluga označena njime, korisnik kolektivnog žiga ili žiga garancije ne može zabraniti drugom da taj znak koristi u skladu s dobrim poslovnim običajima niti može zabraniti njegovo korištenje ovlaštenom korisniku iste ili slične registrirane oznake geografskog porijekla za istu ili sličnu vrstu robe ili usluga.
(4) Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obilježavanje robe ili usluga druge vrste, osim ako je u pitanju čuveni žig.
(5) Nosilac registriranog čuvenog žiga može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obilježavanje robe, odnosno usluga koje nisu slične onima za koje je žig registriran ako bi korištenje takvog znaka upućivalo na povezanost te robe, odnosno usluga i nosioca zaštićenog čuvenog žiga i ako postoji vjerovatnoća da bi nosilac čuvenog žiga trpio štetu takvim korištenjem.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 108057 19 Rev od 11. aprila 2019. godine kojim je njegova revizija odbačena kao nedopuštena iz formalnih razloga. Slijedom navedenog, konačna odluka u konkretnom slučaju je Presuda Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 108057 18 Pž 2 od 26. decembra 2018. godine kojom je meritorno odlučeno u konkretnom predmetu, a koju presudu je apelant osporio u apelaciji broj AP 1022/19, pa će Ustavni sud apelacione navode ispitati u odnosu na tu presudu. S obzirom na to da Okružni privredni sud na traženje Ustavnog suda nije dostavio fotokopiju dostavnice o uručenju apelantu osporene presude Višeg privrednog suda od 26. decembra 2018. godine, Ustavni sud će kao datum prijema osporene presude uzeti 16. januar 2019. godine, kako je to navedeno u obrascu apelacije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2827/17 od 8. maja 2019. godine, tačka 28, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Kako je apelacija u predmetu broj AP 1022/19 podnesena 7. marta 2019. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
25. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
26. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na povredu prava žiga, dakle na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2827/17 od 8. maja 2019. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba).
a) U odnosu na osporene odluke
27. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.
28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
29. Ustavni sud primjećuje da je Viši privredni sud, koji je donio konačnu odluku u predmetnom parničnom postupku, zaključio da u konkretnom slučaju nedostaje pasivna legitimacija kod tuženog s obzirom na to da je tuženi samo vlasnik domene frontal.rs na kojoj se nalazi internet portal Frontal koji je u svojini Udruženja građana „Frontal“ Banjaluka, odnosno da je sadržaj na internet postavilo navedeno udruženje, a ne tuženi, te je pri tome zauzeo stanovište da se povreda žiga može izvršiti samo objavljivanjem podataka na internet stranici, a ne registrovanjem internet domena. Dovodeći u vezu odlučenje Višeg privrednog suda s obrazloženjem koje je u vezi s tim dao, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Naime, iz obrazloženja Višeg privrednog suda proizlazi da robu ili usluge, u smislu odredbe člana 49 stav 1 tačka
b) Zakona o žigu, u konkretnom slučaju predstavlja sadržaj internet portala Frontal, koji sadrži apelantov zaštićeni žig (trodimenzionalni ćirilični znak ukošeno slovo F pored kojeg je naziv Frontal na ćiriličnom pismu). S obzirom na to da internet domena bez internet stranice nema sadržaj, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra proizvoljnim zaključak Višeg privrednog suda da se povreda žiga može izvršiti samo objavljivanjem podataka na internet stranici, a ne samom registracijom internet domena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud dao jasne i precizne razloge za zaključak o nedostatku pasivne legitimacije kod tuženog u predmetnom postupku, koje razloge Ustavni sud ne nalazi proizvoljnim.
30. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.
b) U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela
31. Ustavni sud, in primo, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak započeo 27. februara 2014. godine podnošenjem predmetne tužbe i da je okončan donošenjem osporene presude Višeg privrednog suda od 26. decembra 2018. godine. Stoga će Ustavni sud kao relevantni period razmatrati period od četiri godine i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
33. S obzirom na specifičnosti predmeta spora (povreda prava na žig izvršena na internetu), da je u toku postupka izvršeno saslušanje većeg broja svjedoka i zakonskih zastupnika parničnih stranaka, te da je izveden veći broj materijalnih dokaza, Ustavni sud smatra da se radi o složenijem sudskom postupku.
34. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud donio presudu četiri godine i tri mjeseca nakon podnošenja predmetne tužbe, dok je Viši privredni sud odluku o žalbi donio sedam mjeseci nakon donošenja prvostepene presude. Ustavni sud, takođe, primjećuje da je prvostepeni sud donio odluku o apelantovom prijedlogu za donošenje mjere obezbjeđenja u roku od godinu dana nakon podnošenja prijedloga, dok je Viši privredni sud odluku po žalbi protiv prvostepenog rješenja o prijedlogu za donošenje mjere obezbjeđenja donio tri mjeseca nakon donošenja prvostepenog rješenja. Analizirajući, s druge strane, apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne primjećuje da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
35. Dakle, na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka (četiri godine i 10 mjeseci) u odlučujućoj mjeri je uticala dužina trajanja postupka pred prvostepenim sudom (četiri godine i tri mjeseca), dok je drugostepeni sud u predmetnom postupku donosio odluke u relativno kratkim rokovima. Ustavni sud ukazuje da postupak pred prvostepenim sudom traje duže s obzirom na to da se u prvostepenom postupku izvode dokazi i utvrđuje činjenični supstrat koji predstavlja osnov za donošenje odluke o meritumu spora, dok žalbeni postupak, po prirodi odlučivanja u pravnom lijeku, traje kraće. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud u periodu od četiri godine i tri mjeseca saslušao veći broj svjedoka i zakonske zastupnike parničnih stranaka, izveo veći broj materijalnih dokaza i odlučio o apelantovom prijedlogu za donošenje mjere obezbjeđenja, te da u radu prvostepenog suda nema većih perioda pasivnosti, niti je apelant na to ukazao. Ustavni sud primjećuje i da je apelant u predmetnom postupku podnio žalbu i protiv odluke o mjeri obezbjeđenja i protiv odluke o meritumu spora, koji pravni lijekovi nisu rezultirali apelantovim uspjehom u sporu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda, koju slijedi Ustavni sud, korišćenje raspoloživih procesnih mehanizama od stranaka u postupku, uključujući i većinu ili sve pravne lijekove, predstavlja objektivne okolnosti koje per se utiču na dužinu trajanja određenog postupka i koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi Evropski sud, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. jula 1982. godine, stav 82; Cesarini protiv Italije, presuda od 12. oktobra 1992. godine, st. 19–20; O'Neill i Lauchlan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. juna 2016. godine, stav 92; Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3315/19 od 22. decembra 2020. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
36. Stoga, posmatrajući predmetni parnični postupak u cjelini (vidi Evropski sud, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03), Ustavni sud nalazi da dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima od četiri godine i 10 mjeseci, u kojem periodu su redovni sudovi donijeli četiri odluke na dvije sudske instance (dvije o apelantovom tužbenom zahtjevu i dvije o apelantovom prijedlogu za donošenje mjere obezbjeđenja), zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6 Evropske konvencije s obzirom na to da se radi o složenijem postupku i da u radu redovnih sudova Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti, niti je apelant na to ukazao.
37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u situaciji kada je Viši privredni sud dao jasne i precizne razloge za zaključak o nedostatku pasivne legitimacije kod tuženog u predmetnom postupku, koje razloge Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnim. Takođe, Ustavni sud zaključuje da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka od četiri godine i 10 mjeseci, u kojem periodu su redovni sudovi donijeli četiri odluke na dvije sudske instance, zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6 Evropske konvencije s obzirom na to da se radi o složenijem postupku i da u radu redovnih sudova Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti.
39. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević