Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-740/21 (A. V.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-740/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-740/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ahmet Varupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ahmet Varupa protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 V 156312 20 Gž od 30. decembra 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ahmet Varupa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnio je 3. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 V 156312 20 Gž od 30. decembra 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 V 156312 19 V od 19. avgusta 2020. godine odbačen je kao neuredan prijedlog apelanta i H.V. za diobu nekretnina.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i H.V. (kao predlagačâ u predmetnom postupku) izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 19. avgusta 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 51 0 V 156312 20 Gž od 30. decembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, nakon prethodnog ispitivanja predmetnog prijedloga, rješenjem od 28. juna 2019. godine pozvao apelanta i H.V. da urede prijedlog za diobu nekretnina, na način da u istom navedu zemljišno-knjižne podatke za parcele koje su označene kao predmet diobe i da prilože i aktuelne izvode iz zemljišne knjige za navedene parcele, te da je apelant podneskom od 16. septembra 2019. godine sudu dostavio zemljišno-knjižne uloške pobliže označene predmetnim rješenjem, a punomoćnik apelanta i H.V. je 22. januara 2020. godine dostavio podnesak u kojem se poziva na pravno shvatanje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Dalje, da iz podneska od 22. januara 2020. godine proizlazi da punomoćnik apelanta i H.V. smatra da je navedeno shvatanje Vrhovnog suda takvo da omogućava meritorno odlučivanje o prijedlogu za diobu nekretnina prema posjedovnom stanju, te da je prijedlog za diobu nekretnina, u kojem se dioba zahtijeva isključivo prema katastarskim podacima o nekretninama, uredan. Kantonalni sud je ukazao da je Vrhovni sud u prednjem pravnom shvatanju zaključio da se za meritorno odlučivanje u vanparničnom postupku po prijedlogu za diobu nekretnina u suvlasništvu, za nekretnine koje su predmet diobe, u smislu člana 162. stav (2) Zakona o vanparničnom postupku, moraju navesti zemljišnoknjižni podaci uz prilaganje odgovarajućeg zemljišnoknjižnog uloška, jer je na onome ko traži razvrgnuće suvlasništva teret da dokaže da je suvlasnik odnosne nekretnine (vlasnik svog idealnog dijela), a što je osnovna pretpostavka za meritorno vođenje i okončanja vanparničnog postupka diobe nekretnina u suvlasništvu i meritornu odluku. Kantonalni sud je zaključio da, budući da apelant i H.V. nisu dopunili prijedlog za diobu nekretnina u suvlasništvu na način da pored katastarskih, za nekretnine predložene kao predmet diobe, navedu i zemljišno-knjižne podatke (a shodno tome, predmetnim prijedlogom obuhvate i sve upisane zemljišno-knjižne suvlasnike), iako su bili upozoreni na zakonske posljedice nepostupanja po rješenju Općinskog suda od 28. juna 2019. godine, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je predmetni prijedlog, na osnovu člana 336. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odbacio kao neuredan.

Apelacioni navodi

5. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelant i H.V. propustili da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (3) ZPP („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 162. stav (2) Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98,39/04 i 73/05), urede svoj prijedlog za diobu nekretnina zbog čega je predmetni prijedlog prvostepenim rješenjem odbačen kao neuredan. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-740/21 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio