Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3361/19 (S. Š.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3361/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-3361/19, rješavajući apelaciju Semira Šehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Semira Šehića podnesena zbog nemogućnosti naplate potraživanja dosuđenih Presudama Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 P 015166 09 P od 15.

oktobra 2010. godine i 17 Rs 0200093 10 Rs od 27. februara 2015.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Semir Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. avgusta 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti naplate potraživanja dosuđenih Presudama Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br.17 0 P 015166 09 P od 15. oktobra 2010. godine i 17 Rs 0200093 10 Rs od 27. februara 2015. godine.

2. Apelant je protiv „Sonnen bus doo Bihać“ podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa, koju je Općinski sud djelimično usvojio Presudom broj 17 0 P 015166 09 P od 15. oktobra 2010. godine. Na osnovu navedene presude apelant je 12. maja 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Sonnen bus doo Bihać“. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 17 0 Rs 015166 14 I od 13. maja 2014. godine.

3. Nadalje proizilazi da je Općinski sud rješenje o izvršenju dostavio Vakufskoj Banci radi zapljene izvršenikovih novčanih sredstava, te da je Banka obavijestila sud da na izvršenikovom transakcionom računu nema raspoloživih sredstava i da je rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate.

4. Iz apelacionih navoda proizilazi da je Općinski sud obustavio prinudno izvršenje jer je nad izvršenikom proveden postupak likvidacije 14. juna 2014. godine.

5. U međuvremenu apelant je 30. oktobra 2010. godine Općinskom sudu podnio još jednu tužbu protiv „Sonnen bus doo Bihać“ radi zaštite prava iz radnog odnosa, koju je Općinski sud usvojio Presudom broj 17 Rs 0200093 10 Rs od 27. februara 2015. godine.

Likvidacioni postupak

6. Likvidacioni dužnik („Sonnen bus doo Bihać“, tj. izvršenik u navedenom izvršnom postupku) podnio je 22. maja 2012. godine Općinskom sudu prijedlog za otvaranje likvidacionog postupka nad tim privrednim društvom, te je Općinski sud rješenjem od 15. maja 2013. godine otvorio likvidacioni postupak. Za likvidatora je postavljena E. P., direktor i zakonski zastupnik društva.

7. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je oglas o provođenju likvidacionog postupka objavljen 22. maja 2013. godine na oglasnoj tabli Općinskog suda, a 29. maja 2013. godine u „Službenim novinama“ F BiH, te da su pozvani povjerioci da prijave potraživanja u roku od 30 dana od dana objave oglasa na oglasnoj tabli suda i u Službenim novinama F BiH, uz upozorenje da će se likvidacioni postupak zaključiti ukoliko niko od povjerilaca ne prijavi potraživanja. Nadalje proizilazi da su u likvidacionom postupku svoja potraživanja prijavili samo Zavod zdravstvenog osiguranja USK-a i Poreska uprava F BiH - Kantonalni ured u Bihaću, ali su oni nakon izmirenih potraživanja od strane likvidacionog dužnika povukli prijave, te drugih prijava povjerilaca potraživanja nije bilo.

8. Općinski sud je nakon održanog ročišta, uvida u pismena koja su uložena u spis, te iskaza likvidatora, donio odluku i zaključio likvidacioni postupak, a rješenje o zaključenju likvidacionog postupka je postalo pravosnažno 17. jula 2014. godine. Nakon pravosnažnosti rješenja o zaključenju likvidacionog postupka, privredno društvo je brisano iz sudskog registra.

9. Iz apelacionih navoda proizilazi da je apelant 8. avgusta 2015. godine Općinskom sudu podnio zahtjev da u predmetnom likvidacionom postupku stavi van snage rješenje o likvidaciji i odbaci izvještaj likvidatora jer je u suprotnosti sa Zakonom o likvidacionom postupku i Zakonom o privrednim društvima F BiH.

10. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizilazi da apelant u predmetnom likvidacionom postupku nije prijavio svoja potraživanja koja su mu dosuđena navedenim presudama Općinskog suda.

Apelacioni navodi

11. Apelant ističe da ima potraživanja prema likvidacionom dužniku „Sonnen bus doo Bihać“ na osnovu Presuda Općinskog suda br.17 0 P 015166 09 P od 15. oktobra 2010. godine i 17 Rs 0200093 10 Rs od 27. februara 2015. godine, te da je pokušao prinudnim putem u izvršnom postupku broj 17 0 Rs 015166 14 I da naplati svoja potraživanja, ali da je izvršni postupak obustavljen zbog toga što je nad izvršenikom (likvidacionim dužnikom, tj. „Sonnen bus doo Bihać“) proveden postupak likvidacije 14. juna 2014. godine.

12. Apelant ističe da je 8. avgusta 2015. godine Općinskom sudu podnio zahtjev da u likvidacionom postupku stavi van snage rješenje o likvidaciji i odbaci izvještaj likvidatora jer je u suprotnosti sa članom 7. Zakona o likvidacionom postupku i čl. 370. i 373. Zakona o privrednim društvima F BiH, te da Općinski sud na njegov zahtjev nije odgovorio. Apelant ističe da likvidator nije izvršio popis svih potraživanja, nije popisao apelantova potraživanja iako je sa tim bio upoznat, nije uputio poznatim povjeriocima zahtjev da prijave svoja potraživanja, nije deponovao na poseban račun novac potreban za izmirenje poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili ili spornih obaveza. Apelant smatra da mu je zbog nemogućnosti naplate potraživanja utvrđenih pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu štete koju je tokom postupaka pretrpio.

Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok izvršnog i likvidacionog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je ukazao da su u likvidacionom postupku, koji je pravosnažno okončan, svoja potraživanja prijavili samo Zavod zdravstvenog osiguranja USK-a i Poreska uprava F BiH - Kantonalni ured u Bihaću, te da drugih prijava povjerilaca potraživanja nije bilo.

14. Zakon o likvidacionom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 29/03). Relevantne odredbe glase:

Član 2.

Svrha likvidacionog postupka Likvidacioni postupak provodi se nad pravnim licima. On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine. Ukoliko nakon toga preostanu još neke imovinske vrijednosti, članovi pravnog lica namiruju se iz preostale imovine srazmjerno svom učešću.

Član 4. stav (2) (2) Odluka o provođenju likvidacionog postupka objavljuje se na oglasnoj tabli suda i u "Službenim novinama Federacije BiH".

Član 7.

Popis imovine, popis povjerilaca (1) Likvidator je dužan likvidacionom sudiji predočiti popis imovine i obaveza pravnog lica. Popis se sastoji od svih imovinskih vrijednosti (popis imovine) i svih obaveza uključujući prava trećih lica na predmetima imovine i naznaku povjerilaca (popis povjerilaca).

(2) Ako za likvidatora nije postavljen član organa ovlaštenog za zastupanje pravnog lica, obaveze saradnje i davanja informacija odnose se na ove članove.

(3) Likvidator je dužan izjavom pred nadležnim sudom zajamčiti tačnost i potpunost podataka.

Član 12.

Odgovornost likvidatora za unovčenje i diobu Likvidator lično odgovara za skrivljenu povredu svoje obaveze da imovinu unovči što je najbolje moguće i da prikupljeni iznos ravnomjerno podijeli.

Član 13.

Obaveze podnošenja izvještaja i polaganja računa Likvidator je dužan na traženje suda, ali najkasnije sa okončanjem postupka diobe, položiti račun o svojim radnjama i sudu predati pisane potvrde na provjeru.

Član 14.

Okončanje postupka Nakon dokaza o potpunoj diobi imovine sud razrješava likvidatora njegove službe i zaključuje postupak. Zaključenje postupka se javno oglašava u "Službenim novinama Federacije BiH".

Član 15.

Gašenje pravnog lica Nakon što je zaključenje likvidacionog postupka postalo pravosnažno, sud određuje brisanje pravnog lica u svim javnim registrima.

Član 16.

Primjena drugih propisa Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe o likvidacionom postupku iz Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99) koje su u suprotnosti s ovim zakonom.

15. Zakon o privrednim društvima („Službene novine Federacije BiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 - ispravka, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 - ispravka, 7/09 - ispravka, 63/10, 75/13 i 81/15). Za potrebe ove odluke koristi se prečišćeni tekst Zakona o privrednim društvima („Službene novine Federacije BiH, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 - ispravka, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 - ispravka, 7/09 - ispravka, 63/10, 75/13) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a relevantne odredbe glase: Član 302.

Uprava ili likvidator dioničkog društva dužni su objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke iz člana 300. ovog zakona, u razmacima od 15 do 30 dana.

Obavještenje iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži poziv povjeriocima da prijave potraživanja, najkasnije tri mjeseca od dana posljednjeg objavljivanja. Obavještenje iz stava 1. ovog člana uprava ili likvidator dužni su uputiti poznatim povjeriocima pojedinačno.

Član 370.

Uprava ili likvidator društva s ograničenom odgovornošću dužni su objaviti najmanje u jednom domaćem dnevnom listu da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donošenja odluke iz člana 368. ovog zakona, u razmacima od 15 do 30 dana.

Obavještenjem iz stava 1. ovog člana, uprava ili likvidator društva dužni su pozvati povjerioce da prijave potraživanja, najkasnije šest mjeseci od dana posljednjeg objavljivanja.

Obavještenje iz stava 1. ovog člana, uprava ili likvidator društva dužni su uputiti poznatim povjeriocima pojedinačno.

Član 373.

Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu novac potreban za izmirenje:

1) poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili;

2) obaveza koje nisu dospjele;

3) spornih obaveza.

Po isteku godine dana od trećeg objavljivanja obavještenja iz člana 370. stav 1. ovog zakona, iz imovine preostale nakon izdvajanja iznosa iz stava 1. ovog člana, isplaćuju se članovi društva s ograničenom odgovornošću, u skladu sa osnivačkim aktom i statutom.

Ako imovina društva nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplaćenih uloga, imovina se dijeli članovima društva srazmjerno udjelima.

Likvidator je dužan deponovati na posebnom računu pripadajuće iznose iz st. 2. i 3. ovog člana koji članovima društva nisu isplaćeni.

Član 374.

Likvidator je dužan nakon provedenih radnji iz čl. 372. i 373. ovog zakona sazvati skupštinu društva s ograničenom odgovornošću i podnijeti završni obračun.

Nakon sačinjavanja završnog obračuna, likvidator je dužan podnijeti prijavu za upis prestanka društva u registar društava.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

18. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja utvrđenih pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Pri tome apelant ukazuje da je likvidacioni postupak nad njegovim dužnikom proveden uz proizvoljnu primjenu prava, odnosno da nije obavješten o otvaranju postupka likvidacije i da likvidator nije popisao njegovo potraživanje iako mu je bilo poznato, zbog čega je onemogućen da realizuje svoja potraživanja. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 16. Zakona o likvidacionom postupku propisano da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe o likvidacionom postupku iz Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/99) koje su u suprotnosti s ovim zakonom, a da je članom 4. stav (2) ovog Zakona propisano da se oglas o otvaranju likvidacionog postupka objavljuje na oglasnoj tabli suda i u Službenim novinama F BiH, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Ustavni sud zapaža da Zakon o likvidacionom postupku ne sadrži odredbe o roku u kojem su povjerioci dužni da se prijave na oglas, dok Zakon o privrednim društvima u članu 370. stav (2) propisuje rok od najkasnije šest mjeseci za prijavu potraživanja. Budući da je oglas objavljen 22., odnosno 29. maja 2013. godine rok od šest mjeseci za prijavu potraživanja je istekao 22., odnosno 29. novembra 2013. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je nad apelantovim dužnikom likvidacioni postupak pravosnažno okončan 17. jula 2014. godine. Ustavni sud zapaža da su svoja potraživanja u likvidacionom postupku prijavile samo dvije javne institucije, te da apelant nije prijavio svoja potraživanja do pravosnažnog okončanja likvidacionog postupka, dakle ni u instruktivnom roku od 30 dana iz oglasa, ni u prekluzivnom roku od šest mjeseci koji propisuje Zakon o privrednim društvima. Stoga, suprotno navodima apelacije Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u načinu na koji je objavljen oglas o otvarnju likvidacionog postupka nad apelantovim dužnikom. Ustavni sud pored navedenog zapaža da je apelantu bilo poznato da je nad njegovim dužnikom otvoren postupak likvidacije, jer je izvršni postupak po prvoj presudi obustavljen zbog otvaranja postupka likvidacije, a po drugoj tužbi presudu je ishodovao tek nakon okončanja postupka likvidacije, tako da je i to svoje potraživanje iako sporno za dužnika mogao i trebao prijaviti dok je postupak likvidacije bio u toku. Propustom da zaštiti svoja prava prijavom potraživanja doveo je do toga da ni njegovi podnesci sudu nakon pravosnažnog okončanja likvidacionog postupka nisu i ne mogu biti djelotvorni. U pogledu navoda da likvidator nije popisao apelantova potraživanja iako su mu bila poznata, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 12. Zakona o likvidacionom postupku koja propisuje ličnu odgovornost likvidatora za unovčenje imovine i diobu. Ta odgovornost je mogla, eventualno, biti predmetom nekog drugog postupka, ali u konkretnom slučaju Ustavni sud će radi utvrđivanja dopustivost predmetne apelacije ispitati da li je apelant efektivno iskoristio pravne lijekove moguće po zakonu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant 8. avgusta 2015. godine Općinskom sudu podnio zahtjev da u pravosnažno okončanom likvidacionom postupku stavi van snage rješenje o likvidaciji i odbaci izvještaj likvidatora jer je u suprotnosti sa odredbama Zakona o likvidacionom postupku i Zakona o privrednim društvima. Dakle, apelant se Općinskom sudu obratio jednu godinu nakon što je likvidacioni postupak pravosnažno okončan, te se u konkretnom slučaju apelantov zahtjev za poništenje rješenja o zaključivanju likvidacionog postupka ne može smatrati efikasnim postupanjem. Naime, apelant je protiv likvidacionog dužnika vodio više sudskih postupaka, te je mogao ili je morao znati da je nad likvidacionim dužnikom pokrenut likvidacioni postupak, budući da i sam u apelacionim navodima ističe da je izvršni postupak obustavljen jer je nad izvršenikom proveden postupak likvidacije 14. juna 2014. godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u skladu sa članom 4. stav (2) Zakona o likvidacionom postupku oglas o provođenju likvidacionog postupka 22. maja 2013. godine objavio na oglasnoj tabli suda, a 29. maja 2013. godine u „Službenim novinama“ F BiH, te je u skladu sa tim apelant imao mogućnost da u likvidacionom postupku prijavi svoje potraživanje, jer je likvidacioni postupak javno objavljen, te su pozvani svi povjerioci da prijave svoja potraživanja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je likvidacioni postupak od dana objavljivanja pa do pravosnažnog okončanja postupka trajao duže od jedne godine, u kom periodu apelant nije prijavio svoje potraživanje, te da je nakon pravosnažnog okončanja postupka likvidacioni dužnik brisan iz sudskog registra. Dakle, apelantov dužnik više ne postoji u pravnom prometu. Ustavni sud zapaža da je Zakon o likvidacionom postupku u konkretnom slučaju osnovni zakon koji se trebao primjenjivati u skladu sa članom 16. navedenog Zakona, da je Zakon o privrednim društvima supsidijaran, te da je Općinski sud likvidacioni postupak proveo u skladu sa važećim procesnim zakonom. Naime, oglas o provođenju likvidacionog postupka je javno objavljen, pozvani su povjerioci da u određenom roku prijave svoja potraživanja, apelant je imao mogućnost da u likvidacionom postupku prijavi svoja potraživanja što u konkretnom slučaju nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3361/19 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio