Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-402/21 (Z. G. i drugi)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku · čl. 11
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-402/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-402/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Zrinka Glavinka i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zrinka Glavinka protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 329788 15 Gž od 29. jula 2020. godine;
Privredno društvo "IN" d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 631549 19 Pž 2 od 11. juna 2020. godine;
Croatia osiguranje d.d. Ljubuški protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 059305 19 Gž 3 od 6. marta 2020. godine;
Draženko Kopuz protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 289820 19 Gž od 19. novembra 2019. godine i Mirsad Kahrić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 160341 19 Rsž od 12. marta 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-402/21
1. Zrinka Glavinka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 6. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Mal 329788 20 Rev od 18. novembra 2020. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 329788 15 Gž od 29. jula 2020. godine.
2. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 Mal 329788 13 Kom od 31. decembra 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 329788 15 Gž od 29. jula 2020. godine, obavezao apelanticu da tužiocu (KJKP ,,Toplane-Sarajevo“) na ime glavnog duga isplatiti iznos od 291,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 34,59 KM.
3. Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Mal 329788 20 Rev od 18. novembra 2020. godine odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03,73/05 i 19/06), a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 98/15), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno dosuđujućem dijelu, a kojeg revidira apelantica, iznosi 291,90 KM, pa revizija nije dopuštena. U konkretnom predmetu nema osnova za izuzetno odlučivanje o reviziji u smislu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, jer isto ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijama drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda donesena 18. novembra 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu odluku primila prije toga datuma. Apelantica je 6. februara 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
2. AP-430/21
5. Privredno društvo "IN" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirsad Sipović advokat iz Sarajeva, podnio je 7. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 St 631549 20 Rev od 10. novembra 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 631549 19 Pž 2 od 11. juna 2020. godine.
6. Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj 65 0 St 631549 17 St od 3. oktobra 2019. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 631549 19 Pž 2 od 11. juna 2020. godine, odlučio da se prijave potraživanje povjerilaca JP Ceste Federacije Bosne i Hercegovine od 16. aprila 2019. godine, Centrotrans-Tranzit d.d. Sarajevo od 23. aprila 2019. godine, apelanta od 25. juna 2019. godine i Grupex d.d.Velika Kladuša od 1. augusta 2019. godine odbacuju kao neblagovremene.
7. Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 St 631549 20 Rev od 10. novembra 2020. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da, u smislu člana 11. stav
6. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 29/03, 32/04, 42/06, 4/17 i 52/18), revizija nije dozvoljena u stečajnom postupku. Osnovom navedenog, ovaj sud je primjenom člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijama drugostepenog rješenja, budući da je odluka Vrhovnog suda donesena 10. novembra 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije toga datuma. Apelant je 7. februara 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
3. AP-439/21
9. Croatia osiguranje d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Advokatsko društvo Spaho d.o.o. Sarajevo iz Sarajeva, podnio je 9. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 059305 20 Rev od 6. oktobra 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 059305 19 Gž 3 od 6. marta 2020. godine.
10. Općinski sud u Travniku je Presudom broj 51 0 P 059305 18 P 3 od 23. septembra 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 059305 19 Gž 3 od 6. marta 2020. godine, obavezao apelanta da tužiocu M.G. na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 15.990,33 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbio tužbeni zahtjev tužioca preko dosuđenog iznosa. Obavezao je apelanta da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 2.500.00 KM, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 320,00 KM i za pretrpljeni strah iznos od 390.00 KM, odnosno ukupno 3.210,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.501,31 KM, dok je odbio tužbeni zahtjev tužioca za naknadom nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa. Obavezao je apelanta da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 6.732,28 KM, dok je odbio tužbeni zahtjev tužioca za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.
11. Vrhovni sud je Rješenjem broj 51 0 P 059305 20 Rev od 6. oktobra 2020. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u dosuđujućem dijelu zahtjeva, predstavlja novčani iznos od 19.200,33 KM, pa revizija nije dopuštena. U konkretnom predmetu ne postoje uvjeti za dopuštanje vanredne (izuzetne) revizije u smislu člana 237. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, jer apelant, u skladu sa članom 237. stav 5. Zakona o parničnom postupku, u reviziji nije naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije apelant je drugostepenu odluku zaprimio 20. maja 2020. godine. Apelant je 9. februara 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
4. AP-450/21
13. Draženko Kopuz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dario Sandić advokat iz Banjaluke, podnio je 9. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Mal 289820 20 Rev od 13. januara 2021. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 289820 19 Gž od 19. novembra 2019. godine.
14. Osnovni sud u Banjaluci je Presudom broj 71 0 Mal 289820 18 Kom od 13. decembra 2018. godine odbio tužbeni zahtjev tužioca (Mtel AD Banjaluka) da se obaveže apelant da tužiocu na ime glavnog duga isplati iznos od 507,00 KM i na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 58,45 KM, kao i zahtjev tužioca za naknadu troškova postupka. Obavezan je tužilac da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 KM, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužioca za naknadom troškova postupka.
15. Okružni sud u Banjaluci je Presudom broj 71 0 Mal 289820 19 Gž od 19. novembra 2019. godine usvojio žalbu tužioca, preinačio Presudu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 289820 18 Kom od 13. decembra 2018. godine tako što je obavezao apelanta da tužiocu isplati dug u iznosu od 507,00 KM, zakonske zatezne kamate u iznosu od 58,45 KM i troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 KM.
16. Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 289820 20 Rev od 13. januara 2021. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne odluke u dosuđujućem dijelu (novčani iznos od 507,00 KM i zakonska zatezna kamata u iznosu od 58,45 KM) ne prelazi 30.000,00 KM saglasno članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pa revizija nije dozvoljena. Apelantovi navodi kojima se pozvao na primjenu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku nisu dovoljni za dozvoljavanje i raspravljanje o, inače, nedozvoljenoj reviziji, jer predstavljaju revizione razloge kojima se osporava drugostepena presuda zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bili bi od značaja pod uslovom da je revizija ovdje dozvoljena. Vrhovni sud je naveo da se u reviziji ne ukazuje da u pogledu postavljenih spornih pravnih pitanja postoji različita praksa drugostepenih sudova, nego na različitu praksu suda koji je donio pobijanu presudu, koje usklađivanje prakse je u obavezi toga suda. Kako je prema članu 237. stav 3. tačka 1. Zakona o parničnom postupku izuzetna revizija po ovom osnovu dozvoljena - ako o spornom pravnom pitanju revizioni sud nije zauzeo shvatanje odlučuju ći o pojedinim predmetima ili na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova, o kakvoj se situaciji ne radi kada je riječ o presudi Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 109997 14 Kom, na koju apelant ukazuje, pa nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost revizije ni po odredbi člana 237. stav 3. tačka 1. i stav 4. Zakona o parničnom postupku.
17. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije apelant je drugostepenu odluku zaprimio 2. decembra 2019. godine. Apelant je 9. februara 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
5. AP-463/21
18. Mirsad Kahrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Ismet Beganović advokat iz Tuzle, podnio je 10. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 126 0 Rs 160341 20 Rev od 6. oktobra 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 160341 19 Rsž od 12. marta 2020. godine.
19. Općinski sud u Lukavcu je presudom broj 126 0 Rs 160341 13 Rs od 8. novembra 2019. godine obavezao tuženog (JP ,,Rad“ Lukavac) da apelantu na ime manje isplaćene plaće za period od 1. juna 2010. do 28. januara 2013. godine isplati iznos od 5.381,74 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.040,10 KM, dok je u preostalom dijelu odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
20. Kantonalni sud u Tuzli je presudom broj 126 0 Rs 160341 19 Rsž od 12. marta 2020. godine djelimično uvažio žalba tuženog i preinačio prvostepenu presudu tako što se dosuđena razlika plaće u iznosu od 5.381,74 KM snižava na iznos od 487,27 KM, a dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 2.040,10 KM snižavaju na iznos od 183,60 KM, dok je u ostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 409,50 KM, dok je u preostalom dijelu odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
21. Vrhovni sud je Rješenjem broj 126 0 Rs 160341 20 Rev od 6. oktobra 2020. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u odbijajućem dijelu predstavlja novčani iznos od 4.894,47 KM, pa revizija nije dopuštena. Ne postoje uvjeti za dopuštanje vanredne revizije u smislu člana 237. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, jer apelant, u smislu člana 237. stav 5. Zakona o parničnom postupku, u reviziji nije naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
22. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati datum prijama drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda donesena 6. oktobra 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije toga datuma. Apelant je 10. februara 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
Spajanje predmeta
23. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-402/21.
Apelacioni navodi
24. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-430-21 i AP-450/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP- 430-21 i AP-463/21 su se pozvali i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, dok je apelant u apelaciji broj AP-430/21 pozvao i na povredu principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. II/2. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Dopunskog protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima, člana 2. točka 3.a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i povredu Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Također, apelant u apelaciji broj AP-402/21 se pozvao i na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
26. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostepene odluke.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević