Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1074/21 (B. M.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1074/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-1074/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Bisera Mehmedika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Bisera Mehmedika protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 853686 21 Pžp od 10. marta 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bisera Mehmedika (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Ešref Gracić advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 853686 21 Pžp od 10. marta 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 853686 20 Pr od 29. oktobra 2020. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantkinje za sudsko odlučivanje po Prekršajnom nalogu Općine Stari Grad broj JSBO 103.996.960.4 od 13. septembra 2019. godine, koji zahtjev je apelantkinja, putem svog branioca (zastupnika u postupku pred Ustavnim sudom) podnijela 29. juna 2020. godine.
3. Odlučujući o žalbi koju je zastupnik apelantkinje podnio protiv rješenja Općinskog suda od 29. oktobra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Pr 853686 21 Pžp od 10. marta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je predmetni prekršajni nalog postao konačan i izvršan 16. oktobra 2019. godine, a da je apelantkinja (putem svog zastupnika) zahtjev za sudsko odlučivanje dostavila prvostepenom sudu 29. juna 2020. godine. Kantonalni sud je dalje naveo da, kako je prekršajni nalog u smislu člana 32. stav (1) Zakona o prekršajima Bosne i Hercegovine sadržavao i uputstvo o pravu podnošenja zahtjeva za sudsko odlučivanje i o roku njegovog podnošenja, odnosno da apelantkinja može podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu Općinskom sudu u roku od osam dana od prijema naloga, to je prvostepeni sud u pobijanom rješenju ispravno utvrdio da je apelantkinja zahtjev za sudsko odlučivanje podnijela neblagovremeno. Kantonalni sud je dalje naveo da nije osnovan žalbeni navod da je prekršajni nalog apelantkinja dobila sa dopisom Odsjeka za inspekcijske poslove Općine Stari Grad od 24. juna 2020. godine, sa naznačenim predmetom dostave „dostava prekršajnog naloga“. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da je uvidom u predmetni spis utvrdio da je apelantkinji prekršajni nalog dostavljen putem pošte, sa datumom slanja 1. oktobar 2019. godine, te da je odredbama člana 56. stav (3) Zakona o prekršajima (Federacije BiH) propisano da, kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatraće se da je dostava izvršena po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašćeno tijelo predalo na poštu. Kantonalni sud je zaključio da branilac apelantkinje uvijek može tražiti od ovlašćenog organa da mu se dostavi prekršajni nalog, ali da se ne može smatrati da je datum „dostavljanja braniocu apelantkinje predmetnog naloga zapravo dan dostavljanja“, jer je ovlašćeni organ prethodno pravilno izvršio dostavljanje u skladu sa navedenim odredbama člana 56. Zakona o prekršajima (Federacije BiH).
Apelacioni navodi
5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je prekršajni nalog dobila sa dopisom Odsjeka za inspekcijske poslove Općine Stari Grad od 24. juna 2020. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 59. stav (1) Zakona o prekršajima ("Službene novine Federacije BiH" broj 63/14), u određenom roku zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom. Dakle, apelantkinja nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodila konačnu odluku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja u postupku pred Ustavnim sudom (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-8/20 od 8. aprila 2020. godine, tač. 5. i 11. odluke). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević