Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1879/20 (M. I.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Stečaj
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1879/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 1879/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mitar Ivić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Mitar Ivić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 385966 20 P 2, a koji je, zbog otvaranja stečajnog postupka, prekinut Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 385966 20 P 2 od 7. oktobra 2020. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, nakon što se steknu uvjeti za nastavak postupka, preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 385966 20 P 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mitru Iviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mitar Ivić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Dunja Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 2. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 P 385966 20 P 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 21. septembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 10. marta 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, te je 10. marta 2021. godine od Općinskog suda zatraženo da dostavi dokumentaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. oktobra 2020. godine, kao i traženu dokumentaciju, a Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. marta 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 22. oktobra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog („Unis Pretis“ d.o.o. Sarajevo) radi utvrđenja i uknjižbe.

6. Općinski sud je dopisom od 28. oktobra 2013. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.

7. Općinski sud je 23. januara 2014. godine održao pripremno ročište, a 20. februara 2014. godine održao je nastavak pripremnog ročišta, dok je 19. marta 2014. godine održao ročište za glavnu raspravu.

8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 385966 13 P od 9. jula 2014. godine utvrdio da je apelant ispunio sve opće i posebne uvjete za kupovinu stana koji se nalazi u Vogošći, pa je tuženi dužan priznati i trpjeti da se apelant nakon isplate kupoprodajne cijene stana u iznosu od 22.759,40 KM certifikatima uknjiži u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda polaganjem ove presude, koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana.

9. Tuženi je 6. augusta 2014. godine izjavio žalbu protiv presude od 9. jula 2014. godine.

10. Predmetni spis je 5. decembra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.

11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 385966 14 Gž od 11. septembra 2019. godine uvažio žalbu tuženog, ukinuo presudu od 9. jula 2014. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude povrijedio odredbe člana 309. st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku, jer advokat P.S. uz tužbu i tokom postupka nije dostavila urednu punomoć za zastupanje apelanta u ovoj pravnoj stvari iako se tokom cijelog postupka predstavljala kao apelantov opunomoćenik. Dalje je naveo da je prvostepeni sud, uprkos navedenom, proveo postupak kao da advokat ima urednu punomoć umjesto da primijeni član 309. stav 4. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da je ovakvim postupanjem onemogućeno raspravljanje stranaka u postupku u pogledu relevantnih činjenica, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

12. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 29. novembra 2019. godine.

13. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 385966 20 P 2 od 7. oktobra 2020. godine utvrdio da je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Istim rješenjem je odredio da će se parnični postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljedbenici tuženog preuzmu postupak, ili kad ih sud, na apelantov prijedlog, pozove da to učine.

14. Prema stanju spisa, predmetni postupak nije nastavljen.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da „Općinski sud do danas nije zakazao ročište iako je predmet iz 2013. godine“.

b) Odgovori na apelaciju

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije bilo kršenja apelantovih prava pred prvostepenim sudom, te da apelantu nisu uskraćena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju, jer je ovaj sud u periodu od dostavljanja predmeta sa Kantonalnog suda postupao po navedenom predmetu radi donošenja zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, a posebno imajući u vidu da je u prethodnom periodu rad suda bio ograničen zbog općepoznatih okolnosti izazvanih pandemijom virusa Covid 19 i velikog broja spisa.

17. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da su navodi apelacije neosnovani, pa je predložio da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno djejstvo. Njihovo djejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

19. Zakon o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje u relevantnom dijelu glase: Član 55.

Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.

20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima FBiH, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3103/17 od 19. juna 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

24. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

29. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

30. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji treba uzeti u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. oktobra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog i da je taj postupak prekinut rješenjem Općinskog suda od 7. oktobra 2020. godine, zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Ustavni sud dalje zapaža da je članom 55. Zakona o stečajnom postupku propisano da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu, te da prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi, shodno odredbama tog člana. Dakle, relevantan period do prekida postupka koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka je oko sedam godina.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

32. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

33. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka.

34. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u predmetnom postupku preduzimao procesne radnje (održao pripremno ročište i nastavak pripremnog ročišta, ročište za glavnu raspravu), te donio prvostepenu presudu koju je ukinuo Kantonalni sud i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Također, Ustavni sud zapaža da je između pojedinih radnji Općinskog suda protekao duži period, pa je tako prvostepenu presudu donio u periodu od oko četiri mjeseca nakon održane glavne rasprave. Pri tome Ustavni sud zapaža da je u ponovnom postupku, nakon 10 mjeseci, računajući od kada je predmet dostavio Kantonalni sud, Općinski sud rješenjem od 7. oktobra 2020. godine utvrdio da je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi tuženog podnesenoj protiv prvostepene presude od 9. jula 2014. godine donio tek nakon četiri godine i devet mjeseci, računajući od dostave spisa predmeta Kantonalnom sudu. Pri tome Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj A -4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena postupanja redovnih moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, pri čemu je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda.

35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

36. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, od pokretanja do prekida zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, trajao oko sedam godina, a pri tome Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugom trajanju predmetnog postupka, nije ponudio razloge kojima bi opravdao ovako dugo trajanje predmetnog postupka.

41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević