Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4632/19 (A. D.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4632/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-4632/19, rješavajući apelaciju Abdage Džaferovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Abdaga Džaferović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Pr 047372 19 Pžp od 2. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 Pr 047372 17 Pr od 29. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Abdaga Džaferović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 28. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 Pr 047372 19 Pžp od 2. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 Pr 047372 17 Pr od 29. aprila 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 Pr 047372 17 Pr od 29. aprila 2019. godine određeno je da Prekršajni nalog Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, PS Cazin broj 105.553.379.1 od 6. avgusta 2017. godine, izdat na apelantovo ime, zbog prekršaja iz člana 7. stav 1. tač. 3. i 4. Zakona o javnom redu i miru, a kojim je apelantu izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM, stiče svojstvo konačnosti i izvršnosti sa 25. aprilom 2019. godine. Također, na osnovu člana 18. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), a u vezi sa članom 202. stav 1. i članom 199. stav 2. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u određenom novčanom iznosu na ime paušala (detaljno navedeno u izreci rješenja).

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant u zakonom propisanom roku podnio zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu od 6. avgusta 2017. godine, te da je taj sud zakazao usmeni pretres za 25. april 2019. godine, sa početkom u 11,30 sati. Nadalje, da je na pretres pristupio A. M., u svojstvu predstavnika ovlaštenog organa, dok apelant nije pristupio, niti opravdao svoj izostanak, iako je uredno obaviješten o datumu i vremenu održavanja navedenog ročišta. Pri tome, Općinski sud je istakao da je u spis zaprimljen podnesak u kojem je apelantova supruga navela da je apelant u inostranstvu iz kojeg razloga nije u mogućnosti pristupiti na pretres, te da ne može dobiti slobodne dane, kao i da je u prilogu podneska dostavljena fotokopija putne isprave. Međutim, Općinski sud je istakao da se ne može utvrditi kada je apelant napustio Bosnu i Hercegovinu, niti je priložen bilo kakav dokaz o nemogućnosti napuštanja posla zbog obaveza u firmi. S tim u vezi, istakao je da nije prihvatio navode apelantove supruge za odgodu rasprave, jer u podnesku ničim nije dokazala stvarnu spriječenost prisustva na zakazani usmeni pretres, tako da su navodi iz predmetnog podneska ocijenjeni kao neosnovani i ničim argumentovani. Osim toga, Općinski sud je ukazao na to da je predstavnik ovlaštenog organa istakao da u cijelosti ostaje kod navoda iz prekršajnog naloga. U konačnici, s obzirom da apelant nije opravdao svoj izostanak, Općinski sud je istakao da se ima smatrati da je prihvatio propuštanjem odgovornost zbog počinjenja prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret, te je prekršajni nalog postao konačan i izvršan u smislu člana 58. Zakona o prekršajima. Općinski sud je naveo da predmetno rješenje ne sadrži obrazloženje u pogledu apelantove odgovornosti, a u smislu odredbe člana 66. stav 1. Zakona o prekršajima.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 Pr 047372 19 Pžp od 2. oktobra 2019. godine odbijena je apelantova žalba, te je prvostepeno rješenje potvrđeno.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da apelantova žalba nije sastavljena u skladu sa odredbom čl. 83. i 84. Zakona o prekršajima, jer u istoj nisu navedeni žalbeni osnovi po kojima se prvostepeno rješenje pobija, ali da iz sadržaja žalbe proizlazi da je izjavljena zbog bitnih povreda prekršajnog postupka. Nadalje, ukazao je na to da je apelant u žalbi istakao da nije kriv za prekršaj koji mu je stavljen na teret, radi čega traži da mu se omogući odbrana, te da je posebno naglasio da je bio spriječen da pristupi na usmeni pretres, da je njegova supruga podneskom zatražila odgodu, ali da taj prijedlog nije prihvaćen od strane prvostepenog suda. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni prigovori, kao i da je, suprotno tvrdnjama žalbe, prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje, te da je za svoje zaključke dao valjane razloge. Kantonalni sud je potom ukazao na sadržaj odredbe člana 66. tačka 1. Zakona o prekršajima. Dalje, kako se apelant, iako uredno pozvan, nije odazvao na usmeni pretres zakazan za 25. april 2019. godine, niti je svoj izostanak opravdao, Kantonalni sud je istakao da i po stavu tog suda dostavljena dokumentacija ne ukazuje na opravdano odsustvo apelanta, zbog čega je jedina moguća odluka prvostepenog suda bila da odluči kao u izreci pobijanog rješenja. U konačnici, naveo je da takav zaključak prvostepenog suda ni apelantovom žalbom nije doveden u pitanje.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana II/1 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant ukratko navodi hronologiju predmetnog postupka, te ukazuje na obrazloženje odluka redovnih sudova. Nadalje, ističe da na zakazano ročište nije mogao pristupiti jer je bio izvan Bosne i Hercegovine, tražeći zaposlenje u Njemačkoj. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku onemogućeno pravo na pravično suđenje i pravo na odbranu.

Relevantni propisi

7. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 63/14) Član 58. stav (1) Propuštanje (1) Ako je prekršajni nalog pravilno dostavljen u skladu sa odredbama člana 56. ovog zakona i ako okrivljeni u roku koji je određen u prekršajnom nalogu ne prihvati odgovornost za prekršaj u skladu sa odredbama člana 57. ovog zakona, ili ne zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom, smatrat će se da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem i prekršajni nalog će postati konačan i izvršan.

Član 66. stav (1) tačka 1) Propuštanje pojavljivanja okrivljenog Okrivljeni koji se ne pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 55. stav (6) ili članom 65. stav (3) ovog zakona smatrat će se da je prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi, ako je:

1) prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga, prekršajni nalog postat će konačan i izvršan s danom kada je usmeni pretres trebao biti održan u skladu sa članom 58. ovog zakona, ili

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, u suštini, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o prekršajima, detaljno i jasno obrazložili svoje odluke. Naime, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u obrazloženju prvostepene presude dao detaljne, jasne i precizne razloge kada je zaključio da apelant nije opravdao svoj izostanak, odnosno da su navodi iz podneska dostavljenog od strane apelantove supruge neosnovani i ničim argumentovani, budući da ničim nije dokazana stvarna spriječenost apelanta da prisustvuje zakazanom usmenom pretresu, a koje zaključke je, kao pravilne, prihvatio i Kantonalni sud. Ustavni sud u ovakvim zaključcima Općinskog suda i Kantonalnog suda ne vidi nikakvu proizvoljnost. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4632/19 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio