Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1450/21 (S. S. i M. P.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Zakup
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Naknada
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1450/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1450/21, rješavajući apelaciju koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 V 534252 16 Gž od 22. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Snežana Stefanović i Marica Priljeva (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zrenjanina, koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijele su 27. aprila 2021 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 V 534252 16 Gž od 22. marta 2021. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine.

Parnični postupak u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud9 broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica da se naloži tuženom (Ž.I.) da apelanticama isplati naknadu za korištenje stana u Sarajevu u suvlasništvu apelantica za period od aprila 2004. do 1. septembra 2015. godine u mjesečnom iznosu od 32,00 KM, a za period od 1. oktobra 2015. do 25. aprila 2016. godine u mjesečnom iznosu od 400,00 KM, ukupno 7.184,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine prvostepena presuda je preinačena tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica da se naloži tuženom da apelanticama solidarno isplati naknadu za korištenje stana u suvlasništvu apelantica u mjesečnom iznosu od 79,00 KM počev od 13. aprila do 18. juna 2014. godine, a od 18. juna 2014. godine do predaje stana u posjed u mjesečnom iznosu od 158,00 KM.

4. Apelantice su prije podnošenja ove apelacije, 31. augusta 2018. godine, podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4934/18 kojom je apelaciju podnesenu 31. augusta 2018. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine i presude Općinskog suda broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine odbacio zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Parnični postupak u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine

5. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantica da se naloži tuženom (Ž.I.) da iseli iz stana u Sarajevu, te da taj stan slobodan od ljudi i stvari preda apelanticama.

6. Apelantice su prije podnošenja ove apelacije, 28. maja 2018. godine, podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-3009/18 kojom je apelaciju podnesenu 28. maja 2018. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine odbacio zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Vanparnični postupak u kojem je doneseno Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 V 534252 16 Gž od 22. marta 2021. godine

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 V 534252 15 V od 8. februara 2016. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 22. marta 2021. godine, dozvoljeno je predlagaču (Ž.I.) polaganje novčanog iznosa od po 32,00 KM za mjesece novembar i decembar 2015. godine i za mjesec januar 2016. godine na ime zaštićene zakupnine na depozitni račun Općinskog suda u korist apelantica, kao protivnica predlagača.

8. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da su apelantice suvlasnice stana u Sarajevu, te da je predlagač nosilac stanarskog prava na istom stanu. Zatim da su apelantice pismom od 17. septembra 2015. godine dostavile predlagaču četiri primjerka ugovora o zakupu stana na potpis i zaključenje. Zatim da je predlagač dopisom od 23. septembra 2015. godine predložio dvije izmjene u predloženom tekstu ugovora o zakupu. Naime, predlagač je insistirao na unošenju dvije dodatne odredbe u ugovor prije njegovog zaključenja (da se unese odredba da se ugovor zaključuje na određeno vrijeme u smislu člana 8. stav 2. Zakona o zakupu stana (Službene novine Kantona Sarajevo broj 24/15; u daljnjem tekstu: Zakon o zakupu stana), kao i odredba o tome da će se ugovor smatrati raskinutim u slučaju proglašenja neustavnim Zakona o zakupu stana). Dalje je utvrdio da je predlagač dopisom od 23. oktobra 2015. godine još jednom pozvao apelantice da se očituje na prijedlog izmjena ponuđenog ugovora o zakupu, uz najavu podnošenja prijedloga za polaganje zaštićene zakupnine u sudski depozit, te da se apelantice nikada nisu izjasnile na navedene dopise, kojima su suštinski pozvane na dodatno pregovaranje u vezi zaključenja ugovora. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zaključio da su učesnici u postupku podjednako odgovorni za nezaključenje ugovora o zakupu zbog postupanja u postupku vođenja pregovora o zaključenju ugovora. Naime, propust apelantica se ogleda u tome što nakon dostave primjedbi na prijedlog ugovora nisu nastavile dodatno pregovaranje oko zaključenja ugovora o zakupu, te da svojim pasivnim pristupom nisu dopustile okončanje postupka pregovaranja i samim tim nije ni došlo do zaključenja ugovora. Naveo je da prvostepeni sud, pri tome, ukazao da ugovor o zakupu ne mora sadržavati odredbu na kojoj je insistirao predlagač, jer se na konkretni zakupni odnos jedino može primjeriti Zakon o zakupu stana, a članom 8. stav 2. tog zakona regulisano je vrijeme trajanja predmetnog zakupnog odnosa. Nadalje, naveo da je prvostepeni sud ukazao i na član 9. Zakona o zakupu stana kojim vrijeme trajanja ugovora nije navedeno kao obavezni sadržaj ugovora o zakupu. Naveo je da prvostepeni sud smatra da bi pravne posljedice proglašenja bilo kojeg zakona neustavnim nastupile u svakom slučaju i bez obzira da li bi to bilo predmet internog regulisanja ugovornih strana, odnosno da bi ugovorne strane u tom slučaju imale mogućnost da naknadno interno ili odgovarajućim pravnim sredstvima preispituju valjanost i dejstvo ugovora. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju riječ o prijedlogu za predaju u sudski depozit tzv. zaštićene zakupnine u smislu člana 10. Zakona o zakupu stana, u vezi s članom 203. Zakona o vanparničnom postupku. Naveo je da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio član 203. Zakona o vanparničnom postupku kada je usvojio prijedlog predlagača. Također je naveo da se predlagač ne može smatrati nezakonitim korisnikom stana, te da, u skladu sa članom 10. stav 3. Zakona o zakupu stana, ima pravo da nastavi koristiti stan uz obavezu plaćanja zakupnine putem sudskog depozita, a koju obavezu ispunjava. Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelantice se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantice navode, između ostalog, da su se protivile prijedlogu predlagača da se dozvoli polaganje novčanog iznosa od 32,00 KM na ime zaštićene zakupnine na depozitni račun Općinskog suda u korist apelantica, jer je 4. oktobra 2015.godine postao bespravni korisnik. Apelantice navode da predlagač nije zaključio ugovor o zakupu u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu Zakona o zakupu stana, to jest do 3. oktobra 2015.godine. Dalje navode da su Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine i broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018.godine nezakonite jer su apelantice dokazale osnovanost tužbenog zahtjeva, te ističu da su 17. septembra 2015.godine bile ponudile predlagaču tekst ugovora o zakupu stana na potpis i zaključenje, ali da predlagač nikad nije ni zaključio ugovor o zakupu stana.

10. Zakon o zakupu stana (“Službene novine Kantona Sarajevo”, broj 24/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

(Rok na koji se zaključuje ugovor o zakupu stana) (2) Ugovor o zakupu stana iz člana 3. tačka b) ovog Zakona zaključuje se na određeno vrijeme do dodjele zamjenskog stana u skladu sa članom 8. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", br. 28/05 i 2/08).

Član 10.

(Rok za zaključenje ugovora o zakupu stana) (1) Zakupodavac i zakupac su dužni zaključiti ugovor o zakupu stana u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2) Zakupac koji ne postupi u skladu sa obavezom iz stava (1) ovog člana smatra se nezakonitim korisnikom stana.

(3) Ukoliko zakupodavac na stanu iz člana 3. tačka a) i b) ovog Zakona ne postupi u skladu s obavezom iz stava (1) ovog člana, zakupac ima pravo da nastavi koristiti stan, a obavezu plaćanja zakupnine vrši putem sudskog depozita u iznosu zaštićene zakupnine i to najdalje do desetog u mjesecu za tekući mjesec za koji plaća zakupninu.

11. Zakon o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21) u relevantnom dijelu glasi:

3. Sudski depozit Član 203.

U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izrađeni od plemenitog metala, kad je to zakonom ili drugim propisom predviđeno.

Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom određeno da dužnik može kod suda položiti za povjerioca stvar koju duguje.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Ustavni sud već odlučivao (u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine)

13. Ustavni sud zapaža da apelantice u predmetnoj apelaciji osporavaju Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine, a koje odluke su bila predmet ranije podnesenih apelacija apelantica br. AP-3009/18 i AP-4934/18, a o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena o pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Prima facie u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 V 534252 16 Gž od 22. marta 2021. godine

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantice pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o zakupu stana i Zakona o vanparničnom postupku, u čemu Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u osporenoj odluci jasno obrazložio da su učesnici u postupku podjednako odgovorni za nezaključenje ugovora o zakupu zbog postupanja u postupku vođenja pregovora o zaključenju ugovora, te da se predlagač ne može smatrati nezakonitim korisnikom stana i da ima pravo da nastavi koristiti stan uz obavezu plaćanja zakupnine putem sudskog depozita, u čemu Ustavni sud, nasuprot navodima apelantica, ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1450/21 (S. S. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio