Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4533/19 (S.B.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Minimalna prava optuženog - pravo na ispitivanje svjedoka optužba pod istim uslovima
  • Dokazni postupak
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4533/19

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4533/19, rješavajući apelaciju S.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S. B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 Pr 042475 19 Pžp od 22.

oktobar 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 Pr 042475 od 20. avgusta 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboj Istoka, podnio je 22. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 0 Pr 042475 19 Pžp od 22. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 Pr 042475 od 20. avgusta 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Policijske uprave Gračanica - Policijska stanica Doboj Istok (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) zatraženo je 30. decembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 27 0 Pr 042475 19 Pr od 20. avgusta 2019. godine, apelant (i okrivljeni N.H.) su oglašeni odgovornim što su u vrijeme i mjestu na način opisan u izreci rješenja narušili javni red i mir, naročito drskim ponašanjem i izazivanjem osjećaja fizičke ugroženosti građana čime su počinili prekršaj iz člana 3. stav 1. tačka 3. Zakona o javnom redu i miru. Za učinjeni prekršaj Općinski sud je apelantu, uz primjenu člana 21. stav 1. tačka 2., člana 22. stav 3. i člana 25. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), izrekao uvjetnu osudu kojom je utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 300,00 KM koja se neće izvršiti, ako za vrijeme od jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja ne počini isti ili teži prekršaj, te ga je obavezao da plati troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 KM.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nakon prijema zahtjeva ovlaštenog organa za pokretanje prekršajnog postupka broj 0806/ 11-3-04.1-06/19 od 3. juna 2019. godine, Općinski sud odredio da će se usmeni pretres održati 23. jula 2019. godine te je o tome obavijestio okrivljene i ovlašteni organ, pozivanjem izvršenim po odredbama stava 3. člana 65. Zakona o prekršajima i da su na usmeni pretres pristupili apelant, okrivljeni N.H. i predstavnik ovlaštenog organa. Navedeno je da je apelant, između ostalog izjavio da će se lično braniti ali ako na pretresu bude potrebe da će angažovati advokata te je izjavio da ne prihvata odgovornost za prekršaj. Dalje je navedeno da su u dokaznom postupku izvedeni dokazi ovlaštenog organa, i to saslušanjem svjedoka Šabana Bašića (policijskog službenika), direktnim i unakrsnim ispitivanjem, od strane predstavnika ovlaštenog organa i okrivljenih i da je izvršen uvid i čitanje materijalnih dokaza, koje je predstavnik ovlaštenog organa prezentirao i uložio u spis i to službene zabilješke sačinjene od strane službenika ovlaštenog organa od 3. juna 2019. godine.

7. Općinski sud je naveo da je nakon svestrane ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno utvrdio i stekao uvjerenje da su okrivljeni počinili prekršaj na način opisan u izreci rješenja. Činjenično stanje opisano u izreci rješenja, sud je nedvojbeno utvrdio na osnovu svih izvedenih dokaza ovlaštenog organa, kako dokaza subjektivne prirode, tako i dokaza objektivne prirode i to: na osnovu iskaza svjedoka Šabana Bašića i na osnovu materijalne dokumentacije prezentirane na usmenom pretresu i uložene u spis od strane predstavnika ovlaštenog organa. Općinski sud je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka Šabana Bašića, jer je njegov iskaz jasan, uvjerljiv, nedvosmislen, ničim nije doveden u sumnju od strane okrivljenih, a potkrijepljen je materijalnim dokazima ovlaštenog organa, sa kojima čini jednu logičnu cjelinu. Navedeno je da je svjedok Šaban Bašić, u svom iskazu pred sudom pojasnio da su navedenog dana i vremena od strane rukovodeće smjene pozvani u policijsku stanicu Doboj Istok jer je lično pristupila stranka i prijavila da mu je upućena ozbiljna prijetnja. Dolaskom u stanicu Doboj Istok zatekli su N.H. sa kojim su obavili razgovor vezano za njegovu prijavu (sadržaj naveden u rješenju) te da su nakon 15 minuta postupili po prijavi apelanta koji je prijavio da mu je N.H. u Brijesnici Velikoj u blizini slastičarne Sara digao srednji prst, gledajući u apelanta koji se kretao magistralnim putem. Pojasnio je da se prilikom obavljanja razgovora sa apelantom na okolnosti navedenog događaja u razgovor uključila i apelantova kćerka koja je bila kao suvozač u njegovom vozilu te je ovlaštenim licima saopštila da je apelant htio stati pred policijsku stanicu i da prijavi događaj ali na nagovor kćerke odustao je i nastavili su kretanje do porodične kuće gdje je apelant i prijavio događaj. Nakon toga kćerka se udaljila a oni su nastavili razgovor sa apelantom te prilikom obavljanja razgovora u jednom momentu apelant im je saopštio da mu je N.H. do sada dva put digao srednji prst, ako bude treći put da će mu on presuditi ako neće policija, na čemu se razgovor i završio. Na pitanja predstavnika ovlaštenog organa da opiše mjesto na kojem su obavili razgovor sa apelantom, da li je to mjesto vidljivo ili nije sa javnog puta i da li može pobliže objasniti na koji način i sa kakvim tonalitetom je apelant izrekao prijetnju koja se odnosi na prvookrivljenog N.H., svjedok je odgovorio da su razgovor obavili u ljetnikovcu koji se nalazi uz porodičnu kuću na udaljenosti od jedno 10-etak metara od lokalnog puta prema navedenom naselju, da je navedeni objekat vidljiv sa lokalnog puta pošto je u staklu, na ulazu u ljetnikovac su bila otvorena vrata, a to što im je [apelant] saopštio vezano za N.H. rekao je „onako ljutito i iz revolta“. Dalje, u rješenju je naveden sadržaj apelantovih pitanja upućenih svjedoku te odgovori na postavljena pitanja apelanta.

8. Općinski sud je naveo da je u potpunosti povjerovao navodima iskaza saslušanog svjedoka Šabana Bašića, jer je njihov iskaz dat na osnovu njihovih neposrednih čulnih opažanja, nije ničim doveden u sumnju od strane apelanta, niti pobijen. Saslušani svjedok je u svom iskazu neposredno i usmeno pred sudom u cijelosti potvrdio činjenične navode zahtjeva. Istaknuto je da je u ovoj prekršajnoj stvari, nesporno da se predmetni događaj odigrao na javnom mjestu, u smislu člana 2. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru, kojim je propisano da se pod javnim mjestom podrazumijeva mjesto na kome je slobodan pristup neodređenom broju osoba bez ikakvih uvjeta (ulice, putevi...), a kao javno mjesto smatra se svako drugo mjesto ako je dostupno vidiku sa javnog mjesta (balkoni, terase, dvorišta i dr.), što predstavlja jedno od osnovnih obilježja bića prekršaja iz člana 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru, koji se okrivljenim stavlja na teret. U svjetlu utvrđenih činjenica i navedenih okolnosti, Općinski sud je u potpunosti stekao uvjerenje da su se na strani okrivljenih N.H. (koji je prihvatio odgovornost) i apelanta, u vrijeme, mjestu i na način opisan u izreci ovog rješenja, ostvarila sva bitna obilježja i elementi bića prekršaja iz 3. stav 1. tačka 3. Zakona o javnom redu i miru.

9. Dalje, u rješenju je navedeno da je odredbama člana 66. stav 1. tačka 2. Zakona o prekršajima propisano da se smatra da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi na dan i vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 65. stav 3. Zakona o prekršajima, te je propisano da će sud u slučaju kada je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka donijeti odluku o prekršaju u skladu sa članom 78. navedenog Zakona. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je apelant, koji je pristupio na usmeni pretres, u toku unakrsnog ispitivanja svjedoka Šabana Bašića, bez dozvole suda napustio usmeni pretres, to se shodno navedenim zakonskim odredbama smatra da je prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu se zahtjevom stavlja na teret, Općinski sud je naveo da je, u skladu sa članom 78. Zakona o prekršajima donio rješenje kojim se apelant oglašava odgovornim te da je sankciju utvrdio na osnovu dokaza podnesenih od ovlaštenog organa.

10. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanta, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda broj 27 0 Pr 042475 19 Pr od 20. avgusta 2019. godine, donio Rješenje broj 27 0 Pr 042475 19 Pžp od 22. oktobar 2019. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.

11. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant protiv prvostepenog rješenja blagovremeno uložio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 85. Zakona o prekršajima i povrede materijalnog propisa o prekršaju iz člana 86. istog zakona, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Kantonalni sud je naveo da je u smislu člana 88. stav 3. Zakona o prekršajima ispitao pobijano rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a na osnovu člana 321. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi sa članom 18. stav 2. Zakona o prekršajima i po službenoj dužnosti te da je zaključio da je žalba neosnovana.

12. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi istakao da je Općinski sud počinio povredu odredaba prekršajnog postupka, ali da nije naveo koja povreda je počinjena zbog čega se rješenje nije moglo ispitati po tom žalbenom osnovu, u smislu odredbe člana 85. Zakona o prekršajima. Također se žalba nije mogla ispitati zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz odredbe člana 86. Zakona o prekršajima, jer iz same žalbe proizlazi da je žalba usmjerena na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje.

13. Kantonalni sud je naveo da je ispitao prvostepeno rješenje u okviru žalbenog osnova povrede materijalnog propisa o prekršajima i bitne povrede prekršajnog postupka, te da je utvrdio da je Općinski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalne propise o prekršaju i da nije povrijedio odredbe prekršajnog postupka. Pojasnio je da iz stanja spisa proizlazi da je, nasuprot neosnovanim navodima žalbe, prema zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ovlaštenog organa broj 08-06/11-3-04.1-06/19 od 3. juna 2019. godine, na osnovu kojeg je pokrenut prekršajni postupak, pravilno prvostepeni sud primijenio odredbe člana 65. Zakona o prekršajima i zakazao usmeni pretres za 23. juli 2019. godine, na koji je pristupio apelant, te da su u dokaznom postupku pred prvostepenim sudom na usmenom pretresu provedeni dokazi podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, te „oštećenog“. Navedeno je da je na osnovu tako provedenih dokaza, Općinski sud utvrdio da se sporni događaj za koji je podnesen prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka počinjen od strane apelanta dogodio u vrijeme, mjestu i na način kako je to navedeno u ožalbenom rješenju. Pri tome je, kako je dalje navedeno, Općinski sud pravilno primijenio odredbe člana 78. Zakona o prekršajima, i donio rješenje kojim je apelant oglašen [odgovornim] jer je napustio usmeni pretres, a samim tim je uz pravilnu primjenu navedene odredbe zakona, prvostepeni sud smatrao da je apelant prihvatio odgovornost za prekršaj. Imajući u vidu navedeno, ocijenjeno je da je prvostepeni sud pravilno primijenio sve zakonske odredbe, pa stav i obrazloženje tog suda u odnosu na odluku koju je donio prihvata i Kantonalni sud. Ukazano je da je članom 84. stav 1. Zakona o prekršajima propisano je da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog propisa o prekršajima ili zbog odluke o prekršajnoj sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu. Iz navedenih razloga, na osnovu člana 90. Zakona o prekršajima, Kantonalni sud je žalbu apelanta, odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da je osporenim odlukama došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d). Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da mu je sudija Općinskog suda, na usmenom pretresu „uskratio pripadajuće pravo da ispituje svjedoka protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju na način kako je to predviđeno ZKP“, koji se primjenjuje u prekršajnom postupku. Također, navodi da je iz sadržaja dostavljenih dokumenata vidljivo da je postupajući sudija u prostoriji sudnice, na usmenom pretresu, „pokušala navesti prisutne stranke na davanje lažnog iskaza“, čija radnja predstavlja radnju krivičnog djela, što je imalo za posljedicu da u tom momentu apelant napusti usmeni pretres. Postupajući sudija Općinskog suda je svoju odluku donio na činjenici da je apelant napuštanjem ročišta prihvatio odgovornost, pozivajući se na član 78. Zakona o prekršajima, iako taj član ne sadrži obilježja, koja se odnose na napuštanje usmenog pretresa od strane okrivljenog. Ističe da u Zakonu o prekršajima, KZ FBiH i ZKP-u, koji važe na teritoriji Bosne i Hercegovine, napuštanje usmenog pretresa od strane okrivljenog nije regulirano. Sudija Općinskog suda je to smatrao prihvatanjem odgovornosti te nastavio prekršajni postupak i okončao isti odlukom. U zapisniku sa usmenog pretresa je tačno navedeno da se apelant izjasnio da ne prihvata odgovornost. Član zakona na koji se poziva prvostepeni i drugostepeni sud odnosi se na prihvatanje odgovornosti propuštanjem pojavljivanja okrivljenog na sudu, uz obavezu da je okrivljeni lično primio poziv na ročište odnosno da je dostava poziva uredna. Napominje da je usmeni pretres napustio u 12,30 časova a pretres je započet u 11,00 časova, dakle poslije apelantovog izjašnjavanja o krivici i nakon što je sudija svojom radnjom spriječila da sasluša svjedoke u skladu sa zakonom i „nakon što je učinila radnju koja ima obilježje krivičnog djela“. b)Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru naveo da su navodi apelanta neosnovani i da navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na ispitivanje svjedoka nisu tačni. Istaknuto je da je Općinski sud u ovoj prekršajnoj stvari zakazao usmeni pretres za 23. juli 2019. godine, na koji su pristupili okrivljeni apelant i N.H. i predstavnik ovlaštenog organa; da se okrivljeni N.H. izjasnio da prihvata odgovornost za prekršaj koji mu je stavljen na teret, dok je apelant izjavio da ne prihvata odgovornost za prekršaj. Kako se apelant izjasnio da ne prihvata odgovornost za prekršaje, to je sud u nastavku usmenog pretresa proveo dokazni postupak. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi ovlaštenog organa. U toku izvođenja dokaza ovlaštenog organa saslušan je svjedok Šaban Bašić, izvršen je uvid i čitanje materijalnih dokaza, koje je predstavnik ovlaštenog organa prezentirao i uložio u spis, s tim da je predstavnik ovlaštenog organa odustao od saslušanja svjedoka A.B., kćeri apelanta koja je, bez dozvole suda napustila sud i svjedoka Armena Mrkovića - policijskog službenika. Navedeno je da je nakon što je predstavnik ovlaštenog organa direktno ispitao svjedoka Šabana Bašića, policijskog službenika, sud uputio apelanta da može unakrsno ispitati svjedoka, što je apelant i iskoristio. Pojašnjeno je da je u toku unakrsnog ispitivanja, nakon što je apelant upozoren od strane suda na ponašanje u sudnici zbog načina obraćanja svjedoku, isti počeo da pakuje svoje stvari govoreći „da izlazi iz sudnice i bez dozvole suda je napustio suđenje i pored upozorenja suda da nema dozvolu da napusti suđenje i na posljedice napuštanja usmenog pretresa bez dozvole suda.“ Dakle, apelantu nije onemogućeno da ispituje svjedoke, nego je isti bez dozvole suda napustio suđenje. Apelant je nakon upozorenja od strane postupajućeg sudije zbog načina obraćanja svjedoku, mogao nastaviti sa unakrsnim ispitivanjem svjedoka, pa ukoliko je apelant imao namjeru da postavi pitanja svjedoku, koja izlaze izvan okvira unakrsnog ispitivanja, mogao je predložiti da istog svjedoka sasluša kao svjedoka odbrane i da istog direktno ispita. Međutim isti nije iskoristio svoje zakonske mogućnost nego je bez dozvole suda samovoljno napustio suđenje. Ukazano je da je članom 66. stav 1. tačka 2. Zakona o prekršajima propisano da se smatra da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi na dan i vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 65. stav 3. Zakona o prekršajima, te je određeno da će sud u slučaju kada je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka donijeti odluku o prekršaju u skladu sa članom 78. navedenog Zakona. Članom 68. stav 1. Zakona o prekršajima je propisano da ako okrivljeni ili ovlašteni organ namjeravaju pozvati svjedoke, moraju osigurati njihovo pojavljivanje na usmenom pretresu, a ukoliko svjedok ne želi dobrovoljno pristupiti na sud, isti mogu zahtijevati od suda da sud pozove takve svjedoke, s tim što takav zahtjev moraju podnijeti sudu najmanje osam dana prije dana određenog za usmeni pretres. Članom 68. stav

2. Zakona o prekršajima je propisano da ukoliko stranke namjeravaju podnijeti bilo koju ispravu kao dokaz, moraju donijeti takvu ispravu na usmeni pretres, a ako ta isprava im nije dostupna mogu zahtijevati od suda da izda sudski nalog za njeno pribavljanje ali takav zahtjev moraju sudu podnijeti najmanje tri dana prije dana određenog za usmeni pretres. Članom 68. stav 3. Zakona o prekršajima je propisano da usmeni pretres neće biti odgođen ili pomjeren zbog propuštanja stranaka da osiguraju svjedoke ili isprave, osim ako sud ne utvrdi da je propuštanje bilo potpuno izvan njegove kontrole. S obzirom da je apelant koji je pristupio na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, u toku unakrsnog ispitivanja svjedoka Šabana Bašića, bez dozvole suda napustio usmeni pretres, to je Općinski sud, shodno navedenim zakonskim odredbama, cijenio da je isti prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu se zahtjevom stavlja na teret, pa je postupajući po odredbama člana 78. Zakona o prekršajima i donio rješenje kojim se apelant oglašava odgovornim. Odredbom člana 69. stav 1. tačka 7. Zakona o prekršajima je propisano da usmeni pretresa biti će proveden od suda na način koji okrivljenom garantiraju sva prava predviđena članom 4 i 5 istog Zakona, a što je u konkretnom slučaju u cijelosti ispoštovano i apelantu omogućeno da ispituje svjedoke i da izvodi dokaze a isti je samovoljnim napuštanjem to pravo sebi onemogućio.

16. Kantonalni sud je odgovorio da su svi navodi iz apelacije neosnovani i da je taj sud iste već cijenio budući da iz podnesene apelacije proizlazi da su navodi iz žalbe koju je podnio apelant sada sažeti u sadržaju apelacije.

17. Ovlašteni organ je ogovorio da je prvostepeni a kasnije i drugostepeni sud po izjavljenoj žalbi apelanta pravilno postupio donoseći predmetno rješenje kojim je apelanta oglasio odgovornim za navedeni prekršaj, obzirom da je apelant nezadovoljan postupkom koji se nije odvijao na način na „koji je to isti zamislio odlučio da samovoljno i vođen vlastitim hirom napusti usmeni pretres“, iako je postupak suđenja bio u toku a sam apelant je propustio da ostane na nastavku zakazanog usmenog pretresa prilikom pozivanja svjedoka A.B. koja je bila pozvana od strane ovlaštenog organa kako bi upravo u svrhu utrđivanja činjeničnog stanja dala svoj iskaz pred sudom, u kom smislu je apelant čak išao i korak dalje jer se svjedok A.B. po uputama apelanta i skupa sa istim udaljila iz prostorija suda ne davši iskaz pred sudom, što dovoljno govori o ponašanju apelanta u pogledu rješavanja predmetnog postupka. Dakle, apelant je prouzrokovao i vođen vlastitim hirom doveo sebe u situaciju zbog koje je oglašen odgovornim za učinjeni prekršaj, te se sada kada je njegova žalba na drugostepenom sudu odbačena kao neosnovana poziva na navodno kršenje i povredu njegovih prava u situaciji koju je sam prouzročio, a sve sa svrhom pokušaja apelanta za dovođenje postupka protiv istog u fazu apsolutne zastare i na taj način izbjegavanja posljedica odnosno prekršajnih sankcija koje su mu izrečene. Naglašeno je da je stav prvostepenog i drugostepenog suda u cijelosti zakonit i jedini ispravan jer u protivnom i u svim budućim slučajevima kad bi sud postupio suprotno gore navedenom, ini okrivljeni bi, kao i apelant, sebi dali za pravo da mogu napuštati suđenja kada se njima prohtije i ponašati se na način kako to njima odgovara u određenom momentu, čime bi doveli u pitanje samu svrhu zakonodavnog sistema i sva načela prekršajnog postupka.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o javnom redu i miru („Službene novine Tuzlanskog kantona“, br. 9/01, 11/01 - Ispravka, 11/07 i 14/11), u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. stav (1) tačka 3) (1) Prekršaj javnog reda i mira čini:

3. ko na javnom mjestu narušava javni red i mir naročito drskim ponašanjem, grubim vrijeđanjem drugog lica ili drugim bezobzirnim ponašanjem ugrožava sigurnost građana ili izaziva osjećanje fizičke ugroženosti, uznemirenosti ili negodovanje građana;

19. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Svatko tko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo zahtijevati da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud, ukoliko on to zahtijeva u roku koji je propisan zakonom. Takve osobe imaju pravo da:

[…] 5) ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se osigura nazočnost i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uvjetima kao i svjedoka koji ih terete;

[…] Članak 66.

Propuštanje pojavljivanja okrivljenika Okrivljenik koji se ne pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres sukladno članku 55. stavak (6), ili članku 65. odgovornost propuštanjem da se pojavi ako je:

1) prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga, prekršajni nalog postat će konačan i izvršan s danom kada je usmeni pretres trebao biti održan sukladno članku 58. ovoga zakona, ili 2) prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti odluku o prekršaju sukladno članku 78. ovoga zakona.

Članak 69.

Postupak na usmenom pretresu (1) Usmeni pretres počet će objavljivanjem glavnog sadržaja prekršajnog naloga ili zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Sud će tražiti od okrivljenika da se očituje o tomu prihvaća li odgovornost. Ako prihvati odgovornost, sud će razmatrati samo vrstu i visinu sankcije. U tom slučaju rješenje ne treba sadržati obrazloženje, a u pouci će se navesti da se okrivljenik može žaliti samo u pogledu sankcije i zaštitne mjere. Ako okrivljenik odbija odgovornost, sud će pozvati predstavnika ovlaštenog tijela da izloži što se stavlja na teret okrivljeniku.

(2) Teret dokazivanja da je okrivljenik počinio prekršaj je na ovlaštenom tijelu. (3) Okrivljenik ima pravo iznijeti svoju odbranu, ali nije obvezan govoriti ili iznositi dokaze.

(4) Svaka strana ima pravo biti saslušana i ispitati svjedoke koje je pozvala protivna strana.

(5) Svaka strana ima pravo prezentirati dokaze i podnositi prijedloge tijekom usmenog pretresa.

(6) Svaka strana ima pravo na zastupanje ili pomoć od odvjetnika.

(7) Usmeni pretres bit će proveden od suda na način koji okrivljeniku jamči sva prava predviđena čl. 4. i 5. ovoga zakona.

[…] Članak 78.

Odgovornost zbog propuštanja Ako okrivljenik ne pristupi na usmeni pretres zakazan na temelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenika oglasiti odgovornim zbog propuštanja. Sud će utvrditi odgovarajuću sankciju na temelju dokaza podnesenih od ovlaštenog tijela.

Članak 84.

Temelji za žalbu Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog:

1) bitnih povreda prekršajnog postupka, 2) povrede materijalnog propisa o prekršajima ili 3) odluke o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 27 0 Pr 042475 19 Pžp od 22. oktobra 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 24. oktobra 2019. godine a apelacija je podnesena 22. novembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant pobija rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

[...]

3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

[…]

d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da se oni ispitaju, te da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka u njegovu korist pod istim uvjetima koji važe za svjedoke koji svjedoče protiv njega; [...]

27. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje radi li se o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanta u smislu člana

6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj optužbi“. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj optužbi“, odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).

28. Apelant tvrdi da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje jer je onemogućen da „ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju na način kako je to predviđeno ZKP FBiH“. Također, smatra da je postupajući sudija u prostoriji sudnice, na usmenom pretresu, „pokušala navesti prisutne stranke na davanje lažnog iskaza“, što je imalo za posljedicu da u tom momentu apelant napusti usmeni pretres te da je potom Općinski sud svoju odluku donio na činjenici da je apelant napuštanjem ročišta prihvatio odgovornost, pozivajući se na član 78. Zakona o prekršajima, iako taj član ne sadrži obilježja, koja se odnose na napuštanje usmenog pretresa od strane okrivljenog. Dakle, apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje suštinski se tiču načina na koji je proveden dokazni postupak u predmetnoj pravnoj stvari, što je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i s tim u vezi pogrešno primijenjenim pozitivno-pravnim propisima. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).

29. Također, Ustavni sud konstatuje da je pravo iz člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije da se pozovu i ispitaju svjedoci tijesno povezano s pravom jednake dostupnosti pravnim sredstvima, odnosno ravnopravnošću stranaka. Opće načelo je da optuženim osobama mora biti dopušteno da pozivaju i ispituju bilo kojeg svjedoka čije svjedočenje smatraju relevantnim za svoj predmet. Također, moraju biti u mogućnosti da ispitaju svakog svjedoka kojeg pozove ili na čije se svjedočenje oslanja tužilac. Naime, procedura pozivanja i saslušanja svjedoka mora biti ista za optužbu kao i za odbranu i zahtijeva jednakost sredstava. U načelu, svi dokazi na koje se oslanja optužnica trebaju biti izvedeni u prisustvu optuženog na javnoj raspravi sa mogućnošću iznošenja kontra argumenata (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 78).

30. Stoga će Ustavni sud ispitati da jesu li u predmetnom prekršajnom postupku redovni sudovi prilikom donošenja odluka postupali proizvoljno u obezbjeđivanju garancija u okviru člana 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da je apelant u predmetnom prekršajnom postupku imao priliku da se svojim navodima suprotstavi argumentima druge strane. U tom smislu, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije (uključujući zapisnik o usmenom pretresu) proizilazi da je apelant na početku usmenog pretresa upoznat sa pravima i dužnostima koje ima te da je izjavio da ne prihvata odgovornost za prekršaj koji mu je stavljen na teret. Također, Ustavni su zapaža da je ovlašteni organ predložio da se provedu dokazi saslušanjem svjedoka policijskih službenika Šabana Bašića i Armena Mrkovića te svjedoka A. B. i da se izvrši uvid u službenu zabilješku koju su sačinili službenici policije 27. maja 2019. godine, dok je apelant predložio da se provedu dokazi saslušanjem njega osobno i „da se sasluša svjedok A.B., koja je ujedno svjedok podnosioca zahtjeva“. Ustavni sud dalje zapaža da je, nakon direktnog ispitivanja svjedoka - policijskog službenika Šabana Bašića, apelant upućen da može unakrsno ispitati ovog svjedoka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant ovom svjedoku postavio više pitanja, koja su sažeta u prvostepenom rješenju te da je svjedok na ista odgovarao. Također, Ustavni su zapaža da je, u toku unakrsnog ispitivanja, ovlašteni organ u više navrata prigovarao postavljenim pitanjima od strane apelanta tvrdeći da je apelant „izašao izvan okvira direktnog ispitivanja“ te da je sudija, na način opisan u zapisniku, odlučivao o izjavljenim prigovorima. Dalje, iz dokumentacije proizlazi da je apelant, u toku trajanja usmenog pretresa, nezadovoljan upravljanjem postupkom od strane sudije, bez odobrenja suda, samovoljno napustio usmeni pretres.

31. Dakle, iz navedenog proizlazi da u postupku koji je okončan osporenim rješenjem apelant prisustvovao dijelu usmenog pretresa pred prvostepenim sudom te da mu nije bilo onemogućeno da provodi bilo koji dokaz, jer je njegovim napuštanjem usmenog pretresa sebe doveo u situaciju da se dokaz – njegovog saslušanja ne može povesti. Okolnost da je apelant, bez odobrenja suda, samovoljno napustio usmeni pretres, je od strane Općinskog suda a potom i Kantonalnog suda protumačena kao „priznanje odgovornosti zbog propuštanja“. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 78. Zakon o prekršajima kojim je propisano da „Ako okrivljenik ne pristupi na usmeni pretres zakazan na temelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenika oglasiti odgovornim zbog propuštanja. Sud će utvrditi odgovarajuću sankciju na temelju dokaza podnesenih od ovlaštenog tijela.“

32. Ustavni sud dalje zapaža da Općinski sud naveo da je činjenično stanje opisano u izreci rješenja, nedvojbeno utvrdio na osnovu izvedenih dokaza ovlaštenog organa, kako dokaza subjektivne prirode, tako i dokaza objektivne prirode i to: na osnovu iskaza svjedoka Šaban Bašića i na osnovu materijalne dokumentacije prezentirane na usmenom pretresu i uložene u spis od strane predstavnika ovlaštenog organa. Općinski sud je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka Šabana Bašića, jer je njegov iskaz jasan, uvjerljiv, nedvosmislen, ničim nije doveden u sumnju od strane okrivljenih, a potkrijepljen je materijalnim dokazima ovlaštenog organa, sa kojima čini jednu logičnu cjelinu. Općinski sud je ukazao i na odredbe člana 69. stav 1. tačka 7. Zakona o prekršajima kojim je propisano da će usmeni pretres biti proveden od suda na način koji okrivljenom garantiraju sva prava predviđena čl. 4. i 5. istog Zakona, a što je u konkretnom slučaju u cijelosti ispoštovano i apelantu omogućeno da ispituje svjedoke i da izvodi dokaze a isti je samovoljnim napuštanjem to pravo sebi onemogućio. Dakle, Općinski sud je detaljno i jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je utvrdio da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret te zašto je u konkretnom slučaju apelant proglasio odgovornim, uz pozivanje na član 78.Zkon o prekršajima. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud, čija osporena prvostepena odluka je potvrđena osporenom drugostepenom odlukom, izašao iz okvira diskrecije slobodne ocjene dokaza provedenih u postupku što bi rezultiralo kršenjem člana 6. stava 1. Evropske konvencije, odnosno da je, od strane suda, apelant onemogućen da „ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju na način kako je to predviđeno ZKP FBiH“, što bi rezultiralo kršenjem člana 6. stav 3 tačka d) Evropske konvencije.

33. S obzirom na navedeno, po ocjeni Ustavnog suda, redovni sudovi su u okolnostima konkretnog predmeta bili u mogućnosti utvrditi prekršajnu odgovornost apelanta na bazi činjenica utvrđenih na osnovu dokaza izvedenih na usmenom pretresu u toku predmetnog prekršajnog postupka. Posljedično navedenom, u konkretnom slučaju se ne može govoriti o narušavanju garancija obuhvaćenih pravom na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije u situaciji kada je apelantu bilo omogućeno saslušanje (na usmenom pretresu) u postupku u kojem je imao mogućnost da izabere da se brani sam (ili da angažuje branioca), te da na efektivan način ostvaruje svoje pravo na odbranu, predlažući dokaze u svoju korist, kao i osporavajući dokaze optužbe, čime suštinski nije bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na „optužbu“ (ovlašteni organ) što bi rezultiralo povredom prava na jednakost strana u postupku u smislu člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane tvrdnje apelanta da mu je prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije kada su, sagledavajući postupak u cjelini, redovni sudovi za osporene odluke dali detaljna, jasna i argumentirana obrazloženja u pogledu izvedenih dokaza i primjene pozitivno-pravnih propisa. Također, nema kršenja prava kada je apelant imao jednaku mogućnost kao i ovlašteni organ da predlaže dokaze, te kada su redovni sudovi dali logična i uvjerljiva obrazloženja u pogledu utvrđenja apelantove prekršajne odgovornosti na osnovu člana 78. Zakon o prekršajima.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4533/19 (S.B.) | Sudska praksa | Aktio