Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1579/20 (S. T.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1579/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1579/20, rješavajući apelaciju Selima Toromanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Selima Toromanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj 01 0 K 000134 19 K2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, preduzme najhitnije korake radi okončanja postupka u krivičnom predmetu protiv Selima Toromanovića, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Selimu Toromanoviću isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Selim Toromanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Edina Rešidović, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se protiv njega vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 01 0 K 000134 19 K2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Kantonalnog suda 15. maja 2020. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalnog suda je 6. jula 2021. godine zatražena informacija u vezi s predmetom. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju i tražene informacije. Od Kantonalnog suda je 3. juna 2020. godine zatraženo da dostavi spis predmeta. Spis je dostavljen 8. juna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 18. oktobra 2001. godine apelantu je određen pritvor. Isti sud je 19. oktobra 2001. godine donio rješenje o provođenju istrage protiv apelanta i još dvije osobe zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 358. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

5. Kantonalno tužiteljstvo Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) je 25. oktobra 2002. godine podiglo optužnicu pod brojem KT-25/01 protiv apelanta zbog krivičnog djela zloupotreba položaja i ovlaštenja iz člana 358. KZFBiH, koja je na kraju glavnog pretresa precizirana.

6. Nakon održanih 25 pretresa Kantonalni sud je donio Presudu broj K-55/03 od 3. juna 2005. godine kojom je apelant oslobođen od devet tačaka optužnice (apelantu je na teret stavljeno produženo krivično djelo), dok je u odnosu na pet tačka optužnice optužba odbijena.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj Kž-446/05 od 6. aprila 2006. godine djelomično je uvažena žalba Tužiteljstva, prvostepena presuda je ukinuta i vraćena prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da će u ponovnom postupku prvostepeni sud još jednom izvesti potrebne dokaze na koje se pozvao u obrazloženju pobijane presude i dokaze za čije se izvođenje ukazuje potreba, i to: saslušati svjedoka S. B., pribaviti dokumentaciju od glavnog izvođača radova „Breko“ d.o.o. Ljubljana i u vezi s tim izvesti dopunsko finansijsko vještačenje. Pri tome prvostepeni sud ima uzeti u obzir primjedbe navedene u rješenju Vrhovnog suda, navode iz žalbe Tužiteljstva i navode iz odgovora na žalbu. […]

8. Nakon toga sudija M. M., koji je u to vrijeme bio zadužen za predmet, zakazao je pretres za 3. mart 2010. godine, koji je odgođen zbog zahtjeva odbrane radi pripreme, kopiranja spisa i slično. Posljednja rasprava kod sudije M. M. je održana 6. oktobra 2011. godine, te je zatim predmet dodijeljen sudiji V. P., koji je počeo da radi 17. decembra 2012. godine. Sudija V. P. je 28. decembra 2012. godine putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine uputio molbu za pružanje međunarodne pravne pomoći Republici Sloveniji, te su izdane naredbe za pružanje međunarodne pravne pomoći 19. januara 2014. godine.

9. Ročište za glavnu raspravu u ponovnom postupku je otvoreno 1. aprila 2015. godine. Odbrana je 28. aprila 2015. godine podnijela prijedlog za prijenos nadležnosti. Nakon što je taj prijedlog odbijen postupak je nastavljen. U spis je pristigla izjava svjedoka S. B., koji je kazao da je njegova firma „Breko“ d.o.o. Ljubljana prodana, da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju vezanu za firmu, kao i da je osoba kojoj je firma prodana u zatvoru. Udovoljeno je i zamolnici za saslušanje svjedoka J. B. (zapisnik od 29. marta 2018. godine sačinjen u Okružnom sudu u Ljubljani), kada je sud konačno ustanovio da nije moguće pribaviti dokumentaciju shodno uputama Vrhovnog suda, pa je 24. decembra 2018. godine zakazana rasprava koja je trajala do donošenja Presude broj 01 0 K 000134 06 K od 25. jula 2019. godine.

10. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli Tužiteljstvo i apelant, nakon čega je spis dostavljen Vrhovnom sudu 27. septembra 2019. godine. Vrhovni sud je povodom navedenih žalbi donio Rješenje broj 01 0 K 000134 19 Kž od 5. decembra 2019. godine kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje Kantonalnom sudu. Vrhovni sud je utvrdio da su u osporenoj presudi počinjene povrede iz člana 358. stav 1. tačka 11. ZKP, člana 358. stav 2. u vezi s članom 342. stav 2. ZKPFBiH, te člana 345. stav 1. tačka 11. ZKPFBiH. Spis je iz Vrhovnog suda otpremljen 27. decembra 2019. godine.

11. Nakon što je Kantonalni sud zaprimio spis, zakazao je ročište u martu 2020. godine koje je odgođeno zbog pandemije virusa Covid 19. Novo ročište u predmetu zakazano je za 16. august 2021. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

12. Apelant je podnio apelaciju ukazujući na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog dužine trajanja postupka. Ukazao je da je postupak protiv njega pokrenut prije 19 godina i da se trenutno nalazi na početku s obzirom na to da je Vrhovni sud po drugi put ukinuo prvostepenu presudu.

13. Apelant je u tekstu apelacije opisao tokpostupka pred Kantonalnim sudom pri čemu je apostrofirao situacije za koje smatra da nisu u skladu s pravom na pravično suđenje. Istakao je da je, nakon što je doneseno Rješenje Vrhovnog suda broj Kž-446/05 od 6. aprila 2006. godine, glavni pretres Kantonalni sud otvorio tek 1. aprila 2015. godine. Ukazao je da je, iako je glavni pretres prvobitno bio zakazan 18. marta 2010. godine, održan tek pune četiri godine od donošenja rješenja Vrhovnog suda o ukidanju prvostepene presude i vraćanja predmeta na ponovni postupak. U ovom dijelu apelant je ukazao da je u to vrijeme angažirao novu braniteljicu, koja je, radi upoznavanja sa spisom, tražila odlaganje glavnog pretresa zakazanog za 18. mart 2010. godine. Braniteljica je u tom periodu sudu podnijela zahtjev za uvid u krivični spis, kopiranje potrebne dokumentacije i sl. uz molbu da se glavni pretres ne zakazuje prije oktobra 2010. godine. Braniteljica je 13. decembra 2010. godine, ne zahtijevajući nikakvo daljnje odlaganje početka glavnog pretresa, obavijestila sud o rasporedu suđenja u predmetima u kojima je angažirana za period januar-februar 2011. godine, te zamolila sud da prilikom zakazivanja glavnog pretresa pred Kantonalnim sudom u Bihaću uzme u obzir navedene datume. Ukazao je da iz navedenog jasno proizlazi da bilo kakvo odlaganje početka glavnog pretresa u ponovljenom predmetu može biti pripisano odbrani samo u periodu od marta do oktobra 2010. godine, tj. samo sedam mjeseci potrebnih za upoznavanje nove braniteljice sa vrlo složenim predmetom, analizu spisa, dokumentacije i pripremu odbrane. Apelant je predložio da se njegova apelacija usvoji i da se utvrdi povreda prava na koja se pozvao, kao i da mu se dodijeli odšteta u pravičnom iznosu.

b)Odgovor na apelaciju

14. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je tom sudu 27. septembra 2019. godine dostavljen prvostepeni spis povodom žalbi apelanta i Tužiteljstva podnesenih protiv Presude Kantonalnog suda broj 01 0 K 000134 06 K od 25. jula 2019. godine. Pred Vrhovnim sudom održana je javna sjednica vijeća 5. decembra 2019. godine, a spis sa otpravkom pismeno izrađenog Rješenja broj 01 0 K 000134 19 Kž otpremljen je iz suda 27. decembra 2019. godine, kojim je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovno suđenjezbog razloga navedenih u tom rješenju. Vrhovni sud je naveo kako je u predmetu postupao zakonito i efikasno, kao i da smatra da je nedopustivo da krivični postupak traje tako dugo, pa je predloženo Ustavnom sudu da povodom predmetne apelacije ispita zašto krivični postupak u ovom predmetu još uvijek nije okončan.

15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka pred tim sudom, koji odgovara onome iznesenom u činjeničnom stanju ove odluke. Navedeno je da su u rješenju Vrhovnog suda od 6. aprila 2006. godine dane upute da je neophodno saslušati svjedoka S. B., koji živi u Sloveniji, pribaviti dokumentaciju od glavnog izvođača radova, te izvršiti dopunsko finansijsko vještačenje. Po prijemu spisa predmeta sudija je nastojao pribaviti tu dokumentaciju i saznati adresu stanovanja svjedoka S. B.. Nakon toga sudija M. M., koji je bio zadužen za predmet, zakazao je pretres za 12. oktobar 2009. godine, odnosno za 3. mart 2010. godine, koji je odgođan zbog zahtjeva odbrane radi pripreme odbrane, kopiranja spisa i slično. Tada je došlo do promjene sudije pošto je M. M. bio na dužem bolovanju, a posljednja rasprava kod sudije M. M. je bila 6. oktobra 2011. godine, te je zatim predmet dodijeljen sudiji V. P., koji je počeo da radi 17. decembra 2012. godine, te je odmah 28. decembra 2012. godine zatražio putem Ministarstva pravde BiH molbu za pružanje međunarodne pravne pomoći Republici Sloveniji. Upravo ovaj postupak oko traženja dokumenata i saslušanja svjedoka S. B. je najduže trajao, te su naredbe za pružanje međunarodne pravne pomoći dostavljane 19. januara 2014. godine da bi pretres od 20. februara 2015. godine bio odgođen na traženje odbrane, pa također pretres od 3. marta 2015. godine je odgođen na traženje odbrane, te je 1. aprila 2015. godine održan pretres, ali je tada uslijedio prijedlog za prijenos nadležnosti od odbrane 28. aprila 2015. godine. Kako je ovaj prijedlog odbijen, to je postupak nastavljen, te je u međuvremenu pristigla i izjava svjedoka S. B. koji je iskazao da je njegova firma „Breko“ d.o.o. Ljubljana prodana (zapisnik o saslušanju svjedoka od 28. marta 2014. godine), da od dokumentacije ne posjeduje ništa, a da se osoba kojoj je firma prodana nalazi u zatvoru. Kantonalni sud je ponovno 28. decembra 2012. godine uputio molbu za pružanje pravne pomoći, da bi se izvršio pretres stana i eventualno prostorija firme, te bi da bi konačno bilo udovoljeno zamolnici o saslušanju svjedoka J. B. (zapisnik od 29. marta 2018. godine sačinjen u Okružnom sudu u Ljubljani) kada je sud konačno ustanovio da nije moguće pribaviti dokumentaciju shodno uputama Vrhovnog suda, pa je 24. decembra 2018. godine zakazana rasprava koja je trajala sve do donošenja Presude u ponovnom postupku broj 01 0 K 000134 06 K od 25. jula 2019. godine, koja je djelomičnim uvažavanjem žalbi Tužiteljstva i apelantove odbrane ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje. Na raju je istaknuto da je dužina trajanja postupka u najvećoj mjeri uvjetovana postupkom za pružanje međunarodno pravne pomoći koji je, po više zahtjeva, trajao oko pet godina.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o krivičnom postupku (“Službene novine FBiH” br. 43/98 od 20. novembra 1998. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 12.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.

17. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da mu je u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, jer je postupak u trenutku podnošenja apelacije trajao nešto više od 19 godina. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi protiv njega, koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom i trajao 19 godina.

Relevantni principi

27. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud u pogledu dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka zapaža da je apelant kao početak postupka označio 18. oktobar 2001. godine, kada je na temelju rješenja Kantonalnog suda lišen slobode. Prema posljednjim informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, postupak je još u toku. Dakle, navedeni postupak do donošenja ove odluke traje nešto više od 19 godina.

29. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu apelant lišen slobode 18. oktobra 2001. godine, nakon čega je pokrenuta istraga i podignuta optužnica protiv njega i još dvije osobe zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja. Ustavni sud bi, u skladu sa standardima Evropskog suda, koje je prihvatio i Ustavni sud, prvenstveno trebalo da razmotri pitanje složenosti postupka. Međutim, kako predmetni postupak traje više od 19 godina i još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno analizirati složenost konkretnog postupka, jer se ovako dugo trajanje postupka ne može opravdati njegovom složenošću u konkretnom slučaju. Dalje, Ustavni sud zapaža da su u periodu od 19 godina donesene dvije prvostepene presude koje su rješenjima Vrhovnog suda ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje.

30. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine propisuje „pravo na pravično saslušanje u […] krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom“, što je detaljno razrađeno kroz član 6. Evropske konvencije koji u stavu 1. garantira da „prilikom utvrđivanja […] osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku […]“, dakle, radi se prvenstveno o pravima koje ima osumnjičeno/optuženo lice. Međutim, u krivičnim postupcima, osim interesa osuđenog/optuženog da se postupak okonča u razumnom roku, a koji mu je garantiran navedenim članovima, ovaj interes bi trebalo da ima i država, njene institucije - tužiteljstvo koje pokreće postupak, kao i sudovi koji vode postupak i odlučuju. Također, u krivičnom postupku interes za okončanje postupka u razumnom roku ima i oštećeni.

31. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud Presudu broj K-55/03 od 3. juna 2005. godine donio dvije i po godine nakon što je podignuta optužnica u ovom predmetu. Međutim, ta presuda je Rješenjem Vrhovnog suda broj Kž-446/05 od 6. aprila 2006. godine ukinuta i vraćena prvostepenom sudu na ponovno suđenje uz naznačene propuste prvostepenog suda i instrukciju kako taj sud treba postupiti u ponovljenom postupku. Dalje, Ustavni sud zapaža da je presuda koju je Kantonalni sud donio u ponovljenom postupku (broj 01 0 K 000134 06 K od 25. jula 2019. godine) ukinuta Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 000134 19 Kž od 5. decembra 2019. godine zbog toga što je utvrđeno da su počinjene povrede iz člana 358. stav 1. tačka 11. ZKP, člana 358. stav 2. u vezi s članom 342. stav 2. ZKPFBiH, te člana 345. stav 1. tačka 11. ZKPFBiH, što, s obzirom na ustanovljene povrede postupka, ukazuje na propuste u postupanju Kantonalnog suda u ovom postupku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na dugo bolovanje sudije M. M. i promjenu sudije u ovom predmetu. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da su države-ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati rad sudova na takav način da oni ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Dakle, činjenicu o privremenoj spriječenosti za rad sudije, pa kasnije i o promjeni sudije u ovom predmetu Ustavni sud je imao u vidu prilikom razmatranja ove apelacije. Međutim, ta činjenica ne može biti opravdanje za ovako dugo trajanje postupka. Ustavni sud je, donoseći ovu odluku, imao u vidu i navod iz odgovora Kantonalnog suda da je dužini trajanja ovog postupka doprinio i postupak po zamolnicama za međunarodnu pomoć (koji je, kako je naveo Kantonalni sud, trajao oko pet godina), kao i zahtjevi odbrane za odlaganjem ročišta zbog pripremanja odbrane. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je odbrana tražila odlaganje jednog ročišta kako bi se novoangažirana braniteljica upoznala s predmetom, kao i da je sama odbrana navela da je njihov doprinos trajanju postupka sedam mjeseci, koliko je priprema trajala. Ustavni sud prihvaća ove navode Kantonalnog suda, ali smatra potrebnim podsjetiti da je sud, u skladu s relevantnim propisima, dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku. Dakle, iako su u jednom dijelu dužini trajanja postupka doprinijele „objektivne okolnosti“, konkretno postupak međunarodne pravne pomoći, kao i radnje apelantove odbrane, Ustavni sud ne može smatrati navedene okolnosti prihvatljivim razlozima da bi se opravdalo ovako dugo postupanje Kantonalnog suda u periodu koliko je predmet bio pred ovim sudom. U pogledu dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud nije uočio periode neaktivnosti dok se predmet nalazio pred tim sudom.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

33. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.

35. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada krivični postupak protiv apelanta traje duže od 19 godina, imajući u vidu neefikasno postupanje Kantonalnog suda i periode njegove pasivnosti, kao i činjenicu da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio uvjerljivo obrazloženje za tako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1579/20 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio