Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-502/20 („Berlina“ d.o.o. Bihać)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Kamata
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-502/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-502/20, rješavajući apelaciju „Berlina“ d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Berlina“ d.o.o. Bihać.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 035864 19 Rev 3 od 10. decembra 2019.

godine u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u dijelu zakonske zatezne kamate, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Berlina“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Salih Hodžić i Edin Hergić, advokati iz Bihaća, podnijela je 7. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 035864 19 Rev 3 od 10. decembra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i punomoćnika tuženog „ASD Autoservis i dijelovi“ d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) (pravni sljednik „ASD BP“ Bihać) zatraženo je 18. juna 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i tuženi su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 23. juna do 12. jula 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 9. aprila 2005. godine podnijela tužbu protiv tuženog radi isplate osnivačkog uloga i isplate dobiti u ukupnom iznosu od 507.890,00 KM, zajedno sa kamatama i troškovima postupka. Tuženi je tokom postupka (13. decembar 2017. godine) postavio protivtužbeni zahtjev.

6. Odlučujući u ponovnom postupku (nakon što je predmet u više navrta vraćan na ponovni postupak) Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 Ps 035864 17 Ps 4 od 25. maja 2018. godine kojom je tuženi obavezan da apelantici isplati iznos od 481.605,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 3. marta 2005. godine kao dana isključenja apelantica iz društva do konačne isplate. Također je obavezan da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.208,47 KM (stav I izreke), dok je apelanticin tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa odbijen (stav II izreke). Stavom III izreke presude odbijen je u cijelosti protivtužbeni zahtjev tuženog koji se odnosio na isplatu novčanog iznosa na ime uređenja građevinskog zemljišta (218.892,03 KM) i neizvršene uplate po osnovu povećanja temeljnog kapitala zajedno sa kamatama (560.447,00 KM) i troškovima postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

7. Ocjenom provedenih dokaza, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Općinski sud je utvrdio da su parnične stranke (apelantica i pravni prednik tuženog „ASD“ Ljubuški) ugovorom o osnivanju od 19. jula 2001. godine osnovali privredno društvo pod nazivom „ASD BP“ d.o.o. Bihać, te da su tim ugovorom uredili međusobne odnosu u novonastalom društvu i stekli udjele u imovini tog društva ulozima u novcu i to apelantica 4.000,00 KM (40%) i pravni prednik tuženog 6.000,00 KM (60%). Utvrđeno je također da je u toku poslovanja vršena podjela ostvarene dobiti osnivačima, te da je odlukom skupštine društva od 26. decembra 2003. godine povećan osnovni kapital novonastalog društva kada je apelantica u društvo unijela nekretninu (zemljište) koju su osnivači sporazumno procijenili na iznos od 115.553,00 KM, te izvršila uplatu novčanog iznosa od 30.000,00 KM. Utvrđeno je također da su stranke po odluci o povećanju uloga svoje obaveze djelimično ispunile, te da je odlukom tuženog od 3. marta 2005. godine apelantica isključena iz novonastalog društva i da je istom odlukom određeno da se društvo obavezuje da će isključenom članu (apelantici) isplatiti naknadu tržišne vrijednosti udjela i protuvrijednost naknadno unesene imovine u iznosu 115.553,00 KM, umanjenu za pričinjenu štetu, u skladu sa zakonom, kao i to da će se isplata izvršiti iz sredstava društva.

8. Tokom postupka je utvrđeno da je tuženi koristio novčana sredstva društva koja je uplatio drugi osnivač „ASD“ d.o.o. Ljubuški na ime dokapitalizacije društva i da je novčana sredstva koristio za redovno poslovanje i plaćanje obaveza bez dogovora sa apelanticom. Još je utvrđeno da je uplaćeni iznos od 1.014.000,00 KM drugom osnivaču („ASD“ d.o.o Ljubuški) vraćen u februaru 2006. godine tako da su ta sredstva do vraćanja služila kao obrtni kapital tuženog. Na temelju više finansijskih vještačenja utvrđeno je da je tržišna vrijednost udjela apelantice, kao suosnivača, u vrijeme njenog isključenja iz društva iznosila 481.605,00 KM i da su u taj iznos uračunata sva prava i obaveze osnivača odnosno da navedeni iznos čini preboj prava i obaveza članova društva.

9. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja Općinski sud je obavezao tuženog na isplatu iznosa utvrđenog vještačenjima koji predstavlja tržišnu vrijednost udjela apelantice na dan kada je isključena iz društva, u smislu člana 342. stav 2. Zakona o privrednim društvima. Utvrđeni iznos prometne vrijednosti udjela u društvu onako kako je su to utvrdili vještak finansijsko-ekonomske struke Općinski sud je uzeo kao validan i osnovan, cijeneći da je utvrđeni iznos utvrđen u skladu sa uputama višeg suda. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a preko dosuđenog iznosa, apelantica je odbijena jer tokom postupka nije dokazala osnovanost potraživanja preko dosuđenog iznosa, pa je taj dio zahtjeva odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. U vezi sa zahtjevom apelantice za isplatu zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos počev od 3. marta 2005. godine od dana kada je apelantica isključena iz članstva društva Općinski sud je ocijenio da je zahtjev osnovan tako da je tuženi, u smislu člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) obavezan da na dosuđeni iznos isplati i zakonsku zateznu kamatu počev od 3. marta 2005. godine.

11. Općinski sud je detaljno obrazložio neosnovanost protivtužbenog zahtjeva na str. 15 do 17 prvostepene presude.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu sa članom 386. stav 2. u vezi sa članom 396. stav 2. ZPP-a, cijeneći postignuti uspjeh parničnih stranaka u postupku (detaljnije na str. 17 i 18 prvostepene presude).

13. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu broj 17 0 Ps 035864 18 Pž 7 od 22. marta 2019. godine kojom je žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka na način preciziran u izreci presude, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio kao neosnovnu i prvostepenu presudu potvrdio (sve preciznije navedeno u izreci presude).

14. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je tuženi dužan da apelantici isplati dosuđeni novčani iznos koji predstavlja tržišnu vrijednost udjela na dan isključenja iz novoosnovanog društva d.o.o. „ASB BP“ Bihać, u smislu člana 342. stav 2. Zakona o privrednim društvima, pri čemu tuženi izvedenim dokazima nije dokazao da je tržišna vrijednost udjela apelantice u trenutku njenog isključenja manja od utvrđenog iznosa, odnosno da iznosi 156.522,00 KM, koji iznos tuženi ne spori. Prema mišljenju Kantonalnog suda prvostepeni sud je pravilno odredio i datum od kojeg je tuženi u obavezi da apelantici isplati zakonsku zateznu kamatu, pravilno primijenivši odredbu člana 277. ZOO-a s obzirom da je 3. marta 2005. godine apelantica isključena iz društva i od tada joj, u smislu člana 342. Zakona o privrednim društvima, pripada pravo na naknadu tržišne vrijednosti udjela, tako da je žalbeni prigovor u pogledu početka isplate zakonskih zateznih kamata neosnovan.

15. Osnovnost žalbe u pogledu dosuđenih troškova postupka Kantonalni sud je obrazložio na str. 5 obrazloženja presude.

16. Odlučujući o reviziji tužnog protiv drugostepene presude Vrhovni sud je Presudom broj 17 0 Ps 035864 19 Rev 3 od 10. decembra 2019. godine reviziju djelimično usvojio i nižestepene presude preinačio u odluci o zakonskoj zateznoj kamati, tako da na iznos od 481.605,00 KM zakonska kamata teče od 25. maja 2018. godine do isplate, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena, kao i zahtjev tuženog za naknadnu troškova postupka revizije.

17. Vrhovni sud je između ostalog, naveo da se materijalno-pravno pitanje koje se ističe u reviziji tiče i zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos, a koje su nižestepeni sudovi dosudili, primjenom odredba iz člana „324. stav 3.“ Zakona o privrednim društvima, sa danom kada je apelantica isključena iz privrednog društva. Shodno tome, Vrhovni sud je naglasio da je apelantica svoj tužbeni zahtjev temeljila na isplati tržišne vrijednosti udjela na dan isključenja u vidu tržišne vrijednosti nekretnine koju je unijela u društvo. Tokom trajanja postupka, a na intervenciju suda, u smislu pravilne primjene materijalnog prava u vezi sa načinom utvrđenja tržišne vrijednosti udjela svakog od osnivača, uzimajući u obzir specifičnost postupka, koji se podvodi pod odredbe Zakona o privrednim društvima, kao i ponašanja stranaka u poslovanju, pa je shodno tome prema mišljenju Vrhovnog suda zahtjev apelantice za isplatu kamata potrebno dovesti u kontekst materijalnog prava i specifičnih okolnosti koje se tiču stranaka i u vezi s tim, u kontekst zahtjeva proporcionalnosti. Shodno tome, prema mišljenju Vrhovnog suda, dosuđena kamata od 3. marta 2005. godine, kao dana isključenja apelantice iz društva, propuštanjem dovođenja u vezu specifičnih okolnosti slučaja, te u vezi s tim proporcionalnost u pravima i obavezama učesnika konkretnog pravnog odnosa, proizlazi da dosuda zakonske zatezne kamate od dana isključenja apelantice iz društva ne odgovora takvim okolnostima predstavlja preveliki teret za tuženog. Uz navedeno, specifičnost ovakvog odnosa predstavlja i vrijednost tuženog kao društva na dan isključenja apelantice iz društva (oko 1.200.000,00 KM) što bi dodatno opteretilo imovinu tuženog, iz koje se kamata u tom omjeru ne bi mogla ni isplatiti. Zbog toga je Vrhovni sud usvajajući reviziju u odluci o zakonskoj zateznoj kamati, istu usvojio i odlučio da kamata teče od dana presuđenja (25. maj 2018. godine), na osnovu odredbe člana 277. stav 1. ZOO-a. Shodno navedenom Vrhovni sud je primjenom člana 250. stav 1. ZPP-a preinačio nižestepene presude u dijelu odluke o kamatama, dok je u ostalom dijelu isti sud reviziju odbio u odnosu na glavno potraživanje i protivtužbeni zahtjev i to primjenom odredbe člana

248. ZPP-a (o čemu se Vrhovni sud detaljnije izjasnio na str. od 2 do 5 revizijske presude). IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema mišljenju apelantice obrazloženje koje je dao Vrhovni sud vezano za zakonsku zateznu kamata odnosno datum od kada one teku nije razumljivo, niti jasno pa takvo obrazloženje ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Apelantica smatra da Vrhovni sud nije obrazložio koje su to „specifične okolnosti“ koje se tiču stranaka i njihovo ponašanje u poslovanje koje bi trebalo dovesti u kontekst proporcionalnosti. Pri tome, nije obrazloženo zbog čega dosuđena zatezna kamata od 3. marta 2005. godine ne odgovora takvim okolnostima. Apelantici nije jasno zbog čega se Vrhovni sud upušta u ocjenu da isplata kamate od 3. marta 2005. godine predstavlja prevelik teret za tuženog i da dodatno opterećuje njegovu imovinu zbog čega se kamata ne bi mogla isplatiti. Takvo obrazloženje je nerazumljivo jer se sud u parničnom postupku ne može upuštati u to da li tuženi može isplatiti kamatu ili ne jer se to može utvrditi samo u izvršnom postupku. Prema mišljenju apelantice obrazloženje Vrhovnog suda pokreće pitanje nepristranosti suda u donošenju pravilne i zakonite odluke o kamatama, koja mora biti zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava, a u konkretnom slučaju odluka Vrhovnog suda u dijelu odluke o kamatama nije zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava. Apelantica je posebno naglasila da je tuženi odmah po primitku prvostepene presude svu svoju imovinu prenio na novoosnovana društva ili ih je založio kao obezbjeđenje za dobivanje visokih kredita novonastalim društvima, sve sa ciljem da se apelantica osujeti u naplati svog potraživanja. Iz istih razloga tuženi je prestao poslovati preko transakcijskih računa koji su do tada bili aktivni. Predloženo je da se apelacija usvoji i da se utvrdi kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na presudu Vrhovnog suda u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati.

b) Odgovor na apelaciju

19. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da se svrha nadoknade tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva iscrpljuje u intenciji da se uspostavi stanje najbliže onome koje odgovora iznosu koji se može dobiti za udio na tržištu u trenutnim okolnostima. Apelantica je, da bi uspjela sa svojim zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate, prema pravilu o teretu dokazivanja, bila u obavezi da dokaže da bi bez utuženih kamata ostala uskraćena za tržišnu vrijednost udjela i da bi tek plaćanjem i tih kamata bila u cijelosti namirena. Vrhovni sud je istakao da cilj zakonske zatezne kamate nije u naknadi neke vrijednosti ili štete, već u poticanju dužnika na blagovremeno i potpuno ispunjenje obaveze, odnosno u njegovom sankcioniranju u slučaju neblagovremenog izmirenja obaveza. To su specifične okolnosti konkretnog slučaja koje su, uz utvrđeno ponašanje u poslovnom odnosu parničnih stranaka i vrijednosti tuženog društva na dan isključenja apelantice, takvi da bi dodatno opteretili imovinu tuženog i narušilo princip proporcionalnosti, zbog čega se ne radi o proizvoljnoj primjeni prava.

20. Kantonalni sud i Općinski sud su naveli da je strankama bilo omogućeno da u postupku ravnopravno učestvuju u postupku, te da odlukama navedenih sudova apelantovo pravo nije prekršeno.

21. Tuženi je sve prigovore ocijenio neosnovanim jer osporena presuda zadovoljava kriterije prava na pravično suđenje uz prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 - ispravka, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 - ispravka, 7/09 - ispravka, 63/10 i 75/13), koji je važio u relevantnom periodu, u bitnom dijelu glasi:

Član 324.

Za iznos neplaćenog dijela uloga koji je potreban za namirenje stečajnih povjerilaca, i bez prethodno provedenih postupaka iz čl. 320. i 321. ovog zakona, odgovaraju solidarno članovi društva u stečaju i prethodnici čiji su sljednici u toku posljednje dvije godine prije otvaranja i u toku stečaja bili uredno prijavljeni za upis u knjigu udjela, uz pravo međusobnog regresa za dio izvršene uplate koji prelazi srazmjerno pripadajući iznos obaveze.

Ukoliko se postupak iz čl. 319. do 322. provodi radi izmirenja neblagovremene uplate povećanja osnovnog kapitala, ne odgovaraju oni prethodnici koji su glasali protiv odluke o povećanju osnovnog kapitala ili u vrijeme njenog donošenja nisu bili članovi društva.

Član 342.

Istupanjem i isključenjem iz članstva u društvu prestaju prava koja iz tog članstva proizlaze.

Član koji je istupio i član koji je isključen ima pravo na nadoknadu tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva.

Ako je ulog člana bio u obliku prava korištenja određene stvari, ona će se vratiti članu po proteku roka određenog ugovorom ili statutom, koji ne može biti duži od tri mjeseca. Po isteku roka iz stava 3. ovog člana, društvo ima pravo koristiti stvar dok bivši član ne ispuni obaveze prema društvu.

23. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ», br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

III - ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje Član 277. stav (1) (1)Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

24. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:

Član 250. stav (1) (1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 17 0 Ps 035864 19 Rev 3 od 10. decembra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, punomoćnik apelantice je primio osporenu presudu 22. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 7. februara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelantica pobija presudu Vrhovnog suda u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

32. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosi na isplatu osnivačkog uloga i dobiti, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u tom dijelu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je predmetni postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. U konkretnom slučaju apelantica ukazuje da je od strane Vrhovnog suda izostalo jasno i argumentirano obrazloženje utemeljeno na materijalnom pravu u dijelu obrazloženja tog suda koji se tiče odluke o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni novčani iznos.

34. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi, Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, stav 29). Evropski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).

35. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud koristeći se ovlaštenjima iz člana 250. stav 1. ZPP-a (vidi relevantne propise) preinačio nižestepene presude u dijelu odluke o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos, smatrajući da se zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata treba dovesti u kontekst materijalnog prava i specifičnih okolnosti konkretnog slučaja, te ponašanja parničnih stranaka, te u vezi s tim u kontekst zahtjeva proporcionalnosti. Vrhovni sud je, dakle, shodno navedenom, zaključio da bi dosuđivanje kamate od dana kada je apelantica isključena iz društva za tuženog predstavljala preveliki teret, odnosno da tuženi ne bi mogao isplatiti kamate počev od 3. marta 2005. godine, s obzirom na vrijednost društva na dan isključenja apelantice. Zbog toga je Vrhovni sud zaključio da bi zakonska zatezna kamata trebalo da teče od dana presuđenja (25. maj 2018. godine) shodno članu 277. stav 1. ZOO-a.

36. Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 250. stav 1. ZPP-a, koju je primijenio Vrhovni sud, koja propisuje da u slučaju da revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su nižestepeni sudovi prilikom odlučenja imali u vidu odredbu člana 342. stav (2) Zakona o privrednim društvima koja propisuje pravo isključenom članu društva na nadoknadu tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva. Ustavni sud zapaža da su nižestepeni sudovi odredbu člana 342. stav (2) Zakona o privrednim društvima doveli u vezu sa članom 277. stav 1. ZOO-a temeljeći upravo na citiranim odredbama odluku o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos. Vrhovni sud je smatrao da su nižestepeni sudovi slučaj trebali sagledati u kontekstu svih specifičnih okolnosti.

37. Ovakav pristup u primjeni jedne zakonske norme (od slučaja do slučaja uz uvažavanje svih relevantnih okolnosti), na koji upućuje Vrhovni sud, podrazumijeva obavezu da se da jasno i konkretizirano obrazloženje, uz preciziranje relevantnih okolnosti kojima se nedvosmisleno potkrepljuje stav suda o tome koje su to specifične okolnosti u ponašanju parničnih stranaka koje su opredijelile sud prilikom odlučenja, jer u suprotnom, primjena zakonske norme na takav način bi mogla biti podložna proizvoljnosti. Ustavni sud nalazi da Vrhovni sud nije precizirao niti jednu specifičnu okolnost konkretnog slučaja u kontekstu ponašanja parničnih stranaka, posebno apelantice, u vezi sa proporcionalnošću na koju se tek deklaratorno pozvao. Prema mišljenju Ustavnog suda takvo obrazloženje per se ostavlja dojam proizvoljnosti. U konkretnom slučaju Ustavni sud ne zapaža specifične okolnosti u ponašanju apelantice koje bi joj se mogle staviti na teret. Prema mišljenju Ustavnog suda „specifičnosti“ konkretnog predmeta ogleda se i u činjenici što je prvostepeni sud svoju odluku donio nakon 13 godina od dana podnošenja tužbe, što je teret, koji u konkretnom slučaju u kontekstu odluke Vrhovnog suda o kamatama koje teku od dana presuđenja, snosi isključivo apelantica.

38. Ustavni sud naglašava da je prilikom odlučenja imao u vidu i odgovor Vrhovnog suda u kojem je ponovio stavove iz obrazloženje, te iznio novi stav da je apelantica zapravo bila u obavezi da primjenom pravila o teretu dokazivanja dokaže da bi bez utuženih kamata ostala uskraćena za tržišnu vrijednost udjela i da bi tek plaćanjem i tih kamata bila u cijelosti namirena. Prema mišljenju Ustavnog suda dodatno pojašnjenje Vrhovnog suda u odgovoru na navode apelacije čini dato obrazloženje kontradiktornim, jer se na pravilo o teretu o dokazivanja Vrhovni sud ne poziva u osporenom obrazloženju. Stoga, Ustavni sud smatra da navodi iz odgovora Vrhovnog suda dodatno učvršćuje stav Ustavnog suda da obrazloženje Vrhovnog suda ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje, te sporno pitanje kamata na dosuđeni iznos tržišne vrijednosti udjela obrazloži na način koji zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženje Vrhovnog suda u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama ostavlja utisak proizvoljnosti i kao takvo ne zadovoljava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Vrhovni sud propustio da obrazloži odluku navodeći specifične okolnosti konkretnog slučaja u vezi sa proporcionalnošću koje su opredijelile sud da, suprotno stavu nižestepenih sudova, odluči da kamata na dosuđeni iznos teče od dana presuđenja, a ne od dana isključenja apelantice iz društva. Dato obrazloženje bez navođenja tih specifičnosti koji iz obrazloženja presuda prima facie nisu vidljivi, a koji bi se mogli staviti na teret apelantici, ostavlja utisak proizvoljnosti, pri čemu dodatno pojašnjenje Vrhovnog suda iz odgovora na apelaciju o primjeni pravila o teretu dokazivanja u kontekstu osporenog obrazloženja unosi dodatnu konfuziju i osporeno obrazloženje čini kontradiktornim.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-502/20 („Berlina“ d.o.o. Bihać) | Sudska praksa | Aktio