Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2898/21 (D.G.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2898/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2898/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. G.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 004657 20 Kvlz od 14. juna 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnio je 11. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 004657 20 Kvlz od 14. juna 2021. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 004657 17 K 4 od 3. septembra 2019. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo Ubistvo iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Apelantu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. septembra 1993. do 14. januara 1994. godine, vrijeme provedeno u ekstradicionom pritvoru od 8. aprila do 30. jula 2009. godine kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica od 30. jula do 21. septembra 2009. godine. Na osnovu člana 401. stav 3. ranijeg Zakona o krivičnom postupku (raniji ZKP) stavljeno je van snage rješenje Vrhovnog suda broj Kž- 242/02 od 18. juna 2002. godine kojom je preinačena u odluci o visini kazne osuđujuća presuda Višeg suda u Sarajevu broj K-48/94 od 15. marta 2002. godine. Također, od apelanta je oduzet pištolj, koji je upotrijebljen za izvršenje krivičnog djela. Istom presudom oštećeni A.P. i D.V.-P. su sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni da isti ostvaruju u parničnom postupku.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 004657 19 Kž 4 od 18. februara 2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe kantonalne tužiteljice i apelantovog branioca i potvrđena presuda Kantonalnog suda od 3. septembra 2019. godine.
4. Odlučujući o zahtjevu apelantovog branioca za zaštitu zakonitosti podnesenog protiv presude Vrhovnog suda broj 09 0 K 004657 19 Kž 4 od 18. februara 2020. godine, Vrhovni sud je rješenjem od 14. juna 2021. godine odbacio kao nedopušten predmetni zahtjev.
5. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je podneseni zahtjev za zaštitu zakonitosti zasnovan na odredbama člana 404. stav 3., člana, 403. stav 1. tač. (1) i (2) u vezi sa članom 405. stav 1. Zakona o krivičnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine " broj 43/98; u daljnjem tekstu: ZKP). U vezi s tim je ukazao da su se navedene odredbe primjenjivale samo za slučajeve koji su pravosnažno okončani do stupanja na snagu Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH" broj 37/03; u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) kojim je u članu 458. propisano da „Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o krivičnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine " br. 43/98 i 23/99) osim ako odredbama čl. 451. do 457. tog zakona nije drukčije određeno". Dalje je ukazao da je u članu 456. stav 2. ZKP FBiH ostavljen izuzetak koji glasi: „U postupcima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti ili je bio u toku rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i u tom roku izjavljen zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa dosadašnjim propisima". Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o takvom izuzetku, a zahtjev za zaštitu zakonitosti nije propisan kao vanredni pravni lijek u ZKP FBiH niti u izmjenama i dopunama objavljenim u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine br. 56/03; 78/04; 28/05; 55/06; 27/07; 53/07; 9/09; 12/10; 8/13; 59/14 i 74/20, Vrhovni sud je naveo da podneseni zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je zasnovan na ZKP-u koji je prestao da važi stupanjem na snagu ZKP FBiH, nije dopušten. Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi, između ostalog, da je Vrhovni sud u rješenju od 14. juna 2021. godine proizvoljno promijenio član 456. stav 2. ZKP FBiH.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u konkretnom slučaju osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačen kao nedopušten zahtjev apelantovog branioca za zaštitu zakonitosti podnesen protiv presude tog suda od 18. februara 2020. godine, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, Ustavni sud ukazuje da osporena odluka ne pokreće pitanja povrede člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić