Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-726/20 (Općina Centar Sarajevo)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Javna vlast
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Dokazni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Vještak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-726/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 726/20, rješavajući apelaciju Općine Centar Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Općine Centar Sarajevo podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 V 035057 19 Rev 2 od 12. novembra 2019.

godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 V 035057 19 Gž 3 od 6. juna 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 035057 13 V 3 od 16. januara 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Općine Centar, podnijela je 24. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 V 035057 19 Rev 2 od 12. novembra 2019. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 V 035057 19 Gž 3 od 6. juna 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 035057 13 V 3 od 16. januara 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije ili Zavod) zatraženo je 18. juna 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i Zavod su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 30. juna do 6. jula 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Pravosnažnim rješenjem Općinske uprave za geodetske poslove, katastar nekretnina i imovinskopravne poslove broj 05/B-475-117/89 od 30. augusta 1989. godine ekspropriran je stambeni objekat u Ulici Valtera Perića broj 14 u Sarajevu, spratnosti P+1, koji se sastoji od pet stanova ukupne neto površine korisnog stambenog prostora 299,18 m², gradskog građevinskog zemljišta ukupne površine 376 m² i sedam drvenih šupa, sve s upisanim pravom raspolaganja u apelanticinu korist (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Istim rješenjem pravo raspolaganja na predmetnim nekretninama preneseno je u korist Zavoda, te je određeno da apelantici pripada pravo na naknadu za eksproprirane nekretnine, a Zavod je obavezan da prije rušenja predmetnih nekretnina osigura odgovarajuće stanove za pet nosilaca stanarskog prava iz ekspropriranog stambenog objekta.

6. Kako stranke nisu uspjele postići sporazum o visini naknade za eksproprirane nekretnine, cijeli spis je dostavljen sudu 24. septembra 2003. godine.

Vanparnični postupak za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine

7. Općinski sud je prvobitnim rješenjem broj R-817/03 od 26. februara 2004. godine odredio naknadu za eksproprirane nekretnine u ukupnom iznosu do 300.894,36 KM, koje je po žalbi ukinuto te je predmet vraćen na ponovni postupak.

8. Općinski sud je u ponovnom postupku 17. juna 2009. godine donio rješenje kojim je odredio naknadu u visini od 989.239,00 KM, koje je potvrđeno od Kantonalnog suda, ali je Vrhovni sud svojim rješenjem od 20. novembra 2012. godine usvojio reviziju tuženog, osporeno rješenje Kantonalnog suda ukinuo i vratio predmet na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da naknada za eksproprirane nekretnine predstavlja razliku između tržišne vrijednosti eksproprirane nekretnine i tržišne vrijednosti datih stanova na korištenje, s tim da se tržišna vrijednost stanova umanjuje za otkupnu vrijednost stanova, valoriziranu do momenta kada se tržišna vrijednost utvrđuje. Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 63. Zakona o eksproprijaciji i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova).

9. U ponovnom postupku Općinski sud je izvršio uvid u dokaze koji su provedeni tokom postupka utvrdivši da među strankama nije sporno da je tuženi nosiocima stanarskog prava u ekspropriranim stanovima dodijelio pet zamjenskih stanova, te da je Zavod, postupajući po pravosnažnom rješenju Općinskog suda od 17. juna 2009. godine, apelantici isplatio ukupan iznos od 1.227.857,02 KM, i to 989.239,00 KM na ime naknade za eksproprirane nekretnine i 238.618,02 KM na ime zakonske zatezne kamate.

10. Međutim, među parničnim strankama sporna je tržišna vrijednost ekspropriranih nekretnina i tržišna vrijednost zamjenskih stanova kao parametara na osnovu kojih se izračunava visina naknade za eksproprirane nekretnine, te da li je sud pri utvrđivanju vrijednosti zamjenskih stanova trebao uzeti u obzir i otkupnu vrijednost sa ili bez ličnih odbitaka koje su ostvarivali nosioci stanarskog prava prilikom otkupa stanova.

11. Općinski sud je pojasnio da je tokom postupka izveden dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke Sulejmanu Šakoti, koji je u nalazu iz 2004. godine procijenio da vrijednost ekspropriranog stambenog objekta i šupa (bez zemljišta) iznosi 293.239,00 KM, a u nalazu iz 2008. godine procijenio je da predmetne nekretnine zajedno sa zemljištem vrijede 989.239,00 KM. Postupajući po nalogu suda, vještak je 2014. i 2015. godine dostavljao dopune nalaza i mišljenja u kojim je izvršio procjenu zamjenskih stanova. Na ročištu održanom 2017. godine na upit suda da li je došlo do promjene vrijednosti nekretnina s obzirom na to da se vrijednost stanova procjenjuje 2014. i 2015. godine imenovani vještak je istakao da je došlo do značajnih promjena u vrijednosti nekretnina u navedenom periodu imajući u vidu promjene tržišnih cijena, te protek dužeg perioda između dana procjene ekspropriranih nekretnina (2008. godina) i procjene zamjenskih stanova (2014. i 2015. godina), kao i činjenice da se visina naknade za eksproprirane nekretnine određuje prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o sudskoj naknadi. Shodno tome, Općinski sud je imenovanom vještaku 2017. godine naložio da sačini dopunu nalaza i mišljenja na okolnost tržišne vrijednosti eksproprirane nekretnine i tržišne vrijednosti zamjenskih stanova koje je Zavod dodijelio nosiocima stanarskih prava, uz uzimanje u obzir otkupne vrijednosti stana u vrijeme sačinjavanja nalaza.

12. Imajući u vidu da je imenovani vještak u toku trajanja postupka umro, na saglasan prijedlog stranaka Općinski sud je stavio van snage rješenje kojim je odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku Sulejmanu Šakoti, te je za vještaka u predmetnoj pravnoj stvari imenovao novog vještaka građevinske struke Muju Isakovića.

13. U svom pismenom nalazu i mišljenju od 23. aprila 2018. godine novi vještak je naveo da je nakon upoznavanja s dokumentacijom u spisu izašao na lice mjesta, identificirao predmetne nekretnine i zamjenske stanove, evidentirao lokacije i građevinske karakteristike nekretnina, te prikupio podatke o kupoprodajnim cijenama stanova korištenjem velikog broja oglasa za prodaju stanova, te direktnim kontaktom s agentima nekoliko agencija koje posreduju u prometu nekretnina. U vezi s predmetnim nekretninama, vještak je naveo se one nalaze u centru grada, da je parcela građevinskog zemljišta iznosila 376 m², da je na njoj za vrijeme Austro-Ugarske monarhije bila izgrađena stambena zgrada čija je ukupna korisna površina iznosila 299,18 m², da je zgrada uklonjena i da je na njenom mjestu izgrađen savremeni stambeno-poslovni objekat spratnosti P+4, ukupne bruto površine 1.735 m². Vještak je naveo da je vrijednost eksproprirane zgrade odredio primjenom rezidualne metode, što podrazumijeva „isplativost ulaganja u otkup radi građenja“. Imajući u vidu parametre koji su se odnosili na troškove izgradnje novoizgrađenog objekta (1.500,00 KM/m²), prosječnu prodajnu cijenu stambenog i poslovnog prostora u novoizgrađenom objektu (3.100,00 KM/m²), standardnog profita investitora (1.000,00 KM), neto korisnu površinu stambeno-poslovnog objekta u novoizgrađenom objektu (1.157,00 KM/m²), troškove rušenja objekta (40.389,00 KM), vještak je izračunao da ukupna vrijednost eksproprirane nekretnine iznosi 653.811,00 KM.

14. U vezi s tržišnom vrijednošću zamjenskih stanova, vještak je naveo da je, imajući u vidu površine stanova, te njihove karakteristike, kao i zgrade i mikrolokalitet, utvrdio da pet zamjenskih stanova ukupno vrijedi 507.750,00 KM, a da nakon umanjenja otkupne cijene bez ličnih odbitaka koja su ostvarili nosioci stanarskog prava njihova vrijednost iznosi 356.049,50 KM, odnosno nakon umanjenja otkupne cijene s ličnim odbicima ona iznosi 424.089,37 KM. Vještak je u nalazu dao podatke o otkupnim cijenama stanova, te je pokazao obračunsku cijenu sa i bez ličnih odbitaka. Shodno svemu navedenom, vještak je zaključio da razlika između ekspropriranih nekretnina i pet zamjenskih stanova iznosi 297.776,50 KM ako se tržišna vrijednost zamjenskih stanova umanji za otkupnu cijenu bez ostvarenih ličnih odbitaka, odnosno 229.721,63 KM ako se tržišna vrijednost zamjenskih stanova umanji za iznos otkupne cijene s ličnim odbicima.

15. U vezi s apelanticinim prigovorom vezano za primjenu rezidualne metode prilikom vještačenja eksproprirane nekretnine (a ne uporedne), vještak je naveo da se radi o metodi izračuna isplativosti ulaganja u građevinsko zemljište radi građenja i da ta metoda predstavlja jednu od zvaničnih metoda koja se primjenjuje u praksi, a posebno u ovakvim slučajevima. Vještak je još naveo da uporedna metoda nije primjenjiva jer je praktično nemoguće doći do pouzdanih podataka o realiziranim kupoprodajnim cijenama sličnih nekretnina sa sličnim karakteristikama na sličnom lokalitetu, odnosno da ne postoji ponuda za prodaju zgrade poput eksproprirane zgrade. Vještak je još istakao da budući da je zgrada srušena nije bio u mogućnosti da je obiđe, te da utvrdi tačne građevinske karakteristike, te da troškovna ili statička metoda u konkretnom slučaja nije primjenjiva jer je eksproprirani stambeni objekat u računovodstvenom smislu potpuno amortiziran (s obzirom na godinu izgradnje) tako da bi primjena te metode dala izuzetnu nisku cijenu nekretnine, a koja bi odražavala cijenu građevinske parcele na kojoj je objekat sagrađen umanjenu za troškove uklanjanja amortiziranog objekta.

16. Vještak je dalje naveo da je osnovni građevinski postulat da nekretnina vrijedi onoliko koliko se na njoj može zaraditi, te da je zbog toga potrebno uzeti u obzir ekonomsku opravdanost kupovine takve nekretnine. Još je naveo da se rezidualna metoda vještačenja primjenjuje kod određivanja vrijednosti zemljišta s mogućnošću izgradnje i da ta metoda daje najbolje pokazatelje tržišne vrijednosti i da vrijednost nekretnine stoji u neposrednoj vezi s lokacijskim potencijalom i stepenom izgradnje na tom zemljištu i mogućim prihodima od izgrađene površine objekta. Vještak je još dodao da se ispravnost primjene rezidualne metode vidi i u činjenici da se cijena stanova na tržištu kreće od 1.800,00 KM do 2.650,00 KM na toj mikrolokaciji u austrougarskim zgradama.

17. Odgovarajući na apelanticino pitanje zbog čega u nalazu nije procijenjen dio dvorišta koji služi za redovnu upotrebu, vještak je istakao da procijenjeni iznos (658.811,00 KM) predstavlja vrijednost cijele nekretnine, a to podrazumijeva vrijednost građevinskog zemljišta, stambenog objekta i postojećih šupa, te da se ne može na iskazanu vrijednost još jednom dodati dodatna vrijednost zemljišta, kako to sugerira apelantica. U vezi s apelanticinim prigovorom zbog čega nije izvršena procjena šupa, vještak je naveo da su drvene šupe bile pomoćni objekti nestalnog karaktera, da su one u potpunosti amortizirane, te da kao takve nemaju nikakvu građevinsku vrijednost, ali da je tačno da postoji vrijednost zemljišta na kojem su šupe izgrađene, te da je kod procjene uzeta u obzir ukupna površina zemljišta. Vještak je još istakao da je besmisleno razdvajanje objekta od zemljišta, ali da na apelanticino traženje može izvršiti razdvajanje procijenjene vrijednosti, te da procijenjena vrijednost stambenog objekta iznosi 80.778,60 KM, a ukupna vrijednost građevinske parcele 573.932,40 ili 1.524,00 KM po m². Vještak je dalje naveo da je vršio procjenu stambene zgrade, a ne stanova koji su se u njoj nalazili, te da je podatak o cijeni kvadrata korisne površine (2.185 KM/m²) dao samo radi dokazivanja realnosti procijenjenog iznosa, te da se trenutne ponude na tržištu koje se odnose na zgrade izgrađene u periodu Austro-Ugarske kreću u rasponu od 1.800,00 do 2.650,00 KM/m².

18. Odgovarajući na apelanticino pitanje zašto je prilikom procjene zamjenskih stanova korištena uporedna metoda, vještak je naveo da je uporednu metodu bilo moguće primijeniti jer se na tržištu prodaju stanovi sličnih karakteristika, te da se rezidualna metoda ne može primijeniti kod procjene stanova tako da je vještak za svaku procjenu primijenio metodu koja je najbolja za objekat koji se procjenjuje. Nadalje, vještak se složio s apelanticinim prigovorom da prilikom procjene zamjenskih stanova u stanove nije ulazio, ali je dodao da je u nalazu dao nekoliko primjera ponuđenih prodajnih cijena stanova na istom lokalitetu kako bi pokazao da su procijenjene vrijednosti zamjenskih stanova realne, te da je pri tome pogledao veliki broj oglasa za prodaju stanova na dotičnim lokalitetima i evidentirao podatke o tome, te da je obišao veliki broj agencija za nekretnine. Vještak je još naveo da je uz nalaz priložio samo neke ponude radi pregleda, te da smatra da je općepoznato da se cijene u navedenim naseljima kreću prema intervalima navedenim u nalazu.

19. Vještak je pojasnio i prigovor vezan za nedostavljanje dokaza u nalazu da su troškovi novoizgrađenog objekta 1.500,00 KM, te prigovor vezan za omjer cijene kvadrata između poslovnog i stambenog objekta (koju vještak u nalazu nije pravio), te je odgovorio i na pitanje zašto nije vršio uvid u ugovore o kupoprodaji prostora u novoizgrađenoj zgradi (detaljnije na stranici 7. obrazloženja). Objašnjavajući dati izračun, vještak je istakao da je primijenio formulu koja se koristi kod procjene u struci i koja glasi neto korisna površina (1157) x učešće otkupa nekretnine (600 KM) umanjena za troškove rušenja (40.389,00 KM).

20. Općinski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći da je tržišnu vrijednost nekretnina utvrdio stručno, objektivno i nepristrasno, da je vještak u cijelosti stručno i argumentirano odgovorio na sva apelanticina pitanja. Apelanticina primjedba da postoji znatna razlika između cijene nekretnine koju je utvrdio raniji vještak Sulejman Šakota i vještak Mujo Isaković prema ocjeni Općinskog suda ne dovodi u sumnju nalaz vještaka Muje Isakovića budući da su nalazi ranijeg vještaka sačinjavani u različito vrijeme (2004. godine vrijednost stambenog objekta iznosila je 293.239,00 KM, 2008. godine objekat i zemljište su procijenjeni na 989.239,00 KM, a 2012. godine procijenjena vrijednost je iznosila 759.961,00 KM), a vještak Sulejman Šakota je i sam istakao da je od dana sačinjavanja ranijih nalaza došlo do većih promjena cijena na tržištu nekretnina u Sarajevu.

21. Apelantica je na održanom ročištu predložila da vještak izvrši dopunu svog nalaza budući da vještak nije utvrdio vrijednost eksproprirane nekretnine u skladu s donesenim rješenjem o eksproprijaciji, te nije dao tehnički opis eksproprirane nekretnine, da procijenjena vrijednost ne obuhvata vrijednost građevinskog zemljišta i šupa i da vještak nije dao relevantno objašnjenje za upotrijebljene metode procjene (rezidualna metoda). Općinski sud je cijeneći da su nalaz i mišljenje vještaka potpuni, logični i sačinjeni u skladu s pravilima struke i nauke, te da je vještak prilikom saslušanja argumentirano odgovorio na sva apelanticina pitanja zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 155. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te je odbio prijedlog za izradu dopune nalaza i mišljenja.

22. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Općinski sud je utvrdio da tržišna vrijednost eksproprirane nekretnine u Ulici Valtera Perića iznosi 653.811,00 KM, a da tržišna vrijednost zamjenskih stanova iznosi 507.750,00 KM prije umanjenja otkupne vrijednosti stanova koju su platiti nosioci stanarskog prava na zamjenskim stanovima i koja je obračunata u skladu sa čl. 16–23. Zakona o prodaji stanova. Potom se Općinski sud pozvao na odredbe Zakona o eksproprijaciji, i to čl. 46, 53. i 63, koje je citirao, na osnovu kojih je utvrdio da naknada za eksproprirane nekretnine iznosi 229.721,63 KM, koja se dobije kada se od iznosa tržišne vrijednosti eksproprirane nekretnine (653.811,00 KM) oduzme tržišna vrijednost zamjenskih stanova koje je Zavod dodijelio nosiocima stanarskog prava u ekspropriranom objektu umanjenu za otkupnu vrijednost (424.089,37 KM).

23. Način utvrđivanja otkupne vrijednosti stanova propisan je čl. 16–23. Zakona o prodaji stanova i u nju se uračunava vrijednost stana prema članu 18. istog zakona, između ostalog, i zakonom propisani popusti koji se priznaju i pripadaju kupcu. Stoga se ne može prihvatiti apelanticina tvrdnja da se prilikom umanjenja tržišne vrijednosti stanova za otkupnu vrijednost treba uzeti u obzir otkupna vrijednost bez uračunatih zakonom priznatih popusta koje su ostvarili kupci stanova jer je za izračun naknade za ekspropriranu nekretninu relevantan onaj iznos koji je na ime otkupne vrijednosti stana dobio korisnik eksproprijacije. Prema mišljenju Općinskog suda, prilikom izračuna tržišne vrijednosti zamjenskih stanova ona se umanjuje za otkupnu vrijednost stanova koju su nosioci stanarskog prava isplatiti korisniku eksproprijacije (otkupna vrijednost sa uračunatim odbicima – popustima priznatim nosiocima stanarskog prava).

24. Kantonalni sud je odlučujući o apelanticinoj žalbi donio Rješenje broj 65 0 V 035057 19 Gž 3 od 6. juna 2019. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Apelantica je u žalbi iznijela brojne prigovore u vezi s proizvoljnom primjenom prava tvrdeći da je prvostepeni sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje vještaka bez uvažavanja apelanticinih istaknutih prigovora, posebno u situaciji kada primijenjene odredbe čl. 46, 53. i 63. Zakona o eksproprijaciji ne daju osnov za takvo utvrđivanje naknade. Apelantica je u žalbi istakla da je rješenje o eksproprijaciji doneseno na osnovu ranijeg Zakona o eksproprijaciji koji je u odredbi 12 izričito propisivao da je obaveza korisnika eksproprijacije da nosiocima stanarskog prava u ekspropriranoj zgradi osigura korištenje drugog odgovarajućeg stana, te da u vrijeme kada je rješenje o eksproprijaciji doneseno (1989. godine) nije bilo moguće steći vlasništvo na stanu u društvenom vlasništvu, te da je Zakon o prodaji stupio na pravnu snagu znatno kasnije. Apelantica smatra da tržišna, niti bilo koja druga vrijednost stana nije mogla biti od utjecaja u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine u smislu odredaba važećeg Zakona o eksproprijaciji jer apelantica od toga nije ostvarila nikakvu korist. Apelantica je također problematizirala način na koji je utvrđena tržišna vrijednost zamjenskih stanova, te da sud uopće nije imao kritički osvrt na nalaz i mišljenje vještaka koji je apelantica u cijelosti osporila.

25. Odredbom člana 70. Zakona o eksproprijaciji propisano je da se odredbe tog zakona u pogledu određivanja naknade za eksproprirane nekretnine primjenjuju i u slučajevima kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona. U tom pravcu, Kantonalni sud se pozvao i citirao odredbe čl. 45. i 46. Zakona o eksproprijaciji, te je imajući u vidu njihov sadržaj zaključio da suprotno žalbenim prigovorima činjenično utvrđenje prvostepenog suda nesporno utvrđuje da je Zavod licima koja su stanovala u zgradi koja je eksproprirana dao druge stanove na korištenje, što je Zavodu naloženo rješenjem od 30. augusta 1989. godine, te da su ti stanovi kasnije otkupljeni prema odredbama Zakona o prodaji, pa prema tome prvostepeni sud pravilno zaključuje da naknada u skladu sa članom 63. Zakona o eksproprijaciji predstavlja razliku između tržišne vrijednosti eksproprirane nekretnine i tržišne vrijednosti datih stanova na korištenje, umanjene za otkupnu vrijednost stanova.

26. Prema mišljenju Kantonalnog suda, neosnovani su i apelanticini prigovori da je prvostepeni sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke s obzirom na to da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi suprotno. Prvostepeni sud je dao iscrpno obrazloženje i objašnjenje iz kojih razloga je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, posebno obrazlažući zašto apelanticine prigovore na nalaz vještaka smatra neosnovanim. Jasno, razložno i uvjerljivo obrazloženje razloga zbog kojih prvostepeni sud prihvata nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke u cijelosti je prihvatio i Kantonalni sud. Neosnovanim je ocijenjen i prigovor o proizvoljnoj primjeni Zakona o eksproprijaciji, što je dovelo do pogrešnog provođenja cijelog postupka, a posebno vještačenja po vještaku građevinske struke s obzirom na to da je prvostepeni sud u cijelosti postupio i postupak proveo u skladu sa stavom Vrhovnog suda izraženim u rješenju tog suda od 20. novembra 2012. godine.

27. Ostale žalbene razloge sud je cijenio, ali ih nije posebno obrazlagao jer nisu od značaja za drugačije odlučenje.

28. Odlučujući o apelanticinoj reviziji, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 65 0 V 035057 19 Rev 2 od 12. novembra 2019. godine i reviziju odbio. Nakon ispitivanja revizionih razloga Vrhovni sud je zaključio da su oni neosnovani. Vrhovni sud je naveo da nije osnovan revizioni prigovor da visina naknade nije pravilno utvrđena i da drugostepeni sud nije cijenio da Zavod nije dao stanove apelantici kao ranijem vlasniku ekspropriranih nekretnina, te da se iz tog razloga vrijednost stanova ne može uračunati u naknadu za eksproprirane nekretnine. Kod činjenice da su svi stanovi u ekspropriranoj zgradi bili opterećeni stanarskim pravom, da su odredbe Zakona o prodaji prinudne naravi, što znači da su se mogli otkupiti samo u skladu s navedenim zakonom, koji predviđa i određene popuste koji se priznaju kupcima, to je za izračun naknade za eksproprirane stanove relevantan onaj iznos koji je na ime otkupne vrijednosti stana dobio korisnik eksproprijacije, a ne otkupna vrijednost stana bez uračunatih priznatih popusta, na čemu neosnovano istrajava apelantica. Zbog toga, prema shvatanju Vrhovnog suda, nije došlo do povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) na koji se apelantica poziva u reviziji.

29. Vrhovni sud je potom naveo da apelantica ponavlja razloge koje je iznosila tokom postupka o pogrešnoj primjeni čl. 45, 46. i 63. Zakona o eksproprijaciji koji su nižestepeni sudovi ocijenili neosnovanim i o čemu su dali jasne razloge u obrazloženju svojih odluka, koje u cijelosti prihvata i taj sud. Stoga je je odlučeno kao u dispozitivu rješenja primjenom člana 245. stav (4) ZPP-a u vezi sa članom 254. stav (4) istog zakona i članom 2. stav (2) Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelantica smatra da je osporenim odlukama došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe čl. 45, 46. i 63. Zakona o eksproprijaciji na koje su se samo pozvali bez ikakvog obrazloženja. Redovni sudovi nisu uzeli u obzir da su nekretnine eksproprirane rješenjem iz 1989. godine na osnovu ranijeg Zakona o eksproprijaciji („Službeni list SRBiH“ br. 12/87 i 38/89) jer u vrijeme donošenja rješenja o eksproprijaciji u pravnom sistemu naše države nije bilo moguće steći pravo vlasništva na stanu u društvenom vlasništvu, a Zakon o prodaji je na pravnu snagu stupio znatno kasnije. U vrijeme eksproprijacije, kako apelantica tvrdi, nije se ni moglo pretpostaviti da će nosioci stanarskog prava na stanovima u spornoj zgradi moći steći pravo vlasništva na stanovima koji su im dodijeljeni na korištenje u postupku eksproprijacije. Stoga, prema apelanticinoj ocjeni, niti tržišna niti bilo koja druga vrijednost stanova koje je korisnik eksproprijacije u to vrijeme dodijelio nosiocima stanarskog prava ne može biti od utjecaja u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine u smislu važećih odredaba Zakona o eksproprijaciji. Prema apelanticinom mišljenju, sudovi nisu cijenili činjenicu da Zavod nije dao stanove apelantici kao zamjenu za ekspropriranu nekretninu, pa se vrijednost stanova ne može uračunati u naknadu za eksproprirane nekretnine, a niti je apelantica od toga ostvarila bilo kakvu materijalnu korist zbog koje je u skladu sa zakonom trebalo umanjiti naknadu koja se u skladu sa zakonom trebala utvrditi isključivo u visini tržišne vrijednosti nekretnine po principu ponude i potražnje. Proizvoljno je primijenjena i odredba člana 16. Zakona o prodaji jer su sudovi proizvoljno utvrdili da se u tržišnu vrijednost dodijeljenih stanova obračunava i lični popust nosilaca stanarskog prava koji se priznaje i pripada kupcu, a ne prodavatelju stanova, tj. Zavodu. Sudovi su, prema apelanticinoj ocjeni, proizvoljno zaključili da naknada predstavlja razliku između tržišne vrijednosti eksproprirane nekretnine i tržišne vrijednosti stanova datih na korištenje nosiocima stanarskog prava u ekspropriranoj nekretnini, umanjena za otkupnu vrijednost stanova temeljeći takav stav na odredbi člana 63. Zakona o eksproprijaciji, što je pogrešno jer takav zaključak ne proizlazi ni iz citirane odredbe niti iz bilo koje druge odredbe Zakona o eksproprijaciji. Apelantica smatra da osporene odluke nisu u skladu sa standardom prava na obrazloženu odluku, pri čemu je naglasila da se redovni sudovi suštinski nisu bavili njenim prigovorima jer niti jedna apelanticina primjedba na visinu tržišne cijene eksproprirane nekretnine nije uvažena, niti je vještak dao jasno i argumentirano obrazloženje na iznesene primjedbe.

b) Odgovor na apelaciju

31. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su sve prigovore ocijenili neosnovanim predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana jer u postupku nisu prekršena apelanticina prava na koja se neosnovano pozvala. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

32. Zavod je naveo da je vještak svoj nalaz sačinio prema uputama Vrhovnog suda da vrijednost ekspropriranih nekretnina čini razliku između tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina i tržišne vrijednosti stanova koji su dati na korištenje, s tim da se vrijednost stanova umanji za otkupnu vrijednost stanova. Nalaz sudskog vještaka je stručan i objektivan tako da je apelanticin prijedlog da se sačini dopuna nalaza neosnovan. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

33. Zakon o eksproprijaciji („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10, 25/12, 8/15 – odluka US i 34/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

VI. NAKNADA ZA EKSPROPRISANU NEKRETNINU

Član 45.

Naknada za eksproprisanu nekretninu određuje se, po pravilu, davanjem druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se ekspropriše u istoj općini ili gradu, kojom se vlasniku nekretnine koja se ekspropriše omogućavaju približno isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu. Za bespravno izgrađene objekte graditelju ne pripada pravo na naknadu.

Graditelj može porušiti zgradu i odnijeti materijal od te zgrade u roku koji odredi općinska služba za upravu, a u protivnom uklanjanje objekta će se izvršiti o njegovom trošku.

Izuzetno od stava 2. ovog člana za bespravno izgrađene stambene objekte za koje nadležni organ nije donio pravomoćno rješenje o uklanjanju, a koji predstavljaju jedinu stambenu jedinicu graditelja i članova njegove uže porodice (supružnici i djeca) graditelju, odnosno njegovom pravnom sljedniku pripada pravo na naknadu u visini građevinske vrijednosti tog objekta.

Pravo na naknadu iz stava 4. ovog člana pripada samo u slučaju da je bespravno izgrađeni stambeni objekt evidentiran na službenom orto-foto snimku teritorije Federacije Bosne i Hercegovine u razmjeri 1:5000 koji je uradila Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

Član 46.

Ako vlasnik nekretnine koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik eksproprijacije ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Tržišna vrijednost je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja zavisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

Član 53.

Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta.

Naknada za neplodno zemljište, kamenjar i slično određuje se u visini naknade koja bi se odredila za pašnjak najniže klase u istoj katastarskoj općini.

Član 63.

Visina naknade za eksproprisanu nekretninu određuje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Ako je korisniku eksproprijacije predata nekretnina u posjed prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo birati da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nekretnine ili u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Član 70.

Odredbe ovog Zakona u pogledu određivanja naknade za eksproprisane nekretnine primjenjivat će se i u slučajevima kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona, ako naknada nije isplaćena, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

Naknada iz stava 1. ovog člana tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika.

Raniji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stava 1. ovog člana u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 71.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. 12/87 i 38/89 i "Službeni list RBiH", br. 3/93 i 15/94) kao i drugi propisi koji su uređivali pitanje eksproprijacije u Federaciji Bosne i Hercegovine.

34. Zakon o eksproprijaciji – prečišćeni tekst („Službeni list SRBiH“ br. 12/87, 38/89) koji je važio u vrijeme donošenja rješenja o eksproprijaciji, u bitnom dijelu glasi:

Član 12.

Ranijem vlasniku koji stanuje u eksproprisanoj stambenoj zgradi ili u eksproprisanom stanu kao posebnom dijelu zgrade i nosiocu stanarskog prava u eksproprisanoj stambenoj zgradi ili eksproprisanom stanu kao posebnom dijelu zgrade, korisnik eksproprijacije dužan je da prije rušenja zgrade obezbijedi korišćenje drugog odgovarajućeg stana.

Ranijem vlasniku eksproprisane poslovne prostorije u kojoj je obavljao poslovnu djelatnost kao jedino zanimanje, korisnik eksproprijacije dužan je da prije rušenja poslovne prostorije obezbijedi korišćenje druge poslovne prostorije, u kojoj će moći po približno istim ili sličnim uslovima da nastavi obavljanje poslovne djelatnosti i na kojoj će moći zasnovati zakupni odnos za vrijeme od najmanje pet godina.

Član 62.

Lične i porodične prilike ranijeg vlasnika eksproprisanih nekretnina uzeće se u obzir kao korektiv uvećanja visine utvrđene naknade, ako su te prilike od bitne važnosti za materijalnu egzistenciju ranijeg vlasnika, a naročito u slučaju ako je zbog eksproprijacije pretežnog dijela ili čitavog zemljišta ili poslovne prostorije u kojoj je ranije vlasnik obavljao dozvoljenu poslovnu djelatnost, ugrožena njegova materijalna egzistencija, kao i u slučaju kad se zbog eksproprijacije članovi poljoprivrednog domaćinstva moraju seliti iz područja gdje su prebivali ili boravili.

Član 63.

Ako je vlasniku eksproprisane stambene zgrade ili stana kao posebnog dijela zgrade obezbijeđeno korišćenje drugog odgovarajućeg stana, naknada za eksproprisanu stambenu zgradu ili stan kao poseban dio zgrade utvrđena po odredbama čl. 57. do 59. ovog zakona, umanjuje se najmanje 30%, a najviše do 50%, zavisno od visine naknade i imovinskih prilika ranijeg vlasnika.

Ako je eksproprisana stambena zgrada ili stan kao poseban dio zgrade u kojoj ne stanuje raniji vlasnik, već druga lica koja imaju stanarsko pravo, a kojima je korisnik eksproprijacije obezbijedio korišćenje drugog odgovarajućeg stana, naknada za eksproprisanu zgradu odnosno stan se umanjuje za 30%.

Umanjenje naknade iz prethodnih stavova neće se vršiti u slučajevima ako se kod određivanja naknade primjenjuje odredba člana 62. ovog zakona.

Ako se vlasnik eksproprisane stambene zgrade ili stana kao posebnog dijela zgrade odrekne prava na obezbjeđenje drugog odgovarajućeg stana, naknada za eksproprisanu stambenu zgradu, utvrđena po odredbama čl. 57. do 59. ovog zakona, povećaće se do 30%, zavisno od visine naknade i imovinskih prilika ranijeg vlasnika.

35. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije BiH“ br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07 – odluka US, 51/07, 72/08, 23/09 – ispravka, 5/10 – odluka USFBiH, 50/12 – odluka USBiH i 16/13

– rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

III - CIJENA STANA

Član 16.

Cijena stana utvrđuje se ugovorom ovisno o:

- vrijednosti stana utvrđene prema odredbama člana 18. ovog zakona,

- visine vlastitih sredstava koje je nositelj stanarskog prava uložio u stan,

- amortizacije stana,

- visine ratne štete koju je nositelj stanarskog prava otklonio ili koju treba otkloniti,

- popusta koji se priznaju i pripadaju kupcu.

Član 17.

Cijena stana utvrđuje se na osnovu vrijednosti stana utvrđene čl. 18. do 21. ovog zakona i popusta utvrđenih članom 21. do 24. ovog zakona, a obračunava se u DEM.

Član 18.

Vrijednost stana čini građevinska vrijednost stana korigirana koeficijentom položajne pogodnosti stana. Građevinska vrijednost stana je 600 DEM po m2.

Koeficijent položajne pogodnosti stana utvrđuje nadležna vlada kantona-županije u rasponu od 0,80 do 1,20 ovisno o zoni naselja u kojem se stan nalazi, opremljenosti naselja, katnosti i drugih bitnih elemenata.

36. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) koji je važio u relevantnom periodu, a koji u bitnom dijelu glasi:

Član 2. stav (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

37. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

5. Vještaci Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 148.

(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.

(2) Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.

(3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti određena za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.

Član 149.

(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.

(2) Sud može na prijedlog stranke odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.

(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.

(4) Složenija vještačenja povjerit će se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.

(5) Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjerit će se u prvom redu tim ustanovama.

Član 154.

(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi drugačije.

(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

Član 155.

(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.

(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.

(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

VI.Dopustivost

38. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

39. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

40. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 V 035057 19 Rev 2 od 12. novembra 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 15. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 24. februara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

42. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

43. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na svoj stav da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

45. Apelantica, u suštini, smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer su redovni sudovi način utvrđivanja tržišne vrijednosti eksproprirane nekretnine zasnovali na proizvoljnoj primjeni prava, bez uvažavanja prigovora koje je tokom postupak iznosila i bez uvažavanja činjenice da apelantici nisu dodijeljeni stanovi na korištenje, niti je ona ostvarila bilo kakvu korist od stanova koje je Zavod prema rješenju o eksproprijaciji iz 1989. godine prema tada važećem Zakonu o eksproprijaciji dodijelio nosiocima stanarskog prava da bi se tržišna vrijednost tih stanova oduzela od utvrđene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Apelantica smatra da su osporena rješenja donesena bez uvažavanja konteksta u kojem je rješenje o eksproprijaciji doneseno, bez uvažavanja prigovora koje je iznosila tokom postupka. Apelantica također prigovora i da tržišna vrijednost eksproprirane nekretnine nije utvrđena u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji. Dakle, apelantica ukazuje na proizvoljnu primjenu prava, izostanak obrazloženja u vezi s iznesenim prigovorima koje je apelantica isticala tokom postupka, te nekritičko prihvatanje nalaza i mišljenja vještaka koji uopće nije cijenjen od Općinskog suda, osim što ga je sud u cijelosti prihvatio.

46. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona.

47. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno Zakona o eksproprijaciji.

48. Također, Ustavni sud podsjeća da je, slijedeći praksu Evropskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, te da član 6. stav

1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti; vidi, između ostalih, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, tačka 29, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, tačka 83. s daljnjim referencama, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34. i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. s daljnjim referencama i AP 3174/17 od 19. septembra 2019. godine, stav 36, objavljene na www.ustavnisud.ba).

49. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je sporna visina dosuđene naknade za eksproprirane nekretnine, odnosno način na koji su redovni sudovi učinili postupajući po uputama Vrhovnog suda da tržišna vrijednost ekspropriranih nekretnina predstavlja razliku između visine tržišne vrijednosti ekspropriranih nekretnina i tržišne vrijednosti stanova koje je Zavod kao korisnik eksproprijacije dodijelio nosiocima stanarskog prava, umanjena za otkupnu cijenu stanova. Apelantica smatra da obrazloženje redovnih sudova nije utemeljeno na Zakonu o eksproprijaciji.

50. Ustavni sud zapaža da se vanparnični postupak pred sudom za utvrđivanje naknade za eksproprirane nekretnine vodi od 2003. godine, da je tokom postupka provedeno više vještačenja, da je naknada utvrđivana u različitim iznosima s obzirom na godinu vještačenja i kretanje cijena na tržištu nekretnina (vidi tačke od 7. do 9. ove odluke).

51. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi slijedeći uputu Vrhovnog suda u ponovnom postupku tokom 2018. godine proveli novo vještačenje po novom vještaku građevinske struke koji je utvrdio tržišnu vrijednost ekspropriranih nekretnina primjenom rezidualne metode (metoda po kojoj se izračuna isplativosti ulaganja u građevinsko zemljište radi građenja), te tržišnu vrijednost pet stanova koje je Zavod dodijelio nosiocima stanarskog prava primjenom uporedne metode, i to sa i bez ličnih odbitaka prilikom otkupa, te vrijednost otkupne cijene stanova. Redovni sudovi su na nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke utemeljili visinu naknade za eksproprirane nekretnine smatrajući da je nalaz vještaka donesen u skladu s pravilima struke i nauke, koji su u cijelosti prihvatili. Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka iznosila brojne prigovore u vezi s nalazom i mišljenjem vještaka, da se o prigovorima izjasnio vještak, čije su izjašnjenje redovni sudovi u cijelosti prihvatili, te da je apelantica, nezadovoljna nalazom vještaka, tražila da se provede dopunsko vještačenje, što Općinski sud nije prihvatio (vidi tačke od 13. do 19. ove odluke).

52. Cijeneći opravdanost iznesenih prigovora, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je postupak eksproprijacije proveden prema ranijem Zakonu o eksproprijaciji, koji je u članu 12. propisivao obavezu korisnika eksproprijacije da ranijem vlasniku koji stanuje u ekspropriranoj stambenoj zgradi ili u ekspropriranom stanu kao posebnom dijelu zgrade i nosiocu stanarskog prava u ekspropriranoj stambenoj zgradi ili u ekspropriranom stanu kao posebnom dijelu zgrade prije rušenja zgrade osigura korištenje drugog odgovarajućeg stana. Prema članu 63. stav (1) ranijeg Zakona o eksproprijaciji, ako je vlasniku eksproprirane stambene zgrade ili stana kao posebnog dijela zgrade osigurano korištenje drugog odgovarajućeg stana, naknada za ekspropriranu stambenu zgradu ili stan kao poseban dio zgrade utvrđena prema tom zakonu umanjuje se najmanje za 30%, a najviše do 50%, zavisno od visine naknade i imovinskih prilika ranijeg vlasnika. Dakle, prema ranijem Zakonu o eksproprijaciji, visina naknade za eksproprirane nekretnine se u slučaju da se vlasniku osigura korištenje odgovarajućeg stana umanjivala u procentualnom iznosu u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja (vidi relevantni propisi, odredbe čl. 62. i 63. ranijeg Zakona o eksproprijaciji).

53. Ustavni sud zapaža da novi Zakon o eksproprijaciji koji je donesen 2007. godine i koji je shodno članu 70. primijenjen u konkretnom slučaju ne sadrži takve, niti slične odredbe, odnosno ne propisuje istu ili sličnu obavezu korisniku eksproprijacije, što je i logično s obzirom na društveno-politički kontekst u kojem je novi zakon donesen. Ustavni sud, također, zapaža da odredbe novog Zakona o eksproprijaciji ne propisuju način obračuna visine naknade za eksproprirane nekretnine u slučaju kada je korisnik eksproprijacije po ranijem Zakonu o eksproprijaciji ispunio svoju zakonsku obavezu prema trećim licima (nosiocima stanarskog prava). Dakle, shodno tome, Ustavni sud može izvesti zaključak da je Vrhovni sud način obračuna visine naknade utvrdio tumačenjem odredaba člana 63. Zakona o eksproprijaciji i Zakona o prodaji shodno okolnostima koje su važile u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da ne može supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i primjeni, odnosno tumačenju materijalnog prava jer je to u ingerenciji redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3211/19 od 16. marta 2021. godine, tačka 28, dostupna na www.ustavnisud.ba).

54. Ustavni sud zapaža da član 63. Zakona o eksproprijaciji propisuje da se visina naknade za ekspropriranu nekretninu određuje u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi. U vezi sa citiranom odredbom, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, imajući u vidu okolnosti u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja i činjenicu da su stanovi koje je Zavod dodijelio na korištenje nosiocima stanarskog prava u ekspropriranoj zgradi otkupljeni prema odredbama Zakona o prodaji stanova, smatrali da tržišnu vrijednost tih stanova treba oduzeti od visine tržišne vrijednosti ekspropriranih nekretnina umanjenu za njihovu otkupnu vrijednost. Dakle, polazeći od svoje nadležnosti, Ustavni sud u relevantnim okolnostima konkretnog slučaja u primjeni i tumačenju relevantnih odredaba Zakona o eksproprijaciji na način na koji su to učinili redovni sudovi cijeneći okolnosti koje su važile u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja ne uočava proizvoljnost na apelanticinu štetu.

55. U vezi s apelanticinim istaknutim prigovorima koji se tiču nalaza i mišljenja vještaka, i to da je Općinski sud nekritično prihvatio nalaz i mišljenje, te da nije odgovorio na brojne prigovore (npr. primjena rezidualne metode, a ne uporedne metode, prigovor da nije utvrđena tržišna vrijednost pomoćnih objekata, da utvrđena naknada ekspropriranih nekretnina nije utvrđena prema Zakonu o eksproprijaciji po principu ponude i potražnje), Ustavni sud podsjeća da nije nadležan da cijeni nalaze vještaka koji su redovnim sudovima poslužili da utvrde novčani iznos za eksproprirane nekretnine, ali je Ustavni sud nadležan da ispita obrazloženje koje su dali redovni sudovi u vezi sa prihvatanjem ili (ne)prihvatanjem nalaza i mišljenja vještaka, s aspekta da li takvo obrazloženje krši standard pravičnosti postupka „u cjelini“, kao i da li zbog toga ima za posljedicu kršenja prava na pravično suđenje iz člana 6. stav (1) Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1180/15 od 31. januara 2019. godine, tačka 61, dostupna na www.ustavnisud.ba).

56. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da je vještak sačinio nalaz i mišljenje, koji je obrazložio i odgovorio na sve apelanticine relevantne prigovore koje u apelaciji ponavlja. Općinski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i sačinjen u skladu s pravilima struke i nauke, pa shodno tome, cijeneći da nalaz ne sadrži manjkavosti i propuste na koje je apelantica ukazala, Općinski sud nije smatrao opravdanim apelanticin prijedlog da se nalaz dopuni. Takav stav Općinskog suda potvrdili su i Kantonalni sud, ali i Vrhovni sud po izjavljenim pravnim lijekovima koji su apelantici bili na raspolaganju i koje je koristila. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelanticini izneseni prigovori nisu osnovani.

57. Dakle, imajući u vidu sve izneseno, Ustavni sud smatra da su apelanticini prigovori neosnovani i da osporenim odlukama nije prekršeno apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na imovinu

58. Apelantica se poziva i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Budući da se apelanticino pozivanje na kršenje tog prava svodi na proizvoljnu primjenu prava i nedostatak obrazloženja u vezi s prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, a tim prigovorima se Ustavni sud bavio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi s prigovorima o kršenju prava na pravično suđenje, o neosnovanosti tih prigovora Ustavni sud se izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke. Shodno tome, navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine su neosnovani.

VIII.Zaključak

59. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama redovnih sudova nije prekršeno apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer iz osporenih odluka ne proizlazi ništa što bi opravdalo apelanticine prigovore u segmentu primjene prava i prava na obrazloženu odluku.

60. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić