Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-435/20 (H.O.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Nekretnina
  • Upis u sudski registar
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-435/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u predmetu broj AP-435/20, rješavajući apelaciju H.O., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija H.O..

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnome roku u postupku koji je okončan rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11.

prosinca 2019. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu H.O. u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu H.O. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija H.O. podnesena protiv rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. prosinca 2019. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. H.O. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je, 5. veljače 2020. godine, Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. prosinca 2019. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se zabrani izvršenje rješenja Kantonalnoga suda broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. prosinca 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-435/20 od 11. ožujka 2020. godine odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnoga suda, Općinskoga suda u Sarajevu - Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i JU „Djeca Sarajeva“ kao učesnika u postupku u kojem je donesene osporena odluka zatraženo je 8. srpnja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 14. srpnja 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, Općinski sud 22. srpnja 2021. godine, dok JU „Djeca Sarajeva“ u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

6. Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) je, rješavajući po zahtjevu Javne ustanove „Djeca Sarajeva“ p.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: JU „Djeca Sarajeva“) u predmetu uknjiženja nekretnina u društvenoj svojini, donijela rješenje broj 05-31-5057/99-1 od 17. veljače 2003. godine kojim je (stav I. izreke rješenja) utvrđen prestanak prava korištenja preciziranih fizičkih lica sa preciziranim dijelovima, među kojima i Vladimira Osenka (sina pokojnog Urbana Osenka) sa dijelom 1/5, na zemljištu (zemljišnoknjižno stanje) označenom kao k.č.br.2770/47 iz zk.ul.br. 770 K.O. Hrasnica, po kulturi gradilište, „Željeznička kolonija“ u površini od 1.008 m, nastala cijepanjem k.č.br. 2770/3 (u daljnjem tekstu: parcela I), kojoj odgovara dio k.č.br.534 K.O. Ilidža (katastarsko stanje). Predmetnim rješenjem (stavak izreke II rješenja) utvrđeno je pravo raspolaganja u korist JU „Djeca Sarajeva“ radi uknjižbe objekata na zemljištu – parceli I, te je (stav III izreke rješenja) određeno da će Zemljišnoknjižni ured Općinskoga suda I u Sarajevu nakon pravosnažnosti ovog rješenja brisati pravo korištenja dosadašnjih korisnika na zemljištu iz stavka I izreke tog rješenja i izvršiti uknjižbu prava raspolaganja na zemljištu iz stavka II izreke tog rješenja radi uknjižbe objekta – vrtića u korist JU „Djeca Sarajeva“ p.o. sa dijelom 1/1. Na dostavljenom primjerku rješenja stoji pečat uz koji je upisano da je to rješenje postalo pravosnažno 6. ožujka 2003. godine.

7. Služba je također, rješavajući po zahtjevu JU „Djeca Sarajeva“ u predmetu uknjiženja nekretnina u društvenoj svojini, donijela rješenje broj 05-31-5057/99-2 od 17. veljače 2003.godine kojim je (stavak I izreke rješenja) utvrđen prestanak prava korištenja Urbana Osenka (sin pokojnog Urbana) sa 1/1 na zemljištu (zemljišnoknjižno stanje) označenom kao k.č. broj 2770/46 iz z.k.ul. br. 1290 K.O. Hrasnica, po kulturi gradilište „Suhodol“ u površini od 815 m², nastala cijepanjem k.č.br. 2770/2 (daljnjem tekstu: parcela II), kojoj odgovara dio k.č.br.534 K.O. Ilidža (katastarsko stanje). Predmetnim rješenjem (stavak izreke II rješenja) utvrđeno je pravo raspolaganja u korist JU „Djeca Sarajeva“ radi uknjižbe objekata na predmetnom zemljištu-parceli II, te je (stavak III izreke rješenja) određeno da će Zemljišnoknjižni ured Općinskoga suda I u Sarajevu nakon pravosnažnosti ovog rješenja brisati pravo korištenja dosadašnjih korisnika na zemljištu iz stavka I izreke tog rješenja i izvršiti uknjižbu prava raspolaganja na zemljištu-parceli II radi uknjižbe objekta – vrtića u korist JU „Djeca Sarajeva“ sa dijelom 1/1. Na dostavljenome primjerku rješenja stoji pečat uz koji je upisano da je to rješenje postalo pravosnažno 6. ožujka 2003. godine.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

8. Općinski sud je, odlučujući u zemljišnoknjižnome predmetu po prijedlogu predlagača Općine Ilidža od 14. ožujka 2003. godine, radi uknjižbe državne svojine i upisa nositelja prava raspolaganja donio rješenje broj DN-2563/03 od 2. studenoga 2015. godine, kojim je na temelju rješenja Službe br. „05-31-5057/99-5“ i 05-31-5057/99-2 od 17. veljače 2013. godine, dozvoljen otpis parcele II iz „A“ lista z.k.ul. br. 1290 K.O. Hrasnica upisana sa pravom korištenja u korist Urbana Osenka pok. Urbana i pripis istih u A list z.k.ul.br.5603 iste k.o. gdje je već uknjiženo kao državna svojina i otpis parcele I, te pripis u „A“ list z.k.ul.br. 5603 iste k.o. u korist državne svojine 1/1, sa nositeljem prava raspolaganja JU „Djeca Sarajeva“.

9. Apelant je 11. studenoga 2014. godine podnio priziv protiv navedenog rješenja. Odlučujući o tom prizivu, Kantonalni sud je donio rješenje broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. prosinca 2019. godine kojim je priziv odbijen kao neutemeljen i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

10. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je apelant u prizivu pravodobno (po saznanju i dostavljanju rješenja) kao nasljednik ranije upisanog korisnika Urbana Osenka osporio prvostupanjsko rješenje, između ostalog, navodeći da ne sadržava obrazloženje, zbog čega se uopće ne može ispitati. Također, konstatirano je da je apelant naveo da je njegov djed kupio predmetno zemljište i postao vlasnikom, a nakon nacionalizacije trajni korisnik, te nije jasno „kako je mimo njega i njegovih nasljednika došlo do ovakve situacije u kojoj su povrijeđena temeljna ljudska prava i to na pristup sudu i pravo na imovinu“. Pored toga, konstatirano je da je apelant ukazao da se osporeno rješenje pogrešno pozvalo na broj rješenja 05-31-5057/99-5, kao i da je rješenjima Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2 od 17. veljače 2003. godine, izvršeno nezakonito „utvrđenje prestanka prava korištenja obitelji Osenk […]“ . U svezi s tim, Kantonalni sud je konstatirao da je prizivom pravilno ukazano da se osporeno rješenje pogrešno pozvalo na rješenje broj 05-31- 5057/99-5, točnije, konstatirano je da je posljednji broj - broj 5 pogrešan, zbog čega je taj sud izvršio uvid u spis i utvrdio da je zk referent u rukom pisanoj formi donio ispravno rješenje sa pozivanjem na rješenja Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2, dok je pogreška nastala prilikom pretipkavanja toga rješenja i koja je stoga, po zahtjevu ovog suda, otklonjena rješenjem o ispravci od 4. prosinca 2019. godine sukladno odredbama članka 195. Zakona o parničnom postupku.

11. Kantonalni sud je ocijenio da su ostali navodi priziva neutemeljena odnosno da nisu od značaja za upis u zemljišne knjige. U svezi s tim, ukazao je da je u konkretnoj pravnoj stvari izvršen upis (dozvoljen otpis parcela) na temelju pravomoćnih rješenja Službe. Istakao je istakao da je upis u zemljišne knjige je strogo formalan postupak, koji se vodi po pravilima vanparničnog postupka, a da zemljišnoknjižni referent nije ovlašten utvrđivati pravilnost i zakonitost upravnoga postupka koji je prethodio donošenju upravnoga akta. Taj akt je, kao pravomoćan akt, dužan provesti u zemljišnoj knjizi. Također, istakao je da je prema članku 31. u svezi s člankom 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), zemljišnoknjižni referent dužan na temelju isprave - dokumenta podobnog za upis izvršiti traženi upis. Također, ukazao je da, pri tome, sukladno članku 42. Zakona o zemljišnim knjigama, zk referent provjerava da li su dostavljeni potrebni dokumenti, da li sadržaj odgovara upisanom stanju u zemljišnoj knjizi i da li postoji odobrenje iz članka 41. Zakona o zemljišnim knjigama. Pri tome, po mišljenju Kantonalnog suda, ovo odobrenje se odnosi na upisanog nosioca stvarnog prava, koje je u konkretnom slučaju, u kojem se radi o provedenom upravnom postupku, moralo biti utvrđeno u tom postupku na odgovarajući način. Kantonalni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju, zk referent utvrdio da su rješenja donesena od strane ovlaštenog organa (Službe), da su pravomoćna i da sadržaj po pitanju zk. i katastarskog stanja i upisanih prava odgovara, zbog čega su ispunjeni uvjeti za provedbu zahtjeva Općine Ilidža na temelju pravomoćnih rješenja. Pri tome, Kantonalni sud je konstatirao da se ono što apelant osporava u ovom slučaju odnosi se na upravni postupak, dok je zk referent i ovlašten i dužan, po ispitivanju jedino i samo prethodno navedenih formalno pravnih pretpostavki izvršiti traženi upis, a što je i učinjeno. Također, Kantonalni sud je ukazao da ukoliko apelant smatra da je trebao sudjelovati u postupku pred organima Općine Ilidža i da mu je to pravo onemogućeno odnosno ukoliko smatra da su rješenja Službe nepravilna i nezakonita i da su mu povrijeđena određena prava, da mu u tom slučaju na raspolaganju stoje zakonskim propisima predviđeni instrumenti zaštite, o kojim ovaj sud nije dužan poučavati. Kantonalni sud je istakao da apelant u svakom slučaju ne može od zk ureda i zk referenta tražiti nepostupanje po pravomoćnim rješenjima organa uprave Općine llidža kao lokalnog organa vlasti ili bilo kakvo preispitivanje tih rješenja u smislu prava na pristup u upravnom postupku i povrede prava na imovinu u tim postupcima.

Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant ukazuje na povredu pravila postupka, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, proizvoljno tumačenje odredbe članka 41. Zakona o zemljišnim knjigama. U tom kontekstu apelant tvrdi da je zakonski nasljednik iza prethodno uknjiženih vlasnika predmetnih nekretnina – Vladimira Osenka (svog oca) odnosno Urbana Osenka (svog djeda), i to na temelju rješenja o nasljeđivanju (broj i datum tih rješenja je naveden u apelaciji). Tvrdi da prvostupanjsko rješenje Općinskog suda nije dostavljeno niti njemu niti njegovim prednicima, a koji su, kao navodi, uknjiženi u zemljišnim knjigama sa pravom trajnog korištenja na temelju prava vlasništva njegovog prednika (djeda) Urbana Osenka. Ukazuje da to rješenje nije dostavljeno ni ostalim osobama upisanim u zemljišnu knjigu. Shodno tome, apelant smatra da Općinski sud ni u kojem slučaju nije mogao izvršiti otpis predmetnih nekretnina (parcela iz zk.ul.br. 1290 i 770 K.O. Hrasnica) bez uključivanja u postupak osoba koje su uknjižene u predmetnom zk.ul. niti njihovih nasljednika. Apelant smatra da mu je na taj način u potpunosti onemogućeno da učestvuje u postupku i zaštiti svoja prava i interese. Također, apelant ukazuje da prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje, niti pravni temelj na temelju kojeg je doneseno, niti je jasno na temelju čega je izvršena uknjižba u konkretnom slučaju. Nadalje, apelant tvrdi da je rješenjima Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31- 5057/99-2 od 17. veljače 2003. godine izvršeno nezakonito utvrđenje prestanka prava korištenja osobama uknjiženim u zemljišnu knjigu. Tvrdi da ta rješenja nisu mogla biti pravomoćna jer nisu dostavljena licima upisanim u zemljišnu knjigu. Također, tvrdi da mu nikada nije dostavljeno rješenje o ispravci od 4. prosinca 2019. godine, koje Kantonalni sud spominje u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da je u vrijeme donošenja „spornih rješenja Općine Ilidža“ načelnik bio Muhamed Mahmutović, suprug tadašnje direktorice JU „Djeca Sarajeva“ Azrije Mahmutović. Također, tvrdi da Općina Ilidža nije bila nadležna da raspolaže predmetnim nekretninama u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, jer je na tim nekretninama upisano državno vlasništvo. Pored toga, apelant smatra da je žalbeni postupak predugo trajao, čime mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku.

II.Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud ukazuje da apelant apelacijom osporava provedbu odluka općinskog organa, a da u nadležnosti zemljišno-knjižnog ureda nije ispitivanje pravomoćnih odluka organa uprave. Naime, Kantonalni sud navodi da zemljišno-knjižni ured provodi pravomoćne odluke upisom, a da je stranka imala mogućnost da pravnim instrumentima zaštite svog prava utiče na upravni postupak u kojem su donesene odluke po kojim je izvršen upis u Zemljišne knjige, na način kako to propisuju procesni zakoni. Kantonalni sud je ukazao da taj sud, kao ni prvostupanjski sud, u konkretnom predmetu nisu odlučivali o bilo kakvim pravima apelanta, zbog čega mu nisu niti mogla biti povrijeđena bilo kakva prava od strane sudova. Ističe da je upis u zemljišnu knjigu formalan i to na temelju pravomoćnih odluka donesenih u drugim postupcima u koje je apelant trebao/mogao biti uključen, a koje sud ne može ispitivati u postupku upisa u Zemljišne knjige.

14. Općinski sud u odgovoru na apelaciju prezentirao kronologiju postupka u kojem je donesena osporena odluka.

IV.Relevantni propisi

15. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Pretpostavke za upis (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis.

Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.

(3) Pretpostavka za upis je i dokaz o plaćanju sudske takse.

[…]

IV - POSTUPAK UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU

Član 31.

Rješenje o upisu Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosi zemljišnoknjižni referent.

Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona.

Član 41.

Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

(2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada (3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

(4) Za ispravku zemljišne knjige nije potrebno odobrenje iz stava 1. ovog člana ako se dokaže netačnost. Ovo posebno važi za upis ili brisanje ograničenja raspolaganja.

(5) Pravo koje je ograničeno na životni vijek nosioca prava smije nakon njegove smrti, ukoliko nisu isključeni zaostaci činidbi, biti brisano samo uz odobrenje pravnog nasljednika, ako brisanje treba uslijediti prije isteka jedne godine od smrti nosioca prava ili ako je pravni nasljednik zemljišnoknjižnom uredu podnio prigovor protiv brisanja. Prigovor se po službenoj dužnosti upisuje u zemljišnu knjigu. Ukoliko je nosilac prava proglašen umrlim, rok od godinu dana počinje teći od dana pravosnažnosti rješenja kojim se vrši proglašenje nestale osobe umrlom ili rješenja o dokazivanju smrti.

(6) Odobrenje pravnog nasljednika predviđeno u stavu 4. ovog člana nije potrebno ukoliko je u zemljišnoj knjizi upisano da je brisanje prava dovoljan dokaz o smrti nosioca prava.

Član 42.

Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43.

Odlučivanje o upisu (1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

16. Zakon o vanparničnom postupku "Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04, 73/05) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

17. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

V.Dopustivost

18. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnoga suda broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. prosinca 2019. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 5. veljače 2020. godine, tj. evidentno u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI.Meritum

22. Apelant osporava rješenje Kantonalnog suda tvrdeći da su mu tim rješenjem povrijeđena prava iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

25. U konkretnom slučaju postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje odnosi se na zemljišnoknjižni predmet radi otpisa predmetnih nekretnina iz preciziranih zk. uložaka i upis tih nekretnina u drugi precizirani zk. uložak i upisa prava raspolaganja JU „Djeca Sarajeva“ na predmetnim nekretninama, u kojem je, u cilju zaštite svojih prava i interesa, apelant učestvovao u dijelu koji se odnosio na prizivni postupak. Imajući u vidu navedeno, apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2915/11 od 10. prosinca 2013. godine točka 24, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

U odnosu na osporenu odluku

26. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da je osporena odluka rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede procesnih odredbi.

27. S tim u svezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redoviti sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, ispitati da li je osporena odluka donesena u predmetnom postupku zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivnog prava.

29. Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je pravomoćnim rješenjima Službe broj 05-31-5057/99-1 i broj 05-31-5057/99-2 od 17. veljače 2003. godine utvrđen prestanak prava korištenja na predmetnim nekretninama preciziranim fizičkim licima sa preciziranim dijelovima (među kojim licima su i Vladimir Osenk i Urban Osenk, a koji su, prema apelantovim tvrdnjama njegovi pravni prednici), te da je na tim nekretninama utvrđeno pravo raspolaganja u korist JU „Djeca Sarajeva“ p.p. Sarajevo radi uknjižbe objekata na tim nekretninama i određeno da će Zemljišnoknjižni ured Općinskoga suda I u Sarajevu nakon pravosnažnosti ovih rješenja brisati pravo korištenja dosadašnjih korisnika na predmetnim nekretninama i izvršiti uknjižbu prava raspolaganja na predmetnim nekretninama radi uknjižbe objekta – vrtića u korist JU „Djeca Sarajeva. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene odluke i dostavljene dokumentacije proizlazi da su osporeno i prvostupanjsko rješenje, a kojim je dozvoljen otpis predmetnih nekretnina iz preciziranih zk. uložaka i upis tih nekretnina u drugi precizirani zk. uložak i upisano pravo raspolaganja na predmetnim nekretninama u korist JU „Djeca Sarajeva“, donesena upravo na temelju citiranih pravomoćnih rješenja Službe, odnosno da su ta rješenja predstavljala dokumentaciju na temelju koje je dozvoljen upis odlukama osporenim u konkretnom slučaju, zbog čega Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelacioni navodi da nije jasno na temelju čega je taj upis izvršen.

30. U vezi sa apelacionim navodima da osporeno i prvostupanjsko rješenje nisu mogli biti zasnovani na rješenjima Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2 od 17. veljače 2003. godine jer su ta rješenja donesena bez uključivanja u postupak osoba koje su uknjižene u predmetnom zk.ul, niti njihovih nasljednika, te shodno tome, nisu mogla biti pravomoćna, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u razmotrio takve apelantove navode i da je dao dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, u vezi sa tim dovoljno jasno obrazložio da je u konkretnoj pravnoj stvari izvršen upis na temelju pravomoćnih rješenja Službe, a da je upis u zemljišne knjige je strogo formalan postupak, koji se vodi po pravilima vanparničnog postupka, te da zk referent nije ovlašten utvrđivati pravilnost i zakonitost upravnog postupka koji je prethodio donošenju upravnog akta, koji je, kao pravomoćan akt dužan provesti u zemljišnoj knjizi. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio da je prema članku 31. u svezi sa člankom 3. Zakona o zemljišnim knjigama zk referent dužan na temelju isprave - dokumenta podobnog za upis izvršiti traženi upis, te da, pri tome, sukladno članku 42. Zakona o zemljišnim knjigama, provjerava da li su dostavljeni potrebni dokumenti, da li sadržaj odgovara upisanom stanju u zemljišnoj knjizi i da li postoji odobrenje iz članka 41. Zakona o zemljišnim knjigama, a koje se odnosi na upisanog nosioca stvarnog prava, a koje je u konkretnom slučaju gdje se radi o provedenom upravnom postupku moralo biti utvrđeno u tom postupku na odgovarajući način. Kantonalni sud je dovoljno jasno obrazložio da je u konkretnom slučaju zk referent utvrdio da su rješenja donesena od strane ovlaštenog organa, da su pravomoćna i da sadržaj po pitanju zk. i katastarskog stanja i upisanih prava odgovara, zbog čega su ispunjeni uvjeti za provedbu zahtjeva Općine Ilidža na temelju pravomoćnih rješenja, a da se ono što apelant osporava u ovom slučaju odnosi se na upravni postupak, dok je zk referent i ovlašten i dužan, po ispitivanju jedino i samo prethodno navedenih formalno pravnih pretpostavki izvršiti traženi upis, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Dovodeći u vezu navedeno obrazloženje Kantonalnog suda sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama na koje se Kantonalni sud pozvao u obrazloženju osporene odluke, Ustavni sud, nasuprot apelantovom mišljenju, ne nalazi proizvoljnost u primjeni relevantnih materijalnih propisa u konkretnom slučaju. Pri tome, u vezi sa apelantovom tvrdnjom da Općina Ilidža nije bila nadležna da raspolaže predmetnim nekretninama u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, Ustavni sud zapaža da se ovi apelantovi navodi odnose na postupak koji nije predmet konkretne apelacije, te da su stoga irelevantni.

31. U vezi sa apelantovim navodima da osporeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda nije dostavljeno niti njemu niti njegovim prednicima i da mu je na taj način u potpunosti onemogućeno da učestvuje u postupku i zaštiti svoja prava i interese, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon što je saznao za postojanje tog rješenja podnio žalbu koja je meritorno razmatrana osporenom odlukom Kantonalnog suda, shodno čemu su ovi apelantovi navodi neutemeljeni. Naime, iz navedenog proizlazi da je apelantu nesumnjivo omogućeno da učestvuje u žalbenom postupku i da u tom postupku iznese svoje navode i argumente protiv prvostupanjskog rješenja, a koji su meritorno razmatrani od strane Kantonalnog suda . U vezi sa apelantovim navodima da mu nije dostavljeno rješenje o ispravci od 4. prosinca 2019. godine (kojim je, prema dostavljenoj dokumentaciji, otklonjena pogreška u pisanju broja rješenja Službe u osporenom prvostupanjskom rješenju broj 05-31-5057/99-1 umjesto 05-31-5057/99-5, kako je to bilo pogrešno napisano), Ustavni sud smatra da ti paušalni navodi ne ukazuju na proizvoljnost osporene odluke, pogotovo imajući u vidu obrazloženje rješenja Kantonalnog suda u vezi sa greškom u pisanju broja rješenja Službe u prvostupanjskoj odluci i nespornu činjenicu da su osporeno i prvostupanjsko rješenje nesporno doneseni na temelju rješenja Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2 od 17. veljače 2003. godine (koja su dostavljena Ustavnom sudu).

32. Imajući u vidu sve navedeno, te uzimajući u obzir činjenična utvrđenja i relevantne odredbe propisa na kojima je Kantonalni sud zasnovao osporenu odluku i obrazloženja koja je dao u vezi sa tim, Ustavni sud smatra da su osporena odluka dovoljno jasna i logična, te da iz nje nasuprot neutemeljenim tvrdnjama apelanata, ne proizlazi proizvoljnost u utvrđivanju činjeničnog stanja i primjeni pozitivnopravnih propisa. S obzirom na navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja nema uvjeta da Ustavni sud, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Kantonalnog suda.

33. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da u odnosu na osporene odluke nema povrede pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

34. U vezi s apelantovim navodima koji se odnose na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut prijedlogom predlagača Općine Ilidža od 14. ožujka 2003. godine, a da je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. prosinca 2019. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na dužinu žalbenog postupka nakon donošenja prvostupanjskoga rješenja Općinskog suda. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je u pravilu vezan u smislu članka 31. Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom od 11. studenoga 2014. godine kao dana podnošenja apelantove žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, pa do dana kada je Kantonalni sud donio odluku povodom te žalbe odnosno 11. prosinca 2019. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od pet godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja postupka

36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku radi otpisa predmetnih nekretnina iz preciziranih zk. uložaka i upis tih nekretnina u drugi precizirani zk. uložak i upisa prava raspolaganja u zemljišnu knjigu odnosno da se ne radi o postupku koji nije po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. Pri tome, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o naročito složenom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta ne proizlazi da je apelant svojim radnjama uticao na dužinu trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao više od pet godina, što je svakako nedopustiv rok za ovu vrstu predmeta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud ničim nije ni pokušao opravdati svoje nepostupanje u tako dugom vremenskom periodu.

37. Stoga, imajuću i vidu sve relevantne okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u trajanju od više od pet godina ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

38. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

39. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenoga 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. lipnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1888/18 od 11. ožujka 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

41. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

42. Apelant, također, navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se tvrdnje apelanta o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koji je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje (utvrđivanju činjenica i primjeni pozitivno-pravnih propisa), što je Ustavni sud već razmotrio i obrazložio u prethodnim točkama ove odluke, te zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neutemeljeni iz istih razloga koji su navedeni u vezi s pravom na pravično suđenje.

VII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, budući da je apelantu nesumnjivo omogućeno da učestvuje u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom i da u tom postupku iznese svoje navode i argumente protiv prvostupanjskog rješenja. Kantonalni sud je meritorno razmatrao te navode i dovoljno jasno obrazložio osporenu odluku u vezi sa utvrđenim činjeničnim stanjem i primjenom prava, a dato obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnome roku“ u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u predmetu upisa prava u zemljišne knjige, koji je trajao više od pet godina. To je svakako nedopustiv rok za takvu vrstu predmeta, pri čemu Kantonalni sud ničim nije ni pokušao opravdati svoje nepostupanje u tako dugom vremenskom periodu.

45. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim tvrdnjama koje su istaknute u vezi s pravom na pravično suđenje (utvrđivanju činjeničnog stanja i primjeni pozitivno-pravnih propisa). Ustavni sud je zaključio da nema povrede apelantovog prava u tom pogledu.

46. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-435/20 (H.O.) | Sudska praksa | Aktio