Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1293/21 (Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1293/21
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1293/21, rješavajući apelaciju Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 3. studenog 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem 65 0 P 211156 21 Rev.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 211156 21 Rev u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Vrhbosanskoj nadbiskupiji Sarajevo isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 211156 19 Gž 3 od 19. veljače 2021. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 20. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 211156 19 Gž 3 od 19. veljače 2021. godine.
2. Istodobno, apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje osporene Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 211156 19 Gž 3 od 19. veljače 2021. godine u dijelu kojim su Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općina Centar) i apelantica obvezane solidarno platiti tužitelju Ž. K. (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 21.218,80 KM na ime naknade troškova parničnog postupka do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda, te tužitelja zatraženo je u razdoblju od 26. travnja do 16. srpnja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Vrhovni, Kantonalni i Općinski sud, te tužitelj su u razdoblju od 4. svibnja do 21. srpnja 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Tijek postupka
6. Tužitelj je 14. lipnja 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih 1. NIP Oslobođenje Sarajevo i 2. NIP Večernje novine Sarajevo kojom je tražio da utvrdi da je tužitelj stekao pravo da kao nositelj stanarskog prava trajno i nesmetano koristi stan koji se nalazi u Sarajevu u Ulici Pruščakova broj 13/1 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da obveže tužene da predaju tužitelju u posjed navedeni stan uz naknadu troškova postupka.
7. Nakon toga su donesene dvije prvostupanjske presude (8. listopada 2002. i 28. travnja 2006. godine) koje su ukinute.
8. U ponovnom postupku, nakon ukidanja presude od 28. travnja 2006. godine, tužitelj je 29. studenog 2011. godine dostavio sudu uređenu tužbu, pa s obzirom na to da je došlo do promjene vlasnika nekretnine u kojoj se nalazi predmetni stan, kao tuženi su naznačeni: 1. Federacija Bosne i Hercegovine – Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, 2. Kanton Sarajevo – Vlada Kantona Sarajevo i 3. Bosanska biskupija Sarajevo (imajući u vidu da je apelantica uknjižena kao vlasnica nekretnine u kojoj se nalazi predmetni stan s dijelom od 82/100 na temelju notarski obrađenog ugovora o daru od 3. lipnja 2009. godine). Tužba je ponovo uređena 20. veljače 2012. godine.
9. Apelantica je 24. prosinca 2012. godine (čini se da je točan datum 24. prosinca 2011. godine) dostavila odgovor na tužbu u kojem je navela da je u uređenoj tužbi došlo do subjektivnog preinačenja koji nije načinjen u roku, te nije pristala da stupi u parnicu.
10. Drugotuženi je u odgovoru na tužbu koji je je dostavio sudu 23. siječnja 2012. godine naveo da se protivi objektivnoj preinaci tužbe, a prvotužena je 11. siječnja 2012. godine dostavila podnesak u kojem je navela da ne pristaje na subjektivno preinačenje i stupanje u parnicu.
11. Rješenjem broj 65 0 P 211156 99 P od 23. svibnja 2013. godine Općinski sud je primio na znanje povlačenje tužbe u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine – Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i dozvolio subjektivno preinačenje tužbe označavanjem apelantice umjesto tuženih NIP Oslobođenje d.d. Sarajevo, „Opresa“ d.d. Sarajevo i GIK „Oko“ d.d. Sarajevo umjesto tuženog NIP „Večernje novine“ d.d. Sarajevo.
12. Rješenjem na ročištu od 25. ožujka 2014. godine Općinski sud je izvršio spajanje parnice koja se kod tog vodila u pravnoj stvari tužitelja protiv Općine Centar sa predmetnom parnicom.
13. Presudom Općinskog suda od 3. travnja 2014. godine utvrđeno je da tužitelju pripada pravo da od prvotužene apelantice i drugotužene Općine Centar izvrši otkup predmetnog stana za iznos kupovne cijene od 25.214,40 KM, plativo u certifikatima, pa su sljedstveno tome tuženi obvezani trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude i dokaza o izvršenom plaćanju uknjiži kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama Općinskog suda, te da mu naknade troškove postupka.
14. Odlučujući o žalbama tužitelja i Općine Centar, Kantonalni sud je rješenjem od 30. prosinca 2014. godine žalbe uvažio, prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
15. U ponovnom postupku Općinski sud je 30. ožujka 2015. godine donio rješenje kojim je razdvojio parnični postupak po tužbi tužitelja protiv apelantice i Općine Centar, tako što će se po tužbi tužitelja protiv Općine Centar odvojeno raspravljati.
16. Presudom od 30. prosinca 2015. godine Općinski sud je donio presudu kojom je utvrdio da tužitelju pripada pravo da od apelantice izvrši otkup predmetnog stana za iznos kupovne cijene od 25.214,40 KM, plativo u certifikatima, pa su sljedstveno tome tuženi obvezani trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude i dokaza o izvršenom plaćanju uknjiži kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sarajevu, te da mu naknade troškove postupka.
17. Apelantica je protiv navedene presude Općinskog suda 9. veljače 2016. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu.
18. Odlučujući o apelantičinoj žalbi, Kantonalni sud je rješenjem od 31. ožujka 2017. godine žalbu uvažio, prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Dio postupak koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda
19. U ponovnom postupku tužitelj je podneskom od 31. listopada 2017. godine uredio tužbu u odnosu na tužene 1. Općinu Centar i 2. apelanticu i precizirao alternativno postavljen tužbeni zahtjev. Također, 21. ožujka 2018. godine tužitelj je dostavio podnesak u kojem je uredio stanje tužbe, precizirao tužbeni zahtjev i dostavio dokaznu dokumentaciju.
20. Nakon što su dostavljeni odgovori na tužbu, pripremno ročište je održano 14. rujna 2018. godine.
21. Ročište za glavnu raspravu od 13. studenog 2018. godine je odloženo zbog presigniranja spisa, a ročište za glavnu raspravu zakazano za 29. siječnja 2019. godine odloženo je zbog mogućeg mirnog rješenja spora zaključenjem nagodbe.
22. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 7. ožujka 2019. godine je održano, a nakon njega je donesena Presuda broj 65 0 P 211156 17 P 4 od 13. lipnja 2019. godine.
23. Navedenom presudom usvojen je temeljni preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno da tužitelju kao članu obiteljskog kućanstva pripada pravo na otkup predmetnog stana, pa su obvezani tuženi Općina Centar i apelantica da s tužiteljem zaključe Ugovor o prodaji odnosno kupnji ovog stana za iznos kupovne cijene od 25.214,40 KM plativo u certifikatima, u protivnom takav ugovor će u svemu zamijeniti ova presuda, te su dužni trpjeti da se tužitelj na temelju Ugovora o prodaji odnosno kupnji stana ili na temelju ove presude uknjiži na stanu sa idealnim dijelom kod Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu, Odsjek KPU (stavak I. izreke). Istom presudom obvezani su tuženi solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18.204,40 KM (stavak 2. izreke). Nadalje, odbijen je alternativni preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja da tuženi solidarno isplate tužitelju na ime protuvrijednosti predmetnog stana iznos od 118.469,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14. lipnja 1999. godine kao dana podnošenja tužbe ili da mu prenesu u posjed stan koji po svojim temeljnim karakteristikama odgovara ovom stanu, te da tužitelju naknade troškove parničnog postupka (stavak 3. izreke).
24. Odlučujući o žalbama protiv navedene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 211156 19 Gž 3 od 19. veljače 2021. godine kojom je odbio žalbu prvotužene Općine Centar i prvostupanjsku presudu potvrdio u odnosu na prvotuženu. Apelantičina žalba je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda je preinačena tako što je utvrđeno da tužitelju kao članu obiteljskog kućanstva pripada pravo na otkup predmetnog stana, pa je obvezana prvotužena Općina Centar da s tužiteljem zaključi Ugovor o prodaji odnosno kupnji ovog stana, u protivnom takav ugovor će u svemu zamijeniti ova presuda, te su Općina Centar i apelantica dužne trpjeti da se tužitelj na temelju Ugovora o prodaji odnosno kupnji stana ili na temelju ove presude uknjiži na stanu kod Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu, Odsjek KPU, u roku od 30 dana. Žalba tužitelja je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka tako što su tužene solidarno obvezane tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.218,80 KM u roku od 30 dana.
25. Apelantica i Općina Centar su izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
26. Prema stanju spisa, postupak pred Vrhovnim sudom je u tijeku.
27. Rješenjem Općinskog suda o izvršenju broj 65 0 I 908016 21 I od 8. lipnja 2021. godine na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda od 13. lipnja 2019. godine, preinačene, glede troškova parničnog postupka presudom Kantonalnog suda od 19. veljače 2021. godine određeno je izvršenje radi namirenja troškova parničnog postupka u iznosu od 21.218,80 KM pljenidbom novčanih sredstava na označenim apelantičinim transakcijskim računima, a ukoliko se tražitelj izvršenja u cijelosti ne namiri od apelantice, izvršenje će se provesti pljenidbom novčanih sredstava na označenom transakcijskom računu izvršenika Općine Centar.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
28. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i da je prekršena zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
29. Apelantica navodi da je obrazloženje Kantonalnog suda glede odluke o troškovima parničnog postupka u suprotnosti sa izrekom tog dijela presude, te da se Kantonalni sud pogrešno poziva na stajalište iz presude Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013. godine jer se ne odnosi na konkretni slučaj. Ističe da je presuda Kantonalnog suda u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Zakona o obligacijskim odnosima, glede utvrđivanja solidarnosti, te da je proizvoljna i diskriminirajuća i suprotna i načelu pravne sigurnosti (koje je također dio prava na pravično suđenje).
30. Ukazuje da je glavnim tužbenim zahtjevom apelantica obvezana na trpljenje, a Općina Centar, je obvezana na činjenje, te da je apelantica u međuvremenu izjavila reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda glede preinačenog dijela glavnog tužbenog zahtjeva. Ukoliko se provede izvršenje osporene presude u dijelu koji se odnosi na solidarnu obvezu plaćanja troškova parničnog postupka, time bi se dozvolila nezakonita isplata u korist tužitelja na štetu apelantice, koja je u javnim registrima uknjižena kao vlasnik i posjednik predmetne zgrade, a plaćanje troškova parničnog postupka bi se izvršilo na teret apelantice koja nije legitimirana da sa tužiteljem zaključi ugovor o prodaji odnosno kupnji predmetnog stana jer je na to obvezana prvotužena Općina Centar. Također, nastupila bi nemogućnost protuizvršenja iz članka 57. Zakona o izvršnom postupku glede onoga što bi tužitelj kao tražitelj izvršenja dobio izvršenjem citiranog dijela presude tako da vraćanje više nije moguće, s obzirom na to da je tužitelj osoba pod starateljstvom svoje sestre.
31. Konačno, istaknuto je da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena još 14. lipnja 1999. godine, a presuda Kantonalnog suda je donesena 19. veljače 2021. godine, dakle nakon dvadeset i dvije godine, čime je počinjena povreda članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine postupka.
b)Odgovori na apelaciju
32. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo je da je apelantica postala parnična stranka u predmetnom sporu nakon podnošenja uređene tužbe od 20. veljače 2012. godine, a kako se tijekom postupka relevantno činjenično stanje mijenjalo, bilo je nužno da od strane tužitelja nekoliko puta dođe do preinake tužbe, što se ne može staviti na teret ni tužitelju ni sudu.
33. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da apelantica nije bila tužena u tužbi od 14. lipnja 1999. godine, pa je njezin zahtjev za točan obračun visine troškova parničnog postupka utemeljen, kao i predložena privremena mjera za odlaganje izvršenja osporene presude Kantonalnog suda od 19. veljače 2021. godine u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Glede navoda koji se odnose na duljinu trajanja postupka istaknuto je da na duljinu trajanja postupka, pored postupanja suda, utječe i volja stranaka da mirnim putem riješe spor, a sudska i izvansudska nagodba su ponuđene parničnim strankama u svakom vremenu sudskog postupka.
34. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 19. veljače 2021. godine zajedno sa spisima dostavljena Vrhovnom sudu 22. lipnja 2021. godine, te da je uvrštena u Plan rješavanja za razdoblje od 1. srpnja do 30. rujna 2021. godine budući da se radi o predmetu u kojem je tužba podnesena 1999. godine.
V.Relevantni propisi
35. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
36. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
37. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na duljinu trajanja postupka
38. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
39. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u predmetnom postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
40. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda
41. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda.
42. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
43. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
44. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
45. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela apelaciju protiv osporene presude Kantonalnog suda, a također je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji još nije donio odluku o reviziji.
46. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira na to radi li se o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na iznimke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16), Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, apelanti imaju mogućnost ponovo podnijeti apelaciju, u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije, pod točkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
47. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
48. Apelantica navodi da joj je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
49. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
50. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
51. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
52. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima „u razumnom roku“ (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine).
53. Ustavni sud zapaža da apelantica u prvobitnoj tužbi nije označena kao tužena, nego je tek 29. studenog 2011. godine tužitelj dostavio sudu uređenu tužbu kojom je došlo do preinačenja tužbenog zahtjeva u odnosu na apelanticu. S obzirom na činjenicu da apelantica u apelaciji ukazuje na duljinu trajanja parničnog postupka u koji je kao parnična stranka stupila najranije 29. studenog 2011. godine, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 29. studenog 2011. godine, od kada je apelantica stranka u predmetnom postupku, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, postupak koji je trajao oko devet godina i deset mjeseci.
54. Analizirajući duljinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da se radilo o postupku po tužbi koja je inicijalno podnesena 14. lipnja 1999. godine kojom se tražilo da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo da kao nositelj stanarskog prava trajno i nesmetano koristi predmetni stan, te se može reći da se radi o relativno složenom činjeničnom i pravnom pitanju. Ustavni sud, također, zapaža da je u više navrata dolazilo do subjektivnog preinačenja tužbe na strani tuženog, s obzirom na to da je dolazilo do promjene vlasnika nekretnine u kojoj se nalazi predmetni stan, što je doprinijelo duljini trajanja postupka. Čak i nakon što je apelantica označena kao tužena u uređenoj tužbi od 29. studenog 2011. godine, tužba je ponovo uređena 20. veljače 2012. i 21. ožujka 2018. godine. Glede ponašanja sudova, Ustavni sud zapaža da je u razdoblju od devet godina i četiri mjeseca doneseno šest sudskih odluka na dvije instance. Općinski sud je donio tri presude, a Kantonalni sud dva ukidna rješenja i osporenu presudu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u vrlo kratkom vremenu, tj. u roku od oko dvije godine, donosio svaku presudu, što se ne može smatrati neprimjereno dugim razdobljem za odlučivanje. Nadalje, Ustavni sud uočava da je, prema stanju spisa, postupak po žalbama apelantice i Općine Centar, odnosno tužitelja pred Kantonalnim sudom trajao ukupno dvije godine i dva mjeseca, u kojem razdoblju je Kantonalni sud donio tri odluke. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dva puta vraćao predmet Općinskom sudu na ponovni postupak. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, kao i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Također, Ustavni sud podsjeća da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće dužnost državi organizirati svoj pravni sustav na takav način da njezini sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obvezu postupiti u predmetima u razumnom roku (vidi Europski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. lipnja 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stavak 129.).
55. Imajući u vidu da predmetni postupak traje oko devet godina i deset mjeseci od momenta kada je apelantica označena kao tužena i da još uvijek nije okončan, pri čemu se ne može zanemariti ukupna duljina postupka koji je pokrenut još 1999. godine, da je predmet stalno vraćan na ponovni postupak, te da apelantica nije doprinijela duljini postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se može pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
56. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja predmetnog postupka.
57. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda glede duljine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po žurnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42.).
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
58. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
59. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. lipnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. veljače 2020. godine i broj AP 1888/18 od 11. ožujka 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
60. S obzirom na to da je utvrđeno da se odgovornost za povredu apelantičinog prava na pravično suđenje treba pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu, naknadu iz prethodne točke ove odluke je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
61. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
62. Ustavni sud smatra da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom postupku, jer postupak od dana stupanja apelantice u postupak do donošenja traje oko devet godina i deset mjeseci, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
63. Na temelju članka 18. stavak (3) točka l) i članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
64. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.
65. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić