Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2867/20 („Pro vita“ d.o.o. Donja Dubica, Odžak)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Propisano zakonom
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2867/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2867/20, rješavajući apelacije „Pro vita“ d.o.o. Donja Dubica, Odžak, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija „Pro vita“ d.o.o. Donja Dubica, Odžak, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 I 035037 21 Gž 5 od 9. lipnja 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Pro vita“ d.o.o. Donja Dubica, Odžak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marko Dragić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 5. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 I 035037 13 I 2. Navedena apelacija je registrirana pod brojem AP 2867/20. Apelant je podnescima od 29. ožujka 2021. godine i 6. travnja 2021. godine dopunio apelaciju, a podneskom od 18. listopada 2021. godine je urgirao donošenje odluke, te spajanje predmeta.

2. Apelant je 2. rujna 2021. godine posredstvom istog punomoćnika podnio apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 I 035037 21 Gž 5 od 9. lipnja 2021. godine. Navedena apelacija je registrirana pod brojem AP 3168/21. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 2867/20 i AP 3168/21 odnose na isti postupak koji se vodio pred redovitim sudovima, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2867/20.

4. Na temelju članka 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda, i ovršenika „Top Farm“ d.o.o. Nova Topola (u daljnjem tekstu: ovršenik) zatraženo je u periodu od 12. srpnja do 9. studenog 2021. godine da dostave odgovore na apelacije.

5. Okružni sud, Osnovni sud i ovršenik odgovore na apelacije dostavili su u razdoblju od 19. srpnja do 17. studenog 2021. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

Tijek postupka

7. Apelant je 9. srpnja 2013. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, na temelju ovršne isprave - potvrde o registraciji od 10. travnja 2013. godine izdane od Registra zaloga pri Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. U prijedlogu je zatražio provođenje ovrhe na pokretnim stvarima ovršenika radi namirenja apelantovih potraživanja u iznosu od 802.454,51 KM, uvećano za kamate i troškove ovrhe, na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 4. veljače 2012. godine, i to na način da se zabrani ovršeniku da otuđuje i raspolaže založenim pokretnim stvarima (svinjama) pobrojanim u spisku broj 1 kao sastavnom dijelu Ugovora o zalogu od 8. travnja 2013. godine.

8. Osnovni sud je 16. srpnja 2013. godine donio rješenje o ovrsi kojim je odredio predloženu ovrhu, te je nastavio poduzimati određene radnje.

9. Prema stanju u spisu, u predmetnom postupku određen je prekid postupka 18. listopada 2013. godine, a postupak je nastavljen 12. ožujka 2014. godine.

10. Apelant je 3. listopada 2016. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju zbog duljine trajanja postupka. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3555/16 od 11. svibnja 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neutemeljenu apelantovu apelaciju u odnosu na navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

11. U međuvremenu, sudski ovršitelji su 24. travnja 2018. godine izašli na lice mjesta radi popisa pokretnih stvari, te su konstatirali da se u posjedu ovršenika ne nalaze predmeti zaloga (svinje) zbog toga što su, prema navodima punomoćnika ovršenika, prodani u više navrata zbog biološkog starenja.

12. Osnovni sud je zaključkom od 25. travnja 2018. godine (ispravljenim 26. travnja 2018. godine) pozvao apelanta da u roku od osam dana precizira novi predmet i sredstvo ovrhe, nakon čega se apelant u podnesku od 26. travnja 2018. godine izjasnio na način da, ukoliko je postalo nemoguće da se namiri na založenim stvarima, u tom slučaju predlaže da se ovrha provede na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini ovršenika.

13. Osnovni sud je donio rješenje od 8. svibnja 2018. godine kojim je odredio da se na temelju ovršne isprave – potvrde o registraciji od 10. travnja 2013. godine određuje ovrha protiv ovršenika na pokretnim stvarima radi naplate duga, na način da će sudski ovršitelji popisati svu pokretnu imovinu ovršenika, zatim, određeno je da će nakon toga sud odrediti prodaju pokretne imovine ovršenika u skladu sa poglavljima IX, X. i XI. Pravilnika o zalozima. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je na temelju zapisnika sudskih ovršitelja sa lica mjesta od 24. travnja 2018. godine utvrdio da žive svinje koje su bile predmet zaloga u ovom predmetu više ne postoje, zbog čega se donosi rješenje da se ovršni postupak nastavlja na ostaloj pokretnoj imovini ovršenika.

14. Ovršenik je 18. svibnja 2018. godine izjavio prigovor, a apelant je 4. lipnja 2018. godine dostavio odgovor na prigovor. Osnovni sud je donio Rješenje broj 72 0 I 035037 15 I 2 od 11. lipnja 2018. godine kojim je prigovor ovršenika odbacio kao nedopušten.

15. Osnovni sud je u međuvremenu 23. svibnja 2018. godine proveo ovršne radnje u poslovnim prostorijama ovršenika radi popisa, procjene i zapljene pokretnih stvari.

16. Osnovni sud je zaključkom od 14. lipnja 2018. godine sudskim ovršiteljima naložio da izađu na lice mjesta radi popisa svinja koje se nalaze kod ovršenika,

17. Ovršenik je izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 11. lipnja 2018. godine, a apelant je dostavio odgovor na žalbu (9. srpnja 2018. godine).

18. Osnovni sud je 3. srpnja 2018. godine proveo ovršne radnje postupajući prema zaključku 14. lipnja 2018. godine.

19. Osnovni sud je 11. srpnja 2018. godine proveo prvu prodaju popisanih i zaplijenjenih pokretnih stvari ovršenika na kojoj je izvršena prodaja popisanih pokretnih stvari u vrijednosti od 1.503,00 KM. Osnovni sud je 25. srpnja 2018. godine donio zaključak o prodaji.

20. Također, Osnovni sud je 16. kolovoza 2018. godine proveo prodaju popisanih i zaplijenjenih pokretnih stvari ovršenika o čemu je donio zaključak od 28. kolovoza 2018. godine o prodaji pokretnih stvari ovršenika za iznos od 4.680,00 KM, te je dao nalog blagajni suda da taj iznos uplati punomoćniku apelanta.

21. Osnovni sud je 13. rujna 2018. godine spise predmeta dostavio Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi ovršenika protiv rješenja od 11. lipnja 2018. godine (kojim je njegov prigovor odbačen kao nedopušten).

22. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 I 035037 18 Gž 4 od 27. studenog 2018. godine žalba ovršenika je uvažena, ukinuto je rješenje Osnovnog suda od 11. lipnja 2018. godine (kojim je odbačen prigovor ovršenika) i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

23. Osnovni sud je rješenjem o ispravci od 28. veljače 2019. godine ispravio rješenje od 8. svibnja 2018. godine u pogledu pouke o pravnom lijeku.

24. Ovršenik je izjavio prigovor protiv navedenog rješenja, nakon čega je Osnovni sud zakazao usmeno ročište za 20. svibanj 2019. godine. Na tom ročištu punomoćnik apelanta je predložio da se ročište pomjeri za neki drugi termin. Osnovni sud je 20. rujna 2019. godine održao usmeno ročište na kojem nitko nije bio prisutan na strani apelanta jer je njegov punomoćnik prije ročišta sudu dostavio podnesak u kojem moli odgodu ročišta. Osnovni sud je 9. prosinca 2019. godine održao usmeno ročište na kojem su bile prisutne stranke i koje su sudjelovale u raspravi.

25. Osnovni sud je zaključkom od 24. siječnja 2020. godine obvezao apelanta da u roku od 15 dana uredi i precizira predmet ovrhe na nekretninama ovršenika po prijedlogu za ovrhu od 26. travnja 2018. godine i po prijedlogu iz podneska od 18. svibnja 2018. godine.

26. Osnovni sud je dopisom od 30. siječnja 2020. godine obavijestio apelanta o aktivnostima suda u ovršnom postupku.

27. Osnovni sud je 16. prosinca 2020. godine uputio dopis Okružnom privrednom sudu u Banjaluci u kojemu je istakao da je upoznat da je u predmetu toga suda donesena prvostupanjska Presuda broj 57 0 Ps 104898 13 Ps od 12. srpnja 2019. godine kojom je utvrđeno da je apsolutno ništav ugovor o zalogu od 8. travnja 2013. godine. Također, u dopisu je zatražio da ga taj sud obavijesti u pisanoj formi je li predmetna presuda pravomoćna, a ukoliko nije, da ga obavijesti u kojoj fazi je taj parnični postupak.

28. Predsjednik Osnovnog suda je dopisom broj 072-0-Su-20-001118 od 17. prosinca 2020. godine naredio postupajućem sucu hitno postupanje i da ga obavijesti o svim poduzetim radnjama, a postupajući sudac je predsjednika suda dopisom od 18. prosinca 2020. godine obavijestio o poduzetim radnjama.

Osporene odluke

29. Osnovni sud je Rješenjem broj 72 0 I 035037 15 I 2 od 23. prosinca 2020. godine usvojio prigovor ovršenika od 18. svibnja 2018. godine i odbio apelantov prijedlog za ovrhu od 26. travnja 2018. godine kao neutemeljen, te je ukinuo rješenje o ovrsi od 8. svibnja 2018. godine. Također, navedenim rješenjem Osnovni sud je odbio kao neutemeljen precizirani prijedlog za ovrhu od 18. svibnja 2018. godine i prijedlog za proširenje i preciziranje predmeta ovrhe na nekretninama ovršenika od 10. veljače 2020. godine.

30. Osnovni sud je naveo da je punomoćnik apelanta Jadranko Stupar 18. svibnja 2018. godine precizirao prijedlog za ovrhu, te predložio da se ovrha provede i na novčanim sredstvima ovršenika koja se vode na računima kod banaka, da se izvrši zabilježba ovrhe u zemljišnoknjižnim evidencijama u kojima je upisan ovršenik i da se popiše sva pokretna imovina ovršenika koja se nađe u trenutku popisa. Također, punomoćnik apelanta Marko Dragić je 10. veljače 2020. godine proširio i precizirao predmet ovrhe koji je istakao u prijedlogu za ovrhu od 26. travnja 2018. godine i po prijedlogu iz podneska od 18. svibnja 2018. godine. U svim ovim prijedlozima za ovrhu i preciziranjima apelant predlaže provođenje ovrhe na temelju ovršne isprave, i to potvrde o registraciji od 10. travnja 2013. godine.

31. Osnovni sud je dalje naveo da je tijekom ovršnog postupka Osnovni sud donio rješenje o ovrsi 8. svibnja 2018. godine kojim je odredio ovrhu na način da sudski ovršitelj popiše svu pokretnu imovinu ovršenika. Nakon toga sud je rješenjem od 11. lipnja 2018. godine odbacio prigovor ovršenika kao nedopušten. Međutim, Okružni sud je, odlučujući o žalbi ovršenika protiv toga rješenja, žalbu ovršenika uvažio, navedeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je istakao da je Okružni sud u obrazloženju naveo: „Ovo rješenje o izvršenju od 08.05.2018. godine (…) je donijeto na osnovu izvršne isprave - potvrde o registraciji zaloga (…) od 10.04.2013. godine i pored činjenice što u ovoj potvrdi nisu popisane sve pokretne stvari ovršenika, s jedne strane, i, s druge strane, što je registracija zaloga istekla dana 10.04.2014. godine.“ U nastavku obrazloženja je navedeno: „Odredbom člana 20. stav 1. tačka a) Okvirnog zakona o zalozima (u daljnjem tekstu: OZZ) je propisano da je registracija, kao i izmjene registracije, valjana samo ukoliko, pored ostalih slučajeva pobrojanih u tački a), nije istekla. Kako je u ovom slučaju registracija zaloga izvršena na dan 10.04.2013. godine, u potvrdi o registraciji naznačeno da važi do 10.04.2014. godine, a stranke u skladu sa odredbama Pravilnika o zalozima nisu izvršile promjenu registracije u smislu odredaba člana 10. stav 1. tačka a) (produženje trajanja registracije), to navedena potvrda o registraciji zaloga više ne predstavlja izvršni naslov za sprovođenje izvršenja na založenim stvarima u skladu sa odredbom člana 20. stav 1. tačka a) OZZ, na šta je prigovorom osnovano ukazano, a što se ponavlja i u žalbi ovršenika da se postupak izvršenja koji je rješenjem prvostepenog suda od 08.05.2018. godine određen na pokretnim stvarima ovršenika vodi bez postojanja izvršne isprave, obzirom da je potvrda o registraciji istekla, a da tražilac izvršenja nije priložio drugu izvršnu ispravu u skladu sa odredbama ZIP (člana 23. ovog zakona) na osnovu koje bi tražio izvršenje na ostalim stvarima izvršenika ili na nekretninama istog, koje nisu obuhvaćene potvrdom o registraciji zaloga i u kom slučaju se primjenjuju odredbe ZIP-a a ne Okvirnog zakona o zalozima.“

32. U svezi sa navedenim, Osnovni sud je naveo da je, postupajući po navedenim uputama, utvrdio da ovršna isprava - potvrda o registraciji zaloga više ne predstavlja ovršni naslov za provođenje ovrhe na pokretnim stvarima ovršenika obzirom da je potvrda o registraciji istekla. Također, apelant nije priložio drugu ovršnu ispravu u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) na temelju koje bi tražio ovrhu na ostalim stvarima ovršenika ili na njegovim nekretninama. Do dana isteka ovršne isprave, i to 10. travnja 2014. godine, sud nije mogao provesti ovrhu zbog postojanja Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 104898 13 Ps od 10. rujna 2013. godine o donošenju privremene mjere odlaganja ovršnog postupka u ovom predmetu. Kako je utvrđeno da je ovršna isprava istekla 10. travnja 2014. godine, Osnovni sud je temeljem članka 23. u svezi sa člankom 39. točka 6, te članka 47. stavak 1. točka 2. i točka 4. ZIP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja

33. Nezadovoljni navedenim rješenjem, žalbe su izjavili ovršenik i apelant. Apelant je sudu dostavio i odgovor na žalbu od 25. siječnja 2021. godine. Osnovni sud je 8. veljače 2021. godine žalbe stranaka sa spisima predmeta dostavio na odlučivanje Okružnom sudu.

34. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 I 035037 21 Gž 5 od 9. lipnja 2021. godine žalbe stranaka su odbijene i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 23. prosinca 2020. godine.

35. Okružni sud je naveo da je ovršna isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu regulirana OZZ, te je citirao odredbe čl. 2. i 4. OZZ kojim je propisan pojam i uvjeti nastanka založnog prava na temelju toga zakona. Zatim, Okružni sud je naveo da je u poglavlju V. OZZ reguliran postupak izvršenja prinudne naplate potraživanja iz predmeta zaloga, što upućuje na zaključak da je predmet ovrhe određen ugovorom o zalogu kao sredstvo osiguranja potraživanja tražitelja ovrhe. Imajući u vidu da je u konkretnom predmetu ovrha određena rješenjem o ovrsi od 16. srpnja 2013. godine, koje je pravomoćno (odnosno protiv kojeg nije dopušten pravni lijek), to je nakon donošenja rješenja bio ispunjen uvjet za provođenje ovrhe i to prodajom pokretnih založenih stvari koje su u vlasništvu ovršenika.

36. Okružni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju, prema sadržaju ugovora o zalogu, u zalogu dan određeni broj svinja (članku 2) čiji je vlasnik ovršenik, te je određeno da, ukoliko založni dužnik ne izmiri svoja dugovanja prema založnom povjeritelju u roku od 90 dana od dana potpisivanja ugovora, apelant kao založni povjeritelj ima pravo namiriti svoja potraživanja iz vrijednosti založenih prava u skladu sa OZZ i drugim važećim propisima (članak 5). Međutim, prema sadržaju potvrde o registraciji, proizlazi da je registracija ugovora o zalogu istekla 10. travnja 2014. godine, a prema stanju spisa, ne proizlazi da je ugovor o zalogu produljen, kao ni potvrda registracije.

37. Također, Okružni sud je istakao da smatra da pokretne stvari i nekretnine koje nisu bile predmet ugovora o zalogu ne mogu biti predmet i sredstvo ovrhe koju je predložio apelant podneskom od 26. travnja 2018. godine u kojem je tražio promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Naime, sudski ovršitelji su u zapisniku od 24. travnja 2018. godine utvrdili da nijedna založena svinja biološki ne postoji. U podnesku apelanta od 18. svibnja 2018. godine koji je podnio odvjetnik Jadranko Stupar, a što je sve potvrđeno podneskom punomoćnika apelanta, odvjetnika Marka Dragića od 10. veljače 2020. godine, predloženo je da se izvrši zapljena svih novčanih sredstava ovršenika koja se vode na računima kod banaka, da se izvrši zabilježba ovrhe u zemljišnim evidencijama u kojima je upisan ovršenik i da se popiše sva pokretna imovina ovršenika koja se nađe u trenutku popisa kod ovršenika. Kako ti predmeti i sredstva ovrhe nisu bili navedeni u ugovoru o zalogu od 8. travnja 2013. godine, te popisu broj 1 u Registru zaloga Ministarstva pravde BiH i potvrdi o registraciji od 10. travnja 2013. godine, kao ovršnoj ispravi, koja je bila osnov za pokretanje ovršnog postupka, odluka prvostupanjskog suda je pravilna. Ostali žalbeni navodi apelanta koji su istaknuti u žalbi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, jer nemaju odlučni značaj na pobijanu odluku, zbog čega nisu posebno obrazlagani. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacija

38. Apelant smatra da mu je u ovršnom postupku pred redovitim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

39. Apelant (u apelaciji broj AP 2867/20) smatra da mu je, zbog duljine trajanja ovršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer taj postupak nije bio okončan ni nakon više od sedam godina od pokretanja. Naime, apelant tvrdi da je trajanje postupka „posljedica u dosadašnjoj pravosudnoj praksi neviđene trgovine utjecajem“ predsjednika Osnovnog suda i postupajućeg suca, što je kod apelanta prouzrokovalo stečaj. U svezi sa time, apelant smatra da su tijekom postupka pogrešno vršene promjene u CMS sustavu završetka predmeta, da je nezakonito određeno odlaganje i prekid ovršnog postupka, da su suci povrijedili zakon radi sprečavanja namirenja sa ovršenikom usuglašenog i konfirmiranog potraživanja, da punomoćnik ovršenika, odvjetnik Dragan Tolimir nije bio ovlašten za zastupanje i da je tijekom postupka sudjelovala „nelegitimirana“ osoba N.Č. Također, apelant je istakao da je još uvijek na pravnoj snazi doneseno Rješenje o ovrsi broj 72 0 I 035037 13 I od 16. srpnja 2013. godine, da to rješenje nikada nije izvršeno a da je prvostupanjski sud nova rješenja donosio na temelju nepostojećih prijedloga, odnosno da ne postoji njegov prijedlog za ovrhu od 26. travnja 2018. godine, ni precizirani prijedlog od 18. svibnja 2018. godine, te da se nije mogao inicirati novi stadij postupka pod brojem 72 0 I 035037 13 I 2. Obzirom na navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji povredu njegovog prava na suđenje u razumnom roku, naloži predsjedniku suda da poduzme odgovarajuće mjere tako što će u svemu postupiti prema njegovom podnesku od 10. veljače 2020. godine u kojemu je precizirao predmet ovrhe na nekretninama ovršenika.

40. U apelaciji u kojoj je osporio rješenje Okružnog suda od 9. lipnja 2021. godine (apelacija broj AP 3168/20) apelant tvrdi da su odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda suprotni odredbama OZZ i ZIP-a, te dokazima i stanju spisa. U svezi sa time, apelant ističe da je ovršni postupak na temelju potvrde o registraciji pokrenuo nakon tri mjeseca od registracije zaloga, te smatra da rješenje o ovrsi od 16. srpnja 2013. godine ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje mora biti završen ovršni postupak. Zbog toga, apelant smatra da je proizvoljan zaključak prvostupanjskog suda da je prestala postojati ovršna isprava, te da pokretne stvari i nekretnine koje su bile predmet zaloga ne mogu biti predmet i sredstvo ovrhe koja je predložena podneskom od 26. travnja 2018. godine. Također, apelant smatra da je u postupku postupao stvarno nenadležan sud, suprotno odredbi članka 33. stavak 1. točka i) Zakona o sudovima, jer su apelant i ovršenik gospodarska društva o čemu je sud bio dužan voditi računa po službenoj dužnosti. b)Odgovori na apelaciju

41. Okružni sud je naveo da je u osporenom rješenju dao razloge za svoju odluku zauzimajući stav da pokretne stvari i nekretnine koje nisu bile predmet ugovora o zalogu ne mogu biti predmet i sredstvo ovrhe. Obzirom na to, Okružni sud smatra da ne stoje navodi apelanta da je taj sud proizvoljno primijenio zakon na njegovu štetu i da su povrijeđene odredbe Europske konvencije na koje se pozvao u apelaciji.

42. Osnovni sud je u svezi sa apelantovim navodima o duljini trajanja postupka detaljno izložio tijek postupka predmeta nakon donošenja odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 3555/16, kako je prikazano u činjeničnom dijelu ove odluke. U tom pogledu Osnovni sud je naveo da se radi o veoma složenom predmetu u kojemu stranke maksimalno koriste pravo na prigovor i žalbu zbog čega je predmet morao biti dostavljen na odlučivanje drugostupanjskom sudu. Također, Osnovni sud je istakao da je nesporno da predmetna pravna stvar ima veliki značaj za apelanta, jer se radi o zahtjevu za ovrhu radi naplate velike novčane vrijednosti. Osnovni sud je dalje naveo da smatra da je taj sud intenzivno i u razumnim rokovima bez razdoblja veće pasivnosti poduzimao radnje kako bi proveo i okončao predmetni ovršni postupak, pogotovo imajući u vidu da je riječ o složenom postupku. Obzirom na to, Osnovni sud smatra da nema osnova da se zaključi da u ponašanju toga suda ima nečega što bi ukazivalo na odgovornost suda što ovrha nije provedena i što apelant nije namiren, obzirom da se uloga suda u takvim slučajevima svodi na to da razumno pomogne ovrsi u korist stranke koja ima pravo tražiti ovrhu, ali ne da garantira ovrhu u svim okolnostima. U pogledu navoda iz apelacije broj AP 3168/21, Osnovni sud je naveo da ostaje kod razloga iznesenih u rješenju toga suda od 23. prosinca 2020. godine, te da smatra da je to rješenje pravilno i zakonito i da se u apelaciji ponavljaju apelacijski navodi o kojima je već odlučio Okružni sud uz jasno i argumentirano obrazloženje. Obzirom na to, Osnovni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji.

V.Relevantni propisi

43. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 43/17 - OUSBiH, 90/17 - OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Osnove za određivanje izvršenja Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršna isprava Član 23. stav (1) točka 4) (1)Izvršne isprave su:

4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav (1 (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Obustava izvršenja Član 63. st. (1) (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

44. Okvirni zakon o zalozima („Službeni glasnik BiH“ br. 28/04 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

1. Nastanak zaloga Članak 4. stavak (1) Zalog je nastao ispunjenjem sljedeća četiri uvjeta, bez obzira kojim su redom ispunjeni:

a) u Registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj zalog;

b) osobe koje su označene kao založni dužnik i založni vjerovnik u registraciji iz točke a) ovoga stavka zaključile su ugovor o zalogu;

c) osoba označena kao založni dužnik u registraciji iz točke a) ovoga stavka je vlasnik stvari koja je ugovorom o zalogu iz točke b) ovoga stavka određena kao osiguranje; i

d) da je osoba označena kao založni vjerovnik u registraciji iz točke a) ovoga stavka, odnosno neka druga osoba sukladno ugovoru o zalogu iz točke b) ovoga stavka ili s njim povezanim ugovorom, dala ili je obvezna dati kredit osobi označenoj kao založni dužnik u registraciji iz točke a) ovoga stavka ili trećoj osobi.

Uvjet iz stavka 1. točke c) ovoga članka također je ispunjen ako je po ugovoru kojim nastaje posebno vlasničko pravo na stvari ova osoba kupac, zakupac, ustupitelj tražbine, odnosno komisionar.

3. Pravo prvenstva kupca i zakupca Članak 9. stavak (1) točka a) Ako ovim člankom nije drukčije određeno:

a) zalog nastao sukladno članku 4. ovoga zakona ima pravo prvenstva nad pravima kasnijeg kupca, odnosno zakupca osiguranja; i

5. Valjanost registracije Članak 20. stavak (1) točka a) i stavak 2.

Registracija, kao i izmjena registracije valjana je samo ako:

a) nije istekla, odnosno nije brisana sukladno ovom zakonu i Pravilniku o zalozima;

Kada osoba označena kao založni dužnik u registraciji koja se odnosi na osiguranje koje se ne označava serijskim brojem, promijeni jedinstveni matični broj ili porezni broj pravne osobe ili izvrši prijenos vlasništva na osiguranju, ta registracija ostaje važeća. Ali ipak, registracija postaje nevažeća ako osoba koja je u registraciji označena kao založni vjerovnik sazna o promjeni jedinstvenog matičnog broja, poreznog broja pravne osobe ili prijenosu vlasništva, a ne izvrši promjenu registracije kako bi ona uključivala promijenjeni jedinstveni matični broj ili porezni broj pravne osobe u roku od 15 dana od dana saznanja.

6. Dokazivanje podataka koji se nalaze u Registru zaloga Članak 21.

Postojanje i sadržaj bilo kog podatka koji se nalazi u Registru zaloga može se dokazivati isključivo odgovarajućim izvatkom izdanim od strane Registra zaloga. Isprava koja ukazuje na to da je izdana od strane Registra zaloga u obliku propisanom Pravilnikom o zalozima smatra se izdanom od strane Registra zaloga i ima karakter i dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njoj sadržane ako se ne dokaže suprotno.

9. Odbijanje, promjena i brisanje registracije Članak 24. stavak (3) Šef Registra zaloga izvršit će promjenu ili brisanje registracije iz Registra zaloga u slučaju:

a) isteka vremena trajanja registracije;

b) primitka valjanog zahtjeva kojim se traži promjena ili brisanje registracije;

c) primitka sudskoga rješenja kojim se nalaže promjena ili brisanje registracije. Članak 25. stavak (6) Strana koja smatra da je oštećena u postupku ovrhe iz ovoga zakona, zaštitu svojih prava vrši tužbom u parničnom postupku. Pokretanje parničnog postupka nema utjecaja na postupak ovrhe sukladno ovom zakonu.

2. Ovrha Članak 26. st (1) i (2) Postupak ovrhe pokreće se na zahtjev založnog vjerovnika nakon što založni dužnik povrijedi obveze iz ugovora o zalogu. Ovrha sukladno odredbama ovog poglavlja moguća je samo ako založni vjerovnik dostavi ovršnom sudu ugovor o zalogu i Potvrdu o registraciji. Navedena Potvrda o registraciji je ovršni naslov. U svom prijedlogu za ovrhu, založni vjerovnik mora predložiti jedno od sljedećeg:

a) da sudski ovršitelj oduzme osiguranje u svrhu njegove prodaje od strane založnog vjerovnika; ili

b) da sudski ovršitelj oduzme i proda osiguranje.

45. Pravilnik o zalozima („Službeni glasnik BiH“ broj 53/04) u relevantnom dijelu glasi: Pretpostavljene ovlasti vlasnika Korisničkog računa Članak 6. stavak (1)

1. Smatra se da je vlasnik Korisničkog računa u potpunosti ovlašten vršiti registriranje, promjene ili brisanja registracije koja je nastala korištenjem njegovoga Korisničkog računa, uključujući i registraciju u kojoj je vlasnik Korisničkog računa i jedna ili više osoba navedenih kao založni vjerovnik.

Vrste promjena Članak 10.

1. Korištenjem SRZ [Sistem Registra zaloga] moguće je izvršiti sljedeće promjene registracije:

a) produljenje trajanja registracije;

b) brisanje registracije;

c) brisanje založnog vjerovnika;

d) brisanje založnog dužnika;

e) brisanje specifične imovine;

f) brisanje opće imovine;

g) dodavanje založnog dužnika;

h) dodavanje založnog vjerovnika.

2. Nisu dozvoljene bilo kakve druge vrste promjena registracije.

3. Šef registra će izvršiti promjenu ili brisanje registracije sukladno sudskoj odluci donesenoj na temelju Zakona, samo nakon primitka izvorne kopije sudske odluke.

Trajanje registracije Članak 13.

Trajanje registracije može biti od jedne do 25 godina ili na neodređeno vrijeme, sukladno izboru vlasnika Korisničkog računa korištenjem SRZ. Vremensko razdoblje počinje teći od momenta postojanja registracije u bazi podataka SRZ.

VI.Dopustivost

46. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

47. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

48. Apelant je apelaciju broj AP 2867/20 podnio zbog neprovođenja ovršnog postupka, tj. duljine trajanja ovršnog postupka koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, pa je apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

49. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant apelacijom broj AP 3168/21 osporio Rješenje Okružnog suda broj 72 0 I 035037 21 Gž 5 od 9. lipnja 2021. godine, koje je nakon podnošenja prvobitne apelacije doneseno u istom ovršnom postupku, a protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 12. srpnja 2021. godine, a apelacija je podnesena 2. rujna 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

50. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

51. Apelant smatra da mu je u ovršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

1. Pravo na pravično suđenje

52. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

53. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

54. Ustavni sud podsjeća da se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. Pored toga, uvjet za primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije je da u konkretnom postupku postoji spor o utvrđivanju građanskih prava i obveza. U konkretnom slučaju predmetni ovršni postupak se vodio po prijedlogu apelanta kao tražitelja izvršenja radi namirenja apelantovog potraživanja utvrđenog ugovorom o zalogu koji je osiguran potvrdom o registraciji koja ima snagu ovršnog naslova, dakle, predmet je građanskopravne prirode, te stoga proizlazi da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Prema tome, Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijevaju članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)U odnosu na osporeno rješenje

55. Navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje u suštini se temelje na tvrdnjama da je u osporenoj odluci proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

56. Razmatrajući tvrdnje apelanta, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima.

57. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati je li tijekom parničnog postupka došlo do proizvoljnog postupanja redovitih sudova.

58. Dovodeći u vezu navedene stavove s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke dovoljno jasno i argumentirano obrazložio svoje zaključke o neutemeljenosti apelantove žalbe kojom je osporavao prvostupanjsko rješenje kojim je usvojen prigovor protiv rješenja o ovrsi od 8. svibnja 2018. godine i to rješenje ukinuto. Razmatrajući apelantove tvrdnje da ne postoji njegov prijedlog za ovrhu od 26. travnja 2018. godine, ni precizirani prijedlog od 18. svibnja 2018. godine, te da se nije mogao inicirati novi stadij postupka pod brojem 72 0 I 035037 13 I 2, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu nedvojbeno proizlazi da je apelant posredstvom punomoćnika, nakon što je utvrđeno da nije moguća ovrha na stvarima koje su bile navedene u potvrdi o registraciji, predložio promjenu predmeta i sredstava ovrhe predlažući provođenje ovrhe na novčanim sredstvima, pokretnim stvarima i nekretninama ovršenika, o čemu su redoviti sudovi i odlučivali, pa stoga suprotni apelantovi navodi nemaju utemeljenje u stanju spisa. Nadalje, glede apelantovih tvrdnji kojima osporava zaključak Okružnog suda koji je prihvatio stav prvostupanjskog suda da je potvrda o registraciji istekla zbog čega na temelju te potvrde nije moguće provoditi ovrhu, Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP 4219/17 (vidjeti Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4219/17 od 7. veljače 2020. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba, st. 33-36). Naime, Ustavni sud je u tome predmetu zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Okružni sud u osporenoj odluci, pozivajući se na odredbu članka 20. OZZ kojom su propisani uvjeti za valjanost registracije založnog prava i članka 63. stavak 1. ZIP-a kojom su propisani uvjeti za obustavljanje ovrhe, usvojio žalbe ovršenika i prvostupanjsko rješenje preinačio tako što je obustavio ovrhu zaključujući da je potvrda o registraciji koja ima snagu ovršnog naslova istekla. Stoga, imajući u vidu da iz činjeničnog stanja konkretnog predmeta proizlazi da je potvrda o registraciji istekla (10. travnja 2014. godine) za vrijeme trajanja ovršnog postupka i da je nesporno da apelant nije produljio važenje navedene potvrde, Ustavni sud smatra da se stavovi iz odluke u predmetu broj AP 4219/17 mogu u cijelosti primijeniti u konkretnom slučaju, pa Ustavni sud u cijelosti upućuje na to obrazloženje. Također, Ustavni sud zapaža da apelant nije detaljnije obrazlagao svoje tvrdnje da je proizvoljan zaključak Okružnog suda da pokretne stvari i nekretnine koje nisu bile predmet ugovora o zalogu ne mogu biti predmet i sredstvo ovrhe koju je predložio apelant, zbog čega Ustavni sud te navode ocjenjuje kao paušalne. Ovo osobito kod nesporne činjenice da je založno pravo u konkretnom slučaju, prema ugovoru o zalogu, bilo uspostavljeno na točno određenim sredstvima osiguranja apelantovog potraživanja, pa je apelant u skladu sa tim ovršnim naslovom i imao mogućnost tražiti ovrhu samo na založenim predmetima. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Okružni sud u okolnostima konkretnog predmeta proizvoljno primijenio pravo, posebno ne na način da bi svojim zaključcima zamijenio zaključke tog suda u ovom pogledu. Prema tome, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, zbog čega su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje.

59. Obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije prekršeno pravo apelanta na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

b)Suđenje u razumnom roku Relevantna načela

60. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja ovršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26).

61. Također, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za ovrhe presuda koji treba da bude djelotvoran kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovu ovrhu bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Europski sud, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira ovrhu u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u ovršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja ovrhe, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

62. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3555/16 od 11. svibnja 2018. godine odbio kao neutemeljenu apelantovu apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 72 0 I 035037 15 I 2. Prilikom donošenja navedene odluke Ustavni sud je razmatrao razdoblje od 9. srpnja 2013. godine, kad je pokrenut predmetni ovršni postupak, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno razdoblje od četiri godine i 10 mjeseci (vidjeti, već citiran, AP 3555/20, toč. 50. i 51). Iz navedenog proizlazi da je za jedno razdoblje postupka već donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. prosinca 2010. godine, toč. 42. i 43, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u konkretnom predmetu razmatrati razdoblje od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3555/16, odnosno od 11. svibnja 2018. godine, do donošenja rješenja Okružnog suda od 9. lipnja 2021. godine kojim je predmetni ovršni postupak okončan, dakle, razdoblje nešto dulje od tri godine.

Analiza duljine trajanja ovršnog postupka

63. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Osim toga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, obzirom na vrstu i prirodu predmeta ovrhe, može govoriti o relativno složenom predmetu. Također, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta, jer se radi o većem novčanom potraživanju, koje je neophodno za apelantovu financijsku stabilnost i neometan rad.

64. Razmatrajući postupanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja u spisu proizlazi da je Osnovni sud u primjerenim rokovima provodio procesne radnje u nastojanju da razumno pomogne provođenju ovršnog postupka u korist apelanta, tako da iz stanja u spisu nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je Osnovni sud imao značajna razdoblja neaktivnosti u konkretnom ovršnom postupku. Ustavni sud, također, zapaža da iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je rješenjem Okružnog suda od 27. studenog 2018. godine uvažena žalba ovršenika, ukinuto rješenje Osnovnog suda od 11. lipnja 2018. godine (kojim je njegov prigovor odbačen kao nedopušten) i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak iz čega slijedi da je postupanje Osnovnog suda u tom pogledu bilo nedjelotvorno. Međutim, imajući u vidu da je Osnovni sud i nakon podnošenja prigovora u prikladnim rokovima poduzimao radnje i bez posebnog odugovlačenja donosio procesne odluke s ciljem okončanja predmetnog ovršnog postupka (vidjeti toč. 18-28. ove odluke), Ustavni sud smatra da navedena nedjelotvornost u postupanju Osnovnog suda nije značajnije utjecala na duljinu predmetnog ovršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz činjeničnog stanja proizlazi da je Okružni sud u razumnim vremenskim razdobljima odlučivao o pravnim lijekovima koji su bili podneseni.

65. Prema tome, promatrajući relevantni dio postupka i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da su postojale objektivne okolnosti zbog kojih je predmetni ovršni postupak trajao tri godine, pri čemu se te okolnosti ne mogu staviti na teret postupanju redovitih sudova, zbog čega Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

2. Pravo na imovinu

66. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju navedenog prava temelje na istim navodima koje je istakao u svezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. Obzirom na to, te okolnost da u dokumentima predočenim Ustavnom sudu nema bilo kakve naznake povrede tog prava, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

67. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Okružni sud prilikom donošenja osporenog rješenja dao jasno i argumentirano obrazloženje kojim je prihvatio stav prvostupanjskog suda kojim je ukinuto rješenje o ovrsi, a koji zaključci se ne čine proizvoljnim u segmentima na koje je apelant ukazivao. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kada je utvrđeno da su u konkretnom slučaju postojale objektivne okolnosti zbog kojih je predmetni ovršni postupak trajao tri godine, pri čemu se te okolnosti ne mogu staviti na teret postupanju redovitih sudova.

68. Također, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer apelant kršenje tog prava vezuje za pogrešnu primjenu prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

69. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

70. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2867/20 („Pro vita“ d.o.o. Donja Dubica, Odžak) | Sudska praksa | Aktio